Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-454/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Lani Putrić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTI OTOK d.o.o., sa sjedištem na Viru, Put mula 16, 23234 Vir, OIB: 15717069876, zastupano po Danu Marinoviću, odvjetniku u Zadru, protiv ovršenika NG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj Povrv-46/2023- 17 od 8. studenoga 2024., dana 28. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj Povrv-46/2023-17 od 8. studenoga 2024. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Copića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-12579/2022, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-1491/2022 od 15. studenog 2022., te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova ovog postupka, kao neosnovanim.“

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti te obvezati tuženika da mu naknadi trošak parničnog i žalbenog postupka, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 257,47 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa za pruženu komunalnu uslugu odvoza otpada za razdoblje od mjeseca kolovoza 2019. do zaključno mjeseca rujna 2022.

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] broj Ovrv-12579/2022 od 15. studenoga 2022. naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku platiti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju iznos od 257,47 EUR, kao i naknaditi mu ovršni trošak u iznosu od 24,89 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Povodom prigovora tuženika, kojim je u cijelosti osporio predmetno rješenje o ovrsi, rješenjem istog suda broj Povrv-46/2023-2 od 18. ožujka 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 15. studenoga 2022. u dijelu kojim je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrijednosti.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj, kao ovrhovoditelj, radi naplate ranije navedenog potraživanja podnio ovršni prijedlog dana 20. listopada 2022., te ocjenjuje osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku za potraživanja po svim računima dospjelim do 20. listopada 2021., odnosno za iznos glavnice od 215,48 EUR. Naime, čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.) propisuje da za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe kućanstava. Suprotno tvrdnjama tužitelja da utužene tražbine koje se odnose na uslugu odvoza otpada nisu sadržane u ovoj zakonskoj odredbi, treba reći da pravilno prvostupanjski sud smatra da se ovdje upravo radi o usluzi za održavanje čistoće za potrebe kućanstva.

9. Preostali zahtjev tužitelja u iznosu od 41,99 eura se prema Izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja odnosi na neplaćene komunalne usluge po izdanim računima broj 092- 002743 od 31. listopada 2021. u iznosu od 12,75 eura s dospijećem 17. rujna 2021. (komunalne usluge za:09-), račun broj 0522-002743 od 30. lipnja 2022. u iznosu od 13,12 eura s dospijećem 15. srpnja 2022. (komunalne usluge za:05-) i račun broj 0722- 002743 od 31. kolovoza 2022. u iznosu od 16,12 eura s dospijećem 20. rujna 2022. (komunalne usluge za: 07-).

10. Utuženo potraživanje tužitelj temelji na dostavljenom Izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku. U svezi navedenog valja reći kako je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona - "Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu prema čl. 230. st. 1. ZPP, jer je riječ o privatnoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP).

11. Prvostupanjski sud ističe da je uvidom u dostavljeni Izvadak iz poslovnih knjiga, kao jednostranu ispravu tužitelja, mogao sa sigurnošću utvrditi samo da je tuženik u evidencijama tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja određene komunalne usluge, međutim iz iste isprave prvostupanjski sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku, pa tako niti način na koji je formirana cijena usluge, za koje vremensko razdoblje se odnosi svako pojedino zaduženje po izlaznim računima iskazanim u različitim iznosima u Izvatku, navedenim kao račun broj 092-002743 od 31. listopada 2021. u iznosu od 12,75 eura s dospijećem 17. rujna 2021. (komunalne usluge za:09- ), račun broj 0522-002743 od 30. lipnja 2022. u iznosu od 13,12 eura s dospijećem 15. srpnja 2022. (komunalne usluge za:05-) i račun broj 0722-002743 od 31. kolovoza 2022. u iznosu od 16,12 eura s dospijećem 20. rujna 2022. (komunalne usluge za: 07- ). Isto nije moguće utvrditi niti iz dostavljenog Cjenika tužitelja koji je u primjeni u utuženom vremenskom razdoblju obzirom da tužitelj tijekom postupka ne navodi, niti obrazlaže po kojoj cijeni je tuženiku obračunavao trošak usluge u utuženom razdoblju, za koju kategoriju korisnika, koji volumen spremnika je tuženik preuzeo (120 litara ili 240 litara), niti je dostavio pregled odvoza i pražnjenja spremnika s nekretnine tuženika u utuženom razdoblju. Prednje nije moguće utvrditi niti iz preslika računa sa specifikacijama koje tužitelj dostavlja uz podnesak od 31. ožujka 2023. i to iz razloga što se svi ispostavljeni računi odnose ŽG iz [adresa] - za nekretninu na adresi [adresa], dakle na drugu osobu posve različitu od tuženika.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju u žalbi obrazlaže tužitelj, jer obrazloženje presude nije proturječno stanju spisa, a prvostupanjski sud je presudu obrazložio jasnim i valjanim razlozima koji imaju uporišta u stanju spisa, te je obrazloženje pobijane presude u skladu s odredom čl. 338. st. 4. ZPP. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti.

13. Žalbenim navodima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, te ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. i 221.a. ZPP.

14. Kako se presuda u sporovima male vrijednosti u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a niti da li je taj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, vezano za pravilnu primjenu odredbi čl. 219. i 221.a ZPP.

15. U žalbi tužitelj problematizira i pravilnu primjenu materijalnog prava pozivajući se na čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21., 142/23., dalje : ZGO) kojim je propisano da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine; te na čl. 75. st. 2. ZGO kojim je propisano da strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.

16. Protivno žalbenim navodima tužitelja, zakonske odredbe čine osnov na temelju kojeg je tužitelj dužan specificirati elemente koji čine cijenu za pruženu komunalnu uslugu, obzirom da je čl. 69. st. 1. toč. 13. i 14. ZGO propisano da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način propisan ZGO, Odlukom iz čl. 66. st.1. ZGO i cjenikom iz članka 77. ZGO, te na računu za javnu uslugu navesti sve elemente temeljem kojih je izvršio obračun cijene javne usluge (a svakako i u ovom parničnom postupku), uključivo i porez na dodanu vrijednost određen sukladno posebnom propisu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a pravilna primjenu materijalnog prava nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Varaždinu, 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Lana Putrić