Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1254/2024-64

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika prvotnog tužitelja CV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, Don Ive Prodana 7, protiv tuženika pod 1) Grad Zadar, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, pod 2) FVČ pok. MV rođ. PV, osobno i kao nasljednik zk. vlasnika i pok. braće PV UV pok. MV, PV. MV, PV (Čutković) F pok. MV, osoba odsutna i nepoznata boravišta, zastupana po privremenom zastupniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, pod 3) ZV. ČV, Ploča, [adresa], kao nasljednika pok. oca i zk. vlasnika ČV. C, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CVČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], MVČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] RV, [adresa], zastupanih po punomoćniku Igoru Rujak-Marčiću, odvjetniku u Zadru, Andrije Hebranga 13, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 29. travnja 2025. godine, te objave dana 28. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina katastarske oznake realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] likom i slovima 3-2-C-D-E-F-3 površine 562 m2, realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 31 m2 likom i slovima C-D-G-H-C te realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m2 likom i slovima I-H-C-2-I sve k. o. [katastarska općina], prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića dana 13.11.2024.g., slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove presude suda, a nakon njezine pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zemljišne knjige Općinskog suda uz istovremeni upis brisanja ovog prava sa imena tuženika a sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužitelja koji se odnosi na dio čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina], označen točkom A-B-2-3-A, površine 49 m2 te dio čest. 1717/28 k. o. [katastarska općina], označen točkama B-1-2-B, površine 11 m2, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku pod 1) Gradu Zadru naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.642,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. travnja 2021. godine navodi da je stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela nekretnine katastarske oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi izgrađena i useljena te ozakonjena obiteljska stambena zgrada s okućnicom površine 611 m2, označene likom i slovima A-B-C-D- E-F-A-, realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 31 m2 likom i slovima D.H.G.E.D., te realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 21 m2 likom i slovima C-I-H-D-C sveukupno površine 663 m2. sve k. o. [katastarska općina], prikazano na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja dipl. ing.geod. AV ožujak 2019. godine. Nekretnina kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a pravo vlasništva upisano je na Gradu Zadru tuženiku ad.1. Nekretnine kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime ostalih tuženika. Sam tužitelj NV pravo vlasništva i valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica], dijela čest. zem [katastarska čestica] te dijela čest. zem [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] stekao je temeljem diobe za života pok. oca i pravnog prednika TV. Naime, pok. otac ŠV podijelio je svoje sinove, ovdje tužitelja te sina KV i DV, tako da svaki od njih u vlasništvu ima svoju nekretninu. Tužitelj je sklopio Ugovor o odricanju od nasljedstva dana 8. svibnja 1981. godine s ocem ŠV na način da je isti podmiren nekretninom položenom u „ Pločama „ sadašnja nekretnina koja je predmet prijepora, a istovremeno se tužitelj odriče nasljedstva iza smrti oca, koji i je preminuo 1984. godine te donijeto Rješenje o Nasljeđivanju pod posl.br. O- 97/89. Po izvršenoj diobi tužitelj da je u posjedu svoje nekretnine, kako je naprijed istaknuto ozakonio je svoju zgradu, a sam prednik je pravo vlasništva iste nekretnine stekao valjanim pravnim poslom, kupoprodajom i to od prodavatelja i pravnog prednika ŽV iz 1968. godine tako i kupoprodajom s prodavateljem JV pok. JV od 12. siječnja 1972.godine. Utužena nekretnina upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na Grad Zadar, ali radi se i nesređenom zk. stanju i upis ne odgovara stvarnom stanju i vlasništvu posjeda, dok je pri Uredu za Katastar Zadar na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj NV. Grada Zadra u zem. knjige Općinskog suda. Tužitelj je naime, ishodio od Upravnog odjela za provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje pod posl. brojem KLASA: UP/ I 361_03/13_05/2027 URBROJ: 2198/01_5_14_10/RBS dana 28. travnja 2014. godine Rješenje o izvedenom stanju slovom kojeg se rješenja ozakonjuje završena, samostojeća, manje zahtjevna stambena zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isto tako tužitelj je s tadašnjom RO „Vodovod“ Zadar zaključio ugovor dana 5. lipnja1984.godine u vezi izvedbe priključka vode na kuću. Konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 5. veljače 2025.

2. Tuženik pod 1) u svom odgovoru na tužbu (l.s. 37-38) navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti, budući da dokumentacija priložena uz tužbu nije dovoljna da bi tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva na utuženoj nekretnini. Naime, tužitelj da tužbom traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i dr. k. o. [katastarska općina], ukupne površine 663 m2, upisane kao vlasništvo Grada Zadra i fizičkih osoba. U povijesnom dijelu tužbe navodi kako je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao darovanjem svoga oca ŠV, a ovaj kupnjom od ŽV i JV. Tužitelj je od dokumentacije dostavio dva kupoprodajna ugovora na koja se poziva u povjesnici tužbe, te rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca, kao i ugovor o odricanju od nasljedstva. Međutim, ni u jednom dokumentu nisu navedene utužene čestice pod utuženim brojem, niti je navedena kvadratura koja se „prenosi“, osim u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŠV u kojem stoji kako se čest. zem. [katastarska čestica], temeljem oporuke dijeli na 3 jednaka dijela, i to između Ivana, PVČ i KV. Iz navedenoga proizlazi, da tužitelju pripada samo trećina utužene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stariji dokumenti u vidu kupoprodajnih ugovora sklopljenih između ŠV, te ŽV i ĆV, nisu ovjereni od strane javnog bilježnika, te ne sadrže brojeve (utuženih) čestica. Tužitelj također nije dostavio dokaze kojima bi dokazao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva u odnosu na pravnog prednika Grada Zadra. Predlaže se iščitati povijest zemljišnoknjižnog upisa na okolnosti stjecanja prava vlasništva od strane Grada Zadra putem zk. referenta. Slijedom navedenog, postavlja se pitanje po kojoj pravnoj osnovi je tužitelj stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama ukupne površine 663 m2, pa se predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, budući da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

3. Tuženica pod 2) po privremenom zastupniku u svom odgovoru na tužbu protivi se postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu dok tužitelj ne dokaže osnovanost istih.

4. Prvotni tužitelj CV preminuo je 16. kolovoza 2023. te je rješenjem pod brojem P-786/2021 od 13. rujna 2023. utvrđen prekid postupka (l.s. 415). Postupak u ovoj pravnoj stvari nastavljen je rješenjem Općinskog suda u Zadru 2. siječnja 2024. (l.s. 425) te je u poziciju preminulog tužitelja stupio njegov nasljednik, sada tužitelj FV.

5. U ovoj pravnoj stvari podneskom od 24. studenog 2021. (l.s. 76) prijavili su svoje sudjelovanje za stupanje u parnicu na stranu tuženika umješači 1) UVČ i 2) RV. Svoj interes obrazlažu činjenicom što se pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P-1421/17 vodio parnični postupak po tužbi prednika ovdje tužitelja CV, protiv umješača kao tuženika, radi prestanka uznemiravanja na nekretnini oznake čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina], dakle, iste nekretnine u odnosu na koju tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva u ovom parničnom postupku. U navedenom postupku da je Općinski sud u Zadru donio presudu pod brojem P-1421/17 22. studenog 2019., kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer da isti nije dokazao da je vlasnik nekretnine 1717/33 k. o. [katastarska općina], a da su umješači na strani tuženika, tamo tuženici, dokazali da imaju pravo prolaziti spornim putem. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-191/20 od 1. veljače 2021. godine.

6. Rješenjem donesenim na ročištu dana 2. veljače 2023. (l.s. 387-389) prihvaćeno je sudjelovanje ZVČ iz [adresa], ( u čiju su poziciju nakon njegove smrti stupili njegovi nasljednici, sinovi MVČ i CVČ) i RV iz [adresa], kao umješača na strani tuženika.

7. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio je uvid i pročitao: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i geodetski situacijski nacrt iz 2019. (l.s. 5-7), ugovor o odricanju od nasljedstva sklopljen 1981. između ŠV pok. PVČ i CV sina TV (l.s. 8-9), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Obrovcu doneseno pod brojem O-97/89 iza smrti PVČ dana 23. listopada 1989. (l.s. 10), položajni nacrt i izvod iz katastarskog operata (l.s. 11-12), kupoprodajni ugovor sklopljen između ŽV kao prodavateljice i ŠV kao kupca **.**.1980. (l.s. 13-14), kupoprodajni ugovor sklopljen između EV pok. JV kao prodavatelja i ŠV kao kupca **.**.1972. (l.s. 15-17), posjedovni list 2953 k. o. [katastarska općina] (l.s. 18), rješenje o izvedenom stanju od 28. travnja 2014. (l.s. 19-21), povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 47-75), presudu Općinskog suda u Zadru P-1421/17 od 22. studenog 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-191/2020 1. veljače 2021. (l.s. 80-98), skicu sudskog očevida iz predmeta P-1421/17 (l.s. 100), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 113-157), kopiju snimke iz zraka (l.s. 164), presliku arhivskog izvatka iz zem. knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 182-192) te u presliku arhivskog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 193-367), rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev x-381/18 od 15. veljače 2022. kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Zadru Gž-595/17 od 12. prosinca 2017. (l.s. 370-373), presudu Županijskog suda u Zadru Gž-375/22 od 7. rujna 2022. (l.s. 376-385), održao ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 13. studenog 2024. (l.s. 448- 457), na ročištu održanom pred ovim sudom 13. ožujka 2025. izveo dokaz saslušanjem svjedoka DV, BV, HV, OV i IV (l.s. 468-475), na ročištu pred ovim sudom dana 29. travnja 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja, umješača na strani tuženika te svjedoka SV (l.s. 476-484).

8. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik realnih dijelova nekretnina oznake 1717/33, 1717/81 i 1717/28, sve k. o. [katastarska općina], dijelovi koji su pobliže označeni i prikazani na skici sudskog očevida sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka geometra Frane Vlatkovića, dana 13. studenog 2024.

9. Svoje tužbeno traženje tužitelj temelji na tvrdnji da je njegov pok. djed ŠV pok. PVČ, svojim sinovima Ivanu, KV i NV, ocu tužitelja, prepustio određene nekretnine, odnosno podijelio ih je, na način da su ocu tužitelja pripale upravo sporne nekretnine. Tužitelj, odnosno njegov otac CV, da je sporne nekretnine stekao kupoprodajom i to od Mare Grgurović 1968., kao i s prodavateljem ĆV pok. JV **.**.1972., otkada da je u nesmetanom posjedu istih.

10. Na temelju uvida u spis Općinskog suda u Zadru P-554/11 koji je priložen ovom spisu, utvrđeno je da su u navedenom predmetu tužitelji PVČ, DV i KV, svi pok. TV tužili Grad Zadar, te prednika ovdje tužitelja, CV, radi utvrđenja da su tužitelji nasljeđivanjem stekli pravo suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 915 m2 u udjelu od 277/915 dijela i to svaki od tužitelja po 1/3 od označenog suvlasničkog udjela. Prednik ovdje tužitelja, označen kao tuženik u citiranom predmetu, osporio je tužbeno traženje, navodeći kako je on isključivi vlasnik čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina], a pravo vlasništva da je stekao dijelom darovanjem, dijelom kupoprodajom. Rješenjem Općinskog suda u Zadru P-554/11 od 11. veljače 2015. određeno je spajanje parnica pod posl. br. P-554/11 i P-1904/12 jer je predmet postupka ista nekretnina. U navedenom predmetu donesena je presuda pod brojem P-554/11, dana 9. srpnja 2015. (P-554/11, l.s. 156-163) kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na Grad Zadar te je utvrđeno da su tužitelji stekli pravo vlasništva dijela nekretnine oznake 1714/4 u površini i obliku kako je to ucrtano na skici lica mjesta koja je sastavni dio presude, dok je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u odnosu na prednika ovdje tužitelja CV, te u odnosu na Grad Zadar u dijelu u kojem isti traži utvrđenje da su stekli pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 277 m2 koja je ucrtana u skici lica mjesta koja je sastavni dio te presude (l.s. 67-68 spisa P-554/11). Radi se o dijelu čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina] koji nije sporan u ovoj pravnoj stvari te u naravi predstavlja dio posjeda braće, odnosno stričeva ovdje tužitelja, koji se nalazi zapadno od tužiteljeve nekretnine. U odnosu na čest. 1717/33 u tom postupku je utvrđeno da je ista upisana u posjed ŠV prednika tužitelja, tek od 1974. godine, odnosno nakon početka izgradnje kuće, a da tužitelji u navedenom postupku nisu dokazali da bi njihov prednik tu nekretninu stekao kupoprodajom jer ista nije navedena u kupoprodajnom ugovoru od 12. siječnja 1972., sklopljenom između ŠV kao kupca i EV kao prodavatelja (P-554/11; l.s. 19-21).

11. Presudom Županijskog suda u Zadru Gž-2314/15 od 25. rujna 2015. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru P-554/11 od 9. srpnja 2015.

12. Ovaj sud je izvršio uvid i u spis Općinskog suda u Zadru P-765/2015 koji je priložen ovom spisu, radi se o tužbi tužitelja ZVČ, protiv tuženika Grada Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva i to na čest. 1717/38 površine 354 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 92 m2, sve k. o. [katastarska općina], koje da je stekao kupoprodajom od ŠV, prednika ovdje tužitelja 8. ožujka 1972., te da je nakon toga na kupljenim nekretninama izgradio kuću, pa nekretnine u naravi predstavljaju kuću sa dvorištem. Grad Zadar osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći kako je sporno je li ŠV, (prednik tužitelja u ovoj pravnoj stvari) bio ovlašten raspolagati predmetnim nekretninama. Dana 15. veljače 2017. donesena je presuda pod brojem P-765/2015 (l.s. 92-96; P-765/15) kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ČVČ, a presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-1837/17 od 15. veljače 2017. (l.s. 104- 106; P-765/15) odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru P-765/15 s obrazloženjem da je u dokaznom postupku utvrđeno da sporne nekretnine nisu bile u vlasništvu ŠV, prednika tužitelja, zbog čega da tužitelj s uspjehom nije mogao tražiti utvrđenje prava vlasništva na navedenim nekretninama koje da je stekao valjanim pravnim poslom od ŠV.

13. Na temelju uvida u spis Općinskog suda u Zadru, koji je priložen ovom spisu P-1412/17 utvrđeno je da je u navedenom predmetu prednik tužitelja NV ŠV podnio tužbu protiv tuženika ZVČ, radi prestanka uznemiravanja, navodeći da ga tuženik uznemirava na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da prolazi i vrši provoz vozilom dijelom tužiteljeve nekretnine, koje korištenje da nema nikakve osnove. U navedenom predmetu donesena je presuda dana 22. studenog 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (l.s. 159-171). Napomenuti je da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosio na zahtjev za prestanak uznemiravanja na dijelu čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina] površine 39 m2, koji je u ovoj pravnoj stvari sporan te označen na skici sudskog očevida od 13. studenog 2024. (l.s. 456) slovima i likom 3- A-B-2-3. Ovo iz razloga što je sud utvrdio da tužitelj (prednik tužitelja) nije dokazao da je vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi sporni put te da nije dokazao ni da je predmnijevani vlasnik sporne nekretnine 1717/33 k. o. [katastarska općina]. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-191/2020 od 1. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja CV kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru P-1421/17 od 22. studenog 2019.

14. U navedenom predmetu tužitelj CV priložio je i presudu Općinskog suda u Zadru P-1349/16 od 28. travnja 2017., donesenu povodom tužbe tužitelja ZVČ, koju je on podnio 2. svibnja 2000., pod brojem P-732/00 protiv tuženika CV, a radi predaje u posjed dijela čest. 1717/81 k. o. [katastarska općina] površine 31 m2 koji dio je označen na skici vještake geometra Tomislava Ćurka od 5. srpnja 2002. godine slovima A-B-C-D-A (P-1421/17; l.s. 5-20), skica je na l.s. 37. Radi se o, u ovoj pravnoj stvari spornom dijelu čest. 1717/81 u površini od 31 m2, na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića označenog zelenom bojom te slovima C-H-G-D-C.

15. U navedenoj pravnoj stvari tužba je podnesena 2. svibnja 2000. pod brojem P-732/00 te je dana 26. svibnja 2009. donesena presuda P-732/00 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ZVČ u odnosu na CV na predaju u posjed dijela čest. 1717/81 k. o. [katastarska općina], površine 31 m2 označen slovima A-B-C-D-A na skici vještaka Tomislava Ćurka od 5. srpnja 2002. Povodom žalbe tuženika, CV navedena presuda je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak te je u predmetu Općinskog suda u Zadru P-554/10 dana 15. veljače 2013. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prednika ovdje tužitelja na predaju u posjed opisanog dijela čest. 1717/81 k. o. [katastarska općina] (P-1421/17; l.s. 27-34).

16. Županijski sud u Zadru ukinuo je rješenjem pod brojem Gž-1420/13 od 5. srpnja 2016. presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-554/10 od 15. veljače 2013. i predmet je vratio na ponovno suđenje (P-1421/17; l.s. 22-26). Presudom Općinskog suda u Zadru P-1369/16 od 28. travnja 2017. naloženo je tuženiku CV predati tužitelju ZVČ dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 31 m2 u posjed (P-1421/17; l.s. 5-20).

17. Presudom Županijskog suda u Zadru Gž-595/17 od 12. prosinca 2017. (l.s. 64-68) preinačena je presuda Općinskog suda u Zadru P-1349/16 od 28. travnja 2017. te je tužbeni zahtjev tužitelja ZVČ, kojim je on od prednika ovdje tužitelja CV pok. TV zatražio predaju u posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 31 m2 (koji je i u ovoj pravnoj stvari sporan), odbijen kao neosnovan.

18. U ovoj pravnoj stvari je utvrđeno da tužitelj drži u posjedu ograđenu nekretninu (utvrđeno neposrednim opažanjem na očevidu na licu mjesta), koja u naravi predstavlja kuću s pripadajućim dvorištem, unutar kojega je i crna kuhinja, sve označeno na skici lica mjesta na l.s. 456, te je za zaključiti da je tužitelj u posjedu upravo onoga što je još ŠV kupio od EV u dva navrata, a Matin sin CV stekao temeljem diobenog ugovora, kako to slijedi iz Ugovora o odricanju od nasljedstva (l.s. 8). Sada pok. prednik tužitelja, CV pok. TV, ogradio se kako je to prikazano na skici sudskog očevida. Iz Ugovora o odricanju od nasljedstva (l.s. 8) slijedi da je prednik tužitelja, CV, od oca dobio parcelu u [adresa] na kojoj je podigao zgradu.

19. Nedvojbeno je utvrđeno da je prednik tužitelja, njegov djed ŠV pok. PVČ, 1980. godine od ŽV kupio dio neizgrađenog građevinskog zemljišta naznačene površine 135 m2, koje da se nalazi istočno od kuće ŠV te je u kupoprodajnom ugovoru na l.s. 13 navedeno da je kupljena površina od 195 m2, ali da je svedena na 135 m2, na račun „prebijanja po ranijem ugovoru zbog MV“. Ovaj ugovor sklopljen je u nazočnosti četvorice svjedoka, između ostalih i u prisutnosti ZVČ (prednika umješaća na strani tuženika te tuženika iz predmeta P-1421/17) i saslušanog svjedoka HV.

20. Stoga je iskaz saslušanog svjedoka HV značajan jer su ovomu osobno poznate činjenice o kojima je pozvan svjedočiti. Isti tako u svom iskazu (l.s. 472) navodi da je kupoprodajni ugovor sklopljen s ŽV, u vrijeme kada je već postojala kuća koju je sagradio Slavkov otac TV te da se radi o dijelu na kojemu je sada tužiteljeva kuća. Navodi da se sjeća da je kupljena nekretnina sa svoje istočne strane bila ograđena željeznim stupovima i žicom te da su na istoku bili Ćurkovići. Navodi da zapravo od Domovinskog rata nije bio na tom terenu. Istočno od ograde o kojoj je govorio (željezni stupovi i žica) da je osamdesetih godina prošlog stoljeća bila drača i kupina, ali da već prije Domovinskog rata RV tamo počinje graditi kuću. Navodi da je počeo graditi jednu manju kuću, a onda da se počeo proširivati prema međi te je na predočenim mu fotografijama prepoznao, i to na fotografiji broj 4 Kapitanovićevu kuću, za koju navodi da je napravljena na međi kojoj da je svjedočio prilikom kupoprodaje iz 1980. koju su sklopili CV i ŽV. S druge strane, ovaj svjedok navodi da mu nije poznato tko je gradio zid prikazan na skici sudskog očevida od točke broj 3 (za koji zid sam tužitelj u svom iskazu navodi da ga je sagradio sada njegov pok. otac CV).

21. Iz zapisnika sastavljenog u upravnom postupku koji se vodio radi promjene podataka o zemljištu u katastarskom operatu, 30. rujna 1997. (l.s. 143), slijedi utvrđenje da je UV, M, svoju nekretninu oznake 1717/28 k. o. [katastarska općina], kupio od MV.

22. Što se tiče drugog svjedoka tog pravnog posla – kupoprodaje iz 1980. između ŠV i ŽV, na koji se ovdje tužitelj poziva, sada pok. ČVČ, prednika umješača na strani tuženika, navesti je da je on, a kako to slijedi iz sadržaja spisa Općinskog suda u Zadru P-765/15, u koji je ovaj sud izvršio uvid, u navedenom predmetu podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na čest. 1717/38 površine 354 m2 i 1717/82 površine 92 m2, u odnosu na tuženika Grad Zadar, navodeći da je iste nekretnine stekao kupoprodajom od ŠV, tužiteljevog djeda, 1972. godine, na kojim nekretninama je kasnije izgradio kuću. Iz ovog utvrđenja slijedi zaključak ovoga suda da je prednik tužitelja, a time i tužitelj, svakako u posjedu kupljenog i od EV i od ŽV te da o tome nije bilo spora, odnosno da prednik umješača na strani tuženika, RVČ nije prigovarao posjedu prednika tužitelja, iz čega ovaj sud zaključuje da je prednik tužitelja u posjedu i držao ono što je kupljeno te da je to bilo poznato svjedocima ovog pravnog posla, pa tako i predniku umješača na strani tuženika te da je i ovdje tužitelj, osobno i po svojim prednicima, u nesmetanom i višegodišnjem posjedu kupljenog od P, koji su nam tom području držali nekretnine, koje su od MV bile odijeljene željeznim stupovima i žicom.

23. Prednik tužitelja, njegov djed ŠV je još 1972. godine od EV pok. JV kupio pašnjak na [adresa], površine od oko 2500 m2 (dio kupljenog je očito prodao ĐV), koji pašnjak je s istočne strane išao "do pašnjaka Ćurkovića" (dakle, do žičane ograde, koju spominju u svojim iskazima saslušani svjedoci, ali i tužitelj), a iz istog Kupoprodajnog ugovora (l.s. 15-16) slijedi i da je ŠV kupovninu isplatio još 1969. godine u prisutnosti supruge prodavatelja ŽV, s kojom 1980. sklapa kupoprodajni ugovor u odnosu na još jedan dio zemljišta. Na temelju ovih kupoprodajnih ugovora, ali i neposrednim opažanjem na ročištu na licu mjesta, ovaj sud utvrdio je da je prednik tužitelja upravo na kupljenom zemljištu (bez obzira što u kupoprodajnom ugovoru nisu naznačeni brojevi čestica, očito je i U i Z i svjedocima kupoprodaje, bilo poznato što je u naravi predmet kupoprodaje) sagradio kuću te je tako kupljeno zemljište, odnosno njegov dio koji je u posjedu tužitelja, bilo predmetom Ugovorom o odricanju od nasljedstva kojim je otac tužitelja, sada pok. CV, stekao nekretninu na kojoj je sagradio kuću.

24. Stoga ovaj sud prigovor tuženika pod 1) Grada Zadra, da u kupoprodajnim ugovorima sklopljenima između njegovog prednika (ŠV) s [adresa], na koje se tužitelj poziva, nisu naznačene oznake čestica koje su bile predmetom kupoprodaje, nalazi irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja jer je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u posjedu kupljenog zemljišta, na što nitko od susjeda ili njegovih prednika nije imao primjedbi, iz čega je zaključiti da je upravo ono što tužitelj drži u posjedu, ono što je kupio i što nesmetano posjeduje od vremena kupoprodaje (od 1969., kada je navedeno da je ŽV JV isplatio kupovninu), dok su prije toga zemljište na tom dijelu posjedovali i uživali Č, a istočno od njihovog posjeda, bio je posjed MV (ograđen žicom).

25. U ovom postupku utvrđeno je da se prednik tužitelja CV, prema istoku ogradio na način da je podigao ogradni zidić od [adresa], položaj kojega je označen na skici sudskog očevida na l.s. 456 točkom broj 3 te je vidljiv na fotografijama 3 i 4 na prilogu skici sudskog očevida (l.s. 457). Tužiteljev prednik se sa zapadne strane ogradio prema posjedu svoje brače zidom na pravcu označenom točkama F-E, kao i prema jugu, zidom na pravcu E-D-G. Utvrđeno je također da tužitelj u posjedu drži i dio čest. 1717/81 k. o. [katastarska općina] u površini od 31 m2 (na skici sudskog očevida označen zelenom bojom), kao i dio čest. 1717/28, na skici lica mjesta označen slovima i likom C-H-I-2-C i to svakako od vremena sklapanja ugovora sa svojim prednicima U te je utvrđeno na temelju iskaza stranaka i svjedoka, da je ograđivanje poduzeo po pravcu nekadašnje žičane ograde, što slijedi i iz činjenice da nitko od susjeda nije imao primjedaba na ograđivanje posjeda prednika tužitelja.

26. Do spora između susjeda R i CV, ali u odnosu na dio 1717/81 k. o. [katastarska općina], došlo je tek kada je 2000. godine prednik umješača na strani tuženika podnio tužbu u predmetu P-732/00, sa zahtjevom da mu tužiteljev prednik preda u posjed dio čest. 1717/81 k. o. [katastarska općina], koji je bio ograđen u odnosu na ostali dio te nekretnine ogradnim zidom kojega je prednik ovdje tužitelja podigao još osamdesetih godina prošlog stoljeća, a koju parnicu je prednik umješača na strani tuženika pravomoćno izgubio (o čemu je već bilo riječi). U odnosu na dio koji je sporan u ovoj pravnoj stvari, a u naravi predstavlja prilaz južnom dijelu nekretnine UV te onoj R, vođen je postupak po tužbi prednika tužitelja radi prestanka uznemiravanja, koji postupak je prednik tužitelj izgubio jer nije dokazao da je aktivno legitimiran (predmnjevani vlasnik) u odnosu na označene tuženike (o čemu je također bilo riječi ranije u obrazloženju).

27. Dio sporne nekretnine koji je identificiran kao dio čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina], koji je u svom početku, od [adresa] i asfaltiran (ali samo dužinom ogradnog zidića podignutog od točke br. 3), a u nastavku, prema čest. 1717/28 i 1717/81 k. o. [katastarska općina] predstavlja bijeli put širine od 4,34 do 3 m te prolazi dijelom čest. 1717/28 i vodi do čest. 1717/81, ne nalazi se u isključivom posjedu tužitelja, već je ista površina u naravi dio kojim se za prilaz svojim nekretninama, osim tužitelja, služe i vlasnici čest. 1717/28 k. o. [katastarska općina] (Kapitanovići) i vlasnici čest. 1717/81 k. o. [katastarska općina] (Adžić Jurjević).

28. S obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu kojim tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći kako u kupoprodajnim ugovorima na koje se tužitelj poziva nisu označene čest. koje su bile predmet istih, kao i da se radi o uknjiženom vlasništvu tuženika pod 1), odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari je bila utvrditi jesu li Č, prodavatelji iz kupoprodajnih ugovora na koje se tužitelj poziva, bili izvanknjižni vlasnici prodanog zemljišta te je li tužitelj osobno i po svojim prednicima stekao pravo vlasništva na istom u odnosu na tuženika.

29. Da je prednik tužitelja bio u posjedu nekretnine kako je to gore navedeno i opisano, slijedi i iz iskaza saslušanog prednika tužitelja, sada pok. CV, koji iskaz je on dao kao tužitelj u predmetu P-1421/17 u kojem je pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev prema ZVČ i RV. Kao što je to već navedeno, radilo se o tužbi prednika tužitelja protiv označenih tuženika radi prestanka uznemiravanja koje je tamošnji tužitelj označio kao prolazak označenih tuženika preko čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina] u površini od 39 m2, kako je to prikazano na skici sudskog očevida od 12. lipnja 2019. likom i točkama A-B-C-D-E-A. Radi se o dijelu koji je identičan onom dijelu čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina], koji je u ovom predmetu u ovoj pravnoj stvari označen na skici sudskog očevida točkama 3-A-B-2-3. Tada je tužitelj CV naveo da se radi o njegovom terenu kojim da su označeni tuženici počeli prolaziti prije desetak godina, a da im on brani tuda prolaziti posljednjih 5-6 godina. Prednik umješača na strani tuženika RVČ, naveo je da se oduvijek prolazilo tim putem, još od 1976. godine te da se istim putem na jednak način služi još od 1976. te da je tek zaprimanjem tužbe u toj pravnoj stvari (2017. godina) doznao da mu prednik tužitelja brani prolaz tuda. U istom predmetu saslušan je i svjedok LV, koji je naveo da se taj sporni dio nalazi između kuća CV i one RV, da ne zna u čijem je vlasništvu taj put, ali da postoji od kad on zna za sebe i da su se njime služile sve stranke iz tog postupka. Prije toga da su se tim putem služili njegovi preci, A, koji da su dolje imali zemlju. Iz toga ovaj sud zaključuje da je tužitelj u posjedu upravo onoga što je kupio te da mu ne pripada pravo na onaj dio čest 1717/33 k. o. [katastarska općina], koji se nalazi izvan njegovog ograđenog posjeda jer se njegov prednik ogradio upravo pravcem koji je predstavljao granicu između posjeda ŽV (prednika tužitelja) i LV, za koje sam tužitelj na ročištu pred ovim sudom, 29. travnja 2025. (l.s. 483), navodi kako njegovi prednici od njih nisu ništa kupovali, već samo od ŽV. Stoga je zahtjev tužitelja u tom dijelu (za dio koji predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen likom 3-A-B-2-3 te za dio koji predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen likom B-I-2-B) neosnovan te ga je valjalo odbiti na način kako je to određeno u odbijajućem dijelu izreke ove presude.

30. Već je navedeno da je u predmetu Općinskog suda u Zadru P-1421/17 pravomoćno odbijen zahtjev prednika tužitelja, upravljen protiv tuženika RV i GV, radi prestanka uznemiravanja jer da tužitelj CV nije dokazao da je predmnijevani vlasnik toga dijela. Da je navedeni dio čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina], za koji je utvrđeno da nije u posjedu tužitelja jer se nalazi izvan ograde koja je opisana, korišten za prolaz i trećih osoba, slijedi i iz zapisnika sačinjenog u postupku promjene podataka o zemljištu u katastarskom operatu, 1999. godine (l.s. 143-145), kada je na uviđaju utvrđeno da južno od kuće UV na čest. 1717/28 k. o. [katastarska općina], UV drži svoj kamion, te da je on u posjedu nekretnine na kojoj ima i otvorenu prodavaonicu.

31. S obzirom na iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te utvrđenje da je UV u posjedu čest. 1717/28 k. o. [katastarska općina] te s obzirom na položaj trgovine uz kuću UV, jasno je da ovaj nema drugog prilaza vozilom južnom dijelu svoje nekretnine, već upravo dijelom sporne površine čest. 1717/33 za koju je utvrđeno da ju tužitelj ne drži u posjedu (dio čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina] označen točkama 3-A-B-2-3), kao i dijelom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenom točkama B-I-2-B. Navedeno se ističe tek kao podloga za zaključak da su osnovani navodi umješača na strani tuženika, da se dio sporne površine ove nekretnine koristi i da se koristio kao prilazni put do nekretnina čest. 1717/28 k. o. [katastarska općina] (Kapitanovići) i 1717/81 k. o. [katastarska općina] (Jurjević- Adžići). Također je utvrđeno da se radi o nekretnini koja je bila u posjedu LV, također na temelju citiranog zapisnika iz kojeg slijedi da je LV prednik Kapitanovićev, pa ovaj sud prihvaća istinitima navode tužitelja, da su njegovi pravni prednici bili Č, a istočno od prodanog njegovom ocu, odnosno djedi ŠV da su bili A. Kada se navodi saslušanog svjedoka HV, da je posjed ŽV i LV bio ograđen žicom i željeznim stupovima, da je upravo na pravcu žičane ograde tužiteljev otac podigao zid na pravcu G-H-I prikazan na skici sudskog očevida l.s. 456, čemu se nitko nije protivio (RVČ, svjedok kupoprodaje između ŠV i ŽV), zaključiti je da je prednik tužitelja ŠV, odnosno njegov otac CV, držao u svom posjedu upravo ono što je i kupljeno od ŽV, dok je onaj dio koji on označava spornim, a radi se o dijelu čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina] označen i omeđen točkama 3-A-B-2-3, dio čest. 1717/28 k. o. [katastarska općina] označen i omeđen točkama 2-B-I-2, a koji nakon ograđivanja od strane prednika tužitelja nije ostao u njegovom posjedu, bio u posjedu LV te su ga koristili za prolaz i UV i ĐV i tužitelj.

32. U ovoj pravnoj stvari saslušani su i svjedoci na ročištu 13. ožujka 2025. (l.s. 468-475). Tužiteljev stric, saslušani svjedok DV sin TV, naveo je da se njegova kuća nalazi zapadno od tužiteljeve kuće te je potvrdio da je još njihov otac ŠV ogradio nekretninu između tužiteljeve i nekretnine ovog svjedoka (zid na pravcu F-E na l.s. 456). Ogradu prema istoku da otac tužitelja nije podigao u cijelosti jer da je u međuvremenu došlo do spora sa R, a to da je bilo prije sigurno 15 godina. Što se tiče objekta koji je na skici označen kao crna kuhinja, ovaj svjedok navodi da je sagrađen nakon Domovinskog rata, a ne zna je li već tada bio sagrađen ogradni zid na pravcu i točkama G-H-I. Navodi da je njegov otac TV kupio nekretninu još 1969. U to vrijeme da još nije postojala trgovina UV istočno od sporne nekretnine (na zapisniku na l.s. 470 očitom omaškom je vlasnik trgovine označen kao VV, a zapravo se radi o VV). Ovaj svjedok naveo je da nekretnina nije bila ograđena prema istoku, da nije bilo ograde, ali ni problema između susjeda te da ovaj svjedok ne zna gdje je bila međa. Navodi da je postojao put, koji da i danas postoji između kuće tužitelja i Kapitanovćeve trgovine i njime da su se služili otkad su došli. Nije mu poznato je li taj put postojao prije nego što su N kupili svoju nekretninu od ŠV sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Poznato mu je da je VV kada je gradio svoju kuću tim putem dolazio u dvorište i nikoga nije pitao za dozvolu, a to da je bilo u vrijeme kada još nije bila sagrađena kuća ovdje tužitelja. Svjedok je naveo da posljednjih desetak godina tužitelj i pok. CV brane T i trećim osobama da prolaze tuda, da nije bilo nikakvih problema dok je bio živ njegov otac ŠV te je do problema došlo nakon Matine smrti, onda kada da je CV počeo graditi ogradni zid, za kojega je naveo da nije dovršen jer je došlo do problema sa T (radi se o zidu na pravcu G-H-I). S obzirom na navode prednika tužitelja iznesene još u odgovoru na tužbu u predmetu P-732/00, koji je pravomoćno dovršen u njegovu korist, da je zid sagradio na pravcu nekadašnje žičane ograde još osamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj sud iskaz ovog svjedoka prihvaća u dijelu koji nije u suprotnosti s ostalim utvrđenjima u ovom postupku.

33. Saslušan je i svjedok BV, tužiteljev prijatelj, koji navodi tek da je spornim dijelom koji u naravi predstavlja prilazni put, prolazio kada je odlazio tužitelju u posjetu i da je znao i parkirati svoje vozilo između trgovine i kuće, čak i preko noći te da nikada nitko nije imao prigovora na to. Svojim iskazom ovaj svjedok nije doprinio utvrđenju pravno relevantnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

34. Svjedok OV (l.s. 473-474) sagradio je kuću u susjedstvu VV (istočno od njegove kuće) te navodi da i tužiteljeva kuća i Kapitanovićeva trgovina izgledaju isto od vremena kada je on došao na [adresa], odnosno kada je kupio svoju parcelu 1983. Prolazom između Kapitanovićeve trgovine i tužiteljeve kuće da su se služili i Š i N i K. Iskaz ovog svjedoka ovaj sud prihvaća istinitim jer je svjedočio o činjenicama koje su mu osobno poznate te su u suglasju s ostalim dokazima izvedenima u ovoj pravnoj stvari.

35. Svjedokinja IV navodi da je kuća tužitelja sagrađena prije Domovinskog rata, nije joj poznato je li kuća tužitelja ograđena prema trgovini RV, iako da svaki dan u toj trgovini kupuje. Što se tiče prolaza između kuće tužitelja i trgovine RV, da o tome ne zna ništa, ali da vidi da tim putem prolaze automobili, takva situacija da je još od prije rata.

36. Tužitelj je saslušan na ročištu 29. travnja 2025. (l.s. 477-478) te je naveo da je njegova kuća zidom ograđena prema zapadu do strica, zidom do GV da je ograđena i zidom koji je sporan, a građen je 1984. – 1985. (misli na zid na pravcu G-H-I). Nekretnina da nije bila ograđena prema kući RV. K da su sagradili kuću prije Domovinskog rata, a 1995. da su otvorili trgovinu u sklopu kuće. Potvrđuje da su između trgovine i njegove kuće prolazili i D i GV, a on da im je to počeo braniti 1999. ili 2000. i otada da su između njih sporovi. Još njegov otac NV da je ogradio svoju parcelu zidom koji da idem pravcem F-E-D i do smokve koja je negdje na položaju C. Što se tiče zida do ceste, tada da je napravljen i zid od točke 3 prema točki 2, jer da je plan bio da to bude ulaz na koji su se trebala staviti dvorišna vrata koja bi se "hvatala" na točku 2. Zidić na pravcu omeđenom točkama A-B da je sagradio Kapitanović 1996. -1998. On da je napravio zidić točno na poziciji gdje da su Š planirali napraviti zid radi zatvaranja prolaza dvorišnim vratima. Crna kuhinja da je napravljena prije 1990. g. i ne na međi već 1,5 m od međe koja da je i tada bila označena bodljikavom žicom i željeznim stupovima. To da je izvadio njegov otac kad je gradio zid 1984. ili 1985., a radi se o zidu sagrađenom na pravcu G-H-I do smokve. Tada da otac nije dovršio izgradnju ogradnog zida jer da im je trebao širok prolaz za kamione i strojeve jer se još gradila kuća. Navodi da su protestirali kada je RV napravio zid na pravcu A-B i Š i Ž i N, ali da je RV napravio kako jest te tužitelj da nije ništa poduzeo jer je to Kapitanovićeva parcela. Osim R da su se u vezi s parcelom na kojoj su imali kuću sporili jedino sa stricem, s kojim da je spor imao njegov, sada pok. otac CV, a stric da se htio uknjižiti i tada da mu je otac rekao da neće biti ništa od toga dok on vodi postupak sa ĐV i dok se ne vidi koliko kvadrata će ostati CV, a ne zna kad je to bilo. Zidić na pravcu A-B da je sagrađen nakon što je otvorena trgovina na susjednoj nekretnini. Iskaz tužitelja ovaj sud u cijelosti prihvaća istinitim jer je u suglasju s dokazima provedenima u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je navesti da upravo iz navoda tužitelja, da se njegov pok otac NV protivio zahtjevu strica za utvrđenje prava vlasništva na čest. 1717/33 k. o. [katastarska općina] ( a jest, jer to slijedi iz sadržaja spisa Općinskog suda u Zadru; P-554/11), rekavši da od toga neće biti ništa dok se nakon spora s GV ne utvrdi koliko će kvadrata ostati NV, slijedi zaključak ovoga suda da se prednik tužitelja ogradio u odnosu na sve okolne nekretnine te je ono što je mislio da mu pripada i ogradio i držao u posjedu i „branio“ od trećih.

37. Na istom ročištu saslušani su umješač na strani tuženika, RV i nasljednici u međuvremenu preminulog ZVČ, pa je tako saslušani umješač RV potvrdio da se njegova kuća nalazi pored tužiteljeve nekretnine i da se trgovina nalazi u sklopu njegove kuće. Parcela na kojoj se nalaze kuća i trgovina da je površine 465 m2 i ista da je ograđena gotovo sa sviju strana, a sporni dio koji tužitelj traži, da predstavlja put kojim da se služe već dugo godina. Njegov pok. otac UV da je znao do kud je njihovo jer da su bili označeni kolci koje da su postavili A, koji da su njima prodali nekretninu. Kuću da su počeli graditi 1979. te da se prema Šarićima nisu ograđivali jer da je između njih postojao put kojim da su uvijek išli, a kuća da se nalazila uz taj put. Trgovinu da je pok. otac sagradio uz kuću, ali ne na putu, već do puta jer da je njihova kuća bila izgrađena nekih 5 m od puta. Njihova kuća da se nalazi na samoj međi na istoku nekretnine prema OV, prema kojemu da su ograđeni zidom kojega da je podigao njegov pok. otac prije Domovinskog rata. otkad postoji trgovina, a i prije da je prema donjoj strani svoje nekretnine dolazio putem uz parcelu FV te da se radi o putu koji je pri vrhu širok oko 6 m, a u dnu oko 4 m. Uvijek da je nekretnina izgledala kao i danas te da je do izgradnje svoje trgovine 1995. do kuće R prolazio uz nekretninu ovdje tužitelja. Ne sjeća se da je postojala kakva vidljiva međa, a put da postoji otkad su počeli graditi jer da su i A dali ČVČ 40 m2 za put što da je znao i FV i da je bilo vidljivo na terenu, a taj put da se i danas nalazi na istom mjestu. Crna kuhinja tužitelja da je građena prije rata i ne zna reći je li se nalazila na putu kojeg opisuje. Prije nego što su sagradili trgovinu uz svoju kuću, na tom dijelu da je bila mocira, jedna hrpa kamenja široka oko 5 m, a dužine oko 5-6 m, visine „do koljena“. I tada da su prolazili upravo ovim spornim dijelom i nitko da se nije bunio. Problemi da su počeli 2000. godine između CV i ZVČ, koji da se bunio jer da mu je pok. CV ušao u parcelu zidom kojega je podigao uz crnu kuhinju.

38. Saslušani su i nasljednici umješača na strani tuženika sada pok. ZVČ, MVČ, koji je naveo da je 1977. njegov otac kupio parcelu od FĆ i tu parcelu da su kao put koristili i Š i K i oni i to da je sada ovaj sporni put. Navodi da nije bilo problema dok su bili živi njihovi prednici tužiteljev otac i djed, već da su problemi nastali kasnije, kada su počele zabrane prolaza putem. Ovaj umješač pozvan je objasniti što je predstavljala mocira o kojoj je malo prije iskazivao RV te navodi da se radilo o hrpi kamenja i smreke te da tuda nije bilo mogućnosti prolaza. Crna kuhinja da je sagrađena prije nego je podignut zid, a zid da je podigao tužitelj možda sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a možda i kasnije. Smokva opisana i ucrtana na skici lica mjesta i zid uz crnu kuhinju, da njima nisu smetali da prolaze pošljunčanim dijelom uz kuću RV prema njihovom jer da se radi o putu širine 3m, što da im je dovoljno za prolaz. Navodi da je njegov pok. otac tužio tužiteljevog oca zbog zida na pravcu G-H-I koji se nalazi uz crnu kuhinju, ali da je tužitelj uspio u tom sporu. Iskaz ovog umješača potvrdio je i njegov brat CVČ, navodeći da nikakvih sporova nije bilo vezanih uz put, a spor koji da je njihov pok. otac vodio protiv CV da se odnosio na zid uz crnu kuhinju. Njihov pok. otac da je od FĆ kupio dio za put jer put koji postoji sa zapadne strane do njihove kuće nije prikladan za provoz, njime se može proći samo pješice. Zid uz crnu kuhinju tužitelja na pravcu G-H-I da je sagrađen 1985. godine, a crna kuhinja da je napravljena naknadno. Cijelo to vrijeme da se prolazi istim putem, pa tako i u vrijeme nakon što je izgrađen zid uz crnu kuhinju i uz smokvu. Preko mjesta na kojem je današnja trgovina Kapitanovića da se nikada nije moglo prolaziti jer su tu bile neke kaskade, neko koso kamenje, nije bilo pogodno za prolaz.

39. Saslušan je i svjedok CĆ, koji je naveo da je spornim dijelom nekada išao put kojim su oni išli do njihovih polja. Njegovi srodnici da su prodali nekretnine J, Ć i ostalima te se njihov put za u polja premjestio, a ovaj sporni put da je služio za prolaz i J i Ć i R. Naveo je da je otac RV radio najveći problem i da je stalno radio na međi, pa zato nema okućnice, na međi da je sagradio i kuću i trgovinu, a ovaj put da je i prije prolazio kao neki ulaz. Prvi put da je čuo da postoji neki spor 2000. godine. Poznato mu je da je pok. CV sagradio crnu kuhinju i da se ogradio zidom što da je bilo prije Domovinskog rata, a nije mu poznato da bi itko imao prigovora na to ograđivanje te koliko je njemu poznato da je prostor između crne kuhinje i zida na pravcu G-H-I E. Navodi da je MĆ zapravo MV, koji je bio brat njegovog pok. djeda B te da su A tu imali zemlju, na što tužitelj inzistira da njegovi prednici Š nisu kupovali ništa od MV već od ŽV.

40. I ovaj svjedok svojim iskazom potvrđuje zaključke do kojih je ovaj sud došao ocjenom ostalih dokaza, da su istočno od posjeda ŽV (prednika tužitelja) svoje zemlje držali A, pa su tako oni prednici Ć. R kupio je svoju nekretninu od ŠV, koji je prethodno od EV kupio površinu od oko 2500 m2. S obzirom da je ograđivanje nekretnine koja je temeljem ugovora o odricanju od nasljedstva pripala ocu ovdje tužitelja CV, izvršeno još za života Slavkovog oca ŠV, koji je i kupovao nekretnine od prednika EV, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicom da je tužitelj u posjedu svega što je njegov otac dobio od svog oca ŠV, a ovaj kupio od EV (tu se misli na dio čest. zem. [katastarska čestica] omeđen točkama 3-F-E-D-G-H-I-2-3. Posjedujući navedeni dio još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća osobno i po svojim prednicima koji su isto stekli od EV, za koje je utvrđeno da su uz H bili starosjedioci i posjednici nekretnina na tom području, tužitelj je pravo vlasništva na opisanom dijelu stekao temeljem dosjelosti.

41. Naime, Republika Hrvatska potpisnik je Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ O“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima I i dr. protiv [adresa] i S protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

42. U ovom predmetu na temelju provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom posjedu najkasnije još razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, kako to slijedi iz sadržaja iskaza svjedoka i stranaka, posebno svjedoka MV, koji je potvrdio da su Č starosjedioci na [adresa] te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda može zaključiti da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer su u tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi, osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljeva prednika ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa tužiteljev prednik stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću.

43. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da je tužitelj dokazao neprekinuti valjani pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa je, temeljem citiranih odredbi, valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike u ovoj pravnoj stvari te na dio utuženih nekretnina označen u izreci ove presude.

44. Što se tiče preostalog spornog dijela, onoga na skici sudskog očevida na l.s. 456 označenog i omeđenog točkama 3-A-B-I-2-3, u postupku je utvrđeno da ni tužitelj niti njegov prednik navedeni dio nisu držali u posjedu na način koji bi u odnosu na upisanog vlasnika, Grad Zadar, imao stvarnopravne učinke te je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika te na taj dio utuženih nekretnina valjalo odbiti kao neosnovan.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te traženju tužitelja, pa je tužitelju kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), valjalo priznati trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 149,31 euro (Tbr. 7. toč. 1. Tarife i čl. 2. st. 2. ZPP) te za pristup ročištu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 19. studenog 2021., 11. siječnja 2022., 2. veljače 2023., 9. rujna 2024., 13. studenog 2024., 13. ožujka 2025. i 29. travnja 2025. po 149,31 euro (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.194,48 eura (Tbr. 54). Tužitelju je valjalo priznati trošak uplaćenog predujma za očevid u iznosu od 450,00 eura, pa tako ukupno dosuđen parnični trošak tužitelju, koji mu je dužan naknaditi tuženik pod 1) Grad Zadar iznosi 1.642,00 eura.

U Zadru, 28. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku pod 1) po pun.

3. Tuženici pod 2) po privr. zastupniku

4. Tuženiku pod 3) osobno i putem e-oglasne ploče

5. Umješaču na strani tuženika po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte