REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka cesta 3/1
Posl.br. P-1181/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po pun. Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupani po pun. Kruni Kneževiću, odvjetniku u OD Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 07. srpnja 2025. u prisutnosti I., II. i III. tužitelja i punomoćnika obiju stranaka, a objavljene dana 28. srpnja 2025.god.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 20/05, broj kreditne partije 7102823476 koji su dana 4. kolovoza 2005.g. sklopili SA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i kao prednik I-tužitelja FA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja UA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja DA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da solidarno I-tužitelju FA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju UA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelju DA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.068,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:
na iznos od 2,51 EUR počam od 1. studenog 2005.g.
na iznos od 3,84 EUR počam od 1. prosinca 2005.g.
na iznos od 3,55 EUR počam od 1. siječnja 2006.g.
na iznos od 1,38 EUR počam od 1. studenog 2008.g.,
na iznos od 10,64 EUR počam od 1. siječnja 2009.g.,
na iznos od 13,55 EUR počam od 1. veljače 2009.g,
na iznos od 23,14 EUR počam od 1. ožujka 2009.g.,
na iznos od 9,20 EUR počam od 1. travnja 2009.g.
na iznos od 8,96 EUR počam od 1. svibnja 2009.g,
na iznos od 6,49 EUR počam od 1. lipnja 2009.,
na iznos od 7,91 EUR počam od 1. srpnja 2009.,
na iznos od 4,33 EUR počam od 1. kolovoza 2009.g.,
na iznos od 6,86 EUR počam od 1. rujna 2009.g.,
na iznos od 2,83 EUR počam od 1. listopada 2009.,
na iznos od 5,27 EUR počam od 1. studenog 2009.g.,
na iznos od 65,70 EUR počam od 27. studenog 2009.g.
na iznos od 5,72 EUR počam od 1. prosinca 2009.g.,
na iznos od 13,24 EUR počam od 1. siječnja 2010.g.,
na iznos od 18,26 EUR počam od 1. veljače 2010.g.,
na iznos od 92,60 EUR počam od 17. veljače 2010.g.
na iznos od 16,35 EUR počam od 1. ožujka 2010.g.,
na iznos od 23,84 EUR počam od 1. travnja 2010.g.
na iznos od 27,46 EUR počam od 1. svibnja 2010.g.,
na iznos od 38,03 EUR počam od 1. lipnja 2010.g.,
na iznos od 45,68 EUR počam od 1. srpnja 2010.g.,
na iznos od 761,60 EUR počam od 15. srpnja 2010.g.
na iznos od 35,77 EUR počam od 1. kolovoza 2010.g.,
na iznos od 64,64 EUR počam od 1. rujna 2010.g.,
na iznos od 52,12 EUR počam od 1. listopada 2010.g.,
na iznos od 54,14 EUR počam od 1. studenog 2010.g.,
na iznos od 64,39 EUR počam od 1. prosinca 2010.g.,
na iznos od 82,53 EUR počam od 1. siječnja 2011.g.,
na iznos od 62,84 EUR počam od 1. veljače 2011.g,
na iznos od 68,73 EUR počam od 1. ožujka 2011.g,
na iznos od 61,22 EUR počam od 1. travnja 2011.g.
na iznos od 77,56 EUR počam od 1. svibnja 2011.g,
na iznos od 92,77 EUR počam od 1. lipnja 2011.g,
na iznos od 96,77 EUR počam od 1. srpnja 2011.g.,
na iznos od 161,81 EUR počam od 1. kolovoza 2011.g.,
na iznos od 100,45 EUR počam od 1. rujna 2011.g. ,
na iznos od 92,85 EUR počam od 1. listopada 2011.g.,
na iznos od 93,35 EUR počam od 1. studenog 2011.g.,
na iznos od 93,38 EUR počam od 1. prosinca 2011.g.,
na iznos od 101,86 EUR počam od 1. siječnja 2012.g.,
na iznos od 106,83 EUR počam od 1. veljače 2012.g.,
na iznos od 107,45 EUR počam od 1. ožujka 2012.g.,
na iznos od 106,79 EUR počam od 1. travnja 2012.g.
na iznos od 106,79 EUR počam od 1. svibnja 2012.g.,
na iznos od 109,48 EUR počam od 1. lipnja 2012.g.,
na iznos od 104,33 EUR počam od 1. srpnja 2012.g.,
na iznos od 104,33 EUR počam od 1. kolovoza 2012.g.,
na iznos od 1.646,51 EUR počam od 6. kolovoza 2012.g.,
sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do konačne isplate po stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Prihvaća se prigovor prijeboja tuženika i nalaže se I- tužitelju FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju UA, OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelju DA, OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tuženiku Zagrebačka banka d.d. iznos od 438,03 eura sa zateznim kamatama počevši od 10. kolovoza 2023.do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da naknadi solidarno I-tužitelju FA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju UA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelju DA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.123,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1.Tužitelji su podnijeli tužbu u kojoj navode da je njihov prednik - otac dana 04.08.2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 7102823476, na iznos od 54.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste HNB-a, važeći na dan korištenja kredita. Promjenama u visini kamatne stope kao i promjenama u tečaju valute CHF došlo je i do promjena u visini mjesečnoga anuiteta. u odnosu na početni. Odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF su ništetne kao što je utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018. Navedenom sudskom odlukom utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Banke nisu postupale obzirno, savjesno, moralno ni pošteno i time je u trenutku ugovaranja spornih odredaba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
1.2.Tuženik je tijekom otplate kredita temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli odnosno vezanosti kredita za CHF valutu, obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF prema kuni, sve do konačne otplate kredita i time je tužitelj preplatio ukupno iznos od najmanje 7.694,96 eura/57.977,68 kuna. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužbeni zahtjev je uređen na iznos od 5.068,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog mjesečnog otplatnog obroka.
2. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Navodi da tužitelj treba dokazati svoj status potrošača. Nadalje, tuženik ukazuje da je potraživanje tužitelja u zastari jer je zastarni rok po kojoj se traži povrat tri godine (eventualno 5 godina) računajući od svake pojedine uplate.
Glede navoda tužitelja o valutnoj klauzuli, tuženik navodi da je ista zakonom izrijekom dopuštena, a banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, ali je u javnosti pa i u izvješćima HNB-a bilo upozorenja o mogućem rastu valute CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene nepoštenosti. Protivi se financijskom vještačenju, jer nema pravne osnove za isto, a ukoliko ga sud odluči provesti, predlaže i izračun tzv. negativnih razlika tj. razlika u mjesečnim otplatama kada je tečaj CHF valute bio niži od početnog tečaja na dana isplate kredita. Podnosi prigovor prebijanja svoje tražbine s osnova navedenih tzv. negativnih razlika u iznosu od 428,11 eura/3.225,58 kuna koji je nakon provedenog financijskog vještačenja postavljen na iznos od 483,03 eura sa zakonskim kamatama od svake pojedine uplate.
3. Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o namjenskom kreditu (list 11-16), u otplatni plan (list 17-28) i u knjigovodstvenu karticu prometa (list 122-170), u rješenje o nasljeđivanju (list 29-33) te je provedeno financijsko vještačenje po sudskom financijskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je izradio nalaz i mišljenje ( list 245-249) i usmeno ga obrazložio na raspravnom zapisniku od 15.5.2025. (list 297-298), a ispitan su i tužitelji (list 301-304).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno je da su prednik I-, II- i III-tužitelja kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita, dana 4. kolovoza 2005. god. sklopili ugovor o kreditu br. 7102823476 kojim se tuženik obvezao staviti predniku tužitelja na raspolaganje iznos od 54.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok se prednik tužitelja obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, uz valutnu klauzulu (čl.1. ugovora).
6. U svojem iskazu, I-tužitelj je izjavio da je predmetni ugovor o kreditu sklopio njegov, sada pokojni otac SA, radi kupnje stana u [adresa] u koji se kasnije preselio s mlađim bratom UA, ovdje II-tužiteljem. Nije bio s ocem u banci prilikom sklapanja ugovora, ali je čuo oca kako kasnije govori da je kredit bio povoljan prilikom sklapanja ugovora, ali su kasnije otplatne rate toliko narasle da je otac bio vrlo nezadovoljan. Otac je bio po struci ing. prometa, radio je cijeli radni vijek u HAC-u. Nije bio član trgovačkog društva, nositelj obrta ili OPG-a. Stan nije davan u zakup ili u najam. Tekst ugovora sastavila je banka, vidljivo iz sadržaja. Po smrti oca, kredit su zajedno otplatila braća i tada su se upoznali s nepoštenim odredbama ugovora. 2021.g. stan je prodan jer se mlađi brat odlučio preseliti, a otac je umro.
II- i III- tužitelj iskazivali su sukladno navodima I- tužitelja, oboje su bili maloljetni u vrijeme sklapanja ugovora.
7. Ugovor o kreditu sklopio je prednik tužitelja kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.
8. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se računa od dana pravomoćnosti presude iz tzv. kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj CHF valute. Naime, tužba je podnijeta 1o. kolovoza 2023., dok je presuda od koje teče zastarni rok od 5 godina, postala pravomoćna 14. lipnja 2018.g.
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelja nije informirao o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Vrhovni sud je odbio reviziju na ovu odluku.
10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu u CHF valuti.
11. Nadalje, iz provedenog postupka je utvrđeno da su ugovorne odredbe iz čl. 1. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema eur u, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURAO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.
12 . Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.
13. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.
14. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 1. studenoga 2005. do konačne otplate 6. kolovoza 2012. a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 5.068,63 eura. Tzv. negativne razlike iz istog vremenskog razdoblja iznose 438,03 eura. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale, osim što se tuženik protivio davanju rečenog zadatka vještaku.
15. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev, a kako je isti niži od prvotno postavljenog, tuženik se usprotivio tzv. djelomičnom povlačenju tužbe. Međutim, tužitelj je postupio sukladno čl. 190.st.2. Zakona o parničnom postupku, kojom odredbom je dopušteno urediti tužbeni zahtjev u ovome slučaju, do zaključenja glavne rasprave.
16. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja teče od plaćanja prvog otplatnog obroka jer je tuženik, kao nepošteni stjecatelj (ugovorne odredbe koje je sastavio utvrđene su ništetnima) dužan platiti kamate od dana nezakonitog stjecanja.
Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
17. Sud je prihvatio prigovor prijeboja izjavljen od strane tuženika, jer je izjavljen do zaključenja prethodnog postupka, dakle, pravovremeno, a temelji se na tzv. negativnim razlikama, kada je tužitelj plaćao anuitete po tečaju valute CHF nižem od početnog tečaja, te je sukladno čl. 323. i tužitelj, kao jedna od strana ugovornog odnosa dužan vratiti, što je primio temeljem ništetnih ugovornih odredaba. Kamate na iznos prijeboja teku od dana započinjanja ovoga postupka, jer je do nepoštenih odredaba, dakle i ništetnih došlo radnjom tuženika.
18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju.
Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 i Tbr. 40/1 u iznosu od 240,00 eura, zastupanje na ročištima dana 05.06.2024., 15.5.2025.i 07.07.2025. po Tbr. 9/1 i 40/1, za svako ročište 240,00 eura, za podnesak od dana 25.03.2024., 22.04.2024.. 29.08.2024.19.03.2025., 17.04.2025. po Tbr. 8/1 i 40/1, svaki po 240,00 eura, što ukupno iznosi 2.160,00 eura, uvećano za 540,00 eura, iznosi 2.700,00 eura, te je priznat trošak vještačenje u iznosu od 300,00 eura i trošak predujma za usmeno saslušanje vještaka u iznosu od 123,00 eura, tako da ukupni parnični trošak iznosi 3.123,00 eura.
Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 28. srpnja 2025.
S U D A C:
Vesna Posavec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud .
DN-a:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženiku
