REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-613/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pn-80/2025-9 i rješenja od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pn-80/2025-11, u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja OĐ, kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pn-80/2025-9.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja OĐ, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pn-80/2025-11.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, koji glasi:

"I.-TUŽENA REPUBLIKA HRVATSKA OIB:52634238587 Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276 Ulica grada Vukovara 49 10000 ZAGREB. dužna je naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu TUŽITELJU OĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa]. u novčanom iznosu od 29.083,53 EURA na koji iznos se obračunava zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 17.06.2020. koja je zaprimljena u Poslovnom broju: Pn34/2020 KOD OPĆINSKOG SUDA U KOPRIVNICI pa do 1. siječnja 2021. po stopi koja se računa za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%poena a od 1. siječnja 2021. do 1. siječnja 2025. zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena a od 1. siječnja 2025. do plateža zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja tekuće godine. te je tužena dužna nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka od 3.793,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine koja se na troška računa od presuđenja do plateža sve u roku od 15 dana.

II.-Nalaže se tuženoj Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276 Ulica grada Vukovara 49. 10000 ZAGREB DA UKUPNA SREDSTVA od 32.877,13 EURA isplate iz Državnog proračuna Republike Hrvatske na BROJ RAČUNA/IBAN [broj bankovnog računa] kod HPB u [adresa] KOJI SE VODI NA IME TUŽITELJA TĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa] u roku od 15 dana ne duže od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu pravosuđa, za njezinu isplatu."

II. Nalaže se tužitelju OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) u roku od 15 dana. "

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Tužitelj TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura (petstoeura).

II. Nalaže se tužitelju OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja uplati izrečenu novčanu kaznu na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj odobrenja:6084-4132-329- 802025."

2. Protiv navedenih presude i rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), posebno ističući bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 333., članka 110. i članka 10. ZPP-a, te članka 154. ZPP-a, kao i iz članka 354. stavka 2. točke 10. i 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da su činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a slijedom čega da je donesena pristrana presuda i pristrano i nezakonito rješenje. Navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti pravomoćno rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj: P-1160/13, a koji da je temeljni dokaz da je sutkinja Općinskog suda u Koprivnici Amalija Švegović, trebala zbog litispendencije pozivom na članak 333. ZPP-a, odbaciti tužbu u predmetu Psp-2/15, što nije učinila, već naprotiv da je stekla korist iz razloga što tužbu nije odbacila, pri čemu da je dostavio jasne dokaze nezakonitosti a to da su skica uređenja međe iz postupka Psp-2/15 i R1- 43/16. Smatra da je pobijana presuda donesena temeljem zlouporabe prava i ovlasti kako bi se zaštitila sutkinja Amalija Švegović, a uz to da je presuda donesena pod pritiskom umješača (nenadležnog zastupnika tuženika RH), obzirom da je na rasprave pozivano nenadležno Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel iz Osijeka, umjesto nadležno iz [adresa]. Ističe i da mu neosnovano nije dosuđen iznos vezan uz podneseni zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Napose navodi da ga kao tužitelja ne obvezuje članak 115. Ustava Republike Hrvatske, te da ima pravo na naknadu namjerno mu prouzrokovane štete (imovinske i neimovinske) sukladno članku 105. stavka 1. -4. Zakona o sudovima. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka jer da tuženici koja nema pravo na troškove postupka, nije on prouzročio troškove, već sutkinja Amalija Švegović koja nije odbacila tužbu, slijedom čega da nema mjesta primjeni odredbe članka 154. ZPP-a u odnosu na njega.

2.2. Navodi i da mu je pobijanim rješenjem o novčanoj kazni prouzrokovana nova šteta, da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava na slobodu govora, jer da nikoga nije vrijeđao već samo govorio istinu, zbog čega da mu je neosnovano izrečena novčana kazna od 500,00 eura.

2.3. Predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači, da mu se dosudi utuženi iznos i uplati na njegov račun. Predlaže da se i pobijano rješenje preinači i odbaci. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.500,00 eura.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi s člankom 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pri čemu je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

5.1. Nadalje nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 10. ZPP-a jer protivno zakonu javnost nije bila isključena na glavnoj raspravi, niti je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a jer prvostupanjska presuda kao i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati i to stoga što je izreka presude i rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude i rješenja te su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

5.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 333. ZPP-a jer pravomoćnim rješenjem donesenim u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem: P-1160/2013, nije riješen tužbeni zahtjev iz predmeta koji se kod istog suda vodio pod poslovnim brojem: Psp- 2/2015 (novi broj spisa Psp-2/2017), obzirom da se ne radi o dva istovjetna zahtjeva zasnovana na istoj činjeničnoj osnovi, tako da navedeni prvostupanjski sud nije primjenom odredbe članka 333. ZPP-a, trebao zbog dvostruke litispendencije odbaciti tužbu u predmetu poslovni broj: Psp-2/2015 (novi broj spisa Psp-2/2017), pri čemu tužitelju valja ukazati da zbog činjenice što se protivio povlačenju tužbe u tome predmetu, sud nije mogao donijeti niti rješenje o povlačenju tužbe, već je morao meritorno odlučiti o predmetu spora, kako je to pravilno i učinio.

6. Žalbeni razlozi tužitelja kojima sadržajno u žalbi ponovno osporava mjesnu nadležnost Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za zastupanje tuženice u ovom predmetu nisu osnovani iz razloga koje je ovaj sud već naveo u rješenju poslovni broj: Gž-920/2024-4 od 31. ožujka 2025., ali se opreza radi ukazuje da je nadležnost Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pravilno određena primjenom odredaba Zakona o područjima i sjedištima državnih odvjetništava („Narodne novine“ broj 67/18), te da nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gr1 264/2020 od 1. srpnja 2020. odlučio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Osijeku, da je istovremeno, a sukladno zakonskim odredbama, za zastupanje tuženice postalo nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku (koje nije umješač u ovome postupku), a ne više Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, te u konačnici i da je prvostupanjski sud o prigovoru nenadležnosti odlučio rješenjem poslovni broj: Pn- 152/2020-43 od 29. kolovoza 2024., koje je postalo pravomoćno 19. rujna 2024.

7. Ističe se i da je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-920/2024- 4 od 31. ožujka 2025., ukinuto rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn- 152/2020-49 od 4. listopada 2024., jer je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s nepravilnom primjenom odredbe članka 106. stavka 2. i 5., te članka 109. stavka 4. ZPP-a, uz uputu prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku meritorno odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva, po kojoj uputi je prvostupanjski sud postupio, tako da su neosnovani navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije postupio po ranije donesenom rješenju ovog suda.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi imovinsku i neimovinsku štetu zbog nezakonitog rada sutkinje i predsjednice suda, u predmetu Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Psp-2/2015 (Psp-2/2017), u iznosu od 29.083,53 eura, te trošak postupka u iznosu od 3.793,60 eura, što ukupno iznosi 32.877,13 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8.1. Tužitelj tvrdi da je navodna šteta počinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom ili propustom u radu odnosno nezakonitim ili nepravilnim radom i to: - uređujuće sutkinje koja nakon što je tužitelj u tom predmetu LĐ povukao tužbu protiv tuženika OĐ (ovdje tužitelja) nije tuženiku dosudila troškove postupka, zatim zato što je tužbu trebala odbaciti, zato što je postupak odugovlačila, te što je sebi i punomoćniku protivne stranke priskrbila nepripadnu imovinsku korist određivanjem vještačenja i očevida na terenu i - predsjednice suda koja nije postupila po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odnosno što mu nije dosudila zatraženi iznos (35.000,00 kn), a uslijed čega da je pretrpio imovinsku štetu, te neimovinsku štetu.

9. U prvostupanjskom postupku kao nesporno je utvrđeno:

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe radi naknade štete, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno članku 186. stavka 1. ZPP-a,

- da se Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici nije očitovalo na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora,

- da je tužitelj protiv tuženice, 17. lipnja 2020. podnio tužbu radi naknade štete kod Općinskog suda u Koprivnici (spis broj: Pn-34/2020),

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1 264/2020-2 od 1. srpnja 2020., temeljem odredbe članka 68. stavka 1. ZPP-a, za postupanje u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj: Pn-34/2020, određen Općinski sud u Osijeku,

- da tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 12. travnja 2025. i 22. travnja 2025. zahtijeva od tuženice naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 29.083,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te troškove postupka u iznosu od 3.793,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, što ukupno iznosi 32.877,13 eura.

9.1. Sporna je osnovanost tužbe i visina štete, odnosno je li tužitelju nastala šteta nezakonitim i/ili nepravilnim radom sutkinje u predmetu broj poslovni broj: Psp-2/2015 (Psp-2/2017) i predsjednice Općinskog suda u Koprivnici u postupku po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i je li zbog toga pretrpio imovinsku štetu, te neimovinsku štetu uslijed duševnih boli zbog povrede prava osobnosti.

10. Prvostupanjski sud je na temelju navoda stranaka i ocjenom svih provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 105. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20; - dalje ZS).

11. Naime, prvostupanjski sud izvršio je uvid u priložene predmete Općinskog suda u Koprivnici i to predmete poslovni broj: P-1160/2013 i Psp-2/2015 (Psp-2/2017), koje je detaljno izanalizirao i obrazložio radnje suda poduzete u tim predmetima. Stoga neosnovano u žalbi tužitelj navodi da je prvostopunjski sud propustio obrazložiti pravomoćno rješenje iz predmeta poslovni broj: P-1160/2013.

11.1. Iz predmeta poslovni broj: P-1160/2013, pokrenutom po tužbi tužitelja LĐ protiv tuženika OĐ, radi smetanja posjeda, proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-1160/13-29 od 23. prosinca 2014. odbio tužbeni zahtjev tužitelja LĐ, kao neosnovan i naložio mu da tuženiku OĐ, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 kn, te da je Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj: Gž-768/15-2 od 20. siječnja 2016. odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijano rješenje od 23. prosinca 2014.

11.2. Iz predmeta poslovni broj: Psp-2/2015 (novi broj: Psp-2/2017), također pokrenutom po tužbi tužitelja LĐ protiv tuženika OĐ, radi smetanja posjeda (ali drugog datuma smetanja i drugačijom radnjom, u odnosu na smetanje posjeda vezano za koje se vodio postupak pod poslovnim brojem: P- 1160/2013), te određivanja privremene mjere, proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze po prijedlozima parničnih stranaka, između ostalih i očevid na licu mjesta radi identifikacije nekretnina, da je tijekom istog postupka, prijedlog OĐ za uređenje međe, izdvojen u novi spis broj: R1-43/2016, da je jedno ročište- očevid u predmetu smetanja posjeda odgođeno radi nemogućnosti održavanja zbog lošeg vremena, pa je održano drugog dana, da je sukladno Pravilniku o naknadama za obavljanje službenih radnji izvan zgrade suda („Narodne novine“ broj 38/14), isplaćena naknada uređujućoj sutkinji i zapisničarki iz predujma koji je tužitelj LĐ položio kod suda, da je tuženik TĐ podnio zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje koji zahtjev je odbijen rješenjem predsjednice suda, da je sud rješenjem broj: Psp-2/2015-47 od 21. srpnja 2016. utvrdio da je tuženik TĐ smetao posjed nekretnina tužitelja LĐ, koje rješenje je povodom žalbe tuženika OĐ TĐ ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž- 1665/2016-2 od 10. ožujka 2017. i predmet vraćen na ponovni postupak, nakon čega se vodio pod brojem: Psp-2/2017, dok je rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj:

Psp-2/2015-3 od 12. svibnja 2015. kojim je određena predložena privremena mjera, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici od 7. rujna 2016., a žalba tuženika OĐ odbijena kao neosnovana, da je u međuvremenu tuženik TĐ predložio da sud odbaci tužbu kao neosnovanu i tražio trošak i zakazivanje ročišta, da je tužitelj podneskom od 27. srpnja 2017. povukao tužbu, da je tuženik obaviješten o povlačenju tužbe, da se tuženik protivio povlačenju tužbe, da je unatoč obavijesti da se ranije zakazano ročište neće održati jer je tužba povučena tuženik na isto pristupio, da je rješenjem broj: Psp-2/2017-70 od 13. rujna 2017. pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (to obzirom da se tuženik protivio povlačenju), a pod II. je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka, da je spisu priložena sudska nagodba iz predmeta broj: R1-43/2016 kojom su stranke sporazumom riješile pitanje uređenja međe (tužitelj TĐ tijekom ovog postupka nije predložio da se na uvid priklopi i taj izvanparnični predmet), da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-409/2018-3 od 13. rujna 2018. žalba tuženika OĐ odbačena kao djelomično nedopuštena u odnosu na stavak I. izreke rješenja kojim se odbija tužbeni zahtjev tužitelja LĐ, a djelomično usvojena kao osnovana i rješenje ukinuto u stavku II. izreke u odluci o troškovima, te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu radi donošenja nove odluke o zahtjevu stranaka za naknadu troškova, da je u ponovljenom postupku, rješenjem suda broj: Psp-2/2017-85 od 25. listopada 2018. naloženo tužitelju LĐ da tuženiku OĐ naknadi prouzročeni trošak od 400,00 kn dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik odbijen, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-453/2019-3 od 10. travnja 2019.

11.3. Vezano za tvrdnju tužitelja da se dio pretrpljene imovinske štete odnosi na činjenicu što mu sukladno zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu poslovni broj: Psp-2/2015 (novi broj: Psp-2/2017), predsjednica suda nije dosudila zatraženi iznos od 35.000,00 kn (sada 4.645,30 eura), prvostupanjski sud je također detaljno obrazložio razloge zbog čega to predsjednica Općinskog suda u Koprivnici nije učinila, prije svega iz razloga što prvostupanjski postupak u predmetu broj: Psp-2/2015 (novi broj: Psp-2/2017), nije trajao duže od tri godine i zato što se u istome kontinurano radilo. Rješenjem predsjednice suda Općinskog suda u Koprivnici broj: Su-Gzp-I-4/18 od 22. siječnja 2018. stoga je odbijen zahtjev podnositelja OĐ za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan, na temelju članka 67. stavka 1. Zakona o sudovima, a povodom žalbe OĐ, to rješenje je preinačeno rješenjem predsjednika Županijskog suda u Koprivnici broj: Su-Gžzp-I- 3/18-2 od 9. veljače 2018. na način da je zahtjev podnositelja OĐ, odbačen i odbijen zahtjev istog za naknadu troška žalbenog postupka (obzirom da je predmet broj: Psp-2/2017 već bio dovršen). Pored navedenog prvostupanjski sud obrazložio je i da je rješenjem predsjednice Županijskog suda u Varaždinu broj: Su- Gžzp-I-7/18-2 od 28. prosinca 2018., preinačeno rješenje predsjednice Općinskog suda u Koprivnici broj: Su-Gzp-I-11/18 od 7. studenog 2018. na način da je odbačen kao nedopušten zahtjev OĐ od 4. rujna 2018. za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku u predmetu broj: Psp-2/2017, jer postupak u predmetu broj: Psp- 2/2015 (Psp-2/2017) nije u tijeku, već je dovršen (naime postupak je započeo podnošenjem tužbe 8. svibnja 2015., a završen donošenjem rješenja broj: Psp-2/2017- 70 od 13. rujna 2017. o glavnoj stvari, te rješenjem broj: Psp-2/2017-85 od 25. listopada 2018. o troškovima postupka). U konačnici je utvrđeno da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp II-2/20-3 od 20. veljače 2020., odbijena žalba OĐ kao neosnovana i potvrđeno rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Su-Gzp-II-1/19-4 od 30. prosinca 2019. kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev tužitelja radi isplate naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu broj: Psp-2/2017.

12. Ovaj sud sud smatra da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovanu tužbu tužitelja, što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje, te da prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude tužitelju nije povrijedio ustavna i konvencijska prava zbog razloga koje je obrazložio.

13. Odredbom članka 105. stavka 1. i 2. ZS-a propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, te da će Republika Hrvatska zatražiti od suca povrat neisplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

14. Opće pretpostavke za naknadu štetu po pravilima za izvanugovornu odgovornost za štetu koje se primjenjuju i u slučaju odgovornosti države prema odredbi članka 105. stavka 1. ZS-a, moraju biti kumulativno ispunjene, a to su nezakonit ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti, postojanje štete koja je zbog toga nastala, te uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada suca i nastale štete, što sve tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao.

14.1. Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-669/2020-2 od 7. lipnja 2022.)

14.2. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), kako je to propisano odredbom članka 1046. ZOO-a, a uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje i posljedice koja je nastala iz te štetne radnje, pa se upravo zbog toga uzročnost naziva i kauzalni neksus jer bez postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete ne postoji niti odgovornost za štetu na strani štetnika.

15. Iz spisa predmeta i obrazloženja pobijane presude koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud proizlazi da tužitelj nije konkretizirao koje bi to radnje uređujuće sutkinje i predsjednice suda Općinskog suda u Koprivnici u predmetu poslovni broj: Psp-2/2015 (novi broj: Psp-2/2017) predstavljale nezakonit rad odnosno koja su to bila postupanja a da su protivna zakonu, drugom propisu ili općem aktu, niti je konkretizirao koje bi to bilo činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja njihove dužnosti, niti je svoje tvrdnje tijekom postupka dokazao.

15.1. Analizirajući dokaze provedene u prvostupanjskom postupku može se zaključiti da u postupanju uređujuće sutkinje i predsjednice suda Općinskog suda u Koprivnici, nije bilo nezakonitog niti nepravilnog rada, uslijed čega tužitelju zbog njihovog rada nije niti mogla nastati predmetna utužena šteta. Pri tome se ističe da se kršenje neke zakonske odredbe od strane suca ne može automatski smatrati nezakonitim radom, niti se svako odstupanje od uobičajenog načina rada može smatrati nepravilnim radom, jer na taj način rad suca ne bi bio moguć, zatim da se nezakoniti i nepravilni rad suca ne može poistovjetiti s pogrešnim mišljenjem o ocjeni dokaza, utvrđenim činjenicama ili pravu koje treba primijeniti, zbog čega su odluke povodom pravnih lijekova ukidane ili preinačavane, te da nezakoniti rad nije kada sudac primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje u postupku jer je sudac autonoman u tumačenju i primjeni pravnih normi, a napose da ukoliko stranka nije zadovoljna odlukom suda ima mogućnost svoja prava štiti podnošenjem pravnih lijekova koje pravo je tužitelj i iskoristio u predmetu koji je vodio kod Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Psp-2/2015 (novi broj: Psp-2/2017) kao i u postupcima pokrenutim po zahtjevima za suđenje u razumnom roku, tako da činjenica što tužitelj donesenim odlukama u navedenom predmetu nije zadovoljan, ne znači da je u postupanju uređujuće sutkinje i predsjednice suda Općinskog suda u Koprivnici, bilo nezakonitosti i/ili nepravilnosti

15.2. Slijedom svega naprijed navedenog neutemeljeni žalbeni navodi tužitelja, zbog čega je njegova žalba odbijena kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pn-80/2025-9.

16. Prvostupanjski sud donošenjem rješenja kojim je tužitelju izrekao novčanu kaznu u iznosu od 500,00 eura, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 110. i člankom 10. istog Zakona, kako to u žalbi navodi tužitelj, niti su mu tim rješenjem povrijeđena ustavna i konvencijska prava na slobodu govora.

16.1. Naime, člankom 110. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prvog stupnja kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 660,00 eura fizičku osobu, koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku, a stavkom 2. istog članka da se odredbe članka 10. ZPP-a na odgovarajući način primjenjuju u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka. Radi se o imperativnoj zakonskoj normi što znači da je prvostupanjski sud, ukoliko utvrdi okolnosti iz navedene zakonske odredbe, obvezan toj fizičkoj osobi izreći zakonom predviđenu novčanu kaznu.

16.2. Radi izbjegavanja ponavljanja ovaj sud navodi da ostaje kod svog mišljenja iznesenog pod točkom 11. obrazloženja rješenja poslovni broj: Gž-920/2024-4 od 31. ožujka 2025.

16.3. Uvidom u prvostupanjski spis i obrazloženje pobijanog rješenja razvidno je da je tužitelj u svojim podnescima koristio neprimjereni način komunikacije vrijeđajući uređujuću sutkinju, zakonsku zastupnicu tuženice i sudionike (suce i odvjetnika) iz ranije vođenih postupaka, navodeći da su needucirani, pristrani, da iznose neistine, da lažu, manipuliraju, da su nepošteni, da je on žrtva mafije Općinskog suda u Osijeku, [adresa] i [adresa], da sucima kao udruženoj mafiji nije stalo do zakonitosti nego samo do novca i dr. (uz napomenu da je s takvim načinom izražavanja nastavio i u predmetnoj žalbi), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava zbog neprimjerenog izražavanja izrekao tužitelju novčanu kaznu koju je odmjerio u zakonom propisanom iznosu, pa je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja te je potvrđeno i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pn-80/2025-11.

17. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II izreke prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

17.1. Naime odluka o parničnom trošku u stavku II izreke pobijane presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 163. ZPP-a, te je tuženici osnovano dosuđen trošak u iznosu od 2.000,00 eura, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbe tužitelja odbijene su kao neosnovane i potvrđene su u cijelosti pobijane prvostupanjska presuda i rješenje.

19. Na temelju članka 166. stavka 1. i članka 380. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u drugostupanjskom postupku.

Slavonski Brod, 28. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić