REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-181/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krešimiru Golubiću odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima iz OD Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 14. siječnja 2025., poslovni broj: P-32/2024-19, u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, od 14. siječnja 2025., poslovni broj: P-32/2024-19, u cijelosti.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.295,66 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

23,23 € od 31.08.2007. do isplate

23,22 € od 30.09.2007. do isplate

23,22 € od 31.10.2007. do isplate

23,21 € od 30.11.2007. do isplate

23,21 € od 31.12.2007. do isplate

19,74 € od 31.01.2008. do isplate

37,03 € od 29.02.2008. do isplate

37,03 € od 31.03.2008. do isplate

37,02 € od 30.04.2008. do isplate

37,02 € od 31.05.2008. do isplate

37,02 € od 30.06.2008. do isplate

37,01 € od 31.07.2008. do isplate

37,00 € od 31.08.2008. do isplate

37,00 € od 30.09.2008. do isplate

36,99 € od 31.10.2008. do isplate

36,98 € od 30.11.2008. do isplate

36,98 € od 31.12.2008. do isplate

39,25 € od 02.02.2009. do isplate

39,24 € od 28.02.2009. do isplate

39,23 € od 31.03.2009. do isplate

39,23 € od 30.04.2009. do isplate

39,22 € od 31.05.2009. do isplate

39,21 € od 30.06.2009. do isplate

40,34 € od 31.07.2009. do isplate

40,33 € od 31.08.2009. do isplate

40,32 € od 30.09.2009. do isplate

40,32 € od 31.10.2009. do isplate

40,31 € od 30.11.2009. do isplate

40,30 € od 31.12.2009. do isplate

40,29 € od 31.01.2010. do isplate

40,28 € od 28.02.2010. do isplate

40,27 € od 31.03.2010. do isplate

40,26 € od 30.04.2010. do isplate

40,25 € od 31.05.2010. do isplate

40,24 € od 30.06.2010. do isplate

39,11 € od 31.07.2010. do isplate

39,10 € od 31.08.2010. do isplate

39,08 € od 30.09.2010. do isplate

39,08 € od 31.10.2010. do isplate

31,30 € od 30.11.2010. do isplate

31,29 € od 31.12.2010. do isplate

31,27 € od 31.01.2011. do isplate

31,26 € od 28.02.2011. do isplate

31,25 € od 31.03.2011. do isplate

31,24 € od 30.04.2011. do isplate

25,73 € od 31.05.2011. do isplate

25,71 € od 30.06.2011. do isplate

25,70 € od 31.07.2011. do isplate

20,21 € od 31.08.2011. do isplate

20,20 € od 30.09.2011. do isplate

20,19 € od 31.10.2011. do isplate

20,18 € od 30.11.2011. do isplate

20,16 € od 31.12.2011. do isplate

20,15 € od 31.01.2012. do isplate

20,14 € od 29.02.2012. do isplate

20,13 € od 31.03.2012. do isplate

20,12 € od 30.04.2012. do isplate

20,10 € od 31.05.2012. do isplate

20,09 € od 30.06.2012. do isplate

20,08 € od 31.07.2012. do isplate

20,07 € od 31.08.2012. do isplate

20,05 € od 30.09.2012. do isplate

20,04 € od 31.10.2012. do isplate

20,03 € od 30.11.2012. do isplate

20,01 € od 31.12.2012. do isplate

19,99 € od 31.01.2013. do isplate

19,98 € od 28.02.2013. do isplate

19,97 € od 31.03.2013. do isplate

19,95 € od 30.04.2013. do isplate

19,93 € od 31.05.2013. do isplate

19,92 € od 30.06.2013. do isplate

19,90 € od 31.07.2013. do isplate

19,89 € od 31.08.2013. do isplate

19,87 € od 30.09.2013. do isplate

19,86 € od 31.10.2013. do isplate

19,84 € od 30.11.2013. do isplate

19,82 € od 31.12.2013. do isplate

1,55 € od 31.01.2014. do isplate

1,55 € od 28.02.2014. do isplate

1,55 € od 31.03.2014. do isplate

1,55 € od 30.04.2014. do isplate

1,54 € od 31.05.2014. do isplate

1,54 € od 30.06.2014. do isplate

1,54 € od 31.07.2014. do isplate

1,53 € od 31.08.2014. do isplate

1,52 € od 30.09.2014. do isplate

1,52 € od 31.10.2014. do isplate

1,52 € od 30.11.2014. do isplate

1,51 € od 31.12.2014. do isplate

1,51 € od 31.01.2015. do isplate

1,51 € od 28.02.2015. do isplate

1,50 € od 31.03.2015. do isplate

1,50 € od 30.04.2015. do isplate

1,49 € od 31.05.2015. do isplate

1,49 € od 30.06.2015. do isplate

1,49 € od 31.07.2015. do isplate

1,48 € od 31.08.2015. do isplate

1,48 € od 30.09.2015. do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje,

a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.492,71 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

4,35 € od 28.02.2009. do isplate

13,53 € od 31.03.2009. do isplate

13,90 € od 30.04.2009. do isplate

10,86 € od 31.05.2009. do isplate

8,27 € od 30.06.2009. do isplate

8,89 € od 31.07.2009. do isplate

10,39 € od 31.08.2009. do isplate

10,23 € od 30.09.2009. do isplate

8,79 € od 31.10.2009. do isplate

11,47 € od 30.11.2009. do isplate

13,43 € od 31.12.2009. do isplate

16,57 € od 31.01.2010. do isplate

15,76 € od 28.02.2010. do isplate

19,82 € od 31.03.2010. do isplate

18,93 € od 30.04.2010. do isplate

20,78 € od 31.05.2010. do isplate

33,08 € od 30.06.2010. do isplate

30,30 € od 31.07.2010. do isplate

37,35 € od 31.08.2010. do isplate

35,09 € od 30.09.2010. do isplate

30,28 € od 31.10.2010. do isplate

38,22 € od 30.11.2010. do isplate

48,84 € od 31.12.2010. do isplate

0,53 € od 07.01.2011. do isplate

41,69 € od 31.01.2011. do isplate

42,71 € od 28.02.2011. do isplate

1,75 € od 01.03.2011. do isplate

40,74 € od 31.03.2011. do isplate

41,30 € od 30.04.2011. do isplate

54,27 € od 31.05.2011. do isplate

0,57 € od 05.06.2011. do isplate

55,83 € od 30.06.2011. do isplate

68,40 € od 31.07.2011. do isplate

60,78 € od 31.08.2011. do isplate

54,22 € od 30.09.2011. do isplate

53,41 € od 31.10.2011. do isplate

52,82 € od 30.11.2011. do isplate

55,70 € od 31.12.2011. do isplate

58,73 € od 31.01.2012. do isplate

58,96 € od 29.02.2012. do isplate

56,93 € od 31.03.2012. do isplate

57,93 € od 30.04.2012. do isplate

58,88 € od 31.05.2012. do isplate

57,38 € od 30.06.2012. do isplate

57,88 € od 31.07.2012. do isplate

57,03 € od 31.08.2012. do isplate

54,88 € od 30.09.2012. do isplate

57,16 € od 31.10.2012. do isplate

58,41 € od 30.11.2012. do isplate

57,97 € od 31.12.2012. do isplate

53,10 € od 31.01.2013. do isplate

57,25 € od 28.02.2013. do isplate

57,45 € od 31.03.2013. do isplate

55,70 € od 30.04.2013. do isplate

51,05 € od 31.05.2013. do isplate

36,84 € od 30.06.2013. do isplate

14,20 € od 23.07.2013. do isplate

51,93 € od 31.07.2013. do isplate

53,81 € od 31.08.2013. do isplate

56,69 € od 30.09.2013. do isplate

55,21 € od 31.10.2013. do isplate

56,06 € od 30.11.2013. do isplate

57,03 € od 31.12.2013. do isplate

47,86 € od 31.01.2014. do isplate

48,93 € od 28.02.2014. do isplate

48,60 € od 31.03.2014. do isplate

39,90 € od 30.04.2014. do isplate

7,35 € od 20.05.2014. do isplate

46,84 € od 31.05.2014. do isplate

46,98 € od 30.06.2014. do isplate

48,60 € od 31.07.2014. do isplate

49,77 € od 31.08.2014. do isplate

49,50 € od 30.09.2014. do isplate

50,63 € od 31.10.2014. do isplate

51,42 € od 30.11.2014. do isplate

39,43 € od 31.12.2014. do isplate

20,56 € od 23.01.2015. do isplate

35,41 € od 31.01.2015. do isplate

8,05 € od 19.02.2015. do isplate

8,10 € od 20.02.2015. do isplate

51,56 € od 28.02.2015. do isplate

51,56 € od 31.03.2015. do isplate

51,56 € od 30.04.2015. do isplate

26,65 € od 31.05.2015. do isplate

9,60 € od 19.06.2015. do isplate

15,30 € od 26.06.2015. do isplate

51,56 € od 30.06.2015. do isplate

51,56 € od 31.07.2015. do isplate

51,56 € od 31.08.2015. do isplate

51,56 € od 30.09.2015. do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 28. veljače 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje,

a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.670,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,50 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, a da pri tome nije imao u vidu da je tužiteljev kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, odnosno da potrošači neosnovano svojim tužbenim zahtjevima traže još povoljnije uvjete od onih koji su im zakonski dopušteni odredbama ZID ZPK, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR, kao i da je donesenom presudom tužitelj ostvario pravo koje je protivno člancima 19.a, 19.b i 19.c ZID ZPK.

2.2. Ističe i da se ne može prihvatiti tvrdnja da tužitelju nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja Dodatka navedenog Ugovora o kreditu, obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke, kao kreditori, bili dužni ponuditi sklapanje takvog Dodatka korisnicima kredita u valuti CHF, a da je potrošačima ostavljen rok od 30 dana u kojem su se trebali izjasniti prihvaćaju li konverziju, odnosno ponudu za sklapanje novog ugovora o kreditu, te nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluku Suda EU C-567/20, odluke Vrhovnog suda RH, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos- 1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima.

2.3. Osim navedenog tuženik smatra da se iz ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te njegova prava i obveze, te da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, ali da je pri tome bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze u pogledu obavještavanja klijenata, što je tuženik i učinio, s tim da je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta, a da ista nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše kamatne stope, kao i da je valutna klauzula izričito dopuštena temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; - dalje: ZOO), pa da se iz navedenih razloga presuda pogrešno temelji na vještačenju provedenom po prijedlogu tužitelja da se njegova obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu utvrdi sa početnom kamatnom stopom i početnim tečajem.

2.4. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe Udruge Franak u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužitelja u smislu prekida zastare, te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, a zaključno navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što je presuda nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, osporava i odluku o troškovima postupka.

2.5. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da mu naknadi parnični trošak, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za pripadajući PDV i sudsku pristojbu za žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima tako se presuda može ispitati, a nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, a teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač, a što je bila i korisnica kredita u konkretnom slučaju, uopće mogla dati informirani pristanak na sklapanje Ugovora o kreditu, je bio na tuženiku, što tuženik u postupku nije dokazao. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9012194941 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 27. prosinca 2006., u dijelovima u kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (kao prethodno pitanje), te zahtjev za isplatu da joj tuženik radi ništetnosti tih odredbi Ugovora, po osnovi stjecanja bez osnove isplati iznos od 2.295,66 eura zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 3.492,71 eura zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 27. prosinca 2006., sklopili Ugovor o kreditu broj 9012194941 (dalje: Ugovor o kreditu), za kupnju stambenog objekta u iznosu od 46.458,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,35%, kao i da je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, s rokom vraćanja od 360 mjeseci. Nadalje nije sporno da su stranke dana 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012194941 (dalje: Dodatak Ugovoru) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.

8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da je kredit konvertiran na način da je naknadno zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu, jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, je li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove, te je li nastupila zastara potraživanja.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog (standardnog) Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o spornim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj.

9.1. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

9.2. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13/EEZ i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a, nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako to smatra i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

9.3. Prvostupanjski sud je izvršio analizu spornih ugovornih odredbi, te je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu, (zaposlenik tuženika-osobni bankar nije saslušan jer je tuženik odustao od prijedloga za njegovo saslušanje) iz čijeg iskaza, nasuprot žalbenim navodima tuženika, proizlazi da tuženik tijekom postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora nije dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju spornih ugovornih odredaba na njezine novčane obveze, pa tako i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, te rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule u CHF, kao i da se u konkretnom slučaju radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu koji je tuženik unaprijed pripremio, a da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je dao odgovarajuće navedene obavijesti potrošaču koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, što sve nije tuženik dokazao, čime je uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tako da je prvostupanjski sud vodeći računa i o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka u postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem: Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP/03 (članak 96. i 97. ZZP/07), a u vezi s člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnima ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP/03 (članak 102. ZZP/07) i članku 322. ZOO-a.

9.4. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika jer je u postupku utvrđeno da je tuženik kao banka povrijedio prava i interese tužiteljice kao potrošača odnosno korisnice kredita i to na način da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo nego su ponuđene tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika na sadržaj kojih nije mogla utjecati, kao i da te odredbe nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a nisu joj objašnjeni mogući rizici kredita vezanog za tečaj švicarskog franka i promjenjivu kamatnu stopu, čime je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je tvrdio suprotno tuženik nije predlagao dokaze u tom pravcu.

10. Prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavka 1. ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka (Aneksa) Ugovora o kreditu. Naime, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se (članak 328. ZOO-a) pa se suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni. Iako Dodatak (Aneks) Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19.b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15; - dalje ZID ZPK/15), sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužiteljica kao korisnica kredita izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi, ukoliko se u postupku utvrdi da sporazumom o konverziji korisnik kredita nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

11. Nadalje, treba navesti i da tuženik nije dokazao da je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) na koji se poziva u žalbi, uskladio visinu kamatne stope počevši od 1. siječnja 2014., sukladno članku 4. tog Zakona, na postojeći Ugovor o kreditu, pa niti ti žalbeni navodi ne utječu na zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je jednostrano ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

12. U postupku je utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u eurima.

13. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Slađane Srnec, mag.oec iz Čakovca, kojega je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, a na koji tužiteljica nije imala primjedbi i sukladno istome je specificirala tužbeni zahtjev, a primjedbe tuženika odnosile su se samo na sporno pravno pitanje, utvrđeno je da je tužiteljica s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila iznos od 2.295,66 eura, a s osnova ništetnosti valutne klauzule iznos od 3.492,71 eura, što iznosi ukupno 5.788,37 eura, a utvrđeno je i da je vještak u izračunu izračunao i uzeo u obzir priznatu preplatu u konverziji u iznosu od 1.998,32 eura koji iznos je iskorišten vezano za daljnju otplatu kredita.

14. U odnosu na prigovor zastare ovaj sud navodi da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (odluka VSRH Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) Na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja pravnog shvaćanja sa sjednice održane 30. siječnja 2020., te je na toj sjednici zaključeno da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14.1. Uobzirujući navedene odredbe o zastari propisane Zakonom o obveznim odnosima, te objedinjena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, može se zaključiti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava koji je vođen pod poslovnim brojem:

P-1401/2012, u kojem je tužba podnesena 4. travnja 2012., prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja toga spora koji je pravomoćno završen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope, odnosno donošenjem presude poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule.

14.2. Dakle od navedenih dana teče rok zastare, tako da se primjenjuje zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno od 15. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (nakon prekida zastara počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava se u tijek zastare), pa obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno, te da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju vještaka, zatražila od tuženika isplatu iznosa od 5.788,37 eura (što odgovara iznosu umanjenom za iznos preplate u konverziji), od čega s osnove promjenjive kamatne stope iznos od 2.295,66 eura, a s osnove ništetnosti valutne klauzule iznos od 3.492,71 eura, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO-a, u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev uobzirujući da zbog ništetnosti spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljica ima pravo na razliku preplaćenog iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO-a jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio prava i interese tužiteljice kao potrošača, jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate koje teku od dana plaćanja mjesečnih anuiteta, a tuženik je kao nesavjestan stjecatelj (tuženik kao financijska institucija je nesavjestan stjecatelj jer se prilikom promjene kamatne stope i njihove naplate, te prilikom naplate većih iznosa glavnice uslijed primjene ništetne valutne klauzule morao rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, a što nije) dužan platiti kamatu od dana navedenih u pobijanoj presudi koje datume dospijeća nije niti osporio.

17. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

17.1. Naime, odluka o parničnom trošku u stavku III izreke pobijane presude sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je tužiteljici osnovano dosuđen trošak u iznosu od 2.670.00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; - dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je u cijelosti pobijana prvostupanjska presuda.

19. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude, jer tuženik nije uspio sa žalbom u drugostupanjskom postupku.

Slavonski Brod, 28. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić