REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1016/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1061/2025-8 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1061/2025-8 od 27. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu od 13.03.2006.g. broj 156-49/2006 sklopljenog između tužitelja FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, solemniziranog dana 16.03.2006. od strane javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pod poslovnim brojem:

OU-207/06 kojim je ugovorena u članku 5. Troškovi obveza tužitelja da tuženiku plati prije isplate kredita odbijanjem od iznosa kredita, jednokratne troškove obrade u visini 0,90% (nulacijelihdevedeset posto) od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska Avenija 6, Zagreb, isplatiti tužiteljici FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 656,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.03.2006. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 388,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 27. svibnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Predlaže da županijski sud usvoji žalbu i žalbene razloge tuženika kao osnovane te preinači prvostupanjsku presudu, na način da odbije zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a tužiteljici naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, uvećane za troškove sastava žalbe, sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno predlaže usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio da je ništetna odredba članka 5. Ugovora o kreditu od 13. ožujka 2006. sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da predniku tuženika plati jednokratne troškove obrade kredita u visini 0,90% od iznosa kredita, pa da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju ništetne odredbe ugovora (članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO)), slijedom čega je pod točkom II. izreke prihvaćen zahtjev tužiteljice za vraćanjem primljenog iznosa od 656,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2006., visina koje naknade nije bila sporna.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti članka 5. Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika, koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i odobrenje kredita i za povrat iznosa plaćene naknade temeljem stečenog bez osnove.

8. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d., kao kreditor, 13. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu, kojim je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 118.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je u članku 5. ugovorena odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita u visini 0,90% od iznosa kredita. Utvrđeno je da je tužiteljici, kao korisnici kredita, prednik tuženika naplatio naknadu za obradu kredita sukladno odredbi članka 5. Ugovora o kreditu u iznosu od 4.949,71 kuna, odnosno 656,94 eur.

10. Ocjenjujući poštenost sporne ugovorne odredbe članka 5. Ugovor o kreditu, prvostupanjski je sud pozivom na odredbe članka 81. stavka 1. i članka 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP), koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, utvrdio da se radilo o tipskom ugovoru o kreditu, unaprijed formuliranom od strane prednika tuženika, kao kreditora, da se o naknadi za obradu kredita u visini od 0,90% iznosa kredita nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica, kao potrošač, nije mogla ni na koji način utjecati na sadržaj sporne odredbe, te da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 82. točke 11. ZZP-a, koju je prednik tuženika, čiji je tuženik pravni slijednik, nepošteno i nezakonito primjenjivao i tužiteljicu kao drugu ugovornu stranu doveo u neravnopravan položaj i prouzročio znatnu neravnotežu na štetu potrošača. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim ugovornu odredbu iz članka 5. Ugovora o kreditu o jednokratnim troškovima obrade kredita i obavezao tuženika, temeljem odredbe članka 323. stavka 1., članka 1111. i članka 1115. ZOO-a, na povrat iznosa od 656,94 eur, koji mu je tužiteljica isplatila temeljem ništetne ugovorne odredbe, sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2006. do isplate.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi ističe da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naknada za njegovu uslugu, na koju isti ima pravo sukladno njegovim internim propisima, koji uređuju pitanje naknade obrade kredita. Ističe da je iznos naknade obrade kredita tužiteljici bio poznat odmah prilikom sklapanja ugovora o kreditu u fiksnom iznosu i nije bio vezan nekim vanjskim kriterijima koji bi mogli utjecati na njegovu visinu, koji iznos je tužiteljica potpisom Ugovora o kreditu i prihvatila.

11.1. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da sporna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita u visini od 0,90% iznosa kredita (članak 5. Ugovora o kreditu) očito uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, obzirom da je bila unaprijed formulirana i pripremljena od strane prednika tuženika, a sama tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj. Odredba članka 81. stavka 4. ZZP-a propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što tuženik u postupku nije učinio.

13. Točno je da tuženik, kao trgovac, ima određene troškove prilikom obrade i odobravanja kredita, koji se pokrivaju predmetnom naknadom (operativni i materijalni troškovi poput troškova djelatnika banke uključenih u pojedinim fazama obrade kredita koji uključuju pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, davanje potrebnih informacija o vrsti kredita, sastavljanje ugovora o kreditu, i slično), no sama činjenica da je trošak obrade kredita i naknada za obradu zahtijeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita i da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, ukazuje da tako ugovorenom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, jer da su spornom naknadom plaćeni zaista stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi nisu uvjetovani visinom odobrenog iznosa.

14. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, jer je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 120/2017.) od 13. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona. Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/2014.) dopuštana je naknada za obradu kredita, te je preciznije definirana ta naknada.

15. Imajući u vidu da je prednik tuženika sastavio spornu odredbu o naknadi za obradu i odobrenje kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da ona ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, to svakako utječe na pravni položaj tužiteljice, jer stvara značajnu neravnotežu na štetu tužiteljice, koja je u suprotnosti sa načelom dobre vjere, a tuženik pritom ni na koji način nije dokazao da predmetna naknada za obradu kredita odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zato je predmetna odredba ništetna, a prednik tuženika je nepošteni stjecatelj, jer je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe koju je nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, kako to pravilno i zaključuje prvostupanjski sud.

16. Visinu plaćene naknade za obradu kredita tužiteljica je dokazala dostavljanjem relevantne dokumentacije te ista nije bila sporna među strankama.

17. Prigovor zastare pravilno je pobijanom presudom ocijenjen neosnovanim, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći tek pravomoćnošću ove presude kojom je pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba o članku 5. Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi u visini 0,90% od traženog iznosa kredita.

18. Posljedično tome pravilno je primjenom odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO-a naloženo tuženiku tužiteljici izvršiti povrat nepripadno primljenog iznosa naknade za obradu kredita u iznosu od 656,94 eur sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2006. do isplate, pa je prvostupanjsku presudu, uključujući i odluku o troškovima postupka, valjalo potvrditi po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 28. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić