REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1015/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Tamara Mikac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordane Lazović i Marija Sukna, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9567/2021-44 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9567/2021-44 od 21. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da tuženici, HB iz [adresa], ne pripada pravo na nužni dio u ostavinskom postupku iza ostaviteljice KB, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem O- 7978/14, jer je namirena u nužnom dijelu iza ostaviteljice.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.776,18 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u vezi s odredbama članka 187. i članka 288. stavka 2. istog Zakona, bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. istog Zakona, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o trošku. Svrha podizanja predmetne tužbe je nastojanje tužitelja da ospori tuženoj pravo na nužni dio u odnosu na nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd Vukodol u Dobrodolu, površine 639 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju je nekretninu tužitelj dobio na dar od pok. KB Ugovorom o darovanju nekretnina od 8. siječnja 2009. Ističe kako je od samog početka predmetnog postupka isticala prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja za podnošenje tužbe u predmetnom postupku. Ističe kako je predmetna nekretnina, i to k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo sada pok. ĐB, iza kojeg je proveden ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-7782/2018, u kojem su, među ostalim, sudjelovale parnične stranke ovog postupka, te je 17. ožujka 2020. doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, prema kojem je navedena nekretnina raspoređena na nasljednike, i to ovdje tužitelja u 1/6 dijela, ovdje tuženicu u 3/6 dijela i UB u 2/6 dijela. Budući da tužitelj kao nasljednik u ostavinskom postupku nije osporio sastav ostavine, ni u pogledu imovine niti u pogledu veličine nasljednog dijela, isti je sukladno odredbi članka 232. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju vezan tako donesenim rješenjem o nasljeđivanju. U tom smislu tužitelj nije niti pokušao postići ostvarenje prava iz predmetnog Ugovora o darovanju od 8. siječnja 2009., na način da nikada nije zahtijevao utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem tog pravnog posla, pa tuženica ističe kako je isti Ugovor izgubio pravni i svaki drugi smisao. Budući da tužitelj de facto i de iure ne stječe nikakvu imovinu po osnovi darovanja, iz razloga jer darovanje nije nikada proizvelo pravni učinak, ne bi ga se moglo niti obvezati na eventualni povrat takvog darovanja radi namirenja nužnog djela drugog nužnog nasljednika, pa time isti ne bi niti imao interes utvrđivati da drugom nasljedniku ne pripada pravo na nužni dio. U smislu navedenog upravo je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prema kojem pok. KB nije bila vlasnica predmetne nekretnine, pa slijedom toga nije to svoje vlasništvo niti mogla prenijeti na tužitelja, propustio primijeniti odredbu članka 288. stavka 2. Zakona o parničnom postupku i odbaciti tužbu radi nedostatka pravnog interesa, jer nije došlo do darovanja, pa time niti do povrede prava na nužni dio, što je rezultiralo nezakonitom i nepravilnom presudom kojom je odlučeno o tome pripada li nužnom nasljedniku pravo na nužni dio po nerealiziranom darovanju. Nastavno u obrazlaganju svojih žalbenih razloga tuženica ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, i to iz razloga jer izreka presude proturječi razlozima iste te da nema razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, nejasno je i ustrajanje suda, unatoč protivljenju tuženice, na tome da se u postupku provede građevinsko vještačenje na okolnost utvrđenja vrijednosti nekretnine, da bi kasnije sud u obrazloženju naveo kako se radi o nebitnoj činjenici te da takav nalaz vještaka postaje bespredmetan pri presuđenju. Navodi da je sud prilikom odlučivanja u ovom postupku pogrešno primijenio odredbu članka 77. Zakona o nasljeđivanju, budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi kako tužitelj nikada nije stekao vlasništvo nekretnine koja je predmet Ugovora o darovanju od 8. siječnja 2009., time nije imao niti razloga podnositi tužbu radi utvrđenja da tuženica nema pravo na nužni dio po navedenom darovanju koje nije nikada ostvareno. Ističe kako je i odluka o troškovima postupka pogrešna, jer je trošak provedbe građevinskog vještačenja bio nepotreban. Slijedom navedenog, predlaže da se usvoji žalba i preinači prvostupanjska presuda, na način da se odbaci tužba, a podredno odbije kao neosnovana.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da tuženici ne pripada pravo na nužni dio iza pok. KB, iza koje se vodi ostavinski postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem O-7978/2014, jer je namirena u nužnom dijelu iza ostaviteljice, koja je Ugovorom od darovanju od 7. rujna 2007. raspolagala nekretninom označenom kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica u selu I. Reka, površine 3747 m[2] , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženice koja se upisala kao vlasnica te nekretnine, dok se tužitelj nije upisao kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], vinograd Vukodol u Dobrodolu, površine 639 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora od darovanju od 8. siječnja 2009., već su po zakonu suvlasnici predmetne nekretnine postali zakonski nasljednici pok. ĐB, i to UB u 2/6 dijela, tuženica u 3/6 dijela te tužitelj u 1/6 dijela.

5.1. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žaliteljice. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju žaliteljica ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Također nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbama članka 187. i članka 288. stavka 2. ZPP-a, koje žaliteljica ističe, jer se tužitelju ne može odreći pravni interes na podnošenje predmetne tužbe kod činjenice da je na nju upućen pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O- 7978/2014 od 29. kolovoza 2017., odnosno da pokrene parnicu protiv tuženice na utvrđenje da je tuženica namirena u nužnom dijelu iza ostaviteljice, i to temeljem Ugovora o darovanju od 7. rujna 2007. nekretninom označenom kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Pravilnost utvrđenih činjenica žaliteljica ne osporava u žalbi, a one proizlaze iz dokumentacije u spisu i nisu sporne među strankama, pa tako nije sporno:

- da su parnične stranke djeca i zakonski nasljednici iza pok. KB,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-7978/2014 od 29. kolovoza 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. KB te je tužitelj upućen u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak protiv tuženice, radi utvrđenja da je ista namirena u nužnom dijelu iza ostaviteljice,

- da je tužitelj na parnicu upućen iz razloga što je tuženica u ostavinskom postupku tražila da se u ostavinsku imovinu vrati darovanje koje je ostaviteljica učinila tužitelju, a radi se o nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tvrdeći da je tim darovanjem povrijeđeno njeno pravo na nužni dio, a što je tužitelj osporio navodeći da je ista namirena s nužnim dijelom - darom od ostaviteljice na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je Ugovorom o darovanu pok. KB darovala tuženici nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je Ugovor zaključen 7. rujna 2007.,

- da je pok. KB Ugovorom o darovanju darovala tužitelju nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je Ugovor zaključen 8. siječnja 2009.,

- da su nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-9030/2015 od 18. srpnja 2017. iza pok. ĐB, pradjeda parničnih stranaka, naslijedili UB u 2/6 dijela, tužitelj u 1/6 dijela i tuženica u 3/6 dijela.

6.1. Na tako nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 77. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN), kojim je propisano da je nužni dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5. ZN-a). Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio. Odredom članka 70. stavka 5. ZN-a propisano je da nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela). Odredbom članka 89. stavka 1. ZN-a propisano je da se svakom zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Stavkom 4. istog članka propisano je da pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio.

7. Na temelju navedenog pravilno je presuđeno da tuženici ne pripada pravo na nužni dio u ostavinskom postupku iza pok. KB, jer je namirena u nužnom dijelu iza ostaviteljice, i to na temelju Ugovora o darovanju od 7. rujna 2007., kojim joj pok. KB daruje nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a temeljem istog se tuženica upisala kao vlasnica predmetne nekretnine. S druge strane je pok. KB zaključila Ugovor o darovanju s tužiteljem 8. siječnja 2009. za nekretninu upisanu u k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali se temeljem tog Ugovora tužitelj nije upisao kao vlasnik, jer je vlasnik iste bio pok. ĐB i tu su nekretninu temeljem rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-7782/2018-23 od 17. ožujka 2020. stekli njegovi zakonski nasljednici - UB u 2/6 dijela, tuženica u 3/6 dijela te tužitelj u 1/6 dijela. Dakle, tužitelj se temeljem Ugovora o darovanju od 8. siječnja 2009., a u pogledu kojeg darovanja tuženica tvrdi da je povrijeđen njen nužni dio, nije upisao u zemljišne knjige kao vlasnik, već je predmetna nekretnina raspoređena u ostavinskom postupku iza pok. ĐB, kako je naprijed navedeno.

8. Dakle, kako predmetnim darovanjem tužitelju nije povrijeđen nužni dio tuženice, jer Ugovor o darovanju nije rezultirao stjecanjem prava vlasništva tužitelja, to je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev, jer tim Ugovorom tuženica nije povrijeđena u pravu na nužni dio. Žaliteljica to u osnovi žalbom niti ne osporava, već ističe da tužitelj nije imao pravni interes za vođenje ove parnice i da je njegovu tužbu valjalo odbaciti. Navedeni žalbeni navod nije osnovan, jer je tuženica, neosnovano, u ostavinskom postupku iza pok. majke tražila da se u ostavinsku imovinu vrati darovanje koje je pok. majka učinila tužitelju, tvrdeći da je tim darovanjem povrijeđeno njeno pravo na nužni dio, a što je tužitelj osporio navodeći da je ista namirena s nužnim dijelom - darom od ostaviteljice na nekretnini upisanoj u k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako je pravilno u toj situaciji prvostupanjski sud uputio tužitelja u parnicu radi utvrđenja da je tuženica namirena u nužnom dijelu, to je tužitelj osnovano podnio predmetnu tužbu po članku 222. stavku 1. i stavku 2. točki 2. ZN-a. Po članku 225. stavku 4. ZN-a propisano je da će se, ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. Konkretno, da tužitelj nije pokrenuo ovu parnicu na koju je upućen, proizlazilo bi da je tuženici povrijeđeno pravo na nužni dio Ugovorom o darovanju od 8. siječnja 2009. za nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Za dodati je da žaliteljica negira tužitelju pravni interes za podnošenje ove tužbe, ali s druge strane ista je u ostavinskom postupku tvrdila da je darovanjem tužitelju povrijeđen njen nužni dio iako to darovanje, kako ističe u žalbi, nije proizvelo pravni učinak, pa je taj njen neosnovani prigovor u ostavinskom postupku uzrokovao predmetnu parnicu.

9. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud na nesporno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, bez počinjene ijedne povrede postupka i uz pravilnu odluku o parničnom trošku (članak 154. stavak 1. ZPP-a), to je odbijena žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 28. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić