Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-701/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nikolini Mršić, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz Zadra, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 2. travnja 2025.godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Nikoline Mršić, odvjetnice u Karlovcu, te tuženika osobno i punomoćnika tuženika Krešimira Zorić, odvjetnika iz Zadra, po objavi 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice i protutužene koji glasi:

I.I. „Nalaže se tuženiku DJ iz [adresa], da tužiteljici HJ iz [adresa], isplati iznos od 50.000,00 eura, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od dana 03. listopada 2021. godine, pa do isplate; time da kamate teku sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima; sve to u roku od 15 dana.

I.II. Nalaže se tuženom da tužiteljici naknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određeno sukladno čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima sve u roku od 15 dana.“

II. “Poništava se Sporazum o diobi izvanbračne tečevine sklopljen dana 04. svibnja 2021.g. između tužiteljice HJ i tuženika DJ.” (Tuženik pridržava pravo urediti ovaj tužbeni zahtjev nakon što ostvari uvid u cjelokupni sadržaj predmetnog Sporazuma, a obzirom da je uz tužbu priložena samo prva stranica istog).

III. Tužiteljica je dužna u roku 15 dana tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.812,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke u razdoblju od 2011. godine do kraja 2020. godine živjele u izvanbračnoj zajednici i da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice stekle određenu imovinu koja se sastoji od pokretnina i novčanih sredstava. Pri tom obrazlaže da su u članku 2. Sporazuma o diobi izvanbračne stečevine uredile svoje imovinskopravne odnose, na način da se DJ obvezao isplatiti tužiteljici iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Navedeni iznos tuženik se obvezao isplatiti, kako dalje navodi, najkasnije do 01. listopada 2021. godine, ali usprkos postignutom dogovoru to nije učinio do tada a niti do dana podnošenja tužbe., pa podnosi ovu tužbu s time da u prilogu tužbe pridonosi spomenuti dokaz u vidu Sporazuma o diobi izvanbračne stečevine i predlaže saslušati svjedoke čija imena iznosi na pripremnom ročištu. Nakon provedenog postupka tužiteljica predlaže donijeti presudu kao u ,,točki I. odbijajućeg donijela izreke ove presude u kojem dakle potražuje i troškove parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, obzirom je kako navodi posljednje zajedničko prebivalište parničnih stranaka i sadašnje prebivalište tuženika u [adresa], pa drži da je jedino mogući mjesno nadležni sud Općinski sud u Zadru.

2.1. U odnosu na meritum spora tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, te na početku odgovora iznosi i prigovor da je u prilogu tužbe zaprimio samo prvu stranicu navedenog sporazuma, pa predlaže pozvati tužiteljicu da dostavi preostale stranice istog sporazuma.

2.2. U odnosu na navode iz tužbe tuženik se očituje i potvrđuje da su parnične stranke živjele u izvanbračnoj vezi u periodu naznačenom u tužbi, od 2011. godine do kraja 2020. godine, ali negira da bi stranke za vrijeme trajanja takve zajednice svojim radom stekle ikakvu imovinu, bilo pokretnu ili nepokretnu, odnosno ikakva novčana sredstva. Odriče i da bi tuženik imao bilo kakva dugovanja prema tužiteljici po osnovi izvanbračne stečevine, te u tom smislu obrazlaže da su stranke u predmetnom periodu najprije živjele u obiteljskoj kući u vlasništvu njegovog oca BJ (od 2011. godine do 2014. godine u kući u [adresa] na adresi [adresa]), a potom u periodu od 2014. do 2020. godine u apartmanu koji je isto tako bio u vlasništvu tuženikovog oca BJ (apartman u zgradi u [adresa] na adresi [adresa]). Tuženik međutim tvrdi da parnične stranke za cijelo to vrijeme nisu plaćale nikakvu stanarinu ni režijske troškove, a niti su kupovale ikakav namještaj odnosno imale,,, bilo kakvih ulaganja u predmetne nekretnine, kojima bi povećale vrijednost istih. Suprotno tome, tuženik tvrdi da u tom periodu nisu ostvarile nikakvu novčanu ušteđevinu „jer jednostavno to nisu niti mogli obzirom na svoja primanja“, kako navodi. Naime, iznosi da je osobno bio nezaposlen u cijelom periodu od 2011.g. do cca 2019.g. te nije ostvarivao nikakva primanja, dok je tužiteljica bila u nekoliko radnih odnosa ali pri tom nije ostvarila veća sredstva, već samo prosječnu plaću koju je koristila za sebe i svoje potrebe. Prema tome, u takvoj situaciji a obzirom stranke nisu svojim zajedničkim radom stekle nekakvu imovinu, niti su to mogle obzirom na primanja i zaposlenja, kako je naprijed navedeno, tužneik nastavno iznosi da je sasvim neživotno i nelogično obvezati se nekome da „na ime navodne izvanbračne stečevine“ isplati 50.000,00 EUR-a, te štoviše postavlja pitanje „zašto bi (on) tuženik potpisao dokument kojim se obvezuje na takvo što“.

2.3. Tuženik naime nastavno obrazlaže da je po slomu spomenute izvanbračne veze potkraj 2020.godine, tužiteljica odbijala iseliti iz nekretnine u vlasništvu njegovog oca sve „dok joj tuženik ne potpiše predmetni Sporazum o diobi izvanbračne tečevine koji je priložen uz tužbu“. Dodaje da je tužiteljica prijetila i ucjenjivala skandalima, koje bi kako navodi realizirala kroz neprimjerene objave preko medija, a u cilju da našteti njegovom ocu koji je bio gradonačelnik Grada Nina te da našteti njegovom (ponovnom) uspjehu u skorim lokalnim izborima, koji su se održavali u svibnju 2021.g. Tuženik ističe da je to moglo naštetiti i srušiti politički ugled i reputaciju njegovog oca taman pred izbore, pa je bio prisiljen potpisati navedeni Sporazum o diobi izvanbračne stečevine. Dodatno iznosi da se tužiteljica odbijala iseliti iz nekretnine u vlasništvu njegovog oca, iako je imala gdje useliti jer je njezin otac t.j. otac tužiteljice i sam suvlasnik kuće za odmor koja se nalazi u neposrednoj blizini [adresa], u mjestu Vrsi – Zukve, te ne bi završila na ulici. Tuženik stoga upire da je spomenuti Sporazum plod prijetnje tužiteljice i da je kao takav pobojan pravni posao, obzirom je rezultat opravdanog straha na strani tuženika da bi nepotpisivanjem istog moglo doći do pokušaja ugroze ugleda i časti njegovog oca. K tome iznosi da bi predmetni Sporazum mogao predstavljati nepostojeći pravni posao, budući stranke nisu slobodno i ozbiljno iskazale suglasnost za sklapanjem takvog sporazuma. Uz sve navedeno, po njemu citirani Sporazum predstavlja i ništetan pravni posao, jer stranke nisu mogle svojevoljno utvrđivati da li bi nešto predstavljalo izvanbračnu stečevinu, mimo pravila obiteljskog i stvarnog prava, koja kogentno reguliraju nastanak izvanbračne stečevine. Iz potonjeg razloga tuženik ističe i prigovor ništetnosti navedenog pravnog posla po osnovi nedopuštene činidbe, te slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati tužiteljicu da njemu naknadi trošak ovog postupka.

2.4. Tuženik uz to obzirom na istaknuti PRIGOVOR POBOJNOSTI spomenutog Sporazuma, nastavno postavlja protutužbeni zahtjev i predlaže donijeli odluku kojom će se poništiti sporazum o diobi izvanbračne tečevine sklopljen između njega i tužiteljice dana 04. svibnja 2021.g., a u slučaju neprihvaćanja takvog zahtjeva podredno ističe protutužbeni zahtjev na utvrđenje da predmetnim Sporazumom o diobi izvanbračne tečevine od 04. svibnja 2021.g. nije nastao nikakav pravni posao, te da isti ne predstavlja nikakav izvor prava i obveza za tužiteljicu i tuženika. Najzad, kao vrijednost predmeta spora po prututužbenom zahtjevu naznačuje iznos od 10.000,00 kn za svaki od istaknutih zahtjeva.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu i protiutužbeni zahtjev tužiteljica prije svega ističe da su stranke u članku IV. Sporazuma ugovorile nadležnost ovog suda, pa otklanja isti prigovor kao neosnovan, a u odnosu na ostale navode tuženika ističe da je tuženik osoba urednih intelektualnih sposobnosti, ima pravnu i poslovnu sposobnost, pametan je sposoban i elokventan, pa komentira kako je nadasve čudno da sam sebe pita zašto bi potpisivao Sporazum o diobi s tužiteljicom te iskazuje da je to neživotno i nelogično. Nastavlja, pokušaj tuženika da sada optuži tužiteljicu da ga je pod prijetnjom navela na sklapanje ovog Sporazuma zbog „prijetnje skandalom“ koji bi nanio štetu časti i ugledu njegovog oca gradonačelnika [adresa] predstavlja uvredu tužiteljici i svemu onom što su izgradili za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Uz to ističe da je imala korektne odnose s roditeljima tuženika i tvrdi da su stranke svojom voljom dogovorile upravo navedeni iznos na ime njenog dijela izvanbračne stečevine, pa navode tuženika smatra neosnovanim i usmjerenim prema izbjegavanju izvršenja njegove odgovornosti. Stoga se protivi protutužbenom zahtjevu i smatra ga neosnovanim, tim više što tuženik kako navodi nije dokazao da bi se radilo o nedopuštenoj činidbi već je samo deklaratorno i paušalno iznio svoje tvrdnje "u nadi da će se osloboditi svoje obveze prema tužiteljici". Obzirom na navedeno tužiteljica - protutužena predlaže odbiti protutužbu kao neosnovanu.

4. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Sporazum o diobi izvanbračne stečevine 04.05.2021., u podnesak tužiteljice od 25.10.2021. koji dostavlja nalog o uplati sudske pristojbe na listu 8 spisa, u pismena i odgovore Policijske uprave karlovačke i Policijske uprave zadarske na listu 48-54 te listu 61 spisa, u Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 13.01.2022. na listu 68-72 spisa, u zajednički podnesak tužitelja i tuženika na listu 79 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s protutužbom i punomoći u privitku, podnesak tužitelja od 07.01.2022. sa id. Sporazumom o diobi u privitku, podnesak tuženika-protutužitelja od 05.10.2022. s podacima o primanjima tuženika nadležne Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Isposatave Zadar i podacima o zaposlenjima tuženika od HZMO-a te nalozima i računima u privitku, podnesak tužiteljice od 18. 08. 2023. s prilozima u privitku, iskaze svjedoka GJ, BJ, ŽJ, NJ, te iskaze tužitelja i tuženika osobno.

5. Vezano uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, obzirom je posljednje zajedničko prebivalište parničnih stranaka i sadašnje prebivalište tuženika u [adresa] već je navedeno da je isti nije prihvaćen odnosno isti je otklonjen imajući u vidu da su stranke predmetnim Sporazumom kao predmetom spora u slučaju spora ugovorile nadležnost Općinskog suda u Karlovcu, pa je u ranoj fazi ovog postupka valjalo poštivati tako izraženu volju stranaka i ugovorenu nadležnost ovog suda.

6. U predmetu pak ovog postupka između stranaka nije bilo sporno postojanje navedenog Sporazuma o diobi izvanbračne stečevine od 04.svibnja 2021. kojim je u članku I. konstatirano da su stranke u razdoblju od 2011. godine do kraja 2020. godine živjele u izvanbračnoj zajednici i da su tijekom tog vremena „stekle određenu imovinu koja se sastoji od pokretnina i novčanih sredstava“, dok je u članku II. Sporazuma određeno kako ovim Sporazumom „uređuju svoje imovinskopravne odnose koji se tiču gore navedene imovine“ tako da se tuženik DJ obvezuje isplatiti tužiteljici HJ iznos od 50.000,00 eura najkasnije do 01. listopada 2021. godine. Ipak, spornim se obzirom na suprotstavljene tvrdnje stranaka i napose prigovore tuženika te njegove navode u protutužbi i protutužbenom zahtjevu utvrđuje je li navedeni pravni akt u vidu Sporazuma valjani pravni posao ili eventualno pobojni odnosno štoviše ništetni pravni posao, jer je kako tuženik tvrdi nastao zbog ucjene i prisile njega - tuženika od strane tužiteljice, a posljedično je onda sporno je li uopće bilo osnove za sklapanje navedenog Sporazuma o diobi izvanbračne stečevine u uvjetima u kojima je od strane tuženika negirano da bi uopće nastala nekakva zajednička imovina za vrijeme izvanbračne zajednice stranaka. Stoga je bilo potrebno provesti predložene dokaze i napose saslušati svjedoke te stranke osobno, a što je i učinjeno tijekom postupka.

7. Kao prvi svjedok je saslušana GJ koja je svjedočila o okolnosti namjere tužiteljice da kupi stan u [adresa] u vlasništvu navedenog svjedoka, te je već „kaparila“ isti, utvrđuje se kako proizlazi iz iskaza ovog svjedoka i drugih provedenih dokaza, u vremenu nakon prestanka izvanbračne zajednice između stranaka. Ona je prvenstveno navela da joj nisu pobliže poznate stranke HJ i DJ, već može samo reći da je imala kontakt s HJ kada je prodavala svoj stan u [adresa]. Svjedok opisuje da je prilikom prodaje stana stavila oglas na koji se javila HJ , a onda i ubrzo nakon toga neposredno došla u [adresa], te joj je prodavateljica pokazala id. stan. Tužiteljica je tom prilikom, kako svjedok dalje navodi, bila sa svojim roditeljima koje svjedok inače poznaje iz viđenja, te je tužiteljica „odmah pokazala interes za kupnju tog stana“ kako tvrdi svjedok. Svjedoku je poznato i da je tom prilikom tužiteljica došla iz [adresa] ili iz Vira, pa iznosi da su već drugi dan napravile i potpisale predugovor, a to je bilo 22.4.2021. U Predugovoru je, kako dalje navodi, između ostaloga pisalo da tužiteljica kupuje stan i kao kaparu daje iznos od 3.000,00 eura, a po ugovoru je trebala isplatiti stan u cijelosti najkasnije do dana 5. svibnja 2021. Naime, svjedok navodi da je isplata trebala biti do 1.5.2021., ali je tolerirala da to tužiteljica može učiniti i do 5.5.2021. „jer je pokazala veliki interes za kupnju stana“, te je štoviše osobno bila spremna tolerirati tužiteljici i duži vremenski period za otplatu stana. No, to se nije dogodilo jer ju je tužiteljica nazvala 5.5.2021. i rekla joj da ju dečko nije isplatio t.j. dao joj novac kojim ju je trebao isplatiti na osnovu njihovoga sporazuma, pa ona -tužiteljica ne može ispuniti obvezu iz predugovora i štoviše mora otkazati kupnju stana. Na upit zamjenice pun. tužitelja svjedok odgovara da je tužiteljica već kod prvog kontakta bila uvjerena da će dobiti „neke novce po sporazumu s dečkom“, a na daljnji upit odgovara da je pak svjedok -prodavateljica zadržala kaparu nakon, dakle, otkaza kupovine „jer je tako bilo navedeno u predugovoru“. Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da tužiteljica prilikom otkazivanja kupnje stana nije tražila dodatni rok za isplatu ostatka cijene „jer je vjerojatno znala da neće moći isplatiti preostalu kupoprodajnu cijenu“, kako navodi, te dodaje da je za navedeni stan imala puno zainteresiranih kupaca i stan je prodala već drugi dan nakon otkazivanja tužiteljice.

8. Svjedok ŽJ svjedočila je da je tužiteljica njena poznanica još od djetinjstva s kojom je zadržala kontakt kroz život, pa je njoj bilo poznato da je tužiteljica 9 godina živjela s tuženikom u izvanbračnoj zajednici u [adresa], s time da je H odlazila kod tužiteljice u [adresa] i bila s njom u osobnom kontaktu. S tuženikom nije imala bliži kontakt odnosno s njim nije posebno komunicirala, kako navodi, dok su se ona i tužiteljica znale čuti telefonom i u ostalom vremenu, te joj je tužiteljica uvijek govorila što se događa. Tako zna da je postojao „nekakav sporazum“ između tužiteljice i tuženika kojim se tuženik obvezao da tužiteljici isplati 50.000,00 eura, obzirom su kako navodi „oni živjeli skupa i HJ je imala nekakva ulaganja u toj zajednici“. ,,Ja, Ne govori pobliže o kakvim ulaganjima se radilo, te ima saznanja da je isplata „prvo trebala biti 1.5.2021., ali se to nije dogodilo pa je odgođena … za 1.10.2021., no ni takva isplata nije se dogodila te je na kraju tužiteljica pokrenula postupak“, kako svjedok doslovno navodi. Također načelno iznosi kako su obje parnične stranke za vrijeme zajedničkog života radile i privređivale, ali i dodaje „ne u smislu da su izgradili nekakav zajednički objekt već znam da je tužiteljica podizala kredit i da su imali namjeru pokrenuti nekakav posao“. No na upit pun. tuženika da li je tuženik vratio tužiteljici novac koji je uložila za pokretanje tog posla, svjedok potvrdno odgovara da joj je tuženik vratio novac koji je uložila, a na daljnji upit istog pun. odgovara da su tužiteljica i tuženik za vrijeme zajedničkog života živjeli u jednom od apartmana tuženika, s time da joj nije poznato jesu li stranke za vrijeme zajedničkog života zajedno kupile auto ili stekle neku ušteđevinu. Također joj je poznato da je tužiteljica „nakon prestanka emocionalne veze s tuženikom“ ostala još neko vrijeme u [adresa], možda mjesec ili dva, radi posla i polaganja vozačkog ispita.

9. Majka tužiteljice NJ također svjedoči da je njezina kćerka bila u vezi s tuženikom oko 9 ili 9 i pol godina, te je pred kraj bio nekakvih problema i došlo je do njihovog razilaska. Za vrijeme dok je živjela s tuženikom u [adresa] uspjela je završiti fakultet tj. magistrirala je, kako svjedok dalje navodi, te tvrdi da je tužiteljica za cijelo vrijeme dok je bila u [adresa] radila, „najprije je bila u turističkoj zajednici pa je radila neko vrijeme u Zadru u nasadima na način da je putovala u Zadar, a kasnije je radila ponovno u turizmu“. No, svjedok dodaje „većinom je bila sama jer je tuženik dosta radio“. I nakon što su se odlučili rastati, još je neko vrijeme odnosno mjesec dana živjela s tuženikom, te zna da je prije toga podigla nekakav kredit i pokrenuli su posao s prodajom bombona. No, kako je došlo do razilaska između njih tuženik joj je uredno vratio novac koji je ona uložila u takav posao, a vezano uz isplatu koju joj je obećao za kupnju stana, navodi da se to nije dogodilo niti je to tuženik ispoštivao, iako je tužiteljica očekivala da će tuženik to učiniti. Majka tužiteljice također navodi da su s tuženikom i njegovim roditeljima bili u dobrim odnosima i tuženik je dolazio kod njih, te zna da je trebao dati novac tužiteljici na ime isplate 1.10.2021. kako bi mogla kupiti stan. Zna i da su stranke bile kod odvjetnika i potpisale „taj dogovor“, ali dakle do predaje novca nije došlo, pa je to kako dalje iznosi „prilično pogodilo njenoga supruga“ t.j. tužiteljičinog oca te je „dobio … moždani udar“, kako svjedok ističe. Stoga je tužiteljica kasnije pokrenula postupak pred sudom.

9.1. Na upit pun. tužiteljice, svjedok se očituje kako su parnične stranke otvorile obrt u turističkom naselju Zaton, ali svjedok ne zna kakve su prihode stranke imale od tog obrta, iako pretpostavlja „da se moglo dosta zaraditi obzirom se radi o turističkom naselju“. Na daljnji upit odgovara da je tuženik dosta radio izvan kuće tj. gradio je bazene i radio keramiku, te je bio vrijedan majstor a kasnije je imao i svoju firmu, što joj je poznato jer je sa svojim suprugom odlazila na godišnji odmor na području [adresa], gdje su imali vikendicu i znali boraviti po mjesec ili dva mjeseca za vrijeme godišnjeg odmora, a to je svega 3 kilometra dalje od mjesta gdje je tužiteljica živjela s tuženikom. Na konkretan upit pun. tužiteljice iznosi da stranke za vrijeme zajedničkog života nisu (zajedno) kupovale nekakav auto ili čamac, već je kasnije HJ kupila jedan mali polovni auto „kojeg i danas vozi“.

9.2. Na upit pun. tuženika odgovara da se obrt s bombonima obavljao u vremenu 2 ili 3 godine prije pandemije korona virusom, te je čula da taj obrt i sada radi. Na upit od koga je čula, svjedok odgovara da je čula od osoba koje žive u naselju u kojem imaju vikendicu u [adresa], te nadalje odgovara da je obrt s prodajom bombona radio sezonski a ne cijelu godinu, s time da ne zna točno od kada do kada je obrt radio tijekom sezone. Na daljnji konkretan upit pun. tuženika je li tužiteljica imala ušteđevinu u vrijeme prekida veze s tuženikom, svjedok navodi da je imala samo plaću ali ne i ušteđevinu, te joj je poznato da je tuženik imao ušteđevinu jer je puno radio. No, pobliže se s tim u vezi očituje da zapravo ne zna ništa konkretno o tome „već samo pretpostavlja da je imao ušteđevinu jer je puno radio“. Nadalje odgovara da je apartman u kojem su živjeli „bio njihov“, ali pobliže na upit ipak navodi „da se zapravo radilo o apartmanu roditelja tuženika“. Također se očituje kako tužiteljica nije tražila od njih, svojih roditelja da se useli u njihovu vikendicu nakon što je prestala emocionalna veza s tuženikom, već je i dalje ostala živjeti s tuženikom u apartmanu do odlaska u [adresa]. Svjedok pri tom ističe da se u pitanju njihove vikendice, odnosno vikendice koju suprug i ona imaju u [adresa], zapravo radi o neodgovarajućem prostoru starom 50 godina „u kojemu se može biti mjesec dva“, pa iz tog razloga (tužiteljica) nije odlazila u vikendicu već je ostala u apartmanu „koji je bio daleko kvalitetniji za život“. Nastavno navodi i da je tužiteljica nastavila živjeti u tom apartmanu s tuženikom, sve dok joj nije vratio novac koji je uložila u obrt s bombonima, a u [adresa] se vratila 1.5. ali više ne zna koje godine. No, znade da je taj dan kad se vratila u [adresa] potpisan sporazum između nje i tuženika.

9.3. Na dodatni upit pun. tužiteljice svjedok nadalje odgovara da je tužiteljica, pored posla kojeg je radila u [adresa], također čistila apartmane koji su iznajmljivani u turističke svrhe a radi se o apartmanima od roditelja tuženika, te na upit da li su joj roditelji (tuženika) plaćali za čišćenje apartmana svjedok odgovara da joj nisu plaćali, jer je to bilo u okviru zajedničkog života te su pored toga „apartmane čistili majka tuženika i brat tuženika“. Završno još na upit suca odgovara da tužiteljica i tuženik nisu posebno ulagali u apartmane jer su apartmani od ranije bili namješteni i uređeni.

10. Potonje je potvrdio i tuženikov otac a u ovom predmetu saslušani svjedok BJ, koji je iskazao kako slijedi. Tužiteljica je doselila u njihovu obiteljsku kuću negdje poslije ljeta 2011. i neko vrijeme stanovala u njihovoj kući. Deklarirala se kao prijateljica njihovog sina DJ te ju je on tako i predstavio. Živjeli su zajedno i hranili se kod njih, kako svjedok dalje navodi, te štoviše dodaje da su tužiteljici i tuženiku oni pružili sve što su mogli. Obrazlaže da je „sin bio u nekim godinama kad se trebao ženiti“, pa ga je pitao da li bi oni mogli živjeti u njihovoj kući koju su inače koristili za iznajmljivanje, a koja se nalazi u [adresa] nedaleko obiteljske kuće, što im je dakle dopušteno. No, svjedok dodaje i kako su oni pripremali hranu i hranili tužiteljicu i tuženika, te plaćali režije za kuću u kojoj su svi zajedno živjeli a potom i režije za tu drugu kuću u kojoj su živjeli tužiteljica i tuženik. Štoviše, misli da je njegov sin nakon prelaska u tu drugu kuću osiguravao prehranu za sebe i tužiteljicu. No, istaknuo je „nekih par stvari“ napominjući kako su upoznali roditelje tužiteljice „koji su znali doći na more …jer tamo imaju vikendicu“, te su dakle s njima ostvarili osobni kontakt te bi ih znali pozvati na večeru i piće, te su roditelje tužiteljice svaki puta počastili. Međutim, roditelji tužiteljice njih nisu nikada zvali „ni da svrate kad su prolazili kroz [adresa] iako su oni kao roditelji tuženika često odlazili drugoj kćerki u Zagreb, kako ističe. Dodatno navodi i kako njih roditelji tužiteljice nisu nikada zvali u svoju vikendicu „pa je to već malo izgledalo čudno“, kako komentira i primjećuje da su se oni nasuprot tome brinuli o tužiteljici, proizlazi iz navoda, kao o svojoj kćerki.

10.1. Svjedok nadalje iznosi da je tužiteljica na početku povremeno znala odlaziti u [adresa] i polagati ispite, te je diplomirala 2012. a onda upisala 2. stupanj u Zadru i polagala ispite te diplomirala 2020. No, nije njih zvala na promociju a niti je njihov sin bio na promociji koliko je svjedoku poznato. Ističe također da je tužiteljici za vrijeme dok je živjela s njihovim sinom, davao novac kako bi im pomogao u njihovim troškovima. Svjedok također dodaje da je imao dvije firme i zaposlenih 80 ljudi koje je prepustio sinu, tj. tuženiku DJ i zetu, a on je osobno „otišao u politiku … 2005.“, te je bio gradonačelnik grada u kojem živi. Štoviše, tvrdi da je zapošljavao tužiteljicu na način da ju je najprije zaposlio u Turističkoj zajednici Grada Nina, ali su bili nezadovoljni s njezinom radom, pa su joj pomogli da se zaposli u Nasadima d.o.o. Zadar, a potom i u [adresa] kao voditeljica agencije Turizam. No, komentira da su nažalost,, firme koje je prepustio sinu i zetu otišle u stečaj pa je podizao kredite ne bi li sanirao troškove. Vezano pak uz naprijed navedeno ukazuje da ovakvo ponašanje tužiteljice prema obitelji vodi ka iskorištavanju njih i njihovoga sina „tim više što je sa sinom DJ zasigurno vidjela određeni interes budući su u to vrijeme radile te firme i (ona) je živjela u njihovoj obiteljskoj kući a potom i kući koju su koristili za iznajmljivanje te se dakle mogla okoristiti“. Osim toga je, kako dodaje, sin DJ imao automobil i određeni status, pa komentira da ovo što sada tužiteljica potražuje tužbom“ po njemu predstavlja ucjenu“. Osobno pak iznosi da tužiteljica i tuženik za vrijeme dok su živjeli zajedno „a to je bilo od 2011. do kraja 2020. ili možda 2021. kada je uspjela u svome naumu da ga ucijeni, nisu ništa stekli osim što su kupili nekog mačka, te ne zna koliko je ona imala na računu kada su se razišli, a za sina zna da na računu nije imao ništa“, kako doslovno iznosi. Nastavno opisuje da nije bio upućen u njihov odnos ni u razilaženje već je to saznao „jednom prilikom kada ju je pozdravio šećući uz obalu dok je ona išla u tu drugu kuću u kojoj je živjela s njegovim sinom“, a to je bilo kako dalje opisuje u 11. mjesecu 2020. Ona je zastala i rekla: „Zar vi ne znate, DJ i ja smo prekinuli“. Svjedok nastavlja: „Tada sam je pozvao u kuću da razgovaramo te je ona čak i rekla da je DJ trebao njoj kupit stan, da se ona više neće vraćati u malu sobu koju ima kod roditelja, na što sam ja rekao jesi li ti normalna, o kakvom stanu pričaš? Štoviše, htio sam porazgovarati sa sinom te sam bio i s njim u kontaktu, a on mi je potvrdio da nisu u dobrim odnosima te sam i ponovno bio u kontaktu s njom i pitao jel ima načina da se ipak izmire, a ona je rekla nema šanse i od tada do njezinog odlaska ja je nisam više vidio“. No, ispravlja se i nastavlja: „Naime, potonja situacija se dogodila na način da sam ja otišao kod nje u [adresa] turizam, te sam naišao na zaključana vrata a znam da je radno vrijeme i da nekoga treba unutra biti. Nakon kucanja i nekog vremena, ona se ipak pojavila te mi je tada rekla da nema šanse da se pomire i da je plakala i da se zaključala, ali ja to nisam vidio na njezinom licu, obzirom da se smijala da je tome tako, već mi je naprotiv djelovala sasvim vedro i normalno“.

10.2. Svjedok se dodatno očituje i kako nije znao da uopće postoji „nekakav razgovor između njegovog sina i tužiteljice o sporazumu i isplati“, te je u to vrijeme imao predizbornu kampanju i izbore pa je tek nakon izbora odnosno kada je podnesena tužba saznao za Sporazum između njegovog sina i tužiteljice, jer mu je sin rekao da je tužiteljica podignula tužbu protiv njega - tuženika. Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da se tužiteljica odselila od njih negdje početkom 5. mjeseca 2021.., a da su izbori bili upravo u tom mjesecu 19.5.2021. i prije toga predizborna kampanja. Nadalje odgovara da je tužiteljica bila izvanredni student uz plaćanje i išla na tečajeve njemačkog jezika, polagala vozački i gradila karijeru, te da „nije imala veze s apartmanima, niti ih je čistila ili bukirala odnosno nije imala nikakvih obaveza u svezi održavanja i bukiranja apartmana“, a niti su ona i tuženik „imali posebna ulaganja u apartman u kojemu su …živjeli“. Taj apartman je, kako tvrdi, bio kompletno namješten i dopušta da su oni tek „kupili neki tepih ili kućicu za mačka“, odnosno u svakom slučaju nešto manje od pokretnih stvari. Zna da je beštek ostao isti i nije primijetio da bi oni uopće kupovali nešto od stvari, jer im to kako navodi nije bilo potrebno. U svezi podizanja tužbe navodi da je tek od sina saznao i njega je pitao o čemu se radi, pa mu je sin rekao da ga je tužiteljica ucjenjivala u vrijeme njihovoga prekida, kada je svjedok imao izbore, te prijetila da će zvati novinare i reći da ju sin od kandidata gradonačelnika izbacuje iz kuće t.j. iz apartmana kandidata za gradonačelnika, također je prijetila da će zvati policiju i još „pričala neke nebuloze koje ni ne zna pravo prenijeti“, kako svjedok navodi, te na takav način ucjenjivala sina a posredno i njega, za što dakle svjedok nije znao jer mu je to sve sin naknadno ispričao, te je sin pristao „na potpisivanje nekakvog sporazuma“ između njih, tim više što je znao da bi ona mogla naštetiti karijeri i izboru svjedoka, a osobno njegov sin zna da „pije tablete već 25 godina“ i bojao se njegovo zdravlje t.j. zdravstveno stanje „i uopće zbog mojeg temperamenta kako ću uopće reagirati, da sam tako nešto saznao u vrijeme kad se to događalo“.

11. Napose je sukladno prethodnim navodima i činjenično navodima drugih saslušanih osoba iskazala majka tuženika ĆJ, čiji je iskaz cijenjen kao osobito vjerodostojan jer je umjereno i s puno pažnje te poštivanja govorila o tužiteljici i uopće o odnosima u obitelji, kao i odnosima između sina i tužiteljice o kojima je naravno imala saznanja. Naime, majka tuženika je u svom iskazu navela: „Moj sin i tužiteljica su živjeli zajedno najprije u našoj kući od jeseni 2011. nakon sezone pa nadalje 6 godina u apartmanu u našoj obiteljskoj kući u donjem dijelu te imali na neki način zaseban prostor s time da je ona radila za cijelo vrijeme za koje je bila u [adresa]. Posljednje tri godine prije nego su prekinuli živjeli su u drugoj kući koja je služila za iznajmljivanje. Ja sam kuhala i obavljala sezonske poslove vezane uz iznajmljivanje apartmana te brinula o svemu tome a tužiteljica i sin su znali doći na ručak, a redovno su se hranili kod nas te nakon što su odselili u drugi apartmanu u drugu kuću dolazili su nedjeljom i blagdane na ručkove. Nisam imala pretjerani kontakt s njom, tim više što sam brinula o svekrvi koja je u međuvremenu preminula te o mlađem sinu i bila kod kuće, pa mi je ona (tužiteljica) tako jednom rekla da ona ne bi mogla tako živjeti da ne odlazi na kavu s prijateljicama i da dakle ima samo kućanske obaveze. No, ja se nisam petljala u njihov život, vidjela sam samo da je to osoba koja želi imati svoj mir i slobodu. Imala je volju za učenje i imala svoje prohtjeve, pa ja nisam s njom više od toga razgovarala nego sam poštivala nju i mislila da će možda ipak to sa sinom završiti sretno i da će se pomiriti. Znala je prolaziti pored naše kuće kada je odlazila iz posla, međutim nikada nije navratila do mene ili nas te se obratila na bilo koji način. Primijetila sam samo u 11. mjesecu 2020. da nešto ne štima, te nisam uopće znala kakvi su odnosi između sina i nje jer to nisam pobliže ispitivala imajući sve te obaveze o kojima sam govorila.

11.1. Tek nakon što je tužiteljica podnijela tužbu, saznala sam od sina što je bilo kada je došao poziv za ročište. Naime, sin je rekao da nikako nije htjela otići, jednostavno da neće otići ako on njoj nešto ne obeća u smislu novaca ili stana“.

11.2. Potom nastavno iznosi da je u 11. mjesecu 2020. saznala kako „nešto nije u redu“ kada se tužiteljica srela s njenim suprugom, te ju je suprug doveo kod njih u kuću, a ona je rekla „da oni prekidaju i da …se ona vraća kući u [adresa], pitajući zar oni to ne znaju. Tada je pitala tužiteljicu hoće li se moći pomiriti ali je tužiteljica rekla da se neće pomiriti, pa komentira kako je tužiteljica to rekla rezignirano i više nije dolazila niti se oprostila a ni razgovarala s njima. Na upit pun. tužitelja svjedok potom suglasno iznosi i gdje je sve tužiteljica radila, te da je radila za cijelo vrijeme dok je živjela s njihovim sinom u [adresa], a za sina DJ govori da je najprije preuzeo firmu od oca koja je otišla u stečaj, pa je nakon toga pomagao njoj –svjedoku kod čišćenja apartmana, a ona mu je kada bi ju pitao znala dati za novac za hranu, cigarete, gorivo ili nešto drugo, nije ga ni pitala za što mu treba novac „već bi mu samo dala da ima“. Nakon prestanka firme u kojoj je radio, sin je s rođakom otvorio obrt za izradu gumenih bombona ali ni to nije išlo, pa je nakon toga otvorio obrt za keramiku. Na upit pun. tuženika također odgovara dda tužiteljica i tuženik nisu plaćali troškove za apartman u obiteljskoj kući a ni u kući u koju su preselili, već su to činili njezin suprug i ona – svjedok. Također iskreno odgovara kako čisto sumnja da su tužiteljica i tuženik imali „neku svoju novčanu ušteđevinu“ obzirom su propali svi poslove koje je sin pokrenuo, a tužiteljica je imala svoju plaću i vjerojatno ju trošila za svoje potrebe, te iz nje plaćala svoje obveze vezano uz izvanredni studij i troškove koje u imali za vrijeme života u tom apartmanu. Svjedok sumnja da je postojala kakva zajednička ušteđevina, a to tim više jer je njen sin posuđivao novac od nje- svjedoka, te bi mu ona kao majka davala novac koliko je imala. Posebno se na upit očituje kako tužiteljica i tuženik nisu plaćali stanarinu, ali ni imali bilo kakve troškove u vezi održavanja i opremanja apartmana jer je „sve to bilo uređeno do dolaska tužiteljice, pa i apartman u kojem su oni bili nakon odlaska iz obiteljske kuće.“ Na daljnji upit kada se tužiteljica odselila iz [adresa] svjedok isto tako odgovara „početkom 5. mjeseca 2021.“, s tine da ju ona- svjedok, nije vidjela od 11. mjeseca 2020.godine. Nadalje navodi da je tužiteljica od 11. mjeseca 2020. do dolaska iz [adresa] i dalje bila u dvosobnom apartmanu sa njihovim sinom, te da roditelji tužiteljice imaju vikendicu u blizini [adresa] u [adresa], „navodno još od njezinog djeda“ t.j. djeda tužiteljice, ali svjedok nije bila i ne zna kako izgleda ta vikendica. Osim toga, odgovara da osobno s tužiteljicom nije imala nikakvog sukoba već je svjedočila pomalo nezgodnoj situaciji u kojoj se tužiteljica neugodno ponijela prema njenom suprugu CJ godinu dana prije, zbog čega je ona svjedok bila u šoku, ali nije reagirala prema tužiteljici koja je govorila da ju suprug svjedoka provocira i obrušila se na njega.

12. Identično su činjenično vezano uz izvanbračnu zajednicu iskazale i same stranke, s time da je tužiteljica slijed događaja prikazala kao zadatost koja je ipak vodila ka njenom razlazu s tuženikom i napose voljnom sklapanju predmetnog Sporazuma kojim su stranke nakon predstavnika izvanbračne zajednice uredile svoje imovinskopravno odnose. Pri tom je međutim i sama potvrdila da nije financijski sudjelovala u izgradnji i uređenju apartmana koji su napravljeni za vrijeme njezinog zajedničkog života s tuženikom, već su ih napravili i uredili tuženikovi roditelji svojim financijskim sredstvima, a radi se evidentno o apartmanima koji su pridodani već postojećima i kojima je povećan ukupan broj apartmana izgrađenih u korist tuženikovih roditelja, a ne i u korist nje i tuženika. No, ona je znala počistiti iste za što nije posebno plaćena, kao što ni ona i tuženik nisu plaćali nikakvu rentu za svoje stanovanje u nekretninama tuženikovim roditelja, već su tvrdi samo sudjelovali u plaćanju troškova za namirnice i djelomično plaćali režijske troškove za nekretninu u kojoj su bili. Pri tom ne može točno reći ni „koje je to točno režijske troškove plaćala“, tek navodi da ona i tuženik zajedno plaćali dijelom takve režijske troškove. Uz to je tuženik ponekad znao tražiti novac od nje, te bi mu ona dala iznos koji je tražio, kada je povremeno znao kupovati hranu radnicima, s time da se uglavnom radilo o nabavljanju namirnica u nekakvom robnom centru tipa Plodina ili sl.

13. Dakle, bitno je istaći da ona a ni tuženik nisu financijski sudjelovali u izgradnji navedenih apartmana, a niti su za vrijeme stanovanja u nekretninama tuženikovih roditelja plaćali rentu za stanovanje ili imali značajnije financijske troškove zbog preuređenja ili održavanja. Uostalom, proizlazi da za vrijeme zajedničkog života nisu stekli ni neku vrjedniju nekretninu ili pokretninu već tužiteljica odgovara da su stekli jedino osobni automobil marke Ford Fokus 2020. ili neke sl. marke, nakon sezone prodaje bombona u novoosnovanoj firmi. Također na upit pun. tuženika štoviše izrijekom odgovara da nisu stekli ni određenu ušteđevinu, što sve ne ide u prilog postojanju osnove za sklapanje Sporazuma u predmetu postupka prema kojem bi onda bilo opravdano razriješiti imovinsko pravne odnose isplatom tužiteljice u iznosu koji, a ne ide ni u prilog utvrđenju da je u predmetnom odnosu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stečena zajednička imovina, koju bi onda bilo opravdano podijeliti između stranaka, odnosno temeljem koje bi tužiteljica opravdano mogla potraživati isplatu iznosa sadržanog u id. Sporazumu. Naprotiv, čak i onaj novac koji je dijelom uložila kod otvaranja obrta,,, prodaje bombona, a u drugom dijelu njen partner, tuženik joj je vratio što je nesporno i što tužiteljica i osobno priznaje, te je po povratu novca kako tuženik i sam govori kasnije taj obrt prepisao svom bratu. Prema tome, ni u tom dijelu tužiteljica nije zakinuta, pa „određene imovine koja se sastojala od pokretnina i novčanih sredstava“ nije ni nađeno da bi bilo obzirom nitko od saslušanih svjedoka i stranaka, pa ni sama tužiteljica ne navode koja bi to bila imovina koja je stečena tijekom njihovog zajedničkog života. Čak je i apartman u koji su došli nakon odlaska iz obiteljske kuće tuženikovih roditelja bio uređen i opremljen namještajem prije njihovog useljenja, pa eventualna kupnja ormara ili komode koji su bili potrebni njoj i tuženiku, kao ni spomenuta kupovinu automobila nakon sezone prodaje bombona, ne daje osnova za takvo vrednovanje stečene imovine koja bi opravdavala utvrđenu isplatu novca kojeg tužiteljica potražuje ovim Sporazumom.

14. No, u ovom slučaju tuženik negira postojanje bilo kakve osnove za isplatu tužiteljici zatraženog iznos i štoviše smatra isto potraživanje nerazumnim, ne samo zbog nepostojanja osnove u uvjetima osobno loših materijalnih prilika te uopće odsustva stjecanja zajedničke imovine, nego i i zbog daleko važnijeg razloga koji se tiče prijetnje i prisile izražene od strane tužiteljice prilikom sklapanja istog Sporazuma, a za kojim ponašanjem je tužiteljica posegnula, kako imputira tuženik, ne bi li na predloženi način i predloženim novčanim sredstvima stekla mogućnost kupnje vlastitog stana (isplatom od tuženika ) a nakon raskida veze s tuženikom. Vezano uz svoju nezaposlenost tuženik se pozvao na dokaze pridonesene uz podnesak od 05.listopada 2022., koji dijelom potvrđuju prethodne navode tuženika kada se radi o njegovim materijalnim prilikama. Naime, prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Zadra na listu 21-34 spisa može se govoriti o relativno malenom dohotku tuženika odnosno nepostojanju njegovog dohotka u godinama 2014., 2017. i 2018., dok je u godinama 2015., 2016. i 2019.godini zabilježen također relativno malen dohodak odnosno prilično skroman dohodak (podaci dakle id. Porezne uprave na naprijed navedenim listovima). Da je pak na strani tuženika postojala materijalna oskudica sukladno svjedoči majka tuženika kada govori da mu je po potrebi davala novac kad ju je tražio, ne pitajući zašto mu treba. Nasuprot tome, iskazi svjedoka potvrđuju da je tužiteljica doduše radila za cijelo vrijeme trajanja zajednice, ali evidentno nije pridonijela povećanju imovine, obzirom je ostvarenu plaću koristila za ulaganje u sebe (kroz obrazovanje i stjecanje novih vještina te za druge osobne potrebe), te je dakle raspolagala svojim novcem na način kako je njoj odgovarao, što naročito iznosi tuženikova majka odnosno dijelom sukladno oba roditelje tuženika, koji su unekoliko više imali pregled nad tom zajednicom u kojoj je njihov sin u označenom razdoblju od 2011.do 2020. živio s tužiteljicom iz ovog predmeta.

15. Nakon ovako provedenih dokaza, utvrđuje se da je od meritornog značaja ono što tuženik imputira tužiteljici kada govori o njenoj prisili i ucjeni da se sklopi navedeni sporazum i dogovori isplata iznosa od 50.000,00 eur u doba ponovnog kandidiranja njegovog oca za gradonačelnika [adresa]. Razlog za se prihvate takve tvrdnje tuženika potvrđuju zapravo svi pridoneseni materijalni dokazi s tim u vezi koji vremenski koincidiraju s upravo tako iznesenim tijekom događaja. Tuženik govori o tužiteljičinom odlasku u [adresa] nakon prekida veze, a potom i povratku te iznošenju zahtjeva za kupnjom stana, a onda i iznude, ucjene da joj tuženik isplati sporni iznos iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a sve to u vrijeme i bez znanja tuženikovim roditelja, te sve to sve dok tuženik nije popustio pritisku tužiteljice kako bi izbjegao javno prozivanje na uštrb i štetu oca tuženika koji je kao kandidat sudjelovao u izborima za gradonačelnika [adresa] u svibnju 2020.godine.

16. Tako opisano postupanje tužiteljice na jednoj strani, a imajući u vidu postupanje tuženika na drugoj strani kroz njegove identične izričaje i prijavljivanje tužiteljice u Općinskom državnom odvjetništvu zbog moguće počinjenog kaznenog dijela, u uvjetima kada je kako navodi vidio da ona „ne dolazi pameti“ već i dalje ustraje kod svojih zamisli da ostvari sredstva za kupnju stana u [adresa], zapravo rezultira i dovodi do utvrđenja u ovom postupku da je tuženik navedenu volju tužiteljice izraženu u cit. Sporazumom „prihvatio“ bez svoje volje, odnosno da je isti Sporazum sklopljen pod manom volje. Prijetnje obraćanja novinarima da se sazna kako sin budućeg kandidiranog gradonačelnika istjeruje nevjenčanu suprugu iz stana u vrijeme izborne kampanje svakako predstavlja ozbiljnu opasnost i opravdano izaziva strah da bi se tako nešto moglo realizirati ukoliko tuženik ne pristane na sklapanje Sporazuma, pa je u ovom slučaju prihvaćen primarno istaknuti protutužbeni zahtjev za poništenjem id. Sporazuma i donesena je odluka kao u točki I. izreke presude. Naime, po članku 279. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. (2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe., te je prema stavku (3) Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan, a prema važećem članku 322. Zakona o obveznim odnosima, ranije čl.103. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je kao pravni posao ništavan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne uključuje neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema tome a slijedom navedenog donesena je dakle odluka kao u točki I. izreke te je ujedno slijedom navedenog a obzirom na utvrđenje ništetnog Sporazuma od 04. svibnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, tim više što po iskazima svjedoka i stranaka nije utvrđeno da bi stranke za vrijeme zajedničkog života stekle određenu vrjedniju imovinu koja se sastoji od pokretnina i novčanih sredstava koju bi trebalo podijeliti na način kako je sadržano u id. Sporazumu.

17. Obzirom na uspjeh stranaka u postupku troškovi postupka dosuđeni su tuženiku koji je u troškovniku predanom na zaključnom završnom ročištu potraživao trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na četiri ročišta. Za svaku radnju potraživao je iznos od po 1.250,00 EUR, a za ročište održano 7. prosinca 2023. koje je trajalo nešto duže potraživao je naknadu u iznosu od 1.437,50 EUR. Tužitelju je kao opravdan priznat zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu, te za zastupanje na ročištima održanim nakon pripremnog, dok je za prvo i pripremno ročište održano 6. listopada 2021. priznata 50%-tna naknada jer se na istom samo procesno raspravljalo. Stoga je ukupno za navedene radnje tužitelju priznat trošak postupka u iznosu do 5.812,50 EUR koji iznos bi mu tužiteljica trebala platiti u roku izvršenja kao u točki III. izreke ove odluke.

U Karlovcu 25. srpnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Nikolini Mršić, odvjetnici iz Karlovca

2. Tuženiku po pun. Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz Zagreba