Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-281/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Trg bana Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, zastupan po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-259/2019-35 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-259/2019-35 od 29. siječnja 2024. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2.st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora:3213152336, sklopljenog 26.travnja 2008.godine između tužiteljice UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita te tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473, potvrđenog dana 28. travnja 2008. godine po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa], poslovni broj OV-6508-08 u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tuženika kao kreditora a koja glasi:" (…) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (…)"

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB:92963223473 isplatiti tužiteljici UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplate zbog promjene kamatne stope kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 1.474,11 EURA (slovima: tisućučetristosedamdesetčetirieura i jedanaestcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 18. 8. 2009.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 9. 2009.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 10. 2009.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 11. 2009.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 12. 2009.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 17. 1. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 2. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 3. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 4. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 5. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 6. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 7. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 8. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 9. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 10. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 11. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 12. 2010.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 1. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 2. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 3. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 4. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 5. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 6. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 7. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 8. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 9. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 10. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 11. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 12. 2011.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 14. 1. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 2. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 3. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 14. 4. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 5. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 6. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 7. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 15. 8. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 9. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 10. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 11. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 12. 2012.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 1. 2013.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 2. 2013.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 3. 2013.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 4. 2013.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 5. 2013.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 6. 2013.

- 21,29 EUR/160,41 kuna od 16. 7. 2013.

- 21,19 EUR/159,69 kuna od 17. 8. 2013.

- 21,19 EUR/159,69 kuna od 15. 9. 2013.

- 21,19 EUR/159,69 kuna od 16. 10. 2013.

- 21,19 EUR/159,69 kuna od 16. 11. 2013.

- 21,19 EUR/159,69 kuna od 15. 12. 2013.

- 21,19 EUR/159,69 kuna od 16. 1. 2014.

- 20,53 EUR/154,72 kuna od 16. 2. 2014.

- 20,53 EUR/154,72 kuna od 16. 3. 2014.

- 20,53 EUR/154,72 kuna od 16. 4. 2014.

- 20,53 EUR/154,72 kuna od 15. 5. 2014.

- 20,53 EUR/154,72 kuna od 14. 6. 2014.

- 20,53 EUR/154,72 kuna od 16. 7. 2014.

- 20,21 EUR/152,25 kuna od 8. 8. 2014.

- 20,21 EUR/152,25 kuna od 16. 9. 2014.

- 20,21 EUR/152,25 kuna od 16. 10. 2014.

- 20,21 EUR/152,25 kuna od 15. 11. 2014.

- 20,21 EUR/152,25 kuna od 16. 12. 2014.

- 20,21 EUR/152,25 kuna od 16. 1. 2015.

- 20,11 EUR/151,53 kuna od 14. 2. 2015.

- 20,11 EUR/151,53 kuna od 14. 3. 2015.

- 20,11 EUR/151,53 kuna od 16. 4. 2015.

- 20,23 EUR/152,42 kuna od 16. 5. 2015.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužiteljici UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od

1.826,26 EUR-a (slovima:tisućuosamstodvadesetšesteura i dvadesetšestcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena počevši od dana donošenja presude 29. siječnja 2024. do isplate u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te protiv odluke o trošku, predlažući da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz nadoknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama i jer su razlozi o tome da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i da je u ugovornom odnosu stranaka postojala znatna neravnoteža, neobrazloženi i nejasni, zbog čega se presuda ne može ispitati, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik. Nije utvrđeno da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te isplata preplaćenih iznosa kao posljedice ništetne odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu.

7. Nesporno je među strankama:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 26.travnja 2008. u [adresa] Ugovor o kreditu (dalje: ugovor) za kupnju motornog vozila (broj 3213152336) kojim ugovorom je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 156.566,95 kuna,

- da je člankom 2. ugovorena redovna promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,5% godišnje,

- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit tijekom 84 mjeseca razdoblja otplate kredita,

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti 15. svibnja 2015.

8. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice te ima li tužiteljica u konkretnom slučaju status potrošača.

9. Ocjenjujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja se pozvao, obzirom na vrijeme zaključenja ugovora, na Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", broj: 96/03., 46/07. i 79/07. – dalje: ZZP/03.), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovoru odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru, pozivajući se pritom na odredbu članka 81. ZZP/03 u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dužan utuženi iznos vratiti primjenom odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosim ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

11. Iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose na konkretan slučaj, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama ZZP/03.

12. Tako je u odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014. navedeno kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Dodatnu okolnost, koja je po ocjeni tog suda presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara.

13. Nadalje, u istoj odluci Visokog trgovačkog suda je navedeno kako činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara jer u razdoblju od 2004-2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojega u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci.

14. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

15. Iz naprijed navedenog proizlazi kako je potrebno, da bi se u ovoj pravnoj stvari moglo na valjani način ocijeniti je li tužbeni zahtjev osnovan, utvrditi sljedeće:

- da se radi o ugovoru sklopljenom od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i

- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja dao razloge za prve dvije navedene okolnosti, dok su u odnosu na preostale tri izostali razlozi u potpunosti.

17. Odredba članka 81. ZZP/03 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Znači, smatrala bi se nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. O tome uzrokuje li značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu dani dostatni razlozi jer u tom smislu nije utvrđeno uzrokuje li predmetna odredba značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a nema razloga ni vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavka 5. i članka 84. ZZP/03 te s tim u vezi nije proveden test transparentnosti i ocjena u smislu odredbe članaka 83. i 85. ZZP/03.

20. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je voditi računa o stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

21. Stoga je, po mišljenju ovog suda, ostvaren i žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

22. Žalbeni prigovor tuženika, da je trebalo odbiti tužbeni zahtjev jer nije jasno temeljem čega je sud utvrdio da je tužiteljica temeljem ugovora nastupala u svojstvu potrošača, je neosnovan.

23. Prema odredbi članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

23.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o gotovinskom namjenskom kreditu za kupovinu vozila tužiteljice, pri čemu nema nikakve naznake da se tužiteljica bavi poslovnom djelatnošću na tržištu, da je obrtnik ili poduzetnik, a ni da bi imala obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

23.2. Teret dokaza da tužiteljica nema svojstvo potrošača, bio je na tuženiku, a on, osim paušalnog prigovora da bi se radilo o potrošačkom ugovoru, nije u tom smislu isticao odlučne činjenice, a niti predlagao dokaze.

24. Nije osnovan ni žalbeni razlog da je nastupila zastara. U ovom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu na temelju ništetne odredbe ugovora, odnosno o zahtjevu iz članka 323. stavka 1. ZOO pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (tako u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

25. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. na temelju članka 369. stavka 1. ZPP i članka 370. ZPP.

26. Odluka pod točkom II. izreke ovog rješenja je donesena na temelju članka 166. stavka 3. ZPP.

27. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvenstveno je li se u konkretnom slučaju radilo o takvom povećanju kamatne stope, koje je doista dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužiteljice kao korisnika kredita, imajući pri tome u vidu iznos kredita kojeg je tužiteljica podigla kod tuženika na određeno razdoblje i u međuvremenu otplatila te činjenicu da je promjenjiva kamatna stopa od početnih 6,5% bila maksimalno povećana na 8,95 % te će sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o trošku postupka, koji je ukinut jer trošak postupka ovisi o uspjehu stranaka u ponovnom suđenju.

U Sisku 25. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić