Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1
Novska
Poslovni broj: P-542/2024.-8.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja IŽ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik ZOU Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković, Zagreb protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61., (OIB 52508873833) kojeg zastupa punomoćnik Žurić i Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 2. lipnja 2025. prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, 25. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetan članak 5. stavak 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju broj 84072/05 od 13. srpnja 2005. koji glasi:
"Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita." II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split da tužitelju IŽ isplati iznos od 161,53 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15. srpnja 2005. do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split da tužitelju IŽ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od 25. srpnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 30.7.2024. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 84072/05 dana 15. srpnja 2005., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost 51.700,00 CHF, da je kamatna stopa ugovorena na 4,69% godišnje koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, da je ugovorom, koji je tipski, obvezan da tuženiku plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, da mu prethodno nije predočena struktura troškova tj. od čega se sastoje, da nije navedeno pokojem tečaju će se obračunati naknada niti je precizirano na koji dan se obračunava tečaj. Predlaže da se utvrdi da je ništetan članak 5. stavak 2. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju broj 84072/05 od 13. srpnja 2005. koji glasi: "Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita" te da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 161,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2005. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je s tužiteljem sklopio dodatak 1. ugovora o kreditu, da je tim ugovorom izmijenjena kreditna obveza tužitelja na način da je promijenjena valuta uz koju je vezana glavnica kredita u eur i ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je time trajno i potpuno uređen njihov međusobni odnos kojim se onemogućava potrošaču ostvarivanje zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove, da je odredba o ulaznoj naknadi jasna i nedvosmislena te lako uočljiva i razumljiva. Ističe prigovor zastare i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 84072/05 od 13. srpnja 2005., dodatak broj 1. ugovora o kreditu od 18. ožujka 2016., knjigovodstvenu kraticu, potvrdu o dugovanju i promet po računu i saslušanjem tužitelja.
4.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
5.Među parničnim strankama nije sporno da su 13. srpnja 2005. sklopili ugovor o kreditu kojim se tuženik OTP banka d.d. Split obvezao tužitelju IŽ, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 51.700,00 CHF, da je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke i da je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,69%. Dalje je člankom 5. stavak 2. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u iznosu od 0,50% od iznosa odobrenog kredita, a koja se plaća jednokratno prije korištenja kredita.
6. Sporno je je li članak 5. stavak 2. sklopljenog ugovora ništetan.
7.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je 2005. sklopio ugovor o kreditu s tuženikom radi kupovine kuće, da je kredit iznosio oko 45.000,00 eura na rok otplate od 15 godina, da je dobio od službenika tuženika već napisan ugovor o kreditu, da je pročitao nekoliko stavki koje nije osobito razumio, da je uočio da se plaća i nekakva naknada, da je službenika pitao za tu naknadu, ali mu je rečeno da je to tako i da nije dobio objašnjenje radi čega se naknada plaća.
8.Člankom 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
9.Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o obvezi tužitelja da plati naknadu za obradu kredita dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Do neravnoteže dovodi i to što tužitelj niti na koji način nije mogao utjecati na samo ugovaranje naknade, a niti na visinu naknade koju je tuženik odredio samostalno. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije dokazao (a teret dokazivanja je na njemu) da je tužitelju razjasnio radi čega se naplaćuje naknada, koje troškove će tuženik imati vezano za sklapanje ugovora s tužiteljem i koji parametri su bili odlučni da se naknada odredi upravo u iznosu od 0,50% od iznosa kredita. Neznanje tužitelja o tome u koju svrhu plaća iznos koji je tuženik odredio kao naknadu dovodi tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, a što je protivno principu ravnopravnosti i jednakog položaja ugovornih strana propisanom člankom 3. Zakona o obveznim odnosima.
10.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u stavku I presude temeljem članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača.
11.Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 161,53 eura, a tuženik taj iznos nije osporavao.
12.Kako je utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva, a visina nije sporna, sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dana kada je tužitelj platio naknadu, a temeljem članka 323. stavak 1. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).
13.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.
14.Člankom 328. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Člankom 323. stavak 1. istog zakona propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. S obzirom da je tuženik temeljem ništetne odredbe primio od tužitelja iznos od 161,53 eura dužan je taj iznos vratiti tužitelju s tim da njegova obveza nastaje nakon što se utvrdi da je odredba temeljem koje je primio taj iznos ništetna. Dakle, zastarni rok bi počeo teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako odluka o utvrđenju ništetnosti još uvijek nije postala pravomoćna, zastarni rok nije počeo teći slijedom čega nije mogla nastupiti zastara.
15.U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao tražbinu tužitelja navodeći da je izvršena konverzija ugovora koji je sklopio s tužiteljem 2005. te je sklopljen dodatak 1. ugovora o kreditu 2016. Člankom 19c. stavak 4. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 76/15., 102/15., 52/16., 128/22,, 156/23.) propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u eur. Sukladno toj zakonskoj odredbi tuženik je s tužiteljem sklopio ugovor o konverziji kredita iz CHF u eur pri čemu se nije ugovarala bilo kakva promjena u odnosu na naknadu za obradu kredita. Dakle, dodatkom koji su parnične strane sklopile nije se promijenio odnos ugovornih strana u pogledu plaćanja naknade za obradu kredita slijedom čega je ta odredba i nadalje ostala nepoštena te i nadalje ostavila tužitelja u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika.
16.Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupak koji se odnose na sastav tužbe 50,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 50,00 eura, PDV 37,50 eura, sudsku pristojbu na tužbu 13,27 eura i pristojbe na presudu 13,27 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime sastava tužbe priznat iznos od 50,00 eura (Tar.br.7.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 12.5.2025. i 12.6.2025. iznos od po 50,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime PDV-a 37,50 eura (Tar.br.46.), pristojbe na tužbu 13,27 eura i pristojbe na presudu 13,27 eura. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik je obvezan da tužitelju naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 214,04 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).
U Novskoj 25. srpnja 2025.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.
Dna
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
