REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-819/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja DPD CROATIA d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb), Slatinska ulica 7, OIB: 87109117191, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika KESON d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb), Ulica Ivana Meštrovića 35, OIB: 55141124141, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 10. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, s danom objave 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline, Velika Gorica, Ulica kralja Dmitra Zvonimira 10, poslovni broj Ovrv-9002/2023 (UPP/OS-Ovrv-1777/2023) od 23. siječnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.486,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a koje teku:

- na iznos od 217,22 eura od 16. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 172,98 eura od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 327,73 eura od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 587,80 eura od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 57,16 eura od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 123,44 eura od 16. rujna 2023. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 1.486,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a koje teku:

- na iznos od 217,22 eura od 16. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 172,98 eura od 16. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 327,73 eura od 16. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 587,80 eura od 16. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 57,16 eura od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 123,44 eura od 16. rujna 2023. do isplate;

kao i radi osiguranja novčane tražbine tužitelja na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

kao i radi osiguranja novčane tražbine na ime naknade za provedbu rješenja o prethodnoj mjeri u iznosu od 53,09 eura,

određuje se:

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama koje vode tuženikove račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate sa njegovih računa koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Ovo rješenje dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajat će najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere u dijelu kojim predlaže osiguranje za zakonske zatezne kamate na priznate troškove ovršnog postupka iz točke I. izreke rješenja koje su tekle u razdoblju od 23. siječnja 2024. do 24. srpnja 2025.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 1.085,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka iz točke VII. izreke rješenja u iznosu od 275,00 eura koje su tekle u razdoblju od 23. siječnja 2024. do 24. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. prosinca 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javni bilježnik Marko Jurlina, Velika Gorica, Ulica kralja Dmitra Zvonimira 10, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-9002/2023 (UPP/OS-Ovrv-1777/2023) od 23. siječnja 2024. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 1.486,33 eura i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor, slijedom čega se Općinski sud u Velikoj Gorici rješenjem, poslovni broj Povrv-106/2024-2 od 20. svibnja 2024., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis po pravomoćnosti ustupljen ovome sudu 18. srpnja 2024. Potom je ovaj sud rješenjem, poslovni broj Povrv-819/2024-3 od 24. srpnja 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u svom prigovoru od 9. veljače 2024. osporio rješenje o ovrsi navodeći da je pojedine račune plaćao, no da knjigovodstvene kartice tužitelja i tuženika nisu usklađene te da nepravilno vođenje poslovnih knjiga od strane tužitelja ne može ići na štetu tuženika. Osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i da bi mu roba bila isporučena.

4. Potrebno je istaknuti da je tuženik, nakon ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi, u daljnjem tijeku postupka bio u potpunosti procesno pasivan te nije osporavao činjenice i dokaze koje je tužitelj naknadno iznosio tijekom postupka, niti je postupio u skladu s točkom III. rješenja ovog suda, poslovni broj Povrv-819/2024-3 od 24. srpnja 2024., te u zakonskom roku iznio sve činjenice na kojima temelji svoje navode i daljnje dokaze (članak 461.a stavak 7. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP).

5. Očitujući se na navode iz prigovora tuženika, podneskom od 19. rujna 2024. tuženik je u cijelosti osporio tuženikove prigovore te pojasnio da su stranke bile u poslovnom odnosu još od 2020. godine sukladno ponudi tužitelja od 18. kolovoza 2020., koju je tuženik potpisao i prihvatio 2. rujna 2020., čime je sklopljen ugovor o obavljanju ostalih poštanskih usluga, s time da je u konkretnom slučaju utužena naknada za pružene poštanske/kurirske usluge u razdoblju od ožujka do kolovoza 2023. Tužitelj je pritom naveo da su predmetne fakture izrađene automatskom obradom podataka na način da je tuženik samostalno unosio podatke u aplikaciju po kojoj su vršeni prijevozi i naknadno po izvršenim prijevozima, u odnosu na koje nije bilo prigovora, izdani su računi. Tužitelj je objasnio da je sukladno zaprimljenim elektronskim nalozima tuženika preuzimao od tuženika i/ili u ime i za korist tuženika, po pozivu, izravno od tuženika kao pošiljatelja, pošiljke paketnih oznaka kako je naznačeno na svakom računu. Nadalje je naveo kako se sukladno predmetnom ugovoru tuženik obvezao platiti račune u roku od petnaest dana od dana fakturirane usluge, kao i da se fakturiranje vrši prvog u mjesecu za prethodni mjesec, a da se reklamacije vrše sukladno odredbi članka 11. Općih uvjeta. S time u vezi, tužitelj je istaknuo da tuženik nije reklamirao tužitelju niti jedan račun, kao niti pojedine dostave iz računa. Stoga, predložio je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Podneskom od 31. ožujka 2025. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere za iznos glavnice od 1.486,33 eura, nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura te daljnjeg troška na ime naknade za provedbu rješenja o prethodnoj mjeri u iznosu od 53,09 eura, sve sukladno odredbi članka 501.a ZPP-a.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 6. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 8. -9. i list 22.-25. spisa), izvod otvorenih stavki na dan 3. studenoga 2023. (list 10. spisa), utužene račune i otpremnice (list 54.-170. spisa), ponudu od 18. kolovoza 2020. (list 175. -179. spisa), konto karticu tužitelja (list 180.-182. spisa), evidenciju naplate tužitelja (list 183. spisa), Opće uvjete davatelja poštanskih usluga tužitelja s Dodatkom 1 i 2 (list 184.- 225. spisa), Specifične uvjete Pružatelja usluga za uslugu "DPD International Express" (list 226.-234. spisa) i evidenciju slanja (list 235.-260. spisa).

8. Pored navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 221.b stavak 4. ZPP-a rješenjem, poslovni broj Povrv-819/2024-7 od 24. rujna 2024. (list 261. -262. spisa), naložio tuženiku da u roku od petnaest dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja, uz upozorenje iz da se će smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenim računima ako u danom roku ne postupi po pozivu suda.

9. S druge strane, sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem svjedoka AM, kao niti vještačenjem na okolnost izvršenih usluga i visine potraživanja, iz razloga što navedeni dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Osim toga, sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika saslušanjem "svjedoka po potrebi" jer nije određeno naznačio osobu svjedoka koja bi se imala saslušati u ovoj parnici (članak 241. ZPP-a). Nije niti proveden dokazni prijedlog saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika jer se njegovim saslušanjem ne bi mogla utvrditi činjenica da bi dio utuženog potraživanja bio podmiren uplatama tuženika. Konačno, nije niti izveden dokaz financijskim vještačenjem budući da tuženik nije u roku iz točke VI. izreke rješenja, poslovni broj Povrv-819/2024-10 od 4. ožujka 2025., uplatio predujam na ime troškova vještačenja (članak 153. stavak 3. ZPP-a).

11. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora predstavlja predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.486,33 eura na ime izvršenih poštanskih usluga prema tuženiku u razdoblju od ožujka do kolovoza 2023.

13. Između stranaka je sporna osnova i visina potraživanja te jesu li pojedini računi plaćeni od strane tuženika.

14. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan na dan 3. studenoga 2023. (list 10. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.486,33 eura, i to po osnovi računa broj 370530 od 31. ožujka 2023., računa broj 374114 od 30. travnja 2023., računa broj 376004 od 31. svibnja 2023., računa broj 380031 od 30. lipnja 2023., računa broj 382797 od 31. srpnja 2023. te računa broj 385772 od 31. kolovoza 2023.

15. S time u vezi, za navesti je kako se predmetni izvadak iz poslovnih knjiga, kao i naknadno dostavljeni računi tužitelja, sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ), smatraju vjerodostojnom ispravom, a u njima su u smislu odredbe članka 31. stavak 2. OZ-a naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

16. Uvidom u sadržaj utuženih računa tužitelja (list 54.-170. spisa), koji su izdani u razdoblju od 31. ožujka 2023. do 31. kolovoza 2023., sud je utvrdio da su ispostavljeni tuženiku na ime izvršenih poštanskih usluga u kojima je tuženik naveden kao pošiljatelj robe, a tužitelj kao pružatelj poštanskih usluga, kao i da su na predmetnim računima navedeni pojedinačni primatelji tih usluga, zajedno s brojevima paketne oznake, vrstom usluge, poštanskog broja mjesta i zemlje u koju se dostavlja paket, težinom pošiljke, kao i pojedinačnom cijenom za svaku pojedinu isporuku.

17. Uvidom u ponudu tužitelja broj 2020/2050 od 18. kolovoza 2020. (list 175.- 179. spisa) vidljivo je da je tužitelj tuženiku ponudio cjenike dostave paketa u domaćem i međunarodnom prometu s dodatnim uslugama i nadoplatama, uz uvjet da se fakturiranje vrši prvog u mjesecu za prošli mjesec, a valuta plaćanja je petnaest dana, kao i da je tuženik ovjerom svog pečata i potpisa osobe koje je u tom razdoblju bila osoba ovlaštena za zastupanje tuženika (direktor ČM), dana 2. rujna 2020. prihvatio predmetne cjenike i uvjete dostave od strane tužitelja.

18. Prema odredbi članka 342. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22.; dalje: ZOO - na snazi u utuženom razdoblju), vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi; kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

19. Uvidom u spis utvrđeno je da se tuženik oglušio na poziv suda sukladno rješenju od 24. rujna 2024., odnosno, nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računa tužitelja u smislu odredbe članka 221.b stavak 2. ZPP-a, premda je bio upozoren na odredbu članka 221.b stavak 4. ZPP-a kojom je propisano da će se smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima ako u zadanom roku ne postupi po pozivu suda.

20. Prema odredbi članka 221.b stavka 1. ZPP-a, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno.

21. Da je tužitelj uredno zaprimio utužene račune, vidljivo je iz izvedenih dokaza kao i činjenice da tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza, slijedom čega vrijedi presumpcija korištenja odbitka pretporeza i posljedično postojanja tražbine.

22. S druge strane, tuženik nije dokazao da je u cijelosti ili djelomično podmirio utuženu tražbinu te da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirao dugovanje prema tužitelju, iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-6036/2016 od 30. listopada 2018.).

23. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

24. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (niti je u tom smjeru iznosio adekvatne dokazne prijedloge), iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku, sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članaka 4., 9. i 342. stavak 1. ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

25. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22.; dalje: ZFPPN), prema kojoj je stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

26. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću sukladno datumima naznačenima na utuženim računima, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

27. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u presudi.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

29. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife) što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 eura, kao i na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi 25,00 eura (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.).

30. Dakle, na ime troškova ovršnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 275,00 eura.

31. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav obrazloženog podneska od 19. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 4. ožujka 2025. i 10. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) - za svako ročište iznos od 200,00 eura, što sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 750,00 eura.

32. Tužitelj je na ime "sudske pristojbe" zatražio iznos od 60,00 eura, ne navodeći određeno osnovu temeljem koje potražuje predmetnu pristojbu. S obzirom da bi tužitelj na ime troškova sudske pristojbe za presudu imao pravo na iznos od 53,09 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi), kao i na daljnji iznos od 53,08 eura na ime troškova plaćene sudske pristojbe za prijedlog i za rješenje o prethodnoj mjeri (Tar. br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 5. Uredbe o tarifi), dakle ukupno 106,17 eura, sud je tužitelju priznao troškove sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 60,00 eura, imajući u vidu odredbu članka 2. stavak 1. ZPP-a.

33. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.085,00 eura (ovršni troškovi u iznosu od 275,00 eura i parnični troškovi u iznosu od 810,00 eura).

34. Na ime troškova parničnog i ovršnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 25. srpnja 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

35. S time u vezi, naglašava se kako sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 23. siječnja 2024. pa do 24. srpnja 2025., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

36. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao u točkama VII. i VIII. izreke rješenja.

37. Zaključno, prijedlog tužitelja za donošenje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a sud nalazi osnovanim.

38. Naime, odredbom članka 501.a ZPP-a propisano je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

39. Za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere je pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tužiteljev uspjeh u sporu. S obzirom da je sud u ovoj presudi prihvatio tužbeni zahtjev osim u dijelu zateznih kamata koje su tekle na troškove ovršnog postupka, smatra se da je dokazana i veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu, odnosno da je tuženikova vjerojatnost za uspjeh u sporu manja od one tužiteljeve, a sve sukladno već obrazloženim razlozima.

40. Iz sadržaja odredbe članka 501.a ZPP-a proizlazi da se prethodna mjera propisana istom odredbom može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, kao što je to ovdje slučaj, na odgovarajući način se primjenjuje odredba iz članka 337. stavak 2. OZ.a kojom je propisano da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Stoga, sud je prihvatio predloženu mjeru osiguranja jer bi u suprotnom tužitelj kao predlagatelj osiguranja bio onemogućen u ostvarivanju prava na osiguranje određivanjem prethodne mjere, iako je isto pravovremeno predložio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Pž-5316/2020 od 29. prosinca 2020.).

41. Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan iz gore iznesenih razloga slijedom čega je prihvatio predloženu mjeru osiguranja u odnosu na iznos glavnice od 1.486,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća utuženih računa pa do isplate, po stopi na temelju odredbe članka 12.a ZFPPN-a, kao i nastalih troškova ovršnog postupka (tužitelj je tražio donošenje prethodne mjere za troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, kao i daljnji iznos od 53,09 eura na ime naknade za provedbu rješenja o prethodnoj mjeri sukladno odredbi članka 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.) u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a (tužitelju bi sukladno Prilogu 1. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - "Narodne novine" broj 71/18., 155/22., 54/24., 79/24.m pripadalo pravo na osiguranje iznosa od 132,72 eura, no sud je u tom dijelu odlučivao u granicama postavljenog zahtjeva).

42. Stoga je na temelju članka 501. a ZPP-a, a u vezi s člankom 335. OZ-a te člankom 337. stavak 1., 2. i 4. OZ-a, odlučeno kao u točkama I. - V. izreke rješenja 43. S obzirom da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici sa zahtjevom za isplatu glavnice u iznosu od 1.486,33 eura, kao i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, valjalo je u tom dijelu odrediti osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere, a budući da je zahtjev tužitelja odbijen u dijelu kojim zahtijeva zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 23. siječnja 2024. pa do 24. srpnja 2025., kao dana koji je prethodio donošenju presude, valjalo je u odnosu na tražbinu tužitelja u tom dijelu odbiti prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere, a kako je to već detaljno obrazloženo u presudi te je stoga odlučio kao u točki VI. izreke rješenja.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a). Žalba ne odgađa provedbu rješenja o prethodnoj mjeri (članak 11. stavak 4. i članak 352. stavak 3. OZ-a).