REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-3285/2022-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ŠK, UK i Mariju Rođak, odvjetnicima iz Zagreba, Vlaška 79, protiv tuženika Addiko Bank d.d.,OIB: 14036333877, [adresa], (kao pravni slijednik HYPO ALPE – ADRIA – BANK d.d.) zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrova 182, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Kalauza, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Melite Grozaj, odvjetnice, dana 25. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 3. Ugovora o kreditu, broj: 216-213/2005 od 10.06.2005. godine, sklopljenog između tužitelja SK (OIB: [osobni identifikacijski broj])i tuženikovog pravnog prednika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (sada Addiko Bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877) u čl. 3. Ugovora u dijelu koji glasi: „...kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja
II Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 16.386,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom,
tekućom od na slijedeće iznose od:
dana 02.09.2005. iznos od 1,43 EUR
dana 02.10.2005. iznos od 2,35 EUR
dana 03.11.2005. iznos od 2,39 EUR
dana 02.12.2005. iznos od 3,22 EUR
dana 03.01.2006. iznos od 0,56 EUR
dana 19.11.2008. iznos od 10,61 EUR
dana 24.01.2009. iznos od 17,38 EUR
dana 21.02.2009. iznos od 22,16 EUR
dana 22.03.2009. iznos od 24,32 EUR
dana 01.05.2009. iznos od 18,37 EUR
dana 16.05.2009. iznos od 19,51 EUR
dana 20.06.2009. iznos od 10,41 EUR
dana 20.08.2009. iznos od 3,72 EUR
dana 19.09.2009. iznos od 5,50 EUR
dana 19.09.2009. iznos od 9,03 EUR
dana 28.10.2009. iznos od 8,72 EUR
dana 19.12.2009. iznos od 5,15 EUR
dana 12.01.2010. iznos od 11,85 EUR
dana 30.01.2010. iznos od 17,23 EUR
dana 18.03.2010. iznos od 24,85 EUR
dana 31.03.2010. iznos od 23,10 EUR
dana 15.05.2010. iznos od 33,46 EUR
dana 25.05.2010. iznos od 31,50 EUR
dana 31.07.2010. iznos od 35,33 EUR
dana 16.09.2010. iznos od 68,49 EUR
dana 16.10.2010. iznos od 61,66 EUR
dana 30.10.2010. iznos od 82,52 EUR
dana 30.10.2010. iznos od 75,31 EUR
dana 18.12.2010. iznos od 63,72 EUR
dana 18.02.2011. iznos od 88,18 EUR
dana 19.03.2011. iznos od 117,44 EUR
dana 18.05.2011. iznos od 95,75 EUR
dana 21.05.2011. iznos od 104,10 EUR
dana 17.06.2011. iznos od 94,41 EUR
dana 27.08.2011. iznos od 96,18 EUR
dana 27.08.2011. iznos od 137,16 EUR
dana 17.11.2011. iznos od 141,16 EUR
dana 17.02.2012. iznos od 175,40 EUR
dana 16.05.2012. iznos od 157,81 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 138,55 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 132,45 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 131,02 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 139,93 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 147,70 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 148,74 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 143,37 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 146,99 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 149,48 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 145,30 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 146,40 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 143,27 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 136,59 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 143,81 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 147,27 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 144,75 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 131,14 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 142,70 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 143,71 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 139,18 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 125,08 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 124,72 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 128,19 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 133,74 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 141,43 EUR
dana 15.05.2014. iznos od 10.989,36 EUR, po kamatnoj stopi u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO koje do 31.07.2015.g. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d da naknadi tužitelju SK troškove parničnog postupka u iznosu 3.484,70 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 25. srpnja 2025. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj 216-213/2005 od dana 10. lipnja 2005.g. sklopljen između tužitelja SK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika, Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), [adresa], kao kreditora u dijelu kojim je kao ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica naveden švicarski franak.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 10.06.2005.g. tužitelj s tuženikom (raniji naziv: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) sklopio Ugovor o kreditu broj: 216-213/2005 (u daljnjem tekstu: Ugovor) za kupnju stana kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 105.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize važećem na dan korištenja uz rok otplate kredita od 20 godina a dospijeća anuiteta zadnjeg dana u mjesecu i kamatu od 3,99% dekurzivno godišnje (čl.3.), promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika (čl. 6.).
Ističe da je odredba Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ("valutna klauzula u CHF") nepoštena i ništetna,a što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda RH u tzv. kolektivnom sporu odnosno presudom posl.br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.g. Visokog trgovačkog suda RH donesene u istom, ali ponovljenom postupku iz kojeg potječe i presuda istog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. Samim time su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju. Pri tome valja ukazati da je odredba čl. 6 Ugovora nepoštena u dijelu u kojem je ugovorna kamata promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika. Ističe da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica nezakonita i ništetna. Navedeno iz razloga što se među strankama Ugovora o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa se iste smatraju nepoštenima. Nadalje, ističe da pravni prednik tuženika prije i u vrijeme sklapanja Ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima i rizicima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka,a na štetu tužitelja.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži ( podneskom od 11.03.2025. -list 126-128 spisa) prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 46-50 spisa) ne spori da su parnične stranke sklopile navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 105.000,00 CHF.
Također nije sporno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, kao niti da je kamatna stopa promjenjiva.
Sporno je među parničnim strankama: jesu li odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu ništetne i ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu na temelju navodne ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, odnosno je li tuženik stekao takve iznose bez osnove.
Tuženik ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te mu naknaditi parnični trošak.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj:216- 213/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 10.6.2005., ovjeru javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita broj Ou-394/05 od 15.6.2005., izvadak iz ZK, ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podatke iz sudskog registra list 19, otplatni plan, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 5.4.2022., pregled prometa za klijenta od 5.4.2022., specifikaciju uplata, izjavu svjedoka SKČ – općenito o ponudama banke u konkretnom razdoblju, odnosno bez saznanja o konkretnom slučaju (list 74-77 spisa) sa ovjerom javnog bilježnika Ilinke Lisonek broj Ov-5477/2020 od 24.8.2020., nalaz i mišljenje dao je sudski vještak financijske struke Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka FK odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu. Stranke (roč.9.7.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
5. Tužitelj SK ( lista 93-94 spisa) u svom iskazu navodi da je po zanimanju kemijski tehničar,a ujedno je završio za mesara, riječ je o SSS te u odnosu na predmet ovog postupka ističe da je po savjetu tada osobnog bankara pristupio zaključenju Ugovora o kreditu sa tuženikom u CHF, a sve iz razloga jer mu je dotični rekao kako je to u tom trenutku najpovoljniji kredit. Ističe da mu je otprilike prvih 6-7 godina rata iznosila mjesečno 2.700,00 kn, a potom je taj iznos "skočio" na više od 5.000,00 kn što mu je stvorilo poteškoće jer iste nije bio u mogućnosti plaćati. Ističe da je radi toga bio prinuđen prodati stan i tako kredit u cijelosti otplatiti. Ističe da koliko se sjeća ugovor prije potpisivanja nije pročitao i nitko mu nije ništa objasnio od strane zaposlenika banke u svezi odredbi ugovora. Nadalje, navodi da je prije nego što su banke nudile na potpisivanje ugovore o konverziji on kredit u cijelosti isplatio. Ističe da ga nitko nije upozorio na mogućnost da tečaj CHF može znatno porasti u odnosu na kunu jer o tome nije bilo govora, a niti mogućnosti pregovaranja vezano za pojedine odredbe Ugovora.
Tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, a osobito cit. dokumentacijom i rezultatima financijskog vještačenja sud prihvaća jer su uvjerljive.
Tužiteljev status potrošača utvrđen je uvidom u ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena (kupnja stana) za koju je tužitelj kao fizička osoba sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu te nije vidljivo da bi ga zaključio u poslovne svrhe.
6. Svjedok FK (list 97) u svojem iskazu navodi da je kod tuženika odnosno pravnog prednika istoga Hypo banke d.d. Zagreb bila zaposlena od 1.1.2000. do 31.3.2008. te radila na radnom mjestu Odjela za gospodarstvo, rad sa pravnim osobama. Nadalje, navodi kada je sud upoznaje sa predmetom postupka kao i razlozima zbog kojih je predložena da bude saslušana zamolbenim putem kao svjedok, da nikada nije obavljala razgovor sa fizičkim osobama niti obrađivala kreditne zahtjeve fizičkih osoba pa tako niti tužitelja iz ovog postupka te da je isključivo radila sa pravnim osobama i kontaktirala sa nadležnima iz tih pravnih osoba. Ističe da je u više navrata zatražila tuženika s obzirom da su je i u drugim predmetima predlagali da svjedoči na naprijed navedene okolnosti, da je s obzirom da nema nikakvih saznanja o navedenom više ne predlažu za svjedoka. Dakle, ista nije pružila nikakvih saznanja u svezi konkretnog slučaja.
7. U čl. 3. cit. ugovora se navodi da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 635,73 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.
8. Sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti CHF pri čemu je uzeo u obzir učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Tom odlukom utvrđeno je i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. godine, i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).
9. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. da su tužene banke, među kojima je i pravni prednik tuženika, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, i to, u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
10. Odluka suda, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.
11. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
12. Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu (prema čl.107 ZID ZPP/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
14. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, kao i pravni prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu, proizlazi da, na temelju dostupnih informacija, potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF, informirano se odlučiti o sklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik int. promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
15. S obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i ovaj sud, te nije niti trebao posebno obrazlagati nišetnost navedenih odredbi Ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.
16. Na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove, s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja, kada je postupanjem tuženika, preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.
17. Ocijenjen je neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, a u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, prigovor zastare nije osnovan s obzirom na činjenicu da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina te s obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u presudi posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20.3.2018., za pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu takvih interesa i prava. Kolektivna tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena je 4.4.2012. Tužitelj po osnovi presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. te presude istog suda posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. (tj. zastara je iznova počela teći od 15.6.2018. tj. dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom sporu pa stoga rok zastare od pet godina nije istekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu 08.6.2022. - list 1 spisa - u pogledu ništetnosti valutne klauzule) ima pravo postaviti restitucijski zahtjev te je takav zahtjev i postavio.
18. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje (list 106-118 i očitovanje 4.6.2025.- list 197 spisa) po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (po gđi. Petri Blašković) koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća, a tužiteljevo potraživanje po pojedinim mjesecima usklađeno je sa rezultatima financijskog vještačenja tj. nalazom i mišljenjem vještaka glede tzv. pozitivnih tečajnih razlika koje su predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja, a o kojem je sud jedino i ovlašten odlučivati u smislu čl.2/1 ZPP. Stranke su istakle (list 202 – ročište 9.7.2025.) da ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka. Vještak ističe da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 16.386,31 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 638,78 EUR. Slijedom navedenog,vještak ističe da sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do otkaza kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 15.747,52 EUR.
Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci jer sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.
19. Tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dospijeća (datum plaćanja) svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svojem nalazu i kao što je to navedeno u izreci presude uvažavajući čl. 2/1 ZPP-a i sve sukladno čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23) s obzirom na ništetnost odredbi pa je tuženik nepošten i nesavjestan stjecatelj.
Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje pretplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije određeno prigovorom radi prebijanja tražio da se koji točno određeni iznosi prebiju s kojim točno određenim iznosima koje tužitelj potražuje, a s druge strane također nije postavio niti protutužbeni zahtjev, kako bi sud eventualno mogao svojom konstitutivnom odlukom izvršiti procesnopravni prijeboj ili prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva naložiti tužitelju plaćanje potplaćenih iznosa tuženiku. „Tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.“ (čl. 189. Zakona o parničnom postupku). Valja istaći da glede potplaćenih anuiteta nikako se ne radi o djelomičnom podmirenju tužbenog zahtjeva. Stoga sud u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja mora postupati u okviru istoga i ne smije isti prekoračiti na način da tuženiku priznaje tražbine koje isti nije istaknuo valjano.
Osim toga, kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.
Međutim, za materijalnopravni prigovor je nužno da tuženik prizna postojanje duga i prebijanje tražbina u prošlosti, a u ovom predmetu tuženik evidentno osporava postojanje duga. Stoga, ne može tuženik na ovaj način izjaviti materijalnopravni, već jedino procesnopravni prigovor – i mora ga postaviti određeno/precizno, a ne paušalno.
Ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
Tuženikovi kunski krediti nisu predmet ovog postupka niti imaju veze sa tužiteljem.
Tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim čl. 2 predmetnog ugovora valjalo je odbiti jer je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, (a ne tužitelja), a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi ta odredba Ugovora o kreditu bila ništetna a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa.
20. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st.3 ZPP jer je tužitelj uspio gotovo u potpunosti glede osnove i visine svojeg potraživanja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu odnosno nije uspio u neznatnom dijelu zbog kojeg nije nastao posebni trošak. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška. Tužitelj tijekom cijeloga postupka traži utvrđenje i isplatu preplaćenog u svezi ništetnosti valutne klauzule.
Tužitelju je priznat potrebni trošak (VPS u tužbi 4.793,78 EUR za radnje do 10.03.2025., a od 11.03.2025. VPS 16.386,31 EUR
- sastava tužbe od 8.6.2022. po Tbr.7/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 16.2.2023. po Tbr. 8/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 16.5.2023. po Tbr. 9/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 16.11.2023 po Tbr. 8/4 - 25 bodova
- zastupanja na ročištu 8.5.2024. po Tbr. 9/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 11.3.2025. po Tbr. 8/1 -250 bodova
- sastava podneska od 11.6.2025. po Tbr. 8/1- 250 bodova
- zastupanja na ročištu 9.7.2025. po Tbr. 9/1 – 250 bodova
- trošak PDV 25% - 587,50 eur
- trošak financijskog vještačenja 500,00 eur ( list 122 spisa)
-trošak sudske pristojbe na tužbu po tbr1 t1 TSP u iznosu od 47,20 eur – list 43 spisa ili ukupni parnični trošak u iznosu od 3.484,70 eur.
Troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl. 6 ZIZSP- Narodne novine 51/23.
22. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 25. srpnja 2025.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:pun. stranaka
