Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-68/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika odvjetnika Filipa Vukušića, po objavi 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog suda u Osijeku vodi pod brojem Ovr-701/2019, na temelju rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-701/2019 od 13. kolovoza 2019., u dijelu u kojem je određeno namirenje novčane tražbine u ukupnom iznosu 3.364,44 EUR, od čega se iznos od 131,42 eura odnosi na glavnicu, a iznos od 3.233,02 eura na obračunanu redovnu i zakonsku zateznu kamatu.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, naknaditi tužitelju EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.706,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. siječnja 2020. navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Osijeku br. 33 Ovr-701/2019-13 od 13. prosinca 2019. upućen u parnicu protiv tuženika (ovrhovoditelja u ovršnom postupku) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je u svojstvu založnog dužnika i sudužnika sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama br. 10096502/05 7. travnja 2005. na iznos od 350.000,00 kn te dodatak br. 1/05 27. rujna 2005. Tuženik temeljem izvatka iz poslovnih knjiga od 23. srpnja 2019. potražuje od tužitelja u ovršnom postupku iznos od 198.706,89 kn na ime glavnice, iznos od 66.444,39 kn na ime redovnih kamata, iznos od 126.899,57 kn na ime zateznih kamata, te troškova prije ustupa u iznosu od 4.023,65 kn te 238,00 kn nakon ustupa. Tužitelj osporava ovakvu visinu duga, jer da je iznos koji tuženik u ovrsi potražuje u bitnome manji s obzirom na uplate tijekom trajanja kredita, kao i činjenice da je tužitelj imao uplate u ukupnom iznosu od 131.500,00 kn na ime dugovanja po kreditu a sve to nakon raskida Ugovora o kreditu od strane prednika ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria bank d.d. Zagreb. Tužitelj smatra kako je iznos duga koji tuženik ima prema tužitelju nepravilno obračunat sve uslijed uplata po kreditnoj partiji, a tiče se obračuna zateznih i redovnih kamata. Slijedom navedenog predlaže sudu nakon provedene glavne rasprave, kao i predloženih dokaza, donijeti presudu: „I. Proglašava se djelomično nedopuštena ovrha Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-701/2019 od 13. kolovoza 2019.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

1.1. U podnesku od 7. ožujka 2023., tužitelj je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.666,12 kn / 14.687,92 EUR (ukupno umanjen iznos potraživanja tuženika na ime kamata i glavnice u podnešenom prijedlogu za ovrhu), te sukladno navedenom tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u točki I. na način da ista sada glasi: Proglašava se djelomično nedopuštena ovrha Općinskog suda u Osijeku br. OVR-701/2019 (ispravno Ovr-701/2019) od 13. kolovoza 2019. i to u odnosu na glavnicu za iznos od 747,54 kn, na ime ugovorne kamate za iznos od 66.444,39 kn, te na ime zakonske zatezne kamate za iznos od 43.474,19 Kn.“

Tužbeni zahtjev iz točke II. petita ostaje nepromijenjen.

1.2. Na ročištu 3. srpnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev iz podneska od 6. ožujka 2023. na način da traži da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Osijeku Ovr-701/19 od 13. kolovoza 2019. za iznos od 3.364,44 EUR. Navodi da predmetni iznos predstavlja razliku između iznosa glavnice koju ovdje tuženik potražuje prema rješenju o ovrsi, a koja iznosi 26.914,86 EUR time da je prema nalazu i mišljenju vještaka potraživanje tuženika na ime glavnice iznosila 26.783,44 EUR, dakle tuženiku je prema rješenju o ovrsi određena ovrha na ime glavnice u iznosu od 131,42 EUR više nego što mu pripada prema izračunu vještaka. Nadalje, prema rješenju o ovrsi tuženik potražuje na ime redovne kamate 8.999,90 EUR te na ime zatezne kamate 17.188,56 EUR, ukupno 26.188,46 EUR. Sudski vještak je utvrdio da bi tuženiku pripadala samo zakonska zatezna kamata u iznosu od 22.955,44 EUR, a ne redovna. Tužitelj stoga iznos od 26.188,46 EUR umanjuje za iznos od 22.955,44 EUR, te proizlazi da je ovrha više određena za ukupan iznos 3.233,02 EUR na ime redovne odnosno zakonske zatezne kamate. Stoga tužitelj u konačnici traži proglašenje nedopuštenom ovrhe za iznos od 131,42 EUR na ime glavnice te 3.233,03 EUR na ime kamata (redovna plus zatezna) odnosno ukupan iznos od 3.364,44 EUR. Ne spori potraživanje tuženika prema rješenju o ovrsi na ime troškova prije ustupa odnosno troškova nakon ustupa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovara naznačenom iznosu vrijednosti predmeta spora koji je tužitelj postavio u visini od 10.000,01 kn budući je iz Rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-701/2019 od 13. kolovoza 2019. vidljivo kako vrijednost predmeta spora iznosi 202.968,54 kn, a ne 10.000,01 kn, pa predlaže sudu po službenoj dužnosti, a sukladno odredbi članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91. do 70/19., dalje u tekstu: ZPP) odrediti vrijednost predmeta spora u ovom parničnom postupku. Rješenjem o ovrsi naslovnog suda posl. br. Ovr-701/2019 od 13. kolovoza 2019. određena je ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovhovoditelja, ovdje tuženika, po Ugovoru o kreditu uz potporu Osječko-baranjske županije iz Programa "Lokalni projekti razvoja – Poduzetnik" za 2004. godinu – "Branitelj" uz valutnu klauzulu broj 10096502/05 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Lidija Perić iz Osijeka pod br. OU-692/2005 7. travnja 2005. Tuženik ne spori da su u periodu nakon sklapanja Ugovora o kreditu 16. veljače 2005., vršene određene uplate po predmetnoj kreditnoj partiji, međutim iste su irelevantne za ovaj ovršni postupak budući su izvršene prije pokretanja ovršnog postupka, odnosno prije 23. srpnja 2019. kada je kreiran izvod otvorenih stavaka sa stanjem dugovanja iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Kao dokaz visine potraživanja, tuženik je, kao ovrhovoditelj, uz prijedlog za ovrhu priložio izvod otvorenih stavaka, kao vjerodostojnu ispravu iz članka 31. Ovršnog zakona, iz koje proizlazi visina i struktura duga prema predmetnom Ugovoru o kreditu na dan 23. srpnja 2019. Ističe kako je dugovanje temeljem predmetnog Ugovoru o kreditu uz potporu Osječko-baranjske županije iz Programa "Lokalni projekti razvoja – Poduzetnik" za 2004. godinu – "Branitelj" uz valutnu klauzulu broj 10096502/05 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama na dan 23. srpnja 2019. iznosilo ukupno 396.312,49 kako je to iskazano na Izvodu otvorenih stavaka priloženom uz prijedlog za ovrhu. Slijedom navedenog, predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.1. U podnesku od 6. travnja 2021. tuženik navodi da je dospjela novčana tražbina ovrhovoditelja prema Korisniku kredita s osnova Ugovora o kreditu iznosila na dan 23. srpnja 2019. ukupno 396.074,49 kn, prema pojedinim iznosima kako slijedi: iznos od 198.706,89 kn na ime dospjele glavnice sa zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) koja na navedeni iznos teče od 24. srpnja 2019. do isplate; - iznos od 66.444,39 kn na ime redovne kamate; iznos od 126.899,57 kn na ime zatezne kamate; iznos od 4.023,65 kn na ime troškova; iznos od 238,00 kn na ime troškova nakon ustupa. Tužitelj u tužbi ne osporava osnovu potraživanja, nego samo visinu ističući kako je dugovanje nepravilno obračunato uslijed uplata po kreditnoj partiji koje su uslijedile nakon raskida Ugovora o kreditu u ukupnom iznosu od 131.500,00 kn, a prije ustupa potraživanja tuženiku. Tuženik ne spori kako su u periodu nakon sklapanja Ugovora o kreditu 16. veljače 2005. vršene određene uplate po predmetnoj kreditnoj partiji, međutim iste su uredno evidentirane i proknjižene. Unatoč izvršenim uplatama dugovanje tužitelja nije namireno u cijelosti. Uplate na koje se tužitelj poziva, izvršene su prije ustupa potraživanja i prije pokretanja ovršnog postupka, odnosno prije 23. srpnja 2019. kada je kreiran Izvod otvorenih stavaka sa stanjem dugovanja iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kreditu uz potporu Osječko-baranjske županije iz Programa "Lokalni projekti razvoja - Poduzetnik" za 2004. godinu - "Branitelj" uz valutnu klauzulu broj 10096502/05 od 16. veljače 2025. (stranica 5-13 spisa), otplatni plan (stranica 14-18 spisa), Dodatak br. 1/05. Ugovoru o kreditu uz potporu Osječko-baranjske županije iz Programa "Lokalni projekti razvoja - Poduzetnik" za 2004. godinu - "Branitelj" uz valutnu klauzulu br. 10096502/05 od 27. rujna 2005. (stranica 19-21 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 23. srpnja 2019. (stranica 22 spisa), naloge za uplatu (stranica 23 spisa), pregled prometa za klijenta (stranica 36-52 spisa), žalbu ovršenika (stranica 53 spisa), zaključak Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-701/2019-13 od 13. prosinca 2019. (stranica 55 spisa), specifikaciju uplata od 1. kolovoza 2008. (stranica 61 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dajane Vuković iz Osijeka od 6. lipnja 2022. (stranica 87-91 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dajane Vuković iz Osijeka od 9. studenoga 2022. (stranica 106-110 spisa), iskaz sudskog vještaka Dajane Vuković (stranica 121 spisa), izvršio uvid u e-spis ovoga suda posl.br.Ovr-701/2019, te drugu ovom spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije provedeno novo financijsko–knjigovodstveno vještačenje, a po prijedlogu tuženika od 29. studenoga 2022. na okolnost utvrđenja redovne kamate, budući je tuženik na ročištu 6. svibnja 2025. odustao od prijedloga za provođenjem novog vještačenja na tu okolnost.

4. Predmet spora je zahtjev djelomičnim proglašenjem nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-701/2019 od 13. kolovoza 2019. zbog zakonskih žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje u tekstu: OZ).

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je rješenjem o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-701/2019 od 13. kolovoza 2019. određena ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje tužitelja, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, po Ugovoru o kreditu uz potporu Osječko-baranjske županije iz Programa "Lokalni projekti razvoja - Poduzetnik" za 2004. godinu - "Branitelj" uz valutnu klauzulu broj 10096502/05 od 16. veljače 2025. koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Lidija Perić iz Osijeka pod br. OU-692/2005 7. travnja 2005.,

- da je ovrha određena radi naplate iznosa od ukupno 396,074,49 kn, a koji iznos obuhvaća iznos od 198.706,89 kn (što u protuvrijednost eura na dan 23. srpnja 2019. iznosi 26.914,86) na ime glavnice zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019., iznos od 66.444,39 kn (što u protuvrijednost eura na dan 23. srpnja 2019. iznosi 8.999,90 eura) na ime redovnih kamata, iznos od 126.899,57 kn (što u protuvrijednost eura na dan 23. srpnja 2019. iznosi 17.188,56 eura) na ime zateznih kamata, te troškove prije ustupa u iznosu od 4.023,65 kn (što u protuvrijednost eura na dan 23. srpnja 2019. iznosi 545,00 eura) te 238,00 kn nakon ustupa,

- da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-701/2019-2 od 13. kolovoza 2019., 17. rujna 2019. izjavio žalbu navodeći da je tražbina manja nego što ovrhovoditelj potražuje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, a to budući je imao uplate u iznosu od 131.500,00 kn na ime dugovanja po kreditu, a sve to nakon raskida ugovora o kreditu od strane prednika ovrhovoditelja Hypo-Alpe–Adria bank d.d., Zagreb, pa stoga ovrha nije dopuštena,

- da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-701/2019-13 od 13. prosinca 2019. ovršenik upućen da protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (točka I.), u roku od 15 dana od dana dostave ovoga zaključka (stavak II.). Iz obrazloženja navedenog zaključka proizlazi da je ovršenik upućen u parnicu u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona,

- da je tužitelj zaključak Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-701/2019-13 od 13. prosinca 2019. zaprimio po punomoćniku 17. siječnja 2020., pa je tužbu od

31. siječnja 2020. podnio pravovremeno.

6. Odredbom članka 55. stavka 3. OZ-a je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Pošto je tužitelj upućen u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a, to odluka o eventualnom proglašenju ovrhe može biti utemeljena samo na činjenicama koje su vezane uz razlog zbog kojeg je tužitelj (kao ovršenik u postupku poslovni broj Ovr-701/2019) upućen na pokretanje ove parnice.

6.1. Odredbom članka 50. stavka 1. OZ-a je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 9.).

7. Sporna je visina duga, odnosno je li tražbina tužitelja nakon zaključenja Ugovora o kreditu djelomično ili u cijelosti prestala. To stoga što tužitelj tvrdi da obračun duga od strane tuženika nije pravilno sačinjen, odnosno da, prije svega, na ispravan način nije obračunata redovna kamata odnosno zakonska zatezna kamata.

7.1. Na okolnost utvrđenja trenutka dospjelosti dugovanja, kao i pravilnog obračuna redovnih i zateznih kamata provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku DV Consulting d.o.o., Dajana Vuković, Osijek.

7.2. Iz nalaza vještaka od 6. lipnja 2022. proizlazi:

- da za period prije 2008. godine nema podataka o eventualno izvršenim uplatama,

- da uplate tužitelj, a koje su izvršene počev s uplatom od 26. kolovoza 2008. pa nadalje, nisu pravilno proknjižene ne ime otplate predmetnog kredita,

- da uzevši u obzir sve uplate tužitelja, njegovo dugovanje iznosi kako slijedi:

- Neplaćena glavnica 26.783,44 eur x 7,39111 kn=197.959,35 kn,

- Ugovorne kamate 0,00 EUR-a.

- Zakonske zatezne kamate 11.287,26 eur x 7,39111 kn=83.425,38kn

- Evidentirani troškovi 5.149,03 kn

Ukupno 286.533,76 kn

7.3. Tuženik u podnesku od 21. listopada 2022. navodi da nije suglasan sa financijsko knjigovodstvenim nalazom od 6. lipnja 2022. kojim je utvrđena visina potraživanja tuženika prema tužitelju na ime glavnice iznos od 26.783,44 EUR/ 197.959,35 kn, na ime ugovorne kamate iznos od 0,00 EUR, na ime zakonske zatezne kamate iznos od 11.287,26 EUR / 83.425,38 kn, na ime troškova iznos od 5.149,03 kn, ukupno iznos od 286.533,76 kn. Ističe da je tražbina po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj: 1009652/05 sa Dodatkom broj 01/05 dospjela 2. rujna 2009., a da je vještak u svom nalazu i mišljenju propustio iskazati iznos dugovanja na dan dospijeća tražbine, iznos dugovanja na dan ustupa tražbine, kao i iznos dugovanja na dan podnošenja prijedloga za ovrhu. U odnosu na navode vještaka kako potraživanje tuženika na ime zakonske zatezne kamate iznosi 11.287,26 EUR / 83.425,38 kn, ističe kako je nejasno za koje razdoblje je vještak obračunao zakonsku zateznu kamatu. Dakle, ukoliko glavnica potraživanja tuženika, a nakon pojedinačnih uplata, na ime glavnice potraživanja na dan 20. siječnja 2011. iznosi 26.783,44 EUR to je u konkretnom slučaju nemoguće da zakonska zatezna kamata na iznos glavnice od 21. siječnja 2011. do 23. srpnja 2019. iznosi svega 11.287,26 EUR. Smatra kako je vještak bio u obvezi dostaviti pregled obračuna zakonske zatezne kamate do 23. srpnja 2019. Vještak je dužan prilikom obračuna dugovanja primjenjivati ispravan tečaj za EUR te predlaže sudu da pozove vještaka na dopunu nalaza i mišljenja na način da točno označi datume za koje obračunsko razdoblje je koji tečaj primjenjivao. Slijedom navedenog, smatra kako nalaz vještaka nije sačinjen u skladu s pravilima struke.

7.4. Tužitelj je u podnesku od 24. listopada 2022. stavio primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojem navodi da uplate tužitelja u razdoblju prije 2008. godine nisu evidentirane kod tuženika niti je isto dostavljeno kako bi se mogao utvrditi točan iznos dugovanja. Temeljem stanja spisa, razvidno je da tuženik ne raspolaže istinitim i vjerodostojnim podacima glede uplata te nastavno na to samim obračunom duga kojeg knjiži prema tužitelju. Za čak 33.000,00 kn je pogrešno evidentirao jednokratnu uplatu i takvo stanje priložio spisu u rad vještaku. Tužitelj ističe da je imao uplate tijekom cijele 2008. godine kao i cijele 2007. godine.

7.5. Očitujući se na prigovore stranaka sudski vještak je u podnesku od 9. studenoga 2022. naveo da zakonska zatezna kamata obračunata u razdoblju od 1. kolovoza 2008. pa do 6. lipnja 2014. iznosi 11.287,26 EUR, a u razdoblju od 7. lipnja 2014 do 23. srpnja 2019. iznosi 11.668,18 EUR, dakle ukupno zakonska zatezna kamata od 1. kolovoza 2008. do 23. srpnja 2019. iznosi 22.955,44 eura. Nadalje je navela da su uplate iz 2007. i 2008. godine evidentirane kod tuženika, iako on za to nema dokumentaciju, budući je već s izmijenjenim stanjem glavnice i redovnih kamata (umanjenim za uplate) dostavljeno stanje od 1. kolovoza 2008.

7.6. U podnesku od 29. studenoga 2022. tuženik iznosi da nije suglasan sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 6. lipnja 2022., odnosno niti s očitovanjem stalnog sudskog vještaka, te je predložio novo vještačenje po drugom vještaku.

7.7. U podnesku od 30. studenoga 2022. tužitelj je iznio da nema primjedbi na podnesak vještaka od 9. studenoga 2022.

7.8. Na ročištu 8. ožujka 2023. tuženik je iznio da je suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka u dijelu utvrđenog iznosa preostale glavnice u iznosu od 26.783,44 eura, te s obračunom na ime zakonske zatezne kamate na dan 23. srpnja 2019. u iznos od 22.955,44 eura, ali da nije suglasan sa iznosom ugovorene odnosno redovne kamate budući je ista iskazana u iznosu od 0 eura, odnosno iste nema. Naime, člankom 5. Ugovora o kreditu ugovoreno je kako se obračun i naplata kamate vrši zajedno s ratom, te je definirana metoda i visina izračuna iste. Tako da smatra kako je vještak trebao izračunati ugovornu kamatu i nakon 31. ožujka 2010., pa sve do raskida ugovora o kreditu.

7.9. Na ročištu 8. ožujka 2023. sudski vještak Dajana Vuković je iznijela da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja, a vezano za primjedbu punomoćnika tuženika vezano za vještački nalaz i mišljenje pojašnjava kako tuženik u svom podnesku sam navodi da je tražbina dospjela 2. rujna 2009., a nakon tog razdoblja su podmirene uplate u značajnim iznosima i to od 30.000,00 kn, 65.000,00 kn, kao i 36.500,00 kn kojim iznosima je u poslovnim knjigama zatvoreno potraživanje po osnovi dospjelih zakonskih zateznih kamata u cijelosti, dospjelih ugovornih kamata, te čak i dio glavnice. Nastavno, kod isplate takve obveze koja je u cijelosti proglašena dospjelom više ne teku obveze po ugovornim kamatama obzirom da je takav ugovor raskinut. Iz tog razloga u njezinom nalazu niti nema iznosa dospjelih ugovornih kamata.

7.10. Po pozivu suda od 23. listopada 2024., da se očituje s kojim danom je utvrđeno stanje duga prema nalazu i mišljenju od 6. lipnja 2022., odnosno prema dopuni istog, sudski vještak iznosi da je izračun sačinjen na dan 23. srpnja 2019.

7.11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda. Iako je tuženik prigovarao izračunu redovne kamate koja prema izračunu sudskog vještaka iznosi 0,00 kn, i iako je na tu okolnost predlagao novo vještačenje, on je na ročištu 6. svibnja 2025. odustao od prijedloga za provođenje novoga vještačenja na tu okolnost. Stoga je ima uzeti da je izračun vještaka, i u odnosu na obračunatu redovnu kamatu ispravan i točan.

7.12. Navod tuženika da je vještak trebao izračunati ugovornu kamatu i nakon 31. ožujka 2010., pa sve do raskida ugovora o kreditu, nije osnovan. Naime, a kako je sam tuženik iznio da je tražbina dospjela 2. rujna 2009., nakon tog datuma više niti ne teku obveze po ugovorenim kamatama, time da su ugovorene kamate koje su dospjele s datumom dospijeća zatvorene uplatama tužitelja koje su izvršene nakon dospijeća tražbine.

7.13. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da dugovanje tuženika na dan 23. srpnja 2019. na ime glavnice iznosi 26.783,44 eura, a na ime obračunate zakonske zatezne 22.955,44 eura, odnosno da ne postoji dug na ime obračunate redovne kamate, time da visina troškova, odnosno troškova nakon ustupa nije sporna među strankama. Tuženik je pak na dan 23. srpnja 2019., a prema izvodu otvorenih stavaka, prema tužitelju imao potraživanje u visini 26.914,86 eura ime glavnice, 8.999,90 eura na ime redovnih kamata, iznos od 17.188,56 eura na ime zateznih kamata. To znači da ovrha nije dopuštena za iznos glavnice od 131,42 eura, kao i za iznos obračunate redovne kamate od 8.999,90 eura. Jednako tako je utvrđeno da je tuženik na ime obračunate zakonske zatezne kamate potraživao manji iznos od onog što je utvrdio vještak - iznos 5.766,88 eura.

7.13.1. Uvažavajući iznijeto tužitelj je na ročištu 3. srpnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da se ovrha proglasi nedopuštenom za ukupan iznos od 3.364,44 EUR, a koji iznos predstavlja iznos od 131,42 eura na ime razlike na ime obračunate glavnice, kao i iznos koji predstavlja razliku između po sudskom vještaku obračunate redovne i zakonske zatezne kamate (0,00 + 22.955,44 = 22.955,44), i iznosa koji tuženik potražuje po rješenju o ovrsi (prema izvodu od 23. srpnja 2019.) na ime redovne i zakonske zatezne kamate (8.999,90 + 17.188,56 = 26.188,46) odnosno iznos od 3.233,02 (26.188,46 - 22.955,44).

7.13.2. Tuženik se tako uređenom tužbenom zahtjevu nije protivio.

7.14.

Stoga je valjalo u udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja, a kako je konačno uređen na ročištu 3. srpnja 2025. i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

8. Tuženik je u podnesku od 7. travnja 2023. iznio da se protivi preinaci tužbe iz podnesak tužitelja od 21. ožujka 2023., a kojim je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 14.687,92 eura i uredio tužbeni zahtjev. Međutim, ovaj sud navodi da je sadržaj podneska tužitelja od 21. ožujka 2023. identičan sadržaju podneska tužitelja od 7. ožujka 2023., a koji je tuženiku uručen na ročištu održanom 8. ožujka 2023. Na tom ročištu tuženik nije tražio niti da mu se dodjeli rok za očitovanje na zaprimljeni podnesak niti je iznio da se protivi preinaci tužbe. Stoga u smislu odredbe članka 190. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), čak i da se radio preinaci, ima smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku, i slijedom istog ne može se tuženik istoj naknadno protiviti.

9. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tužbeni zahtjev za djelomičnim proglašenjem nedopuštenom predmetne ovrhe koja se vodi povodom prijedloga ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, radi prisilne naplate njegove tražbine prema ovršeniku, ovdje tužitelju, je deklaratorne pravne naravi, uslijed čega tužitelj vrijednost predmeta spora nije morao odrediti u iznosu koliko vrijedi tražbina ili dio tražbine čije se ostvarenje u predmetnom ovršnom postupku zahtijeva. Predmet ove parnice nije činidba kojom bi se ostvarila tražbina tužitelja u navedenom iznosu dakle vrijednost predmeta spora ne ovisi o visini tražbine. Stoga je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi 10.000,01 kn / 1.327,36 eura) postavljena u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ZPP, neovisno o prigovoru tuženika, odnosno vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj postavio u podnesku od 7. ožujka 2023.

9.1 . Tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pa su mu priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 14. travnja 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 17. studenoga 2021. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 24. listopada 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 30. studenoga 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 8. ožujka 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 6. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

zastupanje na ročištu 3. srpnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

zastupanje na ročištu za objavu 25. srpnja 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 1.900,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 2.375,00 eura. Priznat mu je i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu 331,80 euro.

9.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. travnja 2021., budući je isti predao na ročištu održanom 14. travnja 2021., pa je navode iz istog mogao iznijeti na ročištu za koje mu je priznat trošak pristupa. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 7. ožujka 2023., budući je isti predao u spis dan prije održavanja ročišta zakazanog i održanog 8. ožujka 2023., pa je navode iz istog mogao iznijeti na održanom ročištu, za koje mu je priznat trošak pristupa. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 22. ožujka 2023., budući se radi o podnesku koji je identičan podnesku od 8. ožujka 2023., pa time i nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.706,80 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od presuđenja (prema članku 151. stavku 3. ZPP-a) pa do isplate.

10. Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 25. srpnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku

2. Odvjetničko društvo Zec i partneri d.o.o. u Osijeku