REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1695/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, zastupanog po punomoćniku KM, dipl.prav., protiv I-tužene SM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Župić & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, i II-tuženika GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za uzgoj i preradu povrća i voća i trgovinu "Kisko", zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Gugić, Kovačić & Krivić, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, I- tužene i II-tuženika osobno, te punomoćnika I. i II-tuženika, objavljene 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 31.07.2022. godine, a kojeg su sklopili: SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta za uzgoj i preradu povrća i voća i trgovinu „KISKO“, [adresa] ništetan.

II. Nalaže se SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta za uzgoj i preradu povrća i voća i trgovinu „KISKO“, [adresa], platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb nastale troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženoj parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-

-a u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-

-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I-tužena SM i II-tuženik GM, vl. obrta za uzgoj i preradu povrća i voća i trgovinu „KISKO“, sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme s početkom rada I-tužene kod II-tuženika s danom 1. kolovoz 2022. zaključno do 31. prosinca 2022., zbog povećanja opsega posla. Isključivi cilj zasnivanja radnog odnosa I-tužene kod II-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, a sve na teret tužitelja.

2. Uvidom u priloženu dokumentaciju, kao i službenu bazu podataka tužitelja, vidljivo je da je I-tužena s danom 1. kolovoza 2022. zasnovala radni odnos, kao i da je s istim datumom, dakle 1. kolovoza 2022. započela s korištenjem privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u vezi trudnoće i poroda, što znači da je bila radno nesposobna u vrijeme zasnivanja radnog odnosa kod II- tuženika.

3. Nadalje, iz službene baze podataka tužitelja proizlazi kako je I-tužena ostvarivala, i nadalje ostvaruje prava, na teret tužitelja u vremenskim razdobljima od 1. kolovoza 2022. (komplikacije u svezi trudnoće i porođaja) do 4. prosinca 2023. (prestanak radnog odnosa kod II-tuženika), od 12. prosinca 2023. do 26. prosinca 2023. status u obveznom zdravstvenom osiguranju I-tužene kao nezaposlene osobe i od 27. prosinca 2023. pa nadalje – I-tužena ostvaruje status obveznom zdravstvenom osiguranju osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom dugotrajnim boravištem u [adresa], koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa.

4. Dakle, I-tužena je znala da nije radno sposobna obavljati radne zadatke na dan početka radnog odnosa, a navedena činjenica je bila poznata i II-tuženiku. Životno je nelogično i nerazumno da I-tužena i II-tuženik sklapaju ugovor o radu kad im je unaprijed poznato da I-tužena nije u mogućnosti obavljati poslove u skladu s ugovorom o radu.

5. I-tužena i II-tuženik zasnovali su radni odnos s početkom rada 1. kolovoza 2022. čija svrha nije bila obavljanje poslova, već isključivo svrha da bi I-tužena ostvarila prava na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnih zadataka i poslova, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju).

6. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

7. Temeljem članka 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

8. U odgovoru na tužbu I-tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, navodeći da je činjenica da je Ugovor o radu čije utvrđenje ništetnim traži tužitelj sklopljen 31. srpnja 2022. na dan kada je I-tužena bila u radnom odnosu kod II-tuženika temeljem ranije sklopljenog ugovora o radu. I-tužena je u vrijeme sklapanja osporenog ugovora ionako već bila trudna nekoliko mjeseci. Tek po sklapanju osporenog ugovora, a nakon izvršenog pregleda, utvrđene su kod I-tužene komplikacije u vezi trudnoće i poroda. Kako dakle ni I-tužena niti II-tuženik nisu znali da bi ista bila nesposobna za rad na dan zaključenja ugovora, isti nije protivan niti moralu ni načelu savjesnosti.

9. I-tužena je osoba s intelektualnim poteškoćama koja ne može samostalno obavljati poslove i prema svom kapacitetu njeno djelovanje ne bi nikako moglo biti skopčano s nedozvoljenim ciljem ili pobudom ugovora jer je nekoliko mjeseci kod II-tuženika radila kao trudnica i ostvarila pravo na zdravstvenu zaštitu s osnove radnog odnosa.

10. Tužitelj baš ničim ne dokazuje da bi isključiva svrha sklapanja ugovora bila ostvarenje prava na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčanu naknadu.

11. U odgovoru na tužbu II-tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi tužitelja da bi I-tužena i II-tuženik sklopili prividan ugovor su posve neistiniti, nedokazani, krivi i neutemeljeni. II-tuženik osporava da bi s I-tuženom sklopio Ugovor o radu čija svrha nije bilo obavljanje poslova kod II-tuženika, već da bi I- tužena ostvarila prava na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Naime, II-tuženik je s I-tuženom sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme kad god je radi povećanja obima posla bilo potrebe za time. Tako je, između ostalog, II-tuženik s I-tuženom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme i za razdoblje: - od 1. studenog 2019. do 30. travnja 2020. (Ugovor o radu od 31. listopada 2029.), od 21. prosinca 2020. do 21. ožujka 2021. (Ugovor o radu od 20. prosinca 2020.), od 30. lipnja 2022. za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. srpnja 2022. Budući je zbog povećanog obima posla potreba za radom I- tužene postojala i dalje, II-tuženik je s I-tuženom 31. srpnja 2022. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme i za daljnji period od 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022.

12. Dakle, prije svega je netočan navod iz tužbe da su I-tužena i II-tuženik sklopili Ugovor o radu 1. kolovoza 2022., to jest isti dan kada je I-tuženoj radi dijagnoze rizične trudnoće otvoreno bolovanje radi komplikacija u svezi s trudnoćom. Radni odnos između I-tužene i II-tuženika je postojao kontinuirano od 30. lipnja 2022., a konkretan Ugovor o radu za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. je sklopljen 31. srpnja 2022.

13. II-tuženik nije niti imao saznanja o tome da je I-tužena trudna, to je tek saznao kada je II-tužena otvorila bolovanje radi komplikacija u svezi trudnoće. Ističe se kako je ispitivanje zaposlenice o trudnoći strogo zabranjeno sukladno čl. 30. st. 2. Zakona o radu koji propisuje: "Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći niti smije uputiti drugu osobu da ih traži, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica.". Stoga, budući I-tužena nije rekla II-tuženiku da je trudna, II-tuženik nije imao nikakvih saznanja o tome.

14. No, sve da je II-tuženik i imao saznanja da je I-tužena trudna, II-tuženik nije smio radi trudnoće I-tužene odbiti ju zaposliti. Naime, sukladno čl. 30. st. 1. Zakona o radu, Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta u smislu posebnog propisa smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima.

15. Slijedom navedenog, II-tuženi je s I-tuženom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme radi povećanja opsega posla, takav ugovor o radu je sklopljen u skladu s odredbama Zakona o radu te je Ugovor o radu valjan i zakonit.

16. II-tuženik dalje ističe da je tužitelj promašio i osnovu svojih navoda. Naime, sve da su I-tužena i II-tuženik i sklopili Ugovor o radu sa svrhom da I-tužena ostvari prava na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčanu naknadu iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama na teret tužitelja, tada takav Ugovor nije ništetan. Naime, sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.".

17. Tužitelj u konkretnom slučaju kao razlog ništetnosti navodi prividnost. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Stoga posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev- 3586/2018 i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj. Gž R-3638/21 od 29. lipnja 2022. (Županijski sud u Zagrebu).

18. Uz tužbu je dostavljeno: Izjava I-tužene (strana 4-5 spisa), Ugovor o radu za I- tuženu (strana 6, 31, 32, 33, 51 spisa), medicinska dokumentacija (strana 7-8 spisa), zaključak HZZO-a (strana 9-10, 11-12 spisa), saslušani su I. i II-tuženici.

19. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

20. Među strankama je sporna, prema tužbenom zahtjevu, ništetnost ugovora o radu između I-tužene i II-tuženika.

21. I-tužena je saslušana na ročištu održanom 8. srpnja 2025.; iz iskaza I-tužene i ponašanja tijekom ispitivanja, sud je neposrednim opažanjem utvrdio da je I- tužena osoba s posebnim potrebama, a i sama je iskazala da ima nekih zdravstvenih problema, ali ne i kojih.

22. U svom iskazu I-tužena je razumjela neka pitanja, ali nije znala odgovoriti na ista: koliko dugo je radila kod II-tuženika, koliko je ugovora potpisala, kada je bila u drugom stanju i je li tada radila kod II-tuženika; I-tužena je znala odgovoriti da je obavljala poslove čišćenja cikle, da je bilo više ugovora o radu, da je bila u drugom stanju, da je imala problema u trudnoći, da je otišla na bolovanje, da nakon poroda nije radila kod II-tuženika, da ni sada ne radi, da se o djetetu brinu ona, baka i djed, te otac djeteta, da je od HZZO-a primala naknadu dok je bila na porodiljnom.

23. Odredbom čl. 30. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, 151/2022, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta u smislu posebnog propisa smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima (st. 1.). Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o trudnoći, niti smije uputiti drugu osobu da ih traži, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica (st. 2.). Dakle, temeljem navedene odredbe, II-tuženik, i da je imao saznanja da je I-tužena bila trudna, nije mogao odbiti njeno zaposlenje niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta u smislu posebnog propisa smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu pod nepovoljnijim uvjetima. Nadalje, II-tuženik, kao niti I-tužena, u trenutku sklapanja ugovora o radu, odnosno nastavka radnog odnosa kod II-tuženika, nisu mogli predvidjeti da će I- tuženoj biti utvrđene komplikacije u trudnoći i da će biti nesposobna za rad.

24. Uvidom u ugovor o radu od 31. srpnja 2022. razvidno je da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme radi povećanog opsega posla s početkom rada 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022.

25. Uvidom u Izjavu I-tužene od 17. siječnja 2021. danu HZZO-u razvidno je da je navela da je od 1 srpnja do 1. kolovoza 2022 radila kod II-tuženika, a od 1. kolovoza na drugoj lokaciji kod istog poslodavca, i da joj je ubrzo liječnik dijagnosticirao rizičnu trudnoću i odlazak na održavanje trudnoće, da je kod istog poslodavca radila i nekoliko godina prije i da je osoba s intelektualnim teškoćama.

26. Prema stavu ovoga suda, odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U konkretnom slučaju ne može se smatrati da se sklapanjem ugovora o radu između tuženika radilo se o sklapanju ugovora o radu radi ostvarivanja prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja. Uzimajući u obzir da je između tuženika postojala volja i očitovanje obiju ugovornih strana prilikom sklapanja ugovora o radu, suprotno navedenom kod prividnog (fiktivnog) ugovora postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora i kao takav nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja, a što u ovom predmetu nije slučaj, kako je već prije navedeno.

27. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao da je postojao svjesni nesklad između volje ugovornih strana prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno da su I. i II-tuženici prilikom sklapanja ugovora o radu sklopili neki drugi ugovor, odnosno da ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, niti koji ugovor taj posao zapravo prikriva, odnosno zašto je zaključen, a niti da su na taj način oštetili tužitelja.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

30. Tako je I-tuženoj je priznat trošak jednokratne nagrade u visini 250 bodova Tbr. 7/2 (odgovor na tužbu, pristup na ročišta 7.4., 12.6. i 8.7.2025.), odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno 625,00 eura.

31. II-tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade u visini 250 bodova Tbr. 7/2 (odgovor na tužbu, pristup na ročišta 7.4., 12.6. i 8.7.2025.), odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno 625,00 eura.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. I-tužene

3. pun. II-tuženika