REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1773/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog društva Marko Gracin & Vatroslav Šego, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, zastupanog po punomoćnici RM, dipl.prav., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, objavljene 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŠM, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 992,62 eura bruto uvećano za zakonske kamate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima koje teku:

- za ožujak 2024. na iznos od 112,37 eura od 11. travnja 2024. do isplate,

- za travanj 2024. na iznos od 118,32 eura od 11. svibnja 2024. do isplate,

- za svibanj 2024. na iznos od 125,86 eura od 11. lipnja 2024. do isplate,

- za lipanj 2024. na iznos od 100,12 eura od 11. srpnja 2024. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos od 78,51 eura od 11. kolovoza 2024. do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos od 1,04 eura od 11. rujna 2024. do isplate,

- za rujan 2024. na iznos od 83,64 eura od 11. listopada 2024. do isplate,

- za listopad 2024. na iznos od 130,24 eura od 11. studenog 2024. do isplate,

- za studeni 2024. na iznos od 121,59 eura od 11. prosinca 2024. do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos od 120,93 eura od 11. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju ŠM, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.312,50 eura, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na radnom mjestu vozač tramvaja. U skladu s odredbom čl. 6. Ugovora o radu određeno je kako će se tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

2. Do provedbe statusnih promjena 2018. tuženik je imao svojstvo podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o., a nakon provedbe statusnih promjena i osnivanja tuženika kao pravne osobe kod njega je produžena primjena Temeljnog kolektivnog ugovora koji se primjenjivao u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020. te člankom 67. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 8. veljače 2023. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023.

3. Dodatkom Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. donesenim 31. ožujka 2023., s primjenom od 1. ožujka 2023., utvrđene su grupe složenosti poslova s pojedinačnim koeficijentima složenosti poslova i stručnim spremama, pri čemu su radna mjesta definirana i raspoređena u Katalogu radnih mjesta. Provedena je sistematizacija radnih mjesta te je utvrđeno radno mjesto „Vozač tramvaja“ kojim su objedinjeni dosadašnji nazivi „Vozač tramvaja I, II ili III“, a koji su prema opisu i sadržaju poslova predstavljali isto radno mjesto i za koje je predviđen koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,40. Ovaj koeficijent uvećan je II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje: II. Izmjena Dodatka) od 26. ožujka 2024. s primjenom od 1. ožujka 2024., kojom je za radno mjesto „Vozač tramvaja“ predviđen koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,60.

4. Međutim, unatoč navedenome tuženik do danas tužitelju nije povećao koeficijent složenosti poslova.

5. Tužitelju se i dalje plaća neosnovano obračunava primjenom koeficijenta 2,40 sukladno nevažećem Katalogu radnih mjesta utvrđenom Dodatkom Kolektivnom ugovoru od 31. ožujka 2023. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,40 tužitelj je zakinut za pripadajući iznos plaće, odnosno zakinut je za plaću koja mu pripada primjenom koeficijenta 2,60.

6. Primjenom novog Kataloga radnog mjesta od 1. ožujka 2024. tužitelju nesporno pripada novi iznos koeficijenta predviđen za radno mjesto „vozač tramvaja“, a na kojemu je tuženik zaposlen od trenutka zasnivanja radnog odnosa pa do danas. Tužitelj je nakon provedene promjene koeficijenta složenosti poslova zadržao isto radno mjesto za koje mu je plaća obračunavana po nižem koeficijentu, dok mu je u stvarnosti pripadao veći koeficijent u iznosu od 2,60. Tuženik stoga neosnovano diskriminira tužitelja u odnosu na druge radnike kojima je za isto radno mjesto uvećao koeficijent složenosti poslova na iznos od 2,60 te temelju kojega im vrši obračun plaće.

7. Temeljem izračuna razlike plaće primjenom koeficijenta 2,60 u skladu s podacima sadržanima u priloženim platnim listama, proizlazi kako je tužitelj za period od primjene novog Kataloga radnog mjesta od 1. ožujka 2024., pa do danas, uskraćen za 1.410,30 eura bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaća koje su mu morale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,60 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40. Plaća se, u skladu s Kolektivnim ugovorima te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju. Tužitelj na utuženu razliku plaća u iznosu od 1.410,30 eura bruto, koje mu je tuženik isplaćivao prema koeficijentu 2,40, potražuje zakonske kamate na pojedinačne mjesečne iznose.

8. Tužitelj je podneskom od 8. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev temeljem izračuna tuženika, kao u izreci.

9. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ukoliko je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti u skladu s člankom 133. Zakona o radu („Narodne novine‟, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.).

10. Nadalje, u slučaju da naslovljeni sud ne odbaci tužbu, tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni te tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tužitelj radnik kod tuženika od 1. ožujka 2017. te da je 15. travnja 2021. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja III‟ u Tramvajskom prometu Dubrava, s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,40, a koji koeficijent je zadržao i u utuženom razdoblju.

11. Tuženik ne spori navode tužitelja da je II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 26. ožujka 2024. (s primjenom od 1. ožujka 2024.) povećan koeficijent složenosti poslova za radno mjesto „Vozač tramvaja‟ na 2,60. Međutim, tužitelj u tužbi izostavlja odlučnu činjenicu da je izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 13. veljače 2023. (broj uvjerenja 2101- 2023-VOZ izdano od Ustanove za Zdravstvenu skrb Analiza Lab), a kojim je na temelju članka 230. i 231. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine‟, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i odredbi Pravilnika o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače („Narodne novine‟, broj 51/24.) povodom izvršenog izvanrednog nadzornog pregleda vozača utvrđeno da je radnik ŠM zdravstveno sposoban za vozača motornih vozila AM, B, F, G kategorije bez ograničenja, dok je za kategorije A, A1, A2, H trajno nesposoban.

12. U navedenom smislu, u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 3. ožujka 2023., u skladu s člankom 48. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine‟, broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) pokrenut je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti osiguranika. U provedenom postupku, a na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, Klasa: 141-02/23-01/3909, Ur.broj: 426-04-08/92-23-3, evidencijski broj vještačenja: 915669 od 6. lipnja 2023., utvrđeno je da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Slijedom navedenog, radniku ŠM rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu KLASA: UP/I 141-02/23- 01/03585546404, URBROJ: 341-25-05/3-23-65370 od 3. srpnja 2023. nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. U postupku povodom pravnog lijeka radniku je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba KLASA: UP/II 141-02/23-01/03585546404, URBROJ: 341-99-05/3-23-3450 od 5. listopada 2023. odbijena žalba kao neosnovana s obzirom da su vještaci oba stupnja suglasni da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine‟, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.). U povodu navedenog rješenja, a u skladu s člankom 120. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine‟, broj 47/09. i 110/21.) u tijeku je upravni spor.

13. Nadalje, Povjerenstvo za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na 24. sjednici održanoj 26. lipnja 2024. donijelo je Zaključak povodom zahtjeva za tumačenjem članka 104. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. i izmjene koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta Katalogom radnih mjesta. Navedenim člankom je propisano kada se tijekom radnog vijeka radnika smanjuje njegova radna sposobnost utvrđena po nadležnoj ustanovi, zbog godina starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti i 7 godina prije stjecanja prava radnika na starosnu mirovinu, poslodavac je dužan osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika, bez umanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti. Povjerenstvo navedenu odredbu tumači na način da radnici koji su do dana potpisivanja II. Izmjene Dodatka Kolektivnom ugovoru privremeno izgubili zdravstvenu odnosnu radnu sposobnost ili potrebne dozvole za obavljanje poslova pojedinih radnih mjesta, nemaju pravo na sklapanje ugovora s promijenjenim koeficijentom složenosti poslova, već se pravo na zadržavanje koeficijenta složenosti poslova odnosi isključivo na zadržavanje koeficijenta složenosti poslova koji je radnik imao prije nego su nastupile spomenute okolnosti. Po trajnom rješavanju njihova statusa radne ili zdravstvene sposobnosti, ukoliko radnik ponovno postane sposoban i ispunjava sve zakonske uvjete i uvjete poslodavca za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta, tek u tom trenutku ostvaruje pravo na sklapanje ugovora o radu s povećanim koeficijentom.

14. U navedenom smislu, neosnovani su navodi tužitelja da mu tuženik neosnovano obračunava plaću primjenom koeficijenta 2,40 čime ga stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike kojima je za isto radno mjesto uvećao koeficijent složenosti poslova na 2,60. Naime, radnici koji ispunjavaju sve propisane zakonske i druge uvjete za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, koji faktički te poslove obavljaju i svoj su status uredili dokumentacijom utvrđenom od strane nadležnog tijela, imaju uvjete za potpisivanje ugovora o radu s povećanim koeficijentima složenosti poslova definiranim II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru.

15. Konkretno, s obzirom da je tužitelju utvrđena trajna nesposobnost za kategoriju H, slijedom čega nije u mogućnosti i faktično ne obavlja poslove svog radnog mjesta, tj. upravljanje tramvajem, a njegov status u vidu radne sposobnosti i eventualno utvrđenja invaliditeta nije uređen odlukom nadležnog tijela, to nisu ispunjeni uvjeti za potpisivanje ugovora o radu s povećanim koeficijentom složenosti poslova definiranim II. Izmjenom Dodatka Kolektivnom ugovoru. Uzimajući u obzir sve navedeno, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi članka 90. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome tuženik je, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, izvršio svoju ugovornu obvezu.

16. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 7-9 spisa), prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca (strana 10 spisa), Pravilnik o radu (strana 11-14 spisa), Temeljni kolektivni ugovor (strana 15-18 spisa), Dodatak V TKU-u (strana 19-25 spisa), Kolektivni ugovor (strana 26-66, 67-107 spisa), Dodatak KU-u (strana 108-141 spisa), II. Izmjenu Dodataka KU-u (strana 142-154 spisa), isplatne liste (strana 155-168 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima (strana 176 spisa), rješenje HZMO-a (strana 177-178, 182-184 spisa), zaključak tuženika (strana 186-188 spisa), izračun pretpostavljene bruto razlike plaće 8strana 215 spisa), saslušan je tužitelj (strana 231-232 spisa).

17. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

18. Prvenstveno, neosnovano je pozivanje tuženika na odredbe čl. 133. Zakona o radu podnošenja zahtjeva, u ovom konkretnom slučaju se radi o novčanom potraživanju radnika za koje nije bio u obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu prava.

19. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač tramvaja s koeficijentom obračuna plaće 2,40, odredbe KU-a, Dodatka II KU-u, Kataloga radnih mjesta od 1. ožujka 2024., Pravilnika od radu tuženika, kao i koeficijenta za obračun plaća vozača tramvaja od 2,60.

20. Među strankama je sporno pripada li tužitelju, temeljem pravnih akata tuženika, pravo na isplatu razlike plaće između koeficijenta 2,40 i 2,60 za razdoblje od ožujka 2024. do prosinca 2024. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

21. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima Ustanove za zdravstvenu skrb Analiza Lab od dana 13. veljače 2023. razvidno je da je tužitelj sposoban za vozača motornih vozila AM, B, F, G kategorije bez ograničenja, za kategorije A, A1, A2, H trajno je nesposoban.

22. Izvršenim uvidom u rješenje HZMO-a od 3. srpnja 2023. povodom zahtjeva tužitelja za ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja, nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno da ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

23. Iz navedenog se utvrđuje da je tužitelj radno sposoban te je neosnovano pozivanje tuženika na Zaključak povjerenstva za tumačenje KU-a. Naime, u čl. 104. KU-a propisano je kada se tijekom radnog vijeka radniku smanjuje njegova radna sposobnost utvrđena po nadležnoj ustanovi, zbog godina starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti, i 7 godina prije stjecanja prava radnika na starosnu mirovinu poslodavac je dužan osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika, bez umanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti. Posebno se navodi da tužitelj tužbom od tuženika niti ne traži sklapanje ugovora s promijenjenim, odnosno povoljnijim uvjetima radu u odnosu na radnu sposobnost.

24. Naime, u konkretnom slučaju, kod tužitelja, temeljem gore navedenog rješenja HZMO-a, nije utvrđeno smanjenje njegove radne sposobnosti zbog godina starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti, pa se ne može primijeniti niti tumačenje navedene odredbe po Povjerenstvo za tumačenje KU-a.

25. Temeljem odredbi čl. 7. st. 1. ( Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022, 64/2023, u daljnjem tekstu ZR) propisana je obveza poslodavca da u radnom odnosu radniku da posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

26. Temeljem odredbi čl. 90. st. 2. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Čl. 95. st. 1. i 3. ZR-a propisano je da za razdoblje u kojima ne radi zbog opravdanih razloga, određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće, a na istu ima pravo i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

27. Prema stavu ovoga suda, sukladno kolektivnom ugovoru, Dodatku II KU-u, pravilniku o radu i ugovoru o radu, tužitelj u utuženom razdoblju treba ostvariti plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za tuženika i II. Izmjena Dodatka KU-u od 26. ožujka 2024., kojim je za vozača tramvaja predviđen koeficijent radnog mjesta od 2,60, do eventualno sklapanja novog ugovora o radu s promijenjenim uvjetima rada. Naime, okolnost što tužitelj u utuženom razdoblju nije obavljao poslove iz ugovora o radu, nije činjenica za koju bi bio odgovoran tužitelj budući je do prekida rada došlo utvrđenjem radne nesposobnosti za obavljanje poslova vozača tramvaja, a i nadalje je radno sposoban.

28. Slijedom navedenog, tuženik je bio dužan obračunati i isplatiti plaću tužitelju prema koeficijentu radnog mjesta od 2,60, kao što to čini u odnosu na druge radnike koji obavljaju ove poslove vozača tramvaja, te je odlučeno kao u izreci, usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

29. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 i 78/15), osim zakonskih zateznih kamata na plaćanje poreza i prireza budući u trenutku donošenja ove odluke isti nisu dospjeli na naplatu, te dospijevaju na naplatu tek isplatom utuženog potraživanja, a temeljem Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.

30. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe po 100 bodova, pristup na ročište 12.3.2025. po 100 bodova, ročišta 12.6.2025. i 8.7.2025. svako po 75 bodova, podneska od 14.3.2025. po 100 bodova i od 8.5.2025. po 75 bodova, ukupno 525 bodova odnosno 1.050,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 262,50 eura, Ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.312,50 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika