Republika Hrvatska

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

P-1841/2024

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja LK, vl. frizerskog salona "ON", u stečaju, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa stečajna upraviteljica Nina Markovinović Belamarić iz Zagreba, Kralja Držislava 10, protiv 1.tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO FINANCIJA, Zagreb, OIB: 52634238587 i 2.tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja nedopuštenosti osiguranja na nekretnini, nakon održane glavne i javne rasprave dana 9. srpnja 2025. u nazočnosti stečajne upraviteljice tužitelja i zakonske zastupnice 1.tuženika, a u odsutnosti 2.tuženika, objavljene dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice LK,vlasnice frizerskog salona "ON", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] – poslovnom prostoru – lokalu oznake L2 u prizemlju, površine 24,53 m2, suvlasnički dio 164/10000 etažno vlasništvo (E-10) u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa] (23), zgrada i dvorište, izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je određeno rješenjem o osiguranju Ovr-10812/16 Općinskog građanskog suda u Zagrebu po prijedlogu tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvu financija OIB: 52634238587, te se nalaže tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 437,98 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda broj P-1342/2017 od 28. ožujka 2019. utvrđeno je nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice, poslovnom prostoru površine 24,53 m2, suvlasnički dio 164/10000, etažno vlasništvo (E-10) u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa] (23) zgrada i dvorište izgrađenoj na kč. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je određeno rješenjem o osiguranju Ovr-10812/16 Općinskog građanskog suda u Zagrebu po prijedlogu tužene Republike Hrvatske. Protiv navedene presude I.tužena je uložila žalbu, a također i II.tuženik te je Visoki trgovački sud presudom i rješenjem broj Pž-3825/2019 od 29. siječnja 2021. preinačio pobijanu presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev. Tužiteljica je podnijela prijedlog za reviziju protiv uvodno citirane drugostupanjske odluke.

Vrhovni sud je rješenjem broj Rev-1128/2023 od 3. siječnja 2024. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-3825/2019 od 28. siječnja 2021. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Visoki trgovački sud je rješenjem Pž-2380/2024 od 29. kolovoza 2024. ukinuo presudu ovog suda broj P-1342/2017 od 28. ožujka 2019. i predmet vratio na ponovno suđenje.

Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da je sud prihvatio zaključak ovog suda da vlasničko pravo predmnijevanog vlasnika može spriječiti osiguranje tražbine, no međutim, u ponovnom postupku potrebno je utvrditi da li je I.tužena kao ovrhovoditelj eventualno bila nesavjesna, nepoštena, odnosno je li zloupotrijebila svoje pravo, a sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. u kojem se navodi da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Navedeno pravno shvaćanje odnosi se na osiguranje tražbina na temelju čl. 290. Ovršnog zakona.

2. U ponovnom postupku sud je proveo dokaz uvidom u spis Općinskog građanskog suda Zagreb br. Ovr-4400/17, u rješenje br. St-240/15 ovog suda, u kupoprodajni ugovor br. 27/97 od 24.4.1997., u izvadak iz zemljišne knjige od 6.6.2017., u rješenje Općinskog građanskog suda Zagreb br. Ovr-10812/16, u građevnu dozvolu Gradskog ureda za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 2.9.1996., dopunski je saslušao tužiteljicu, dok je odbio prijedlog tužiteljice da se na strani tuženika pozove odgovorna osoba radi saslušanja budući da nije konkretno navedeno ime i prezime te osobe.

3. Na temelju dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica zakonit, pošten i istinit posjednik predmetnog poslovnog prostora koji je stekla pravnim poslom, tj. kupoprodajnim ugovorom broj 27/97 koji je zaključila sa Alfa adriom d.o.o. kao prodavateljem dana 24. travnja 1997. Prema istom ugovoru prodavatelj se čl. 13. obvezao izvršiti zemljišno knjižni upis objekta u kojem se nalazi ugovoreni poslovni prostor. Prodavatelj nije izvršio zemljišni knjižni upis objekta, pa niti tužiteljica nije mogla izvršiti uknjižbu samog poslovnog prostora koji je upisan na ime i vlasništvo II.tuženika BK. Tužiteljica je predmnijevani vlasnik navedene nekretnine.

4. Tijekom postupka i u reviziji tužiteljica je istaknula da I.tužena nije postupala savjesno i pošteno prilikom pokretanja ovršnog postupka u odnosu na tužiteljicu jer prethodno nije provjerila da li i tko je posjednik predmetne nekretnine.

I.tužena ne poriče ovu činjenicu i drži da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Međutim, opće je poznato da često zemljišno knjižno stanje i posjedovno stanje nije identično te da nije dovoljno samo provjeriti zemljišno knjižno stanje. Načelo povjerenja u zemljišne knjige ne isključuje obvezu postupanja u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja jer nitko ne može crpiti neko pravo, pa čak ako proizlazi iz zakona ako je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Poštivanje načela savjesnosti i poštenja znači postupati s povjerenjem i obzirom prema interesima druge strane. Učinak povrede tog načela je oduzimanje pravne zaštite osobi koja je povrijedila ovo načelo u odnosu na prava koja bi istu povredu stekla.

Nesavjestan je onaj tko je pravnu radnju korisnu za drugoga kojem ne pripada određeno pravo poduzeo znajući ili je mogao znati da tom drugom pravo ne pripada. Sud smatra da je I.tužena povrijedila načelo savjesnosti i poštenja jer prilikom pokretanja ovršnog postupka nije provjerila posjedovno stanje u katastru i na licu mjesta prije pokretanja ovršnog postupka protiv tužiteljice.

5. Nadalje, kod ovog suda je pod poslovnim brojem P-1085/2018 vođen parnični postupak iz iste činjenične i pravne osnove po tužbi ovdje tužiteljice LK protiv I.tuženika Triglav osiguranje d.o.o. i II.tuženika BK. Presudom broj P-1085/2018 od 10. svibnja 2019. utvrđeno je da je ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4400/2017 od 5. srpnja 2017. nedopuštena te je naloženo I. i II.tuženicima naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.700,00 kn. Protiv ove presude žalbu je uložio I.tuženik Triglav osiguranje d.o.o. koja je presudom VTS broj Pž-4596/2019 od 20. kolovoza 2019. odbijena i potvrđena je presuda P-1085/2018. U obrazloženju drugostupanjske odluke se navodi da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine prije nego što je I.tuženik pokrenuo ovršni postupak (24. svibnja 2017.) i prije nego što je upisana zabilježba ovrhe. Nastavno sud iznosi pravno stajalište da se I.tuženik ne može pozivati da je u dobroj vjeri pokrenuo ovrhu pozivajući se isključivo na stanje u zemljišnim knjigama bez ikakve provjere je li poslovni prostor prazan ili se netko nalazi u istom na temelju valjane pravne osnove. Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. ZV-a na povjerenje u zemljišne knjige može se pozivati samo onaj tko ne zna da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno, a obzirom na tužiteljičin dugotrajni posjed nekretnine od 20 godina I.tuženik Triglav osiguranje d.o.o. se s uspjehom ne može pozivati da je bio u dobroj vjeri kada je pokrenuo ovrhu na predmetnom poslovnom prostoru. Takva činjenična situacija dokazuje da I.tuženik nije bio savjestan, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo kada je pokrenuo ovrhu i ishodio zabilježbu ovrhe na predmetnoj nekretnini.

6. Ovaj sud također dijeli isto pravno stajalište iz navedene odluke VTS broj Pž- 4596/2019 od 20. kolovoza 2019. tim više što se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i u ovom predmetu te bi donošenje drugačije odluke u ovom predmetu dovelo do nejednakog položaja vjerovnika ovdje I.tužene Republike Hrvatske i Triglav osiguranja d.o.o. u predmetu P-1085/2018.

Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu jer postoje pretpostavke za proglašenje nedopuštenim osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice, a sukladno čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. Zakona o parničnim postupku. Tužiteljici su dosuđeni troškovi pristojbe na tužbu i presudu P-1342/2017 u iznosu od 106,18 EUR-a, pristojba na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 132,72 EUR-a, pristojba na reviziju u iznosu od 132,72 EUR-a, pristojba na presudu P-1841/2014 u iznosu od 66,36 EUR-a što ukupno iznosi 437,98 EUR-a. Visina sudske pristojbe utvrđena je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

S U D A C:

JASENKA RUNDEK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po stečajnoj upraviteljici

I.tuženoj po ŽDO

II.tuženiku osobno