Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-434/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku iz Koprivnice, kao preuzimatelju odvjetničkog ureda odvjetnika Mije Bana iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupane po punomoćniku Branimiru Iveković, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Zorana Kurcinaka i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Jelene Ferenc Kovačić, na ročištu radi objave i uručenja presude, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), dana 25. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe čl. 2 i čl. 9. st. 4. Ugovora o kreditu br. 238-50-4190488 od 15.6.2007. sklopljenog između tužitelja EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, kojima je određena jednostrana promjena kamatne stope na način da se promjenjiva kamatna stopa mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i kojima se utvrđuje da je korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 1.287,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, i to: do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na:
iznos 8,14
EUR od
30. studeni 2007.
iznos 8,14
EUR od
31. prosinac 2007.
iznos 8,14
EUR od
31. siječanj 2008.
iznos 8,14
EUR od
29. veljača 2008.
iznos 8,14
EUR od
31. ožujak 2008.
iznos 8,14
EUR od
30. travanj 2008.
iznos 12,37
EUR od
31. svibanj 2008.
iznos 12,37
EUR od
30. lipanj 2008.
iznos 12,37
EUR od
31. srpanj 2008.
iznos 12,37
EUR od
31. kolovoz 2008.
iznos 12,37
EUR od
30. rujan 2008.
iznos 12,37
EUR od
31. listopad 2008.
iznos 12,37
EUR od
30. studeni 2008.
iznos 12,37
EUR od
31. prosinac 2008.
iznos 12,37
EUR od
31. siječanj 2009.
iznos 12,37
EUR od
28. veljača 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. ožujak 2009.
iznos 19,21
EUR od
30. travanj 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. svibanj 2009.
iznos 19,21
EUR od
30. lipanj 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. srpanj 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. kolovoz 2009.
iznos 19,21
EUR od
30. rujan 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. listopad 2009.
iznos 19,21
EUR od
30. studeni 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. prosinac 2009.
iznos 19,21
EUR od
31. siječanj 2010.
iznos 19,21
EUR od
28. veljača 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. ožujak 2010.
iznos 19,21
EUR od
30. travanj 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. svibanj 2010.
iznos 19,21
EUR od
30. lipanj 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. srpanj 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. kolovoz 2010.
iznos 19,21
EUR od
30. rujan 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. listopad 2010.
iznos 19,21
EUR od
30. studeni 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. prosinac 2010.
iznos 19,21
EUR od
31. siječanj 2011.
iznos 19,21
EUR od
28. veljača 2011.
iznos 19,21
EUR od
31. ožujak 2011.
iznos 19,21
EUR od
30. travanj 2011.
iznos 19,21
EUR od
31. svibanj 2011.
iznos 19,21
EUR od
30. lipanj 2011.
iznos 18,33
EUR od
31. srpanj 2011.
iznos 18,18
EUR od
31. kolovoz 2011.
iznos 18,18
EUR od
30. rujan 2011.
iznos 15,36
EUR od
31. listopad 2011.
iznos 15,36
EUR od
30. studeni 2011.
iznos 15,36
EUR od
31. prosinac 2011.
iznos 15,36
EUR od
31. siječanj 2012.
iznos 15,36
EUR od
29. veljača 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. ožujak 2012.
iznos 15,36
EUR od
30. travanj 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. svibanj 2012.
iznos 15,36
EUR od
30. lipanj 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. srpanj 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. kolovoz 2012.
iznos 15,36
EUR od
30. rujan 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. listopad 2012.
iznos 15,36
EUR od
30. studeni 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. prosinac 2012.
iznos 15,36
EUR od
31. siječanj 2013.
iznos 15,36
EUR od
28. veljača 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. ožujak 2013.
iznos 15,36
EUR od
30. travanj 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. svibanj 2013.
iznos 15,36
EUR od
30. lipanj 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. srpanj 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. kolovoz 2013.
iznos 15,36
EUR od
30. rujan 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. listopad 2013.
iznos 15,36
EUR od
30. studeni 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. prosinac 2013.
iznos 15,36
EUR od
31. siječanj 2014.
iznos 15,36
EUR od
28. veljača 2014.
iznos 15,36
EUR od
31. ožujak 2014.
iznos 15,36
EUR od
30. travanj 2014.
iznos 15,36
EUR od
31. svibanj 2014.
iznos 15,36
EUR od
30. lipanj 2014.
iznos 15,36
EUR od
31. srpanj 2014.
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69,
Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.265,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od presuđenja 25. srpnja 2025. do plaćanja, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe čl. 2. i čl. 9. st. 4. Ugovora o kreditu broj 238- 50-4190488 od 15. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojima je određena jednostrana promjena kamatne stope na način da se kamatna stopa mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i kojima se utvrđuje da je korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom. Predmetnom tužbu tužitelj traži i isplatu novčanog iznosa od 13.000,00 kn na ime pretplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivanoj kamatnoj stopi
sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2007. do isplate.
1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao potrošač s tuženikom kao kreditorom 15. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 238-50-4190488 ovjeren od javnog bilježnika Ljubice Papac iz [adresa] pod brojem OV-5194/07 dana 26. lipnja 2007. kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 30.208,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužitelj se obvezao iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.
1.2. U tužbi se navodi da je odredbom čl. 2. Ugovora ugovorena kamata od 5,20 % godišnje, a istim člankom ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj navodi da je navedena odredba Ugovora po kojoj banka svojevoljno mijenja kamatnu stopu ovisno o svojoj odluci neodređena, neodrediva i nerazumljiva potrošaču kojega dovodi u neravnopravni položaj. Navodi da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a Banka je o promjenama odlučivala samostalno, bez utjecaja potrošača koji nije znao temeljem kojih parametara se ista određuje. Navodi da tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom ugovornog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će za njega proizići iz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj navodi da se radi o tipskoj odredbi banke koja je bila unaprijed formulirana u standardnim ugovorima o kreditima te potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Navodi da na opisani način dolazi do značajne neravnopravnosti, odnosno neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer banka jednostrano određuje obvezu potrošača koji promjene ne može predvidjeti niti provjeriti pravilnost promjene jer nema egzaktne kriterije. Navedena neravnopravnost i neravnoteža čini ugovornu odredbu nepoštenom i ništetnom sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je tuženik mijenjao prvotno određenu kamatnu stopu od 5,20 % jednostranom odluku protivno načelu savjesnosti i poštenja bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja koji nije imao mogućnosti utjecaja na navedeno.
1.3. Tužitelj se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P.1401/2012 od 4. 7.2013. potvrđenu Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rvt-249/14 od 9. travnja 2015. u povodu kolektivne tužbe a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, navodi da je sud vezan za utvrđenja u parnici pokrenutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
1.4. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, konačni tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 5. svibnja 2025. u dijelu za isplatu, te od tuženika traži isplatu iznosa od 1.287,35 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a sud je rješenjem broj P-434/2019-22 od 29. studenoga 2023. odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari i to je rješenje postalo pravomoćno.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja, protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane.
3.1. Tuženik navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope. Navodi da su ti kriteriji utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima i kao takvi obvezuju ugovorne strane. Navodi da stranke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u Ugovoru o kreditu. Navodi da promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti te je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Navodi da se je tuženik prilikom promjene kamatnih stopa vodio jasnim i preciznim kriterijima, uzimajući u obzir promjene tržišta troškova financiranja banaka, a te promjene tuženik nije mogao predviđati niti na iste utjecati. Navodi da su promjene kamatne stope u cijelosti vršene u skladu s promjenama tržišnih parametara. Tuženik navodi da sama primjena i promjena kamatne stope su u cijelosti izvršavane sukladno načelu savjesnosti i poštenja na način da su se primjenjivali jasni i opravdani parametri koji su bili jasno izraženi i objašnjeni i koji su u potpunosti ovisili o jasnim kriterijima.
3.2. Tuženik je naveo da opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja u dijelu koje se odnosi na razdoblje prije 12. lipnja 2016. te se poziva na odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku na dio potraživanja koje se odnosi na razdoblje prije 12. lipnja 2014. .
4. Tijekom dokaznog postupka radi utvrđenja relevantnim činjenica saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj 238-50-4190488 od 15. lipnja 2007. solemniziran po javnom bilježniku Ljubici Papac iz [adresa] dana 26. lipnja 2007. broj OV-5194/07 (list 6-8), otplatni plan (list 9-12), otplatna tablica – kredit informativni izračun od 2. srpnja 2007., partija 238-50-4190488 (list 13-15), izvršen je uvid u naloge za uplatu (list 16-21), uvid u potvrde o transakcijama, izvršen je uvid u priloge tuženika: Informacija za klijente: načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa za kredite i depozite i načela za utvrđivanje promjene naknada za usluge (list 43), Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom (list 44-47), Pravilnik o obračunu kamata i naknada verzija 13/11 datum primjene 1. travnja 2011. (list 48-70), Pravilnik o obračunu kamata i naknada od siječnja 2007. (list 71-84), izvršen je uvid u priloge tužitelja (list 90-11), izvršen je uvid u prilog tuženika – izvadak iz sudskog registra (str. 128-142), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 149-155, 162-175), izvršen je uvid u priloge (185-192, 193-207), izvršen je uvid u rješenje Ureda za obranu Koprivnica od 29. ožujka 1997. (str. 209- 210) i u potvrdu Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Koprivničko- križevačke županije od 2. travnja 2021. (str. 211), izvršen je uvid u priloge tuženika (223-230), izvršen je uvid u priloge tuženika – izvadak iz odluke o promjeni kamatnih stopa po kreditima građana od 1. ožujka 2009. sačinjen 16. veljače 2024. (str. 236), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 13. veljače 2024. (str. 237-241), izvadak iz Odluke o usklađenju kamatnih stopa po kreditima za kupnju motornih vozila od 16. lipnja 2011. sačinjen 16. veljače 2024. (str. 242), izvadak iz Odluke o usklađenju kamatnih stopa po kreditima za kupnju motornih vozila od 14. rujna 2011. sačinjen 16. veljače 2024. (str. 243), izvadak iz Odluke o promjeni kamatnih stopa po kreditima građana od 29. travnja 2008. sačinjen 16. veljače 2024. (str. 244), izvadak iz Odluke o promjeni kamatnih stopa po kreditima građana od 31. listopada 2007. sačinjen 16. veljače 2024. (str. 245), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić, te je pročitan Nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 11. travnja 2025. (str. 350-359) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave dana 4. srpnja 2025. (str. 375.)
4.1 Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka javnog bilježnika Ljubice Papac na okolnost solemnizacije Ugovora o kreditu jer sud smatra da se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile relevantne činjenice za predmet spora s obzirom da je nesporno da javni bilježnik nije ugovorna stranka predmetnog Ugovora o kreditu.
5. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
6. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. i čl. 299. ZPP-a.
7. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 15. lipnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj: broj 238-50-4190488 solemniziran po javnom bilježniku Ljubici Papac iz [adresa] 26.lipnja 2007. pod brojem OV-5194/07. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 30.208,48 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita 84 mjeseca i to člankom 7. Ugovora na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, s tim da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31.10.2007.
8. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača.
8.1. U članku 6. Ugovora o kreditu navedena je namjena kredita: Dealeri P.Z. Auta- kredit za kupnju novih vozila Škoda. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je Ugovor o kreditu sklapao radi kupnje motornog vozila marke "Škoda" koje je kupovao u Auto kući Jasenović, a u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio je u mirovini, nije bio vlasnik obrta ni trgovačkog društva, a vozilo je kupovao za svoje osobne potrebe.
8.2. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.
8.3. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila za svoje osobne potrebe, dakle kao fizička osoba izvan okvira poslovne djelatnosti, kako to proizlazi iz uvjerljivog tužiteljevog iskaza kojem tuženik nije prigovorio.
9. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je kredit otplaćen u cijelosti.
9.1. Prema praksi Europskog suda za pojam "potrošača" nije odlučno što je potrošački ugovor prestao pa korisnici kredita koji su otplatili kredit i koji traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove (jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi) zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao.
10. Tužitelj u tužbi i tijekom postupku tvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to čl. 2. i čl. 9. st. 4. kojima je određena jednostrana promjena kamatne stope na način da se kamatna stopa mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i kojima se utvrđuje da je korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom.
11. Člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena je kamatna stopa i to redovna kamata 5,20 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
12. Iz odredbe članka 9. st. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom.
13. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da mu je sklapanje ugovora o kreditu s tuženikom predloženo u Auto kući gdje je kupovao vozilo, ne sjeća se je li u vezi sklapanja ugovora bio u Banci, no siguran je da ga nitko nije upozorio na koji način se mijenja kamatna stopa, odnosno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope te kako se ista formira i koji se parametri uzimaju u obzir. Prema tužiteljevom sjećanju, javni bilježnik mu u vezi ugovornih odredbi nije ništa posebno objašnjavao, niti mu je to pojašnjeno u Auto kući ili banci. Tužitelj je znao iznos kredita, visinu rate prema otplatnom planu i visinu kamate u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s tim da nije mogao utjecati na ugovornu odredbu koja se odnosi na kamatnu stopu. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da mu je početna rata kredita bila 1.900,00 kn mjesečno što je otprilike bila trećina njegove mirovine, a s vremenom je rata kredita porasla na 3.000,00 kn mjesečno te on predmetni ugovor ne bi sklopio da je znao da će doći do takvog porasta rate kredita. Tužitelj je izričito naveo da nije mogao utjecati na ugovornu odredbu o kamatnoj stopi odnosno činjenicu hoće li kamata biti promjenjiva ili ne, niti mu je bilo pojašnjeno što konkretno znači promjenjiva kamatna stopa.
14. Na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
15. Predmetni Ugovor je sklopljen 15. lipnja 2007. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
16. Prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja je i činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.
16.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope i pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015..
17. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su ugovorna odredba sadržana u članku 2. Ugovora kojom je određena jednostrana promjena kamatne stope u skladu s odlukom Banke i u članku 9. st. 4. Ugovora u kojem je u tipskom ugovoru navedeno da je korisnik kredita upoznat s efektivnom kamatnom stopom, nepoštene, jer nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora, a dovode do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuju jednoj ugovornoj strani – banci da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Terminologija koju koristi Banka u Ugovoru i u svojim općim aktima (Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, Pravilniku o obračunu kamata i naknada) u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna razumljiva je osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja, koji je po zanimanju policajac u mirovini, kao prosječnog potrošača takva terminologija nerazumljiva, a tužitelju kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj sklapanjem Ugovora o kreditu kao potrošač bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije se mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope od 5,20 % godišnje u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva.
18. S obzirom da su odredbe članka 2. i članka 9. st. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i da je korisnik kredita upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom protivne prisilnim propisima, kako je to naprijed obrazloženo, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio njihovu ništetnost pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.
19. Tužitelj tužbom traži povrat više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
20. Radi utvrđenja visine tužiteljeve tražbine tijekom postupka provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 11. travnja 2025. te je saslušana na ročištu glavne rasprave.
20.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan, a istome nije prigovorio tužitelj, dok tuženik nije imao prigovor na matematički izračun vještaka.
21. Knjigovodstveno-financijsko vještačenje je provedeno na okolnost koliko je više plaćeno s osnova povrata kredita temeljem predmetnog Ugovora o kreditu zbog promjene kamatne stope u cijelom razdoblju otplate kredita.
22. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka i priloženih isprava utvrđeno je da je tužitelju kredit isplaćen 2. srpnja 2007. po tečaju koji je iznosio 1 CHF=4,407494, a isplaćeni iznos u protuvrijednosti kuna iznosio je 133.143,69 kn.
22.1. Vještak je u tabeli 1 pisanog nalaza dao pregled promjena visine anuiteta zbog promjene kamatnih stopa po kreditu.
23. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu (5,20 % godišnje) u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2014. više platio 1.287,35 eura, s tim da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju prikazao specifikaciju pojedinačnih iznosa pretplate iskazano po mjesecima.
24. Budući da je sud utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukom kreditora, proizlazi da tužitelj osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji je tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.
25. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare.
26. Suprotno stajalištu tuženika, tužitelj smatra da je zastara potraživanja prekinuta tzv. kolektivnom tužbom i poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
27. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.
28. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare neosnovan.
29. Relevantna je činjenica da je „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj. 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, a tužba u ovom postupku je podnesena 12. lipnja 2019. godine.
29.1. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.
29.2. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.
30. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
30.1. Prema ocjeni suda za odluku o zastari nije relevantna činjenica da je tužitelj podneskom od 5. svibnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev, jer je tužitelj tužbom od 12. lipnja 2019. postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti i na isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi Ugovora zbog primjene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora sve sa zakonskom zateznom kamatom, a navedenim podneskom je tužitelj samo precizirao pojedinačne mjesečne iznose i tijek zakonske zatezne kamate u skladu s nalazom financijskog vještaka, s tim da je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj smanjio ukupni tužbeni zahtjev.
31. Sud je utvrdio da je tuženik prilikom stjecanja novčanog iznosa od 1.287,35 eura bio nesavjestan pa je tuženik kao nepošteni stjecatelj na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a dužan platiti zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnice od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate.
32. Budući da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka da je tužitelj platio više s osnova promjene kamatne stope u iznosu od ukupno 1.287,35 eura, naloženo je tuženiku vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., 1111. i 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točki II. izreke ove presude.
33. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.
34. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 2.265,45 eura, prema priloženom troškovniku (str. 370) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 8. studenoga 2019. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu) i 5. svibnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka), u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 6. rujna 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), za zastupanje na ročištima 14. studenoga 2019., 13. veljače 2024., 16. rujna 2024., 4. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), PDV u iznosu od 375,00 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 265,45 eura.
34.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak podnesaka koji prema ocjeni suda nisu bili nužni za ovaj postupak, i to: podnesak od 15. veljače 2021. (tužitelj se je o prigovoru mjesne nadležnosti već ranije očitovao a činjenica da je tužitelj promijenio punomoćnika ne može ići na teret tuženika), 4. kolovoza 2022. (požurnica i očitovanje o prigovoru mjesne nadležnosti o čemu se je tužitelj već očitovao), 20. rujna 2023. (tužitelj je uz ranije podneske mogao dostaviti relevantne isprave), 12. ožujka 2024. (nije bilo potrebno dostavljati obavijest o plaćenom predujmu). Tužitelju nije priznat trošak podneska od 15. rujna 2023. jer isti nije dostavljen sudu.
35. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.
36. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
37. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
Koprivnica, 25. srpnja 2025.
Sutkinja
Marijana Jurenec
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Bruno Petrovčić, Koprivnica
2. Odvjetnik Branimir Iveković, Zagreb
