Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Pn-48/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain, u parničnom predmetu tužiteljice ŠEŽ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dragutinu Rendeliju, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženika Grada Zagreba OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Zoranu Žakuli, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 30. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, da tužiteljici ŠEŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.550,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.445,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od 24. srpnja 2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.800,00 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 29. listopada 2023. oko 17,00 sati krećući se pješice pločnikom Ulice Ante Krizmanića 2 u Sesvetama kod spoja nogostupa sa nogostupom ulice Badelov brijeg, nogom zapela za ostatak metalne šuplje cijevi od otkinutog prometnog znaka koja je virila iz razine tla oko pet centimetara te od toga pala na nogostup ozlijedivši si pri padu desnu stranu lica i lijevu ruku. Na mjestu nesreće našao se prolaznik ŠE koji joj je pomogao ustati, nakon čega je zatražila medicinsku pomoć u KB Dubrava gdje se dalje i liječila.

2. Dijagnosticirane su joj ozljede: rana razderotina čeonog dijela glave desno (1,5 cm), prijelom distalnog članka palca lijeve šake s manjim pomakom te oguljotina kože lica.

3. Budući da se nesreća dogodila na javnoj prometnici sa nogostupom za koje je održavanje odgovoran tuženik, jer je očito da je ostatak metalne cijevi nekada bio najvjerojatnije usađeni prometni znak, propušteno je uklanjanje dijela te cijevi, što je u uvjetima posebno smanjene vidljivosti s obzirom na doba godine, doprinijelo padu i povredi tužiteljice, za nastalu joj štetu odgovoran je tuženik. Radi mirnog rješenja spora obratila mu se zahtjevom sa priloženom dokumentacijom o liječenju koji je zaprimio 11. lipnja 2024., ali je 6. kolovoza 2024. otklonio svoju odgovornost. Stoga tužbom potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, prava na duševno i tjelesno zdravlje te naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja, sve u iznosu od 8.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate, kao i naknadu troškova postupka.

4. Po provedenom medicinskom vještačenju snizila je tužbeni zahtjev potražujući po svim osnovama ukupni iznos od 5.350,00 eur i to na ime neimovinske štete:

-po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.700,00 eur,

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eur,

-po kriteriju duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 600,00 eur te

-po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 1.000,00 eur,

a na ime naknade nenovčane imovinske štete za pružanu tuđu pomoć iznos od 550,00 eur, sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. pa do isplate, uz zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da temeljem Ugovora o povjeravanju komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba, sklopljenog između Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, održavanje mjesta štetnog događaja potpada pod Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste.

6. Osim toga osporava i nastanak štetnog događaja, odgovornost, a i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da nema elemenata odgovornosti za štetu jer tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između štete i štetne radnje odnosno u čemu bi se sastojalo njegovo navodno propuštanje. Smatra da nije dokazala ni mjesto ni način na koji je došlo do nesreće jer se u prvom ambulantnom nalazu spominje da se spotaknula o rubni, za što on ne može biti odgovoran već si je sama prouzročila štetu jer nije postupala s dužnom pažnjom. Osporava i da bi postojala metalna cijev na navodnom mjestu pada. Smatra i da ne postoje posljedice koje tužiteljica opisuje, a osim toga ukazuje da iz medicinske dokumentacije proizlazi kako ima vidljive degenerativne promjene što je zasigurno doprinijelo možebitnim posljedicama, a i stoga što nije dovršila preporučenu fizikalnu terapiju. Prigovara i visini tužbenog zahtjeva navodeći da je previsoko postavljen imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na težinu dokumentiranih ozljeda. Poriče da bi štetni događaj uzrokovao trajne i ozbiljne posljedice, strah, duševne boli ili naruženje. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak postupka.

7. Po prijedlogu tuženika trećoj osobi Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste poslana je obavijest o parnici no nije prijavio svoje miješanje u parnicu na strani tuženika.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid prijedlog nagodbe poslane tuženiku e- mailom i odgovor tuženika (list 6-11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 14-24), fotografije (list 25-26 te list 38-39), Ugovor povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2023. (list 41-45), povijest bolesti za tužiteljicu (list 51-54), Odluku o nerazvrstanim cestama (list 58-79), saslušan je svjedok ŠE (list 112) i tužiteljica kao parnična stranka (list 113) te provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Romanu Paviću (list 125-127 i list 232-234).

9. Na temelju tako provedenog postupka, cijeneći navedene dokaze u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kao i uzročno-posljedična veza između dinamike nastanka štetnog događaja i nastalih posljedica, odgovornost tuženika za nastanak štete, a i obim te visina štete.

11. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljica potražuje naknadu štete nastale joj uslijed pada na javnoj površini, nogostupu u gradskoj četvrti Grada Zagreba, u Sesvetama.

12. Tužiteljica je u iskazu opisala nastanak štetnog događaja tvrdeći da je spornog dana išla pješice iz kćerkinog stana u [adresa] u [adresa] u njezin stan u [adresa] koji su udaljeni jedan od drugog nešto više od jednog kilometra. Bio je sumrak i krećući se [adresa] odjednom je pala na nogostupu jer je zapela nogom za metalni stupić koji je na tom nogostupu gotovo po sredini i to na samom uglu spajanja [adresa] i [adresa]. Prije ga nije zamjećivala, ali je i sada na istom mjestu. Smatra da je na trenutak možda i izgubila svijest, jer je postala svjesna strašne boli u glavi kada su joj dvojica mladića pomagala ustati. Boljele su je ruke, a iz čela joj je tekla krv. Odbila je da pozovu hitnu pomoć jer je znala da će ju dugo čekati, već ih je zamolila da pozovu njezinog unuka da dođe po nju i odvede ju kod liječnika, što su i učinili. Tvrdi da je liječnicima u hitnom prijemu rekla da je pala spotaknuvši se o željezni stup, a da je u nalazima pročitala napisano da je pala u razini.

13. Svjedok ŠE, unuk tužiteljice ( u tužbi pogrešno opisan kao očevidac i prolaznik) potvrdio je njezine navode da ga je nazvala nepoznata osoba obavijestivši ga o bakinoj nesreći i mjestu gdje se nalazi te da ga je zamolila da dođe po nju. On je vjerodostojno opisao mjesto nesreće (odrezana cijev od prometnog znaka na nogostupu oko 10-ak cm visine koja je virila iznad nogostupa, uz sami rub). Naime, njihovi iskazi o postojanju tog izbočenja na nogostupu u skladu su sa stanjem spisu priloženih fotografija po tužiteljici (list 25 i 26), ali i po tuženiku (list 39).

14. Sud je prihvatio iskaze tužiteljice i svjedoka istinitim i vjerodostojnim, u međusobnom su suglasju kao i ostalim dokazima (fotografije mjesta pada tužiteljice na listovima 25 i 26 i listu 39 na kojima je vidljiv ostatak metalne cijevi u asfaltu nogostupa. Tuženik pak prema pravilu o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavak 1. ZPP- a nije doveo u sumnju iskaze saslušanih, niti da bi na mjestu pada tužiteljice bio opisani ostatak cijevi, vjerojatno nekog prijašnjeg prometnog znaka, a niti drugačiju dinamiku nastanka nesreće tužiteljice. Konačno, fotografija mjesta nesreće koju je sam priložio datira od 24. rujna 2024. pa je tužiteljica istinito iskazivala kako metalni ostatak cijevi još uvijek postoji na mjestu njezina spornog pada.

15. Zakonom o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20) uređeno je obavljanje poslova komunalnog gospodarstva pod kojim se podrazumijeva i obavljanje komunalnih djelatnosti stavljenih u nadležnost lokalne samouprave, a jedna od njih je i održavanje nerazvrstanih cesta, među koje spadaju i nogostupi. Naime, prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 6. Zakona o cestama (84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23) nerazvrstanu cestu predstavlja cesta koja ne služi za promet vozilima i koja nije razvrstana kao javna cesta. Da je nogostup nerazvrstana cesta proizlazi i iz sadržaja po tuženiku dostavljenog pročišćenog teksta Odluke o nerazvrstanim cestama od 30. rujna 2022., a objavljene u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 29 od 17. listopada 2022. (članak 5.).

16. Činjenica što je tuženik svoju obvezu održavanja nerazvrstanih cesta prenio na drugu pravnu osobu, ne oslobađa ga od odgovornosti za štetu koja nastane nepridržavanjem te obveze. Stoga je pasivno legitimiran u ovom postupku.

17. Za štetu nastalu tužiteljici tuženik stoga odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi članka 1084. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO), kojim je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Uslijed činjenice da tuženik po službama kojima je povjerio obavljanje djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, u ovom slučaju nogostupa namijenjenog za sigurno kretanje pješaka, objektivno je odgovoran za štetu nastalu tužiteljici stoga što prilikom uklanjanja metalne cijevi koja je po svemu sudeći nosila određenu prometnu signalizaciju nije to valjano učinio već je dio te cijevi ostao izvan razine tla nogostupa i opasnost za sigurno kretanje. Tuženik ničim nije dokazao da bi uzrok pada bio na tužiteljici, ili da je ona ičim pridonijela nastanku štete. Naime, Iz ambulantnog nalaza (list 14) KB Dubrava razvidno je da je tužiteljica zaprimljena u Objedinjenom hitnom prijemu spornog dana u 17,34 sati, što je također potvrđuje istinitost njezina iskaza i iskaza svjedoka ŠE, njezina unuka, o vremenu nastanka štetnog događaja jer je vremenski moguće da je do tog vremena mogla automobilom kojim ju je vozio unuk iz Sesveta mogla stići do navedene bolnice. Sudeći da se događaj dogodio krajem listopada, notorno je da je to doba godine sa kraćim danima i da je u to vrijeme mogao biti sumrak kako to tvrdi tužiteljica, što tuženik ničim nije osporio. Prema tome, u situaciji smanjene vidljivosti razumljivo je da nije ni uočila tu opasnost na liniji svojeg kretanja da bi izbjegla štetu. Stoga na strani tužiteljice nema doprinosa za nastanak štetnog događaja.

18. Iako se tuženik ne smatra odgovornim za štetu tvrdeći da je povjerio djelatnost održavanja trećoj osobi Zagrebačkom holdingu d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, on je dužan osigurati da komunalne službe od općeg interesa funkcioniraju na dobrobit svih građana te da se u obavljaju tih djelatnosti ne događaju propusti na štetu građana, ovdje tužiteljice.

19. Obim i visina štete utvrđeni su provedenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prof. dr. sc. Romanu Paviću, specijalisti opće kirurgije, traumatologije i ortopedije.

20. Prema mišljenju navedenog vještaka tužiteljica je u spornom štetnom događaju zadobila ozljede razdorno-nagnječnu ranu čeone regije glave (duljine 15 mm) tik iznad desne obrve, oguljotine desne strane lica (jagodične regije), prijelom distalnog lijevog ručnog palca s manjim pomakom koštanih ulomaka. Pri zaprimanju u hitni prijem rana iznad obrve joj je kirurški obrađena, kao i lijevi palac, zatim joj je 17. studenoga 2023. učinjena fiksacija interfalangealnog zgloba palca te je dodatno liječena i sadrenom imobilizacijom, a nakon je toga je obavljala fizikalnu rehabilitaciju. Pri kliničkom pregledu je uočio ožiljak iznad desne obrve dužine 1,5 cm, a maleni ožiljak od par milimetara na jagodici desne strane lica kao i maleni ožiljci od nekoliko milimetara na lijevom ručnom palcu, od ubodnih žica kojima je liječena.

21. Vještak je mišljenja da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela bolove jakog stupnja 3 dana, srednjeg stupnja 15 dana, te slabije bolove još 40 dana. Primarni strah je bio kratkotrajan, oko 2 sata, a sekundarni strah jakog stupnja 3 dana, srednjeg stupnja 12 dana i slabog stupnja 30 dana. Zbog smanjene funkcije lijevog ručnog palca u interfalangealnom zglobu smatra da su joj ostale trajne posljedice od 3%, a da je trebala prilikom liječenja pomoć nemedicinske osobe za obavljanje osnovnih potreba u kućanstvu koja je trajala prvih 40 dana po 2 sata dnevno, a nakon toga sljedećih 30 dana po 1 sat dnevno.

22. Primjedbe tuženika pisanom nalazu i mišljenju vještaka isti je otklonio svojim očitovanjem od 7. svibnja 2025. Naime, tuženik je stavio primjedbe na mišljenje vještaka o posljedicama spornog ozljeđivanja smatrajući da su previsoko odmjereni fizički bolovi, strah i ostale kvalifikatorne okolnosti za dosuđivanje neimovinske štete jer da je tužiteljica pala s male visine, kao i da nisu uzeti u obzir eventualni komorbiditeti koji su mogli biti faktor za doprinos nastanku zadobivenih ozljeda.

23. Sudski vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja u bitnome navodeći da je došlo do omaške kod pisanja nalaza u kojem je spomenut tužiteljičin desni ručni palac, a da je iz svega razvidno da joj je ozlijeđen lijevi ručni palac. Otklonio je tvrdnju tuženika da bi prijelom toga palca bio rezultat procesa starenja tvrdeći da je nastao uslijed sile koja je djelovala na tužiteljicu. Također vještak tvrdi da ona nema dokazanu osteoporozu (što je utvrdio uvidom u dostavljeni osobni zdravstveni karton) pa taj lom nije u vezi sa njezinim općim zdravstvenim stanjem.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je kao stručna osoba sa iskustvom sa liječenjem ovakovih ozljeda (traumatologije i ortopedije), dao nalaz nakon analize medicinske dokumentacije i stavljajući je u odnos sa stanjem osobnog zdravstvenog kartona, a i pregledom tužiteljice. Tuženik pak ničim nije dokazao suprotno već samo neargumentiranim primjedbama mišljenju vještaka nastoji umanjiti svoju obvezu. Ovdje valja reći da tuženik nije u pravu tvrdeći da tužiteljica nije obavila sve fizikalne terapije, jer uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju proizlazi da joj je propisana fizikalna terapija u povijesti bolesti od 16. siječnja 2024. u trajanju 2 puta po 10 dana, što je i obavila (list 24), a dalje joj više nisu ni propisivane.

25. Stoga prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno stanje čija je zaštita propisana odredbama članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a. a u visini u kojoj je sud uzeo u obzir i Orijentacijske kriterije sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. (Su-1313-VI/02 i 1372-11/01) te pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.

26. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja po ocjeni ovog suda opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

27. Uvažavajući stručno mišljenje sudskog vještaka, kao i imajući u vidu okolnosti ozljeđivanja kao i Orijentacijske kriterije sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. (Su-1313-VI/02 i 1372-11/01) te pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. Sud cijeni opravdanim njezin zahtjev kako slijedi:

- prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova smatra joj se primjereni iznos od 1.400,00 eur,

- prema kriteriju pretrpljenog straha primjeren joj je iznos od 1.100,00 eur,

- prema kriteriju trajnog smanjenja životne aktivnosti od 3% primjeren je iznos od 500,00 eur, a što je ukupno na ime neimovinske štete iznos od 3.000,00 eur.

28. Naime, ocijenjeno je da zaostalo naruženje u vidu malih i gotovo nevidljivih ožiljaka, što se uvjerio sud i osobnim opažanjem na ročištu 28. siječnja 2025.,a koji nisu vidljivi trećima, niti je tužiteljica dokazala u kojim situacijama joj prema trećima i na koji način izazivaju nelagodu, pa stoga sud ne nalazi da je po toj osnovi pretrpjela štetu da bi imala pravo na pravičnu novčanu naknadu po kriteriju naruženja.

29. Po osnovi prava na naknadu nenovčane imovinske štete za pružanu pomoć u kućanstvu od strane njezine kćerke kao nekvalificirane osobe koju nije plaćala temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a i članka 223. stavak 1. ZPP-a dosuđuje joj se iznos od 550,00 eur što je za ukupno 110 sati tako pružene pomoći u iznos od 5,00 eura po satu.

30. Stoga joj je dosuđen ukupni iznos od 3.550,00 eur, dok je preostali iznos od 1.800,00 eur odbijen kao neosnovan jer je prekomjeran okolnostima slučaja i pretrpljenim posljedicama tužiteljica.

31. Na dosuđeni iznos štete tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno odredbama članka 29. stavak 1 i 2. ZOO-a.

32. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je cjelokupno liječenje zadobivenih ozljeda tužiteljice u štetnom događaju provedeno prije podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 11. lipnja 2024. (medicinska dokumentacija temeljem koje je provedeno vještačenje datira prije toga datuma), dosuđene su joj zatezne kamate od sljedećeg dana, 12. lipnja 2024. pa do isplate. Jednako su joj sukladno sudskoj praksi, dosuđene i zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu u vidu naknade za nestručno pruženu pomoć u kućanstvu za vrijeme njezine nesposobnosti uslijed liječenja od ozljeda (posebice slomljenog palca), jer je i ta pomoć bila pružena prije podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151. stavak 1., članka 154. stavak. 2. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje:Tarifa).

34. Od ukupno postavljenog konačnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.350,00 eur uspjela je u cijelosti dokazati osnovu tužbenog zahtjeva odnosno 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 66,35%, što je konačni uspjeh (166,35%:2) od 83,17%, dok je tuženik uspio stvoriti samo 33,65%. Stoga se tužiteljici sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a dosuđuje opravdani trošak postupka u omjeru od 49,52%.

35. Opravdani su joj troškovi sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1 Tarife) u visini od 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastava obrazloženih podnesaka od 19. prosinca 2024., 3. travnja 2025. i 5. svibnja 2025. u visini po 100 bodova za svaki te primjenom Tbr. 8/2 Tarife, a za sastav podneska od 29. siječnja 2025., podneska od 17. veljače 2025. i 19. ožujka 2025. po 25 bodova za svaki primjenom Tbr. 8/4 Tarife, te za zastupanje na tri ročišta po 100 bodova za svako po Tbr. 9/1 Tarife, a što je ukupno 875 bodova što po Tbr. 54. Tarife za vrijednost boda od 2,00 eur čini iznos od 1.750,00 eur. Na taj iznos pripada joj po Tbr. 46. Tarife pravo na PDV od 25% što iznosi daljnjih 437,50 eur. K tome joj pripada pravo i na troškove plaćene sudske pristojbe na tužbu od 63,23 eur te u istom iznosu za dužnu pristojbu na presudu. Navedeno ukupno iznosi 2.313,96 eur opravdanih troškova kojih joj se sukladno uspjehu u parnici dosuđuje 49,52% što iznosi 1.145,87 eur. K tom trošku u cijelosti joj je opravdan i iznos od 300,00 eur plaćen na ime provedenog medicinskog vještačenja koje je bilo potrebno neovisno o djelomičnom uspjehu u parnici tako da joj se dosuđuje ukupno troška postupka u iznosu od 1.445,87 eur.

37. Nisu joj priznati na teret tuženika zatraženi troškovi sastava podneska od 5. travnja 2023. koji se ni ne nalazi u spisu (ovaj postupak je započeo 28. kolovoza 2024.), zatim podneska od 2. rujna 2024. kojim je dostavila sudu uplatnicu o plaćenoj pristojbi koju je trebala dostaviti uz tužbu, kao ni za sastav podneska od 10. lipnja 2025. kojim je u bitnome ponovila navode iz prethodnog podneska, a mogla ih je iznijeti, ukoliko je smatrala potrebnim i na predstojećem ročištu.

38. Tuženiku pak ne pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Vrbovcu 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obavještena o tom ročištu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko nije bila uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DN-a:

1. odvj. Dragutin Rendeli, Sesvete

2. odvj. Zoran Žakula, Zagreb