Poslovni broj : Pn-181/2022-48

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu tog suda Branku Hercegu, kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice AŠ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin , odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba , Palmotićeva 37/I protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 , koju zastupaju punomoćnici ŽŠ , zaposlenici tuženika i po punomoćnicima AŠU , Dori Hanžeković Žuža i Ani Pintar, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22 radi naknade štete , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 10. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ŽŠU, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu i punomoćnice tuženika Ane Pintar, odvjetnice u Zagrebu , dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice : AŠ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 19. prosinca 2024.

II

Tuženiku: Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 se nalaže da tužiteljici : AŠ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova naknade štete isplati iznos od 10.400,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. travnja 2021. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi do 31.prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana

III.

Tuženiku: Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 se nalaže da tužiteljici : AŠ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.980,61 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana 25. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice: AŠ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika : Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 , OIB: 26187994862 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.663,11 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.Tužiteljica AŠ u tužbi tvrdi da je dana 28. srpnja 2019. zbog ozljede zadobivene padom zaprimljena u KB ,,Sveti Duh ''gdje je rtg snimanjem utvrđeno da joj je potrebna operacija lijevog kuka zbog čega je hospitalizirana, a tužiteljica je prije zaprimanja u bolnicu bila dobrog zdravstvenog stanja i tijekom boravka te skrbi u bolnici, tužiteljica je u KB ,,Sveti Duh'' zadržana u bolnici od 28. srpnja 2019. do 30. rujna 2019., a operacija je konstantno odgađana da bi ju u konačnici odbili operirati u KB ,,Sv. Duh'', a tužiteljica je čitavo vrijeme ležanja u bolnici trpjela pojačane bolove i strah obzirom je bila zabrinuta za svoje zdravstveno stanje i ishod liječenja, a nitko od liječnika je nije obavijestio o razlogu zbog kojeg se odgađa operacija te je tužiteljica po otpustu iz KB ,,Sv. Duh'' zaprimljena i uspješno operirana te izliječena u KBC ,,Sestre Milosrdnice'' i tužiteljica ističe da je osiguranik tuženika, KB ,,Sveti Duh '' u vrijeme štetnog događaja imao s tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, s time da odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz činjenice da je odredbom čl. 1061. ZOO propisano kako za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuju trećoj osobi, odgovara pravna osoba (poslodavac) kod koje je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete pa se u cilju mirnog rješenja tužiteljica obratila tuženiku Odštetnim zahtjevom od 26. travnja 2021. , međutim isti je otklonio tužiteljičin zahtjev i stoga je tužiteljica radi zaštite svojih prava prisiljena ustati tužbom te tužiteljica ističe da je zbog svega gore navedenog došlo do povrede prava njezine osobnosti te je ona, do operativnog zahvata, dulje trpjela dodatne intenzivne bolove, dodatan intenzivan strah te je nastupilo privremeno smanjenje životne aktivnosti zbog čega je trpjela duševne boli pa slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, i to iznos od 8.000,00 kn za fizičke bolove, iznos od 10.000,00 kn za pretrpljeni strah, iznos od 30.000,00 kn za duševnu bol zbog smanjene životne aktivnosti, odnosno ukupan iznos od 48.000,00 kn s zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 26. travnja 2021. pa do isplate te traži i trošak parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2.

Tužiteljica je podneskom od dana 19. prosinca 2024. , nakon provedbe medicinskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev tako da od tuženika traži naknadu štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje: po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.700,00 EUR , po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.700,00 EUR i po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 6.000,00 EUR s zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 26. travnja 2021. pa do isplate te traži i trošak parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu tvrdi da priznaje pasivnu legitimaciju iz razloga što je osiguranik tuženika u vrijeme štetnog događaja kod tuženika imao zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti broj: 078700043603 , ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno posljedičnu vezu između postupanja osiguranika tuženika i štete te odgovornost osiguranika tuženika za povredu prava osobnosti tužiteljice te ističe da je osiguranik tuženika u postupanju sa liječenjem tužiteljice postupao u skladu s pravilima struke te navodi da je tužiteljica kod osiguranika tuženika primljena na kirurški odjel dana 28. srpnja 2019. nakon što je ranije pala te tom prilikom zadobila prijelom vrata bedrene kosti i da je prilikom zaprimanja kod osiguranika tuženika bio planiran operativni zahvat, a u pripremi za zahvat učinjena je standardna laboratorijska obrada, gdje je s obzirom na visoku vrijednost upalnih parametara tužiteljici dijagnosticiran urinoinfekt i s obzirom na složenu urinarnu infekciju, kao i početnu upalu pluća, dob tužiteljice (76 godina), opće stanje te tjelesnu masu (cca 40 kg), kirurško liječenje je odgođeno radi saniranja urinarne infekcije te je tužiteljica liječena antibiotskom terapijom prema nalazima antibiograma te tuženik tvrdi da je budući da kod tužiteljice nije došlo do smirenja upale, tužiteljica prebačena na nefrološki odjel radi daljnjeg liječenja uz uputu provođenja fizikalne terapije i da u konkretnom slučaju fizikalna terapija nije predložena radi liječenja prijeloma kuka već radi održavanja tjelesne kondicije te jačanja muskulature ozlijeđenog ekstremiteta , a da se nakon poboljšanja urinoinfekta tužiteljica dogovorno premješta na kirurški odjel KBC „Sestara milosrdnica“ ,gdje je i učinjen operativni zahvat dana 28. listopada 2019. te tuženik ističe da u postupanju osiguranika tuženika nije bilo propusta i da je liječenje tužiteljice obavljeno prema pravilima liječničke struke i uobičajene prakse postupanja, upravo iz razloga, jer je urinoinfekt kontraindikacija za operativni zahvat, a osim toga tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na jačinu i karakter ozljeda kod tužiteljice te predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i traži od tužiteljice naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom, s time da se tuženik u odnosu na precizirani tužbeni zahtjev od 19. prosinca 2024. protivi preinaci tužbe , jer je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice ( list 7 do 31 spisa ), uvid u Odštetni zahtjev od 26. travnja 2021. , uvid u Odluku tuženika povodom pritužbe / prigovora tužiteljice od 1. rujna 2021., uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Božidara Šebečića , saslušan je navedeni vještak na glavnoj raspravi , saslušani su svjedoci FŠ, PŠ, SŠ, EŠ, ĐŠ, CŠ, ČŠ, UŠ, OŠ i HŠ te je saslušana tužiteljica AŠ u svrhu dokazivanja.

5. Nesporno je da je tužiteljica AŠ pala i ozlijedila lijevi kuk te da je zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti.

6. Nesporno je da je tužiteljica primljena u Opću bolnicu ,, Sveti Duh'' gdje je liječena na Odjelu za traumatologiju do 9. rujna .2019. (oko 6 tjedana) nakon čega je prebačena na Odjel za nefrologiju gdje je liječena do 30 rujna 2019.

7. Nesporno je da su nakon primitka na Odjel traumatologije kod tužiteljice nađeni visoki upalni parametri (CRP) , a u mokraći su izolirane multirezistentne bakterije (Klebsiella pneumoniae ESBL Oxa-48, Enteroccocus faecium, Escherichia coli) i nesporno je da je tužiteljica liječena antibioticima prema antibiogramu , ali nije došlo do eliminacije bakterija iz urina pa je prebačena na Odjel nefrologije gdje je nastavljena antibiotska terapija nakon čega su iz urina izolirane gljivice, candida albicans.

8. Nesporno je da je tijekom boravka na Odjelu za traumatologiju, operativni zahvat ugradnje djelomične proteze kuka odgađan zbog uroinfekcije i rizika za razvoj infekcije kuka nakon operacije te se u cijelosti odustalo od operativnog zahvata pa je tužiteljica otpuštena kući.

9. Nadalje je nesporno da je dva tjedna nakon otpusta iz bolnice ,, Sveti Duh'' primljena na Kliniku za bolesti srca i krvnih žila KBC ,,Sestre milosrdnice'' radi preoperativne kardiološke obrade, što je učinjeno i započeta je eradikacije uroinfekcije kombiniranom antibiotskom terapijom, a nesporno je da je nakon tjedan dana prebačena na Odjel za traumatologiju gdje je ponovno u urinokulturi izolirana bakterija Klebsiella pneumoniae ESBL Oxa-48 ,a hemokultura je bila sterilna i nakon provedene antibiotske profilakse, dana 28. listopada 2019. je operirana i ugrađena joj je djelomična (parcijalna) endoproteza lijevog kuka.

10. Nesporno je da je osiguranik tuženika, KB ,,Sveti Duh '' u vrijeme štetnog događaja imao s tuženikom zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti br. 078700043603 te dakle nije sporna pasivna legitimacija tuženika .

11.

Nesporno je da je tužiteljica podnijela Odštetni zahtjev tuženiku dana 26. travnja 2021. , a da je tuženik svojom Odlukom povodom pritužbe / prigovora tužiteljice od 1. rujna 2021.otklonio mogućnost naknade štete.

12. Sporno je da li su liječnici KB ,,Sveti Duh '' odgovorni za nastalu neimovinsku štetu tužiteljici, a sporna je i visina te štete.

13. Tužiteljica AŠ je izjavila da je dana 28.srpnja 2019. pala i slomila ,odnosno „zdrobila“ desni kuk te je dovezena na hitni bolnički prijem u bolnicu,, Sveti Duh'' gdje ju je primio tada dežurni liječnik dr. PŠ, ali je on ubrzo otišao na pauzu te ju je preuzeo specijalizant , koji po njenoj ocjeni nije znao što učiniti te ju je poslao da obavi laboratorijske pretrage , a također je upućena i obavila je RTG snimanje kuka i liječnici ponovno zapravo nisu znali što da učine s njom. Tužiteljica tvrdi da nakon što je obavila te pretrage pozvani su medicinski tehničari , koji su ju posjeli u invalidska kolica i odvezli u sobu na odjel kirurgije te je tamo ležala u krevetu i navedenog dana liječnik ju uopće nije došao pogledati i pregledati, a drugog dana kada je liječnik došao sa medicinskom sestrom u vizitu, ona je bila nepokretna, nije se mogla niti u krevetu okrenuti i jako ju je boljelo i to na mjestu gdje je pala, a sjeća se da je pala na neko kamenje, s time da su taj drugi dan liječnici odlučili da joj daju infuziju i također antibiotik. Tužiteljica navodi da nije mogla jesti te su joj i stoga dali spomenutu infuziju i antibiotik, a dr. A je rekao da joj daju antibiotik, jer postoji urinarna infekcija i da će ju operirati kroz nekoliko dana. Tužiteljica navodi da je nakon tjedan dana pitala liječnika da li će ju sutra operirati i liječnik joj je rekao da to ne mogu učiniti pa je i dalje trebala primati antibiotik kao i infuziju, a ništa joj više nisu dali, s time da nije ništa jela, međutim nakon što joj je sin donio kekse i vodu, liječnik je rekao da to ne smije jesti te je rekao medicinskoj sestri da baci to što joj je sin donio. Tužiteljica se sjeća da su kroz to vrijeme dok je ležala na odjelu, došli liječnici i to je bila tzv. velika vizita liječnika u kojoj je bio i liječnik dr. SŠ te navodi da se slabo osjećala, odnosno da je znatno smršavila te je tada pitala kada će biti operirana, a dr. PŠ joj je na to rekao da „što ima pitati kada je sva trula“. Nadalje , tužiteljica navodi da je oko 13,00 sati došao u njenu bolničku sobu dr. SŠ i pitao ju da li želi ozdraviti, da će joj pomoći te ju je prebacio na odjel nefrologije, kojem je on bio na čelu, a tamo su joj davali čak i hranu, a na tom odjelu joj nisu davali infuziju te je imala sve ruke otečene zbog primanja infuzije i sjeća se da su je hranili sa grizom i dobivala je i pila na slamčicu svako jutro flašicu u kojoj je bio sadržaj koji zamjenjuje obrok. Također tužiteljica tvrdi da je dr. SŠ svaki dan dva puta dolazio k njoj u sobu i pitao ju ide li njeno stanje na bolje, a i često su u bolnici vršili laboratorijske pretrage. Tužiteljica navodi da je nakon 10 dana došao laboratorijski nalaz , koji je bio uredan i tada joj je rečeno da bi sada mogla na operaciju pa je dr. SŠ nakon toga otišao do dr.PŠ i objasnio mu situaciju te da ju može operirati, a dr.PŠ je rekao da on to neće učiniti. Tužiteljici je to poznato, jer je dr.SŠ došao u njenu sobu i rekao da više ne može biti na odjelu, a da ju dr.PŠ ne želi operirati pa su ju istog dana otpustili iz bolnice ,,Sveti Duh'' kući. Tužiteljica tvrdi da je bila kod kuće, međutim bilo joj je sve gore i jako ju je boljelo na mjestu gdje je bio zdrobljeni kuk te je njena snaha zvala bolnicu ,,Sestre milosrdnice'' da ju prime na liječenje i odmah je primljena u bolnicu i tamo je operirana, a prije toga su joj četiri dana obavljali pretrage prije operacije te su nalazi za operaciju bili uredni i tako je operirana. Tužiteljica tvrdi da je operacija dobro prošla, drugi dan ju nije više boljelo i nakon 10 dana je otpuštena kući, a sjeća se da je medicinska sestra dolazila kod nje u kuću i tamo joj pomagala vježbati i to je trajalo sveukupno mjesec dana, a nakon toga je otišla na daljnju rehabilitaciju u Stubičke Toplice. Tužiteljica navodi da joj je nakon obavljene rehabilitacije bilo bolje te se prvo kretala pomoću tzv. hodalice, a potom se kretala pomoću dvije štake i sada se kreće sa jednom štakom, a ima i pomoćna kolica koja gura ispred sebe, ali i dalje povremeno osjeća bolove , ali ne u kukovima, već u koljenima . Nadalje tužiteljica tvrdi da prije kritičnog događaja nije imala nikakvih zdravstvenih problema s kukovima, a i rijetko je dolazila k liječniku, jer zbog svog zdravstvenog stanja nije niti trebala. Tužiteljica tvrdi da s obzirom na ozljedu, koju je zadobila bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega, koju su joj kod kuće pružali sin i snaha, a kao što je rekla dolazila je ujutro medicinska sestra te dva puta tjedno fizioterapeut.

14. Svjedok dr FŠ je izjavila da je , kao liječnica bila zaposlena u bolnici ,,Sveti Duh'' u Zagrebu i radila je na odjelu nefrologije iste bolnice do 31. prosinca 2022., a da je u mirovini od 1.siječnja 2023. Svjedok se ne sjeća liječenja tužiteljice od srpnja 2019. do rujna 2019. Svjedok navodi da može općenito reći da ukoliko pacijent ima urinoinfekt da se u tom slučaju odgađa operativni zahvat, kao što je primjerice operacija kuka dok se taj urinoinfekt ne izliječi, jer ukoliko bi se izvršila operacija kuka tada postoji mogućnost raznih komplikacija pa čak i do nastupanja sepse, a to može govoriti i iz svog osobnog primjera, jer mora na operaciju kuka, a zbog urinoinfekta je to odgođeno pa je sada na liječenju antibioticima te što se tiče liječenja urinoinfekta, u početku se daje antibiotik širokog spektra, ali je bitno za liječenje urinoinfekta da se izvrše laboratorijske pretrage pri čemu misli na urinokulturu i tvrdi da se tada dobije antibiogram kako bi se utvrdilo o kojim se bakterijama radi i 5 do 7 dana traje ta analiza i nakon što se utvrdi o kojoj se bakteriji radi liječnik dobije popis antibiotika i ovisno o tome o kojoj se bakteriji radi tada se pacijentu daje taj antibiotik i terapija. Svjedok navodi da ako je tako navedeno u dokumentaciji da je doista tužiteljica na odjelu nefrologije bila 9.rujna 2019. , a što se tiče razdoblja od 28.srpnja 2019. kada bi prema dokumentaciji tužiteljica bila u bolnici pa do prijema na njezin odjel, ne zna da li je tužiteljica primala kakvu antibiotsku terapiju, jer to spada u domenu kirurga s obzirom da joj se prema dokumentaciji navodi da je tužiteljica primljena na odjel sa multirezistentnom urinoinfekcijom i da bi inače sve trebalo biti navedeno u dokumentaciji da je rađena urinokultura i prema nalazu urinokulture, ako su bile bakterije primila je antibiotik prema vrsti bakterije, a što se tiče navoda u medicinskoj dokumentaciji , gdje je navedeno da je tužiteljica otpuštena sa odjela nefrologije, pojašnjava da je to učinjeno nakon primjenjene antibiotske terapije i urinokulture, a s obzirom da se radilo o multirezistentnoj bakteriji, a što zahtjeva ponavljanje urinokulture i liječenje antibioticima i vrlo često se nakon liječenja pojavljuje kandida, s kojom pacijent može ići kući pa je vjerojatno to bilo i u konkretnom slučaju. Svjedok nadalje navodi da kada se u medicinskoj dokumentaciji spominju bakterije ,,escherichia coli '' i ,,klebsiella pneumonija, da E.Coli izaziva urinoinfekt, kao i klebsiela pneumoni'', a koja može izazvati razne upale u organizma, kao što je upala pluća i upala sinusa te se ,,klebsiella pneumonia'' teško liječi sa ciljanim antibioticima kao meropenem i colistin, a što je vjerojatno korišteno u konkretnom slučaju i tvrdi da je liječenje takve bakterije dugotrajno. Svjedok tvrdi da što se tiče medicinske dokumentacije da su bili povišeni trombociti i da je hematolog dalje preporučio obradu da se u tom slučaju konzultura hematolog i radi se punkcija srži mijelogram, a to se radi da li je posljedica infekata ili se radi o hematološkoj bolesti i takav zahvat ovisi o pristanku pacijenta te da ukoliko pacijent ne pristane odmah na punkciju koštane srži, ako se radi o kroničnom urinoinfektu, tada se ništa posebno neće dogoditi, međutim ukoliko se radi o hematološkoj bolesti to može utjecati na zdravstveno stanje pacijenta i potrebna je daljnja hematološka kontrola, a sve kako je to preporučeno. Svjedok tvrdi glede zaključka u otpusnom pismu o otpuštanju pacijentice kući, da je od njezine strane završeno liječenje i tužiteljica je otpuštena s odjela nefrologije .

15. Svjedok dr. PŠ naveo je da je zaposlen u bolnici ,,Sv.Duh'' u Zagrebu te radi na odjelu traumatologije, ali s obzirom na protek vremena nema nekih posebnih saznanja u vezi liječenja tužiteljice. Svjedok tvrdi da o tome da li će netko biti operiran odlučuje anesteziolog, odnosno on odlučuje da li je pacijent takvog zdravstvenog stanja da se može operirati, a što se tiče potpisa otpusnog psima, to čine tri najstarija liječnika te je tako i on potpisao otpusno pismo dok ne zna tko je konkretno bio liječnik tužiteljice, međutim navodi da su u tome svi sudjelovali te također tvrdi da u slučaju da se pacijent doveze kolima hitne medicinske pomoći npr. s prijelomom kuka, tada takvog pacijenta prima specijalizant ili najmlađi kirurg bez obzira na subspecijalizaciju te se vrši RTG snimanje i potom se zove dežurni traumatolog ili neko od strane liječnika uže specijalnosti, ako je traumatolog tada u službi i da postoji 5 traumatologa u bolnici pa je nemoguće očekivati da će netko baš svaki dan od traumatologa biti u bolnici. Svjedok tvrdi da je točno da je tužiteljica od 28.srpnja 2019. do 9.rujna 2019. bila na odjelu traumatologije, da su ju traumatolozi pregledavali, rađena je laboratorijska obrada te snimanje i nakon toga anesteziolog donosi zaključak da li će netko biti operiran ili ne te što se tiče premještanja pacijentice iz odjela traumatologije na odjel nefrologije da nakon toga ne prati pacijenta, ako se napiše da je potrebno konzervativno liječenje s time da je pojasnio da u slučaju frakture kuka isto se ne liječi operativno nego mirovanjem u krevetu kroz tri mjeseca i to koliko je potrebno da zaraste kuk i to makar „krivo“, a operacija se provodi samo kako bi se spriječile razne zdravstvene komplikacije uzrokovane dugotrajnim ležanjem i to kao npr. upala pluća, atrofija mišića i slično. Svjedok navodi da se na traumatološkom odjelu obavlja fizikalna terapija uz fizioterapeuta gdje se provode vježbe disanja i sprječavanje razvoja pneumonije. Svjedok ističe da se prilikom prijema pacijenta u bolnicu sa sličnim ozljedama najprije radi RTG snimanje i najnužnija laboratorijska obrada, a što se tiče ostalih pretraga one se rade tijekom hospitalizacije na odjelu pa tako pretraga urina i slično te navodi da prilikom prijema pacijenta i laboratorijskih pretraga, ako je utvrđena kakva infekcija da se tada uvodi antibiotska terapija po iskustvu liječnika, a kada mu se predočava nalaz iz medicinske dokumentacije navodi da je primijenjena takva terapija i ako je ponavljana urinokultura tada se dalje primjenjuje antibiotska terapija prema toj urinokulturu i uzročniku urinoinfekcije, a to nije kontraindikacija za operaciju već je kontraindikacija za operaciju opće stanje pacijenta, ali to može biti i urinoinfekcija te ističe, što se tiče stavljanja proteze da se ista ne može staviti ukoliko je bilo gdje u tijelu kakva infekcija pa npr. i u slučaju infekcije kod zuba niti tada se to ne čini, s time da je potrebno izliječiti uroinfekciju pa nakon toga staviti protezu i to ne rade traumatolozi nego ortopedi.

16. Svjedok dr. JŠ je izjavio da je zaposlen u bolnici ,,Sveti Duh '' na poslovima kirurga, a svjedok se ne sjeća s obzirom na protek vremena nečega o liječenju tužiteljice u bolnici ,,Sveti Duh ''. Svjedok tvrdi da je standardni postupak kod prijema bolesnika u bolnicu taj da se izvrši pregled bolesnika i provedu potrebna snimanja i laboratorijske pretrage. Svjedok se prisjeća da je doista bio nazočan prilikom prijema tužiteljice u bolnici te da je u to vrijeme bio specijalizant , a da je uobičajeno u svakoj bolnici da na hitnom prijemu rade specijalizanti uz nadzor starijeg liječnika, a inače u slučaju detektiranja urinoinfekcije tada se pristupa adekvatnom liječenju i to antibiotskom terapijom, ali da nije sudjelovao na odjelu gdje je liječena tužiteljica, jer je bio specijalizant druge grane medicine, a ne traumatologije.

17. Svjedok dr. SŠ je izjavio da je on voditelj odjela nefrologije u bolnici ,,Sveti Duh'' u Zagrebu te da se ne sjeća tužiteljice odnosno njezinog liječenja u toj bolnici . Svjedok se sjeća da je tužiteljica slomila kuk i u takvim slučajevima se pacijent ,konkretno tužiteljica ,prima na odjel traumatologije ,kao što je to uobičajeno, a vjerojatno je da je tužiteljica imala neku infekciju pa je primljena na odjel nefrologije te je vjerojatno premještena sa odjela traumatologije na odjel nefrologije. Svjedok tvrdi da se obično u takvim slučajevima radi o urinarnoj infekciji, a ona se liječi antibioticima. Svjedok navodi da je on internista, ali teža infekcija upućuje na to da se ne vrši operacija, u konkretnom slučaju kuka, a istaknuo je da on ne operira niti donosi indikacije za operaciju te da takvu ocjenu da je netko sposoban za operaciju donose operateri i anesteziolog. Svjedok tvrdi da mu je poznato da tužiteljica nije operirana u bolnici ,,Sveti Duh '' , a s odjela nefrologije tužiteljica je upućena svojoj kući te se sjeća da su urinarnu infekciju spriječili odnosno izliječili, a i kontaktirali su traumatologa i to u vezi operacije tužiteljice te ne zna iz kojih razloga tužiteljica nije operirana u bolnici ,,Sveti Duh'' . Svjedok navodi da što se tiče bakterije pneumonija radi se o bakteriji klebsiella pneumoniae ESBL, a ta oznaka ESBL znači da je bakterija otporna na antibiotik, a oznaka OXA 48 znači da je ta bakterija posebno otporna na antibiotsku terapiju i postoje samo jedan do tri antibiotika na koje ta bakterija reagira odnosno na koje je osjetljiva tako da se ne može reći da se radi o banalnoj infekciji već o teškoj infekciji sa otpornom rezistentnom bakterijom i to zahtjeva duže liječenje, a da bi se to utvrdilo potrebno je uzeti urinokulturu i izolirati bakteriju i staviti na hranilište da bi se utvrdio uzročnik i upravo se u konkretnom slučaju radilo o gore spomenutoj bakteriji. Svjedok tvrdi da je u konkretnom slučaju tužiteljica imala visoke upalne parametre, temperaturu, drhtavicu, odnosno konkretnog se slučaja baš i ne sjeća, ali uobičajeno tako izgleda takva infekcija te je vjerojatno on odlučio o tome da se sa odjela traumatologije tužiteljica prebaci na odjel nefrologije, a sve uz konzultaciju doktora traumatologa i tvrdi da u slučaju kada je došlo do izlječenja spomenute infekcije, o operaciji odlučuju traumatolog i anesteziolog, a da nije došlo do izlječenja infekcije tada tužiteljica ne bi bila otpuštena kući te da se po zakonu pacijent obavještava o njegovom zdravstvenom stanju i njegovim problemima.

18. Svjedok dr. EŠ je izjavila da je ona obiteljski liječnik tužiteljice AŠ te da joj je poznato da je tužiteljica slomila kuk, a pošto je prošlo već dosta vremena od tog slučaja prisjetila se iz podataka u zdravstvenom kartonu te se tako sjeća da je od kraja srpnja 2019. do kraja rujna 2019. tužiteljica bila na bolničkom liječenju u bolnici ,,Sveti Duh''. Svjedok se također sjeća da je u svibnju 2019. tužiteljica obavljala laboratorijsku obradu i da se radilo o redovnoj kontroli, a to nije imalo veze sa operacijom kuka. Svjedok se sjeća da je sin tužiteljice došao po nalaze krajem rujna mjeseca 2019., a tada joj je rekao da mu je majka dva mjeseca u bolnici nakon pada kod kuće i loma kuka i rekao joj je da je tužiteljica došla u bolnicu bolesna i još nije operirana, ne znaju što joj je i isprintan mu je nalaz od 30.svibnja 2019. i zapravo svi nalazi koji su taj dan učinjeni. Svjedok se ne sjeća da li je, što se tiče zdravstvenog stanja tužiteljice, bilo sve u redu prije odlaska u bolnicu ,,Sveti Duh '' u srpnju 2019. Svjedok navodi da je prema podacima iz zdravstvenog kartona sin tužiteljice došao k njoj 10.listopada 2019. i da je tužiteljica naručena na bolničko liječenje u bolnici Sestre milosrdnice 14. listopada 2019. te da će biti obrađena i prebačena na kirurgiju i operirana, a to je sve prema navodima sina tužiteljice. Svjedoku je poznato da je nakon toga tužiteljica operirana u bolnici ,,Sestre milosrdnice'' pa je potom bila na rehabilitaciji u Stubičkim Toplicama te je nakon toga bila fizikalna terapija u kući, odnosno njega u kući i ne sjeća se da li bi tužiteljica u kritičnom razdoblju imala kakvu infekciju odnosno plućnu i urinarnu. Svjedok tvrdi da tužiteljica prije navedenog događaja nije često kod nje dolazila, da je bila aktivna, da je uzimala propisanu liječničku terapiju u vezi s visokim krvnim tlakom, da je vozila automobil te da tužiteljica nije bila zahtjevna odnosno naporna i „cendrasta“ te nije bila svaki tjedan u njenoj ordinaciji.

19. Svjedok ĐŠ je izjavio da se ne sjeća nekih detalja u vezi liječenja tužiteljice,a sjeća se da je u to vrijeme radio kao specijalizanat u bolnici ,,Sv.Duh'' u Zagrebu. Svjedok tvrdi da je on internist i koliko se prisjeća, tužiteljica je završila na odjelu zbog urinarne infekcije, a njegov je posao, kao specijalizanta uzeti anamnezu od tužiteljice dok što se tiče daljnje odluke o liječenju pacijentice i eventualnom otpustu iz bolnice na to nema nikakvog utjecaja. Svjedok navodi da što se tiče urinarne infekcije uobičajeno je uzeti od pacijentice urinokulturu te prema nalazu urinokulture odlučiti ,koji se antibiotik ima primijeniti, a što se tiče bakterije klebsiella pneumoniae tvrdi da se radi o dosta otpornoj bakteriji na antibiotike. Svjedok navodi da ne može odgovoriti u vezi s tim da li se pacijentica, koja ima urinalnu infekciju može operirati , odnosno o tome odlučuje kirurg, ali općenito ortopedske operacije zahtijevaju sterilnu urinokulturu, a zapravo se radi o stvarima vezano za traumatologiju, a ne za internu medicinu te da ne zna da li je u svezi s liječenjem tužiteljica upućena iz bolnice ,,Sv.Duh'' u neku drugu bolnicu. Svjedok navodi da o premještaju odlučuje konzilijarni liječnik i to u slučaju premještaja s jednog odjela na drugi, bilo unutar iste klinike ili različitih klinika, a inače liječenje spomenute bakterije traje 7 do 10 dana, što sve ovisi o bakteriji i o potrebnoj terapiji i ukoliko je potrebna oralna ili intervenska terapija. Svjedok ne zna da li su na odjelu bolnice ,,Sv.Duh '' uspjeli kod tužiteljice izliječiti bakteriju. Svjedok navodi da ukoliko je postojalo više bakterija, kao što je gore spomenuta bakterija, zatim escherichia coli, enterococcus, isto bi se radilo o istom trajanju liječenju, ako antibiogram to pokazuje te ukoliko postoji više bakterija i ako se da odgovarajući lijek takvo liječenje se neće produžiti , a glede candida aibicans ne zna da li je to kontraindikacija u smislu da se ne izvrši operacija.

20. Svjedok CŠ je izjavio da je gotovo svoj cijeli radni vijek radio kao liječnik u KBC,, Sestre milosrdnice '' i to kao specijalist opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, subspecijalist traumatolog te što se tiče liječenja tužiteljice ne sjeća se svih detalja liječenja. Svjedok je izvršio uvid u otpusno pismo od 8. studenog 2019. te tvrdi da je on bio operater tužiteljice. Svjedok navodi da otpusno pismo nije on potpisao pa ga smatra neautoriziranim i tvrdi da je on bio tada u funkciji voditelja odjela. Svjedok navodi da je on poslije operacije, koja je bila 28. listopada 2019. pregledao pacijenticu , tužiteljicu ambulantno 18.prosinca 2019. kada je utvrdio da je samostalna i pokretna uz pomoć hodalice, da je postoperacijski status mjesto operacije kuka uredno, rendgenska slika kuka pokazala je stabilnu endoprotezu lijevog kuka te je predložio fizikalnu terapiju i kontrolu po završetku iste. Svjedok se sjeća da je obitelj tužiteljice tražila operaciju u njegovoj bolnici, jer su prema njihovim navodima dobili kontraindikaciju o operaciji u bolnici ,,Sveti Duh '' . Svjedok navodi da je prema dokumentaciji koju ima na uvidu do prijeloma lijevog kuka došlo 28.srpnja 2019., a tužiteljica je operirana 28. listopada 2019., što znači tri mjeseca nakon prijeloma te se radilo o vrlo komplicioniranom epidemiološkom slučaju, jer je kod pacijentice ustanovljena infekcija bakterijom klebsiella pneumoniae oxa-48, što znači da se radi o izrazito rezistentnoj bakteriji, koja je osjetljiva na rezistentne antibotike , koji se mogu davati samo u bolnici, što znači da su potrebne mjere izolacije u liječenju, a također je k tome nađena i druga bakterija vankomicin rezistentni enterokok, enterococcus faecium, (VRE), a i ta bakterija predstavlja potrebu izolacije pod nadzorom kliničkog farmokologa i uz njegovo dopuštenje urađena je operacija ugradnje djelomične proteze kuka. Svjedok tvrdi da je na operaciji oduzeto dio tkiva kuka koje je poslano na bakteriološku analizu te je ona uslijedila nakon operacije kuka , a s obzirom na to, tužiteljici je ugrađena djelomična endoproteza kuka, kako bi u slučaju razvoja infekcije nakon operacije mogli jednostavno izvaditi implatant. Svjedok tvrdi da tužiteljica nije dolazila k njemu na kontrolu te ne zna što se s njom zbivalo dalje i prema dokumentaciji, koju ima na uvidu samo je jednom pregledao pacijenticu , ovdje tužiteljicu. Svjedok tvrdi da prilikom ugradnje endoproteze, u slučaju kada je preteča infekcija, postoji mogućnost ugradnje privremene endoproteze, koja se u stručnoj literaturi naziva „Spacer“ (spejser). Svjedok navodi da je u ovom slučaju ugrađen spomenuti Spacer , koji je u nekom vremenskom periodu trebao biti pretvoren u cementnu ili bescementnu protezu. Svjedok tvrdi da koliko može vidjeti iz navedene dokumentacije, tužiteljica je na njegov odjel došla s odjela interne klinike interne medicine KB ,,Sestre milosrednice'' te da je na taj odjel došla na predoperativnu obradu, a koliko vidi iz dokumentacije prethodno je liječena u bolnici ,,Sveti Duh '' . Svjedok navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je zapravo tužiteljica došla u KBC ,,Sestre milosrdnice '' iz bolnice ,,Sv.Duh'' gdje je liječena urinarna infekcija, ranije navedenom bakterijom klebsiella, a iz dokumentacije vidi da su liječnici bolnice ,,Sv.Duh'' kontraindicirali operaciju, ali ne može reći zbog čega, ali tvrdi da je neoperiranje prijeloma kuka jednako sedamdesetposto povećanju smrtnosti pacijenta, što je navedeno u literaturi te je stoga operacija kuka kod tužiteljice vitalno inducirana. Svjedok ističe da je njegov tim radio isključivo po naputcima kliničkog farmakologa ,koji je uz interniste odobrio operativni zahvat uz anesteziju anesteziologa te korištenje rezervnog antibiotika tijekom operacije i nakon iste određeni period vremena. Svjedok navodi da su oni kao tim isključili postojanje bilo kakve bakterije u tkivu kuka, jer to je važno zbog toga što se na takvo tkivo, kao što je oštećeni kuk lako nasele takve i slične bakterije, a antibiotik tada slabo djeluje, jer taj dio nije prokrvljen. Svjedok napominje da nakon što su izvršili operaciju, nije postojala infekcija , odnosno nije dokazano da bi postojala bakterija. Svjedok tvrdi da prije operacije kod pacijentice traže među inim i nalaz urina te ako je leukocitna esteraza povišena potrebno je tražiti biogram i antibiogram radi toga da bi se isključila urinarna infekcija, a ukoliko ista postoji mora se liječiti i to je standardni postupak, a takve infekcije liječe se ambulantno ili stacionarno ovisno o tome gdje je pacijent te ako se radi o bolničkoj infekciji i to o rezistentnoj bakteriji liječenje je isključivo u bolnici i to u izolaciji. Svjedok tvrdi da urinoinfekcija predstavlja kontraindikaciju za operaciju i to ne trajno već samo za postojanje te infekcije, a nakon 7 dana urednog nalaza može se izvršiti operativni zahvat dok što se tiče trajanja liječenja urinoinfekcije ne može se točno odrediti vrijeme do kada bi isto trajalo već ono traje do normalizacije nalaza urina u smislu urinokulture. Svjedok tvrdi da što se tiče u konkretnom slučaju urinoinfekta indicirano je da se isto liječi u bolnici, a postavljanje tzv. Specera je uobičajena praksa u svim bolnicama u svijetu, ali to nije definitivno rješenje već ga je potrebno kontrolirati te ovisi o tome da li ima bakterija ili nema, jer njega treba u svakom slučaju zamijeniti stabilnim protezama, ali to nije učinjeno u konkretnom slučaju kod tužiteljice. Svjedok ističe da se svakog pacijenta sa rezistentnim bakterijama mora izolirati , što je po pravilima struke, što znači da se mora kontrolirati odjeća, odstraniti odjeća i slično, a ističe da je liječenje tužiteljice bilo pod kontrolom kliničkog farmakologa, a time se zapravo upućuje na to da „možeš“ ili „ne možeš“ izvršiti operativni zahvat.

21. Svjedok ČŠ je izjavio da je zaposlen u bolnici KBC ,,Sestre milosrdnice '' na radnom mjestu , kao kirurg subspecijalist traumatologije. Svjedok se ne može prisjetiti konkretnog slučaja niti mu što dokumentacija sama po sebi znači, s time da može reći da nije njegov potpis na toj medicinskoj dokumentciji – otpusnom pismu već je to potpis od drugog kolege te navodi da može reći općenito, što se tiče operacije kuka da se radi o standardnom postupku i da se ugrađuje proteza kuka. Svjedok tvrdi da ozljeda kuka i neoperiranost kuka kod starijih ljudi povećava smrtnost za 90 % te da ne može vidjeti i točno reći koliko je prošlo vremena u konkretnom slučaju kod ozljede kuka tužiteljice i operativnog zahvata. Svjedok navodi da u slučaju ozljede kuka i iako postoji npr. urinarna infekcija, to nije razlog da se ne izvrši operativni zahvat operacije kuka, ali se i liječi takva infekcija antibioticima te da teoretski svaka infekcija utječe na to da s obzirom da se radi o protezi, kao stranom materijalu može doći do infekcije u području gdje je vršena operacija. Svjedok navodi da on nije bio operater u konkretnom slučaju niti zna tko je to bio i ne zna ništa o tome od kuda je i iz koje je bolnice došla tužiteljica u KBC ,,Sestre milosrdnice''. Nakon što se svjedoku prezentiralo Otpusno pismo iz bolnice KB ,,Sveti Duh'' od 30. rujna 2019. , svjedok navodi da ne postoji indikacija za kirurško liječenje pa kada bi ga profesor na medicinskom fakultetu pitao da li bi u tom slučaju izvršio operaciju, ako bi on odgovorio da ne bi, tada ne bi položio ispit. Svjedok tvrdi, što se tiče ugradnje tzv. „spacer“ (spejser) da se radi o privremenom rješenju i to u slučaju da postoji infekcija i to se čini na način da se izvadi onaj dio kuka, koji se inficirao pa se ugradi taj spacer, ali to nije konačno rješenje te kada se smiri infekcija odnosno izliječi tada se ugrađuje nova proteza i to trajna. Svjedok tvrdi da postoji problem pogotovo bakterija u bolnici te je pogotovo veliki problem ukoliko dođe problem sa bakterijom s drugog mjesta u bolnicu, gdje također postoji dodatna mogućnost zaraze bakterijom, ali je uputa da se posebno kod starijih ljudi nužno operira kuk uz sve mjere predostrožnosti i zapravo je operacija kod takvih starijih ljudi spašavanje života.

22. Svjedok UŠ navodi da je zaposlen u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice, a što se tiče tužiteljice AŠ, tvrdi da je kao liječnik specijalista fizijatar bio voditelj odjela gdje je tužiteljica liječena i sjeća se da je supotpisao otpusno pismo za tužiteljicu, a inače je istu liječila dr.HŠ, koja je otišla u mirovinu. Svjedok tvrdi da se sjeća da je tužiteljica bila 10 dana na odjelu , kojeg je on bio voditelj, a liječila ju je dr.HŠ i radilo se o tome da je tužiteljica bila na privatnom liječenju na njegovom odjelu, ali kasnije nakon 10-tak dana nastavljena je rehabilitacija na Odjelu traumatološke rehabilitacije, koju vodi dr.ZŠ i koji je pacijenticu pregledao kod dolaska i odlaska, a i kasnije je tužiteljica bila na njegovom odjelu 2021. i 2023. gdje je bila na rehabilitaciji te mu je sve to poznato, jer je izvršio uvid u informatički sustav bolnice u kojoj radi pa su mu stoga poznati ti podaci. Svjedok tvrdi da on nije sudjelovao u liječenju tužiteljice i njezinoj rehabilitaciji, već su to činili drugi liječnici. Svjedok se ne sjeća da je uopće vidio tužiteljicu, jer na njegovom odjelu je puno pacijenata i samo u slučaju da ordinirani liječnik nije u mogućnosti obaviti što je potrebno tada može on doći i obaviti pregled, kao i adekvatno liječenje.

23. Svjedok OŠ, sin tužiteljice, naveo je da je njegova majka stradala u nezgodi na način da je pala i slomila kuk, ali se ne sjeća točno kada je to bilo te da je nakon nezgode odvezena u bolnicu ,,Sv.Duh'', ali ne zna da li ju je on odvezao ili hitna medicinska pomoć. Svjedok navodi da se ne sjeća detalja, ali je bio u bolnici ,,Sveti Duh'' te ne zna detalje medicinske obrade njegove majke, ali zna da je prošla kiruršku obradu. Svjedok navodi da njegova majka nije operirana u bolnici ,,Sveti Duh'' pa su stalno ispitivali kada će biti operirana, ali im je rečeno od strane liječnika da ima neku bakteriju i početak operacije se otegnuo da bi na kraju liječnici rekli da ju neće operirati, a zapravo ne zna zbog čega ju nisu operirali te je rečeno da je „prestara“. Svjedoku je poznato da su njegovu majku, s obzirom da ju nisu liječnici u bolnici ,,Sveti Duh'' željeli operirati, preselili na drugi odjel, s time da ne zna na koji odjel je preseljena, a preseljena je „valjda“ radi liječenja bakterije , s time da je on osobno dolazio u posjetu svojoj majci i sjeća se da je kontaktirao sa liječnikom bolnice ,,Sveti Duh'' , dr.PŠ, koji mu je rekao da sve dok se ne izlijeći ta bakterija neće operirati njegovu majku. Svjedok navodi da što se tiče liječenja bakterije na Svetom Duhu ne zna točno da li je njegova majka izliječena od bakterije, ali zna da su ju liječnici poslali kući te je njegova majka bila zapravo u bolnici ,, Sveti Duh '' od kada je došla, otprilike dva do tri mjeseca. Svjedok navodi da nakon što je iz bolnice ,,Sveti Duh'' njegova majka otpuštena kući, može zapravo slikovito reći da je izgledala „mrtvac, mrtvac“ te nije uzimala hranu niti je pila tekućinu i ležala je u krevetu, a koristila je pelene, koje je on morao presvlačiti, a isto tako u tome je pomagala njegova supruga VŠ te je to trajalo otprilike 7 do 10 dana. Svjedok tvrdi da budući je njegova supruga zaposlena u bolnici ,,Sestre milosrdnice '' u Zagrebu, ona se tamo konzultirala s liječnicima i opisala stanje pa su joj liječnici rekli da njegovu majku dovezu u bolnicu ,,Sestre milosrdnice'' , a što su i učinili te da je u toj bolnici njegova majka došla „k sebi“ tako da je bilo moguće izvršiti operativni zahvat pa nije točno da se ona nije mogla operirati , međutim ne zna da li je još u bolnici Sestre milosrdnice tužiteljica imala spomenutu bakteriju, ali o svemu tome postoji medicinska dokumentacija. Svjedok navodi da se ne sjeća točno, ali ,,misli'' da je prošlo dva tjedna od trenutka od kada je njegova majka dovezena u bolnicu ,,Sestre milosrdnice'' pa do operacije kuka. Svjedok tvrdi da je nakon izvršene operacije njegova majka puštena kući te je pohađala rehabilitaciju i bila je u Stubičkim Toplicama i tamo je bila dva do tri tjedna, a i kod kuće je provodila neke manje vježbe te se njeno zdravstveno stanje poboljšalo toliko da sada hoda pomoću pomagala „štake“ i to s jednom ,,štakom '' , ali ima i ostala pomagala , kao što je hodalica i guralica dok po stanu hoda bez ikakvih pomagala te je zadovoljan kako se njegova majka oporavila. Svjedok ne zna da li je prilikom izlaska iz bolnice ,,Sveti Duh'' njegova majka dobila kakvu terapiju i koje vrste je bila ta terapiju , ali je dobila savjete da pokuša vježbati.

24. Svjedok HŠ je izjavila da je bila zaposlena kao liječnica u Specijalnoj bolnici u Stubičkim Toplicama od 14. studenog 1994. do 1.siječnja 2023. kada je otišla u mirovinu te da se ne može točno sjetiti konkretnog slučaja, ali nakon što je izvršila uvid u otpusno pismo svjedok navodi da je ona kao liječnica potpisala otpusno pismo za tužiteljicu AŠ, a isto tako tužiteljica je liječena kod ostalih liječnika ZŠ i dr.Ž te da vidi iz otpusnog pisma da je ona liječila tužiteljicu od 3. siječnja do 13. siječnja 2020. Svjedok navodi da je tužiteljica zapravo bila na privatnom liječenju i imala je pravo na pet terapija i to je bila medicinska gimnastika za parcijalnu endoprotezu, vježbenje u suspenziji, ramena kukovi i koljena, magnetoterapija zdjelice s kukovima + obje šake, kompeks obje natkoljenice, suha masaža ramenog obličja, kao i vježbe ravnoteže i koordinacije (hod uz štake uz stepenice) te da je ona sama prilikom prijama tužiteljice izvršila njezin pregled i utvrdila je njezino zdravstveno stanje da je pokretna uz hodalicu uz četiri noge na duže relacije te da je afebrilna. Svjedok tvrdi da je nakon završenog liječenja, kojeg je provodila utvrdila da je pacijentica kondicijski jača, pokretljivija uz dvije štake , a utvrdila je da po sobi gdje je smještena hoda samostalno bez terapeuta, s time da je pacijentica nastavila specijaliziranu rehabilitaciju prema odluci HZZO, ali se zapravo ne sjeća pacijentice, a ono što je navela je utvrdila u otpusnom pismu, kojeg je imala na uvidu.

25. Medicinski vještak dr Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u dobi od 77 godina pala i ozlijedila lijevi kuk te da je zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti te je vještak mišljenja da je tijekom liječenja tužiteljice u KB ,,Sveti Duh'' učinjena greška zbog toga što je zaključeno da nema indikacije za kirurško liječenje tužiteljice, ali da su djelatnici Opće bolnice ,,Sveti Duh'' ispravno postupili što je zbog nalaza bakterija u mokraći odgođen operativni zahvat, jer nalaz bakterija u mokraći povećava rizika za nastanak infekcije kuka nakon ugradnje endoproteze i ispravno su pokušali davanjem antibiotika po antibiogramu eliminirati bakterije iz mokraće, a kako im to nije uspjelo, definitivno su odustali od operativnog zahvata, a što je greška, jer ugradnja endoproteze nakon prijeloma nije eleketivni zahvat i uz antibiotsku profilaksu tužiteljicu je trebalo operirati prihvaćajući povećani rizik postoperativne infekciju kuka naročito zbog toga što tužiteljica nije imala povišenu temperaturu i kliničke znakove urinarne infekcije, a ugradnja endoproteze kuka je jedini zahvat , kojim se moglo popraviti zdravstveno stanje tužiteljice, a koje se pogoršavalo, smršavila je 25 kg i bila je nepokretna u krevetu i operaciju je trebalo učiniti najkasnije mjesec dana po primitku u bolnicu pa je stoga vještak mišljenja da je zbog propusta u liječenju tužiteljice došlo do narušavanja prava na tjelesno i duševno zdravlje i postoji uzročno posljedična veza između propusta u liječenju i neimovinske štete, a zbog odgođenog operativnog zahvata, tužiteljica je duži period trpjela fizičke bolove i strah, privremeno je duže vrijeme bila smanjena životna aktivnosti, ali nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti zbog odgođenog operativnog zahvata i zbog propusta djelatnika Opće bolnice ,, Sveti Duh '' operacija kod tužiteljice učinjena je 2 mjeseca kasnije te je tužiteljica kroz taj period, trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta te da je kroz navedeni period od 4 tjedna trpjela strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) srednjeg intenziteta, a 4 tjedna strah manjeg intenziteta kumulativno te da je tužiteljici kroz 2 mjeseca privremeno bila smanjena životna aktivnost u opsegu od 60%.

26. Tuženik je stavio prigovor na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka navodeći da je osiguranik tuženika postupao u skladu s pravilima struke u postupku liječenja tužiteljice te je netočno da bi se radilo o pogrešci u liječenju tužiteljice, jer da nije indicirano kirurško liječenje ,a da je upravo u pripremi za operativni zahvat — kirurško liječenje osiguranik tuženika pronašao ozbiljan urinoinfekt, multirezistentne patogene bakterije, kao i visoke upalne parametre i to tijekom laboratorijske obrade, koja sama po sebi predstavlja pripremu za zahvat saniranja ozljede , koji je osiguranik tuženika namjeravao učiniti te je osiguranik tuženika zahvat odgodio ,jer liječenje prema antibiogramu nije bilo uspješno, a urinoinfekt je kontraindikacija za ugradnju endoproteze, kako to navodi i sam vještak pa je stoga kontradiktoran stav vještaka ,koji navodi da je operaciju trebalo učiniti u roku od mjesec dana te tuženik ističe da vještak navodi da je osiguranik tuženika ispravno postupio kada je zbog nalaza bakterije u mokraći odgođen operativni zahvat no zaključuje da nalaz bakterije povećava rizik za nastanak infekcije kuka nakon ugradnje endoproteze, zbog čega su liječnici osiguranika tuženika ispravno prema antibiogramu pokušavali eliminirati multirezistentne bakterije iz mokraće i nadalje tuženik upire upravo u činjenicu da bi prihvaćanjem izvođenja operativnog zahvata uz povećani rizik za nastanak infekcije kuka osiguranik tuženika postupio suprotno pravilima struke, obzirom na jasnu i dokazanu kontraindikaciju pa s obzirom da liječenje više patogenih bakterija nije bilo uspješno, ispravno je zahvat odgođen tako da je nejasna konstatacija vještaka da bi bila učinjena liječnička pogreška, s time da je činjenica da je tužiteljica pristigla u bolnicu s težim asimptomatskim urinarnim infektom, a da isti nije mogao biti uspješno saniran u kratkom roku, unatoč ispravnom pokušaju liječenja prema antibiogramu, ne može se staviti na teret osiguraniku tuženika, a također je iz police osiguranja ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 6.000,00 kn / 796,34 €, a koju je odredbu potrebo primijeniti na ovaj odnos ukoliko bi sud zahtjev tužitelja smatrao osnovanim, a što tuženik i dalje u cijelosti spori.

27.

Medicinski vještak dr. Božidar Šebečić, povodom primjedbi tuženika, saslušan je na glavnoj raspravi dana 10. lipnja 2025. te je izjavio da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a pojasnio je da nigdje u vještačenju nije naveo da je uroinfekt kontraindikacija za ugradnju endoproteze i netočna je tvrdnja tuženika da je osiguranik odgodio operativni zahvat već je naprotiv odustao od operativnog zahvata, odnosno u otpusnom pismu je navedeno da je kirurško liječenje završeno, odnosno da operativni zahvat nije indiciran, a također vještak ističe da nalaz bakterija u mokraći predstavlja rizik nastanak infekcije kuka nakon ugradnje endoproteze te da se u ovom slučaju nije radilo o elektivnom zahvatu kada se endoproteza ugrađuje zbog artroze kuka i moguće ju je odgoditi nego se radilo o prijelomu kuka, a kako je tužiteljica imala bakterije u mokraći , koje se liječenjem nisu uklonile, a nije imala fizičkih znakova urinarne infekcije trebalo je pristupiti operativnom zahvatu kako je učinjeno u KBC ,,Sestre milosrdnice'' pri čemu medicinski vještak ističe da su klinički znakovi urinoinfekcije: povišena temperatura, učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, bolovi u području urinarnog trakta te napominje da često puta starije osobe imaju bakterije u mokraći ,ali nema kliničkih znakova urinarne freksije i to ne predstavlja kontraindikaciju za ugradnju endoproteze. Medicinski vještak tvrdi da je pacijentica operirana odmah po prijemu da vjerojatno uz antibiotsku profilaksu bi operativni zahvat prošao uredno, ali je stvar struke da se prvo pokušaju ukloniti bakterije, a ako se ne uspije da se operira unatoč prisustvu bakterije. Medicinski vještak ističe da je period od mjesec dana najdulji period nakon kojeg je tužiteljica trebala biti operirana ,odnosno smatra da bi taj period trebao biti od 2-4 tjedna, jer se radilo o prijelomu kuka. Medicinski vještak tvrdi da bi on osobno izvršio operativni zahvat i ranije, odnosno nakon desetak dana pokušaja uklanjanja bakterije iz mokraće, jer neoperiranje pacijenta koji ima prijelom kuka dovodi do teških posljedica, pacijent mora ležati u krevetu, nepokretan je i teško pokretan, često dolazi do upala pluća , koje dovode do smrtnog ishoda te da prijelom vrata bedrene kosti kakvog je imala tužiteljica ne može nikada zarasti bez operativnog zahvata. Medicinski vještak tvrdi da je svaki operativni zahvat, naročito ako se radi o većem, kao što je ugradnja endoproteze kuka, vezan s mogućnošću nastanka većeg broja komplikacije, a jedna od njih je i nastanak infekcije kuka te da se razvije komplikacija ne bi se smatrao odgovornim ,jer bi postupio po pravilima struke odnosno izabrao način liječenja koji je puno bolji za ozlijeđenu osobu.

28. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te isti ocjenjuje stručnim inepristranim ,a nalaz i mišljenje je vještak dao na temelju dostavljene medicinske dokumentacije , detaljno, potpuno , jasno i određeno bez kontradiktornosti te je tako odgovorio i na primjedbe tuženika na glavnoj raspravi , a vještak je dovoljno stručan da da nalaz i mišljenje , jer je prof. dr. sc. Božidar Šebečić , kao stalni sudski vještak, specijalist kirurg , subspec. traumatolog , spec ortopedije i traumatologije pa je sud odbio prijedlog tuženika za provedbu novog medicinskog vještačenja kao nepotreban.

29. Prema čl. 1045 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' br. 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje ZOO) , tko drugome prouzroči štetu , dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje dok prema stavku 2. istog članka Zakona predmnijeva se obična nepažnja.

30.

U konkretnom slučaju tuženik , kao bolnica , odgovara prema nečelu presumirane krivnje , što znači da mora dokazati da je u svemu postupila na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika.

31.

Obična nepažnja ( culpa levis ) postoji kada se štetnik ne ponaša krajnje nepažljivo nego tako da je zanemario pažnju posebno pažljivog i brižljivog čovjeka, u konkretnom slučaju liječnika.

32. U ovom predmetu tuženik nije dokazao da je u svemu postupao sukladno pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika.

33. Naime ,tijekom ovog postupka, prema stručnom i nepristranom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr . Božidara Šebečića te uvidom u medicinsku dokumentaciju dokazano je da su liječnici bolnice ,,Sv Duh'' pokušali kod tužiteljice davanjem antibiotika po antibiogramu eliminirati bakterije iz mokraće, a kako im to nije uspjelo, definitivno su odustali od operativnog zahvata, a što je greška, jer ugradnja endoproteze nakon prijeloma nije eleketivni zahvat i uz antibiotsku profilaksu tužiteljicu je trebalo operirati prihvaćajući povećani rizik postoperativne infekciju kuka naročito zbog toga što tužiteljica nije imala povišenu temperaturu i kliničke znakove urinarne infekcije, a ugradnja endoproteze kuka je jedini zahvat kojim se moglo popraviti zdravstveno stanje tužiteljice, a koje se pogoršavalo, smršavila je 25 kg i bila je nepokretna u krevetu i operaciju je trebalo učiniti najkasnije mjesec dana po primitku u bolnicu pa je zbog propusta u liječenju tužiteljice došlo do narušavanja prava na tjelesno i duševno zdravlje i postoji uzročno posljedična veza između propusta u liječenju i neimovinske štete.

34. Pritom valja reći da liječnici bolnice ,,Sv Duh '' ne samo da nisu tužiteljicu najkasnije mjesec dana po primitku u bolnicu operirali već su ju otpustili kući dana 30. rujna 2019. , a bila je primljena u bolnicu ,,Sv Duh '' na Odjel za traumatologiju 28. srpnja 2019. te operativni zahvat nije učinjen u bolnici ,,Sv. Duh '' , s time da je od strane tuženika kod otpusta kući preporučena vertikalizacija pacijentice i liječenje gljivične infekcije urotrakta još tjedan dana , međutim nakon otpusta kući tužiteljica je bila nepokretna , inkontinentna , imala je urinarni kateter , opskrbljena pelenama , slaba i depresivna , što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije, kao i uvjerljivog iskaza OŠ, sina tužiteljice , koji je slikovito opisao stanje tužiteljice kod otpuštanja iz bolnice ,,Sv. Duh '' da je bila ,,mrtvac, mrtvac '', nije uzimala hranu niti je pila tekućinu i ležala je u krevetu , a on joj je presvlačio pelene , dakle došlo je do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice.

35. S obzirom na takvo zdravstveno stanje tužiteljice , ista je od kuće odvezena u KBC ,,Sestre milosrdnice '' dana 14. listopada 2019. , gdje je utvrđeno da u urinokulturi ima bakterije : Klebsiella pneumoniae ESBL, OXA-48 i Enterococcus te je primjenjena antibiotska terapija i konzultiran je farmakolog , koji je konstatirao da takvo stanje nije klinički relevantno za primarni kirurški zahvat gdje je dovoljna antibiotska terapija eradikacije i 17. listopada 2019. započeta je antibiotska terapija te je tužiteljica operirana 28. listopada 2019. , što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr Božidara Šebečića.

36. Dakle, liječnici bolnice ,,Sv Duh'' trebali su postupiti kao liječnici bolnice ,,Sestre milosrdnice '' i nakon antibiotske terapije pristupiti operaciji tužiteljice i to u što kraćem roku ( barem unutar mjesec dana ) , a što oni nisu učinili već su tužiteljicu otpustili iz bolnice kući tako da liječnici bolnice ,,Sv. Duh '' nisu postupili po pravilima liječničke struke i stoga postoji njihova odgovornost za štetu tužiteljice , odnosno odgovornost tuženika.

37. Kao što to i navodi u svom mišljenju medicinski vještak liječnici bolnice ,,Sv Duh '' nakon što su po izvršenom pregledu dana 28. srpnja 2019. primili tužiteljicu na Odjel za traumatologiju i izvršili potrebne laboratorijske preglede te utvrdili da kod tužiteljice postoje gore navedene bakterije , ispravno su postupili davanjem antibiotika tužiteljici i odgodom operativnog zahvata zbog povećanog rizika zbog infekcije kuka nakon ugradnje endoproteze , ali su pogrešno postupili kada su definitvno odustali od operativnog zahvata.

38. Naime, ugradnju endoproteze je trebalo izvršiti prihvačajući povečani rizik postoperativne infekcije kuka , a naročito jer tužiteljica nije imala povišenu temperaturu i kliničke znakove urinarne infekcije te takvom operacijom se jedino moglo popraviti zdravstveno stanje tužiteljice , koje je bilo pogoršano kako je gore opisano , što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

39. Osim toga , kao što i medicinski vještak navodi , neoperiranje pacijenta, koji ima prijelom kuka dovodi do teških posljedica, pacijent mora ležati u krevetu, nepokretan je i teško pokretan, često dolazi do upala pluća , koje dovode do smrtnog ishoda te da prijelom vrata bedrene kosti kakvog je imala tužiteljica ne može nikada zarasti bez operativnog zahvata tako da je zapravo takav operativni zahvat bio nužan , najkasnije unutar mjesec dana od zaprimanja tužiteljice , a takve navode medicinskog vještaka potvrdio je i svjedok dr ČŠ,kirurg traumatolog u bolnici ,,Sestre milosrdnice '' kada tvrdi da ozljeda kuka i neoperiranost kuka kod starijih ljudi povečava smrtnost za 90% i svjedok CŠ , operator tužiteljice kada tvrdi da je ta smrtnost 75 % i da je od vitalne važnosti izvršiti takvu operaciju .

40. Što se tiče ocjene iskaza ostalih svjedoka u ovom predmetu liječnika bolnice ,, Sv. Duh '' FŠ , PŠ, JŠ , SŠ i ĐŠ te liječnika bolnice ,,Sestre milosrdnice '' CŠ i ČŠ navedeni svjedoci nisu se s obzirom na protek vremena i broj pacijenata , koje inače liječe mogli sjetiti tužiteljice , a to su tek mogli nakon što im je prezentiran dio medicinske dokumentacije te su ti svjedoci uglavnom općenito navodili postupke , koji se primjenjuju u bolnici kod prijema pacijenta te je i kod tužiteljice to bio uobičajen postupka od rtg snimanja , laboratorijskih pretraga i sl. do zadržavanje tužiteljice u bolnici ,a naveli su i opasnost bakterija , koje su nađene kod tužiteljice zbog čega je odgođen , odnosno nije izvršen operativni zahvat tužiteljice u bolnici ,,Sv Duh'' dok se svjedok CŠ iz bolnice ,,Sestre milosrdnice '' prisjetio da je on operirao tužiteljicu , a da su prethodno to odobrili klinički farmakolog , internista i anesteziolog uz korištenje antibiotika tijekom operacije te nakon iste , a on je tužiteljici ugradio djelomičnu endoprotezu , kako bi u slučaju razvoja infekcije nakon operacije jednostavno izvaditi implatant , a radilo se privremenoj endoprotezi tzv. Spaceru ( spajser ) , koji je u nekom vremenu trebao biti pretvoren u cementnu ili bescementnu protezu.

41.

Također iz medicinske dokumentacije tužiteljice te nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da u postoperativnom tijeku nije bilo komplikacija , tužiteljica je vertikalizirana, osposobljena je za hod pomoću hodalice i provela je fizikalnu terapiju u Specijalnoj bolnici u Stubičkim Toplicama , a što su potvrdili i svjedoci UŠ , liječnik specijalista fizijatar i liječnica HŠ iz iste bolnice tako da tužiteljica sada hoda pomoću jedne štake , kao što to u svom uvjerljivom iskazu, tvrdi i njezin sin OŠ.

42. Osim toga , valja reći da tužiteljica prije štetnog događaja nije imala nekih većih zdravstvenih problema niti ozljede kuka , a niti nije često odlazila k svom obiteljskom liječniku , što je u svom uvjerljivom iskazu navela kao svjedok njezina obiteljska liječnica dr EŠ

43. Slijedom navedenog utvrđeno je da su liječnici bolnice ,,Sv Duh '' , odnosno tuženik odgovorni za nastalu neimovinsku štetu tužiteljici i istu su dužni naknaditi.

44. Prema stručnom i nepristranom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka postoji uzročno posljedična veza između propusta u liječenju i neimovinske štete, a zbog odgođenog operativnog zahvata, tužiteljica je duži period trpjela fizičke bolove i strah, privremeno je duže vrijeme bila smanjena životna aktivnosti, ali nije došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti zbog odgođenog operativnog zahvata i zbog propusta djelatnika bolnice ,, Sveti Duh '' operacija kod tužiteljice učinjena je 2 mjeseca kasnije te je tužiteljica kroz taj period, trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta te je kroz navedeni period od 4 tjedna trpjela strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) srednjeg intenziteta, a 4 tjedna strah manjeg intenziteta kumulativno te da je tužiteljici kroz 2 mjeseca privremeno bila smanjena životna aktivnost u opsegu od 60%.

45. Dakle, kod tužiteljice postoji sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

46. Prema čl. 1100 st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju , dosuditi pravičnu novčanu naknadu , nezavisno od naknade imovinske štete , a i kad nje nema, a sukladno stavku 2. istog članka Zakona pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa između ostalog o jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojemu služi ta naknada , ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. ,

47. Uzimajući u obzir karakter , vrstu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužiteljice , sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 2.700,00 EUR.

48. S obzirom na intenzitet i trajanje straha kod tužiteljice , sud temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za tu kriterij neimovinske štete u iznosu od 1.700,00 EUR.

49. Budući da je kod tužiteljice bila privremeno smanjena životna i radna sposobnost za 60 % u kojem opsegu je morala ulagati pojačane napore , a uzimajući u obzir dob tužiteljice ( 77 godina ) , to sud temeljem čl. 1100 st. 1. ZOO-a smatra primjerenom novčanu naknadu za taj kriterij neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 EUR.

50. Prema tome prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice AŠ u ukupnom iznosu od 10.400,00 EUR pa je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

51. Osim navedenog iznosa tuženik je tužiteljici dužan platiti i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od dana 26. travnja 2021.

52. Tuženik tvrdi da je iz police osiguranja ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 796,34 EUR , a koju je odredbu potrebno primijeniti na ovaj odnos ukoliko bi sud zahtjev tužiteljice smatrao osnovanim, međutim polica osiguranja na koju se poziva tuženik ne prileži spisu te tuženik nije ničim dokazao franšizu tako da sud takav prigovor ocjenjuje neosnovanim.

53. Tuženik u odnosu na precizirani tužbeni zahtjev od dana 19. prosinca 2024. navodi da se protivi preinaci tužbe , jer je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev.

54. Takav prigovor tuženika nije osnovan.

55. Prema čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ,,Narodne novine '' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje ZPP) preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema st.2. istog članka Zakona, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

56. U konkretnom slučaju tužiteljica je podneskom od dana 19. prosinca 2024. samo uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka , a te iznose je tužiteljica mogla saznati tek po provedbi medicinskog vještačenja tako da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti te tužiteljica nije prije vještačenja mogla znati opseg pa time niti visinu nastale neimovinske štete te je valjalo dopustiti takvu preinaku i odlučiti kao u toč. I izreke presude.

57. Stranke su tijekom postupka predlagale saslušanje svjedoka: FŠU, DŠ, VŠ, BŠ , ĆŠ i NŠ, a sud je odbio rješenjem od 10. lipnja 2025. takve dokazne prijedloge kao nepotrebne , jer je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno medicinskim vještačenjem , kao i saslušanjem svjedoka i tužiteljice tijekom postupka.

58. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćnici , koja je odvjetnica u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, za sastav tužbe po tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od dana 27. 12. 2022. po tbr 8/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 6. 2. 2023. po tbr 9/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 4. 4. 2023. po tbr 9/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 16. 4. 2024. po tbr 9/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 17. 5. 2024. po tbr 9/1 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 21. 6. 2024. po tbr 9/1 100 bodova ,za sastav podneska od dana 12. 9. 2024. po tbr 8/4 25 bodova, za zastupanje na raspravi dana 4. 10. 2024. po tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od dana 14. 10. 2024. po tbr 8/4 25 bodova, za sastav podneska od dana 19. 12. 2024. po tbr 8/1 100 bodova , za sastav podneska od dana 25. 2. 2025. po tbr 8/1 100 bodova i za zastupanje na raspravi dana 10. 6. 2025. po tbr 9/1 100 bodova , a kako ke 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 2.500,00 EUR te PDV od 25 % u iznosu od 625,00 EUR , čemu valja pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 430,00 EUR . troškove pristupa svjedoka dr EŠ u iznosu od 75,00 EUR, dr CŠ u iznosu od 50,00 EUR , dr HŠ u iznosu od 40,00 EUR , troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,16 EUR i troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 150,45 EUR tako da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 3.980,61 EUR na koji iznos sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude dana 25. srpnja 2025.

59. Tužiteljici nisu priznati troškovi parničnog postupka za sastav podnesaka od dana : 11. 9. 2023., 19.10. 2023., 30. 1. 2024. i 31. 1. 2025. , jer isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

60. Budući da tuženik nije uspio u parnici , to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.663,11 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

U Zaboku,25. srpnja 2025.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude , pisano u 3 primjerka , putem ovog suda na nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba , Palmotićeva 37/I

2. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22