REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-808/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari I-tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice BE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], protiv I-tužene AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužene ČEO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. srpnja 2025. u prisutnosti III- tužitelja VE i punomoćnika tuženica, odvjetnika Nikole Boškovića- Slivonje, 25. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba I-tužitelja ČE, II-tužiteljice BE i III-tužitelja VE podnesena ovom sudu 13. rujna 2024..

II. Odbija se zahtjev I-tužitelja ČE, II-tužiteljice BE i III-tužitelja VE za naknadom parničnih troškova, u cijelosti.

III. Nalaže se I-tužitelju ČE, II-tužiteljici BE i III- tužitelju VE naknaditi solidarno I-tuženoj AE i II-tuženoj ČEO parnični trošak u iznosu od 1.937,50 EUR (tisućudevetstotrideset sedam eura i pedeset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji ČE, BE i VE podnijeli su 13. rujna 2024. ovom sudu tužbu protiv tuženica AE i ČEO u kojoj su naveli da zahtijevaju utvrđenje da je Ugovor o darovanju od 8. srpnja 2024. koji su sklopile tužene te koji je ovjeren kod Javnog bilježnika u Zagrebu Kristiana Hukelja nepostojeći i bez pravnog učinka i da smatraju da za tu tužbu imaju pravni interes jer su ČE i BE suvlasnici nekretnine koja je tim ugovorom darovana, a u odnosu na darovan dio te nekretnine imaju pravo plodouživanja dok cijelu tu nekretninu zakonito posjeduju, a tužitelj VE je prigovorio uknjižbi tužene AE kao vlasnice ove nekretnine o čemu sud još nije odlučio. Još su naveli kako smatraju da prethodno navedena prava tužitelja ČE i BE na darovanoj nekretnini sprječavaju ovrhu na istoj i da je ta ovrha nedopuštena. Naveli su i da svi priključci na ovoj nekretnini glase na tužitelja ČE i da ih on podmiruje. Također su naveli da su tužitelji ČE i BE **.**.2021. opozvali dar ove nekretnine tužitelju VE izvršen 12. prosinca 1994. i pozvali tužitelja VE da im ovaj dar vrati te da je tužitelj VE to i učinio 2. studenog 2021.. Još su naveli kako smatraju da se uknjižba prava vlasništva AE na ovoj nekretnini nije mogla izvršiti jer je u sudskom postupku u kojem je izvršena zabilježba te uknjižbe i dosuda ove nekretnine bila nepoznata stvarna adresa AE pa da je takva uknjižba neistinita. Naveli su i kako smatraju da dosuda te nekretnine AE nije bila zakonita jer nije postala pravomoćna, a obzirom je VE podnio prijedlog da se dopuni drugostupanjska odluka o istoj. Naveli su i da se VE protivio pozivu suda da se ova nekretnina preda i zahtijevao ukidanje zaključka suda o toj predaji te da taj sudski postupak nije dovršen jer nije odlučeno o više podnesenih prijedloga, žalbi i prijedlogu za protuovrhu niti je sud odlučio da je ovrha dovršena, a nije dovršena niti parnica u koju je VE u tom postupku upućen pa da zato smatraju da je i uknjižba ovdje tužene ČEO temeljem prethodno navedenog Ugovora o darovanju neistinita. Još su naveli da je tužitelj VE pravomoćnom sudskom odlukom oslobođen optužbe da nije plaćao uzdržavanje tužene AE te da smatraju da je ovršni postupak radi naplate tog uzdržavanja morao biti obustavljen. Još su naveli da je potpis tužene AE na ovom Ugovoru o darovanju bio pripremljen i dan na ovjeru javnom bilježniku, a i da je krivotvoren pa da i stoga smatraju da je ovaj ugovor nepostojeći. Slijedom svega navedenog predložili su da sud presudom utvrdi da je Ugovor o darovanju od 8. srpnja 2024. nepostojeći i bez pravnog učinka kao i da naloži tuženicama da im naknade trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženice AE i ČEO podnijele su odgovor na tužbu u kojem su navele kako smatraju da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te da smatraju da tužitelji nemaju ni pravni interes za ovu tužbu. Navele su i da je tužena AE predmetnim Ugovorom o darovanju raspolagala imovinom koja je njeno suvlasništvo, da je to suvlasništvo stekla u sudskom postupku i zemljišnoknjižnom provedbom pravomoćnog sudskog rješenja o dosudi te da predmetnim ugovorom o darovanju nije raspolagala pravima osobne služnosti tužitelja ČE i tužiteljice BE. Navele su i kako smatraju da su za ovaj spor nevažni navodi tužitelja kako smatraju da imaju pravo koje sprječava ovrhu, da su suvlasnici darovane nekretnine i da je dar iste među tužiteljima opozvan, a i stoga što je sud odbio upis prava vlasništva tužitelja na temelju tog opoziva dara. Navele su i da su tužitelji u brojim sudskim postupcima koje su protiv njih pokrenuli tražili "izlučenje suvlasničkog dijela" te da će sud o osnovanosti toga u tim postupcima odlučiti. Navele su i kako smatraju nevažnim i navode tužitelja o adresi tužene AE, a da je tužena AE predmetni Ugovor o darovanju osobno potpisala pred javnim bilježnikom. Navele su i da navode tužitelja smatraju apsurdnim te su slijedom svega navedenog predložile da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljima naloži da im naknade trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja sudske odluke do isplate.

3. Tužene AE i ČEO su tijekom prethodnog postupka još navele da prvenstveno predlažu tužbu odbaciti jer smatraju da tužitelji za nju nemaju pravni interes.

4. Tužitelji ČE, BE i VE su tijekom prethodnog postupka još naveli kako smatraju da se u ovom sporu radi o obijesnom kriminalu koji se traži legalizirati putem suda te da ovom tužbom žele zaštititi tuženu AE jer je ona platila kupovninu za predmetnu nekretninu, a potom ju odmah po uknjižbi opteretila založnim pravom te ju dan nakon toga darovala tuženoj ČEO čime se obavezala vratiti novac dok u protivnom odvjetnik Nikola Bošković- Slivonja ima pravo pokrenuti ovrhu na toj nekretnini pa da smatraju da tom odvjetniku odgovara da ovdje tužena ne zna za njihove tužbe. Još su naveli da je nakon podnošenja ove tužbe nastao pravni interes tužitelja VE za istu i to jer je u postupku koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem P-367/2021 zbog nedopuštenosti ovrhe na predmetnoj nekretnini tužbu preinačio i sada zahtijeva i da se ta ovrha obustavi i da mu AE vrati suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je stekla u tom ovršnom postupku pa da postoji mogućnost da mu se predmetna nekretnina vrati u suvlasništvo, a na njoj bio onda bez ove tužbe ostalo upisano založno pravo ovdje tužene ČEO. Naveli su i kako smatraju da tužena AE u ovom postupku mora sudu dokazati da je predmetni ugovor potpisala.

5. Tužitelji ČE, BE i VE su tijekom prethodnog postupka još naveli da je tužena AE pred sudom u drugim parnicama različito navodila da priznaje opoziv dara predmetne nekretnine između ovdje tužitelja ČE, BE i VE te da ga poriče, da smatraju da to ne može činiti te da smatraju da je priznanjem ovog opoziva priznala i da nije suvlasnica ovdje predmetne nekretnine jer ta nekretnina nije bila darovana tužitelju VE već su suvlasnici iste ČE i BE čime im je prestalo pravo osobne služnosti na toj nekretnini, a niti ovrha na toj nekretnini kojom je tužena AE stekla njeno suvlasništvo nije dopuštena niti postoji ovdje predmetno darovanje iste.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presliku ugovora (list 10 do 12 spisa), preslike izvadaka (list 13 i 14, 25 do 95, 168 do 191, 247 do 259, 262 do 336 spisa), presliku zapisa (list 15 i 16 spisa), presliku bilješke (list 18 spisa), preslike zapisnika (list 20 do 24, 198 do 237, 391 do 393, 407 do 413, 572 do 576, 606 do 616 spisa), preslike prijedloga (list 97 do 115, 124 do 132 spisa), presliku prigovora (list 116 do 122 spisa), preslike izjava (list 134 do 140, 405 spisa), presliku optužnice (list 141 do 143 spisa), preslike rješenja (list 144 i 145, 161 do 167, 421 do 423 spisa), presliku izlučne tužbe (list 146 do 148 spisa), presliku odluke (list 149 do 151 spisa), presliku dopisa (list 245 i 246 spisa), presliku podneska (list 343 do 377 spisa), presliku podataka (list 385 spisa), presliku protutužbe (list 414 do 418 spisa), preslike dopisa (list 419, 424 spisa), video snimku (list 396a spisa) i dijelove spisa ovog suda poslovni broj P-485/2024 (list 454 do 479 spisa), P-367/2021 (list 481 do 520 spisa) i Ovr-7908/2015 (list 617 do 638 spisa). Primjenom odredaba čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je u dokaznom postupku izvršio i uvid u isprave koje su mu stranke predložile čitati i dostavile nakon zaključenja prethodnog postupka (list 526 do 540, 551 do 563, 564 do 570 i 586 do 588 spisa) obzirom iz sadržaja istih jasno proizlazi da su i sačinjene nakon zaključenja prethodnog postupka (isti je u ovom postupku zaključen 13. ožujka 2025.) pa ih stranke očito bez svoje krivnje nisu mogle predložiti čitati kao dokaz ranije dok nije izvršio uvid u daljnje isprave koje su mu stranke predložile čitati i dostavile nakon zaključenja prethodnog postupka (list 577 do 579, 580 do 582 te 593 do 605 spisa) obzirom stranke nisu dokazale da ove isprave bez svoje krivnje nisu mogle predložiti čitati kao dokaz prije zaključenja prethodnog postupka. Primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije izveo daljnje po strankama predložene dokaze (saslušanje stranaka i svjedoka, provođenje vještačenja) obzirom je činjenice odlučne za utvrđenje dopuštenosti tužbe nedvojbeno utvrdio da temelju izvedenih dokaza.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužba tužitelja ČE, BE i VE nedopuštena.

8. Tužitelji tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da darovni ugovor u čijem sadržaju stoji da su ga 8. srpnja 2024. sklopile tužene AE kao darovateljica i ČEO kao daroprimateljica ne postoji pa tako, u skladu sa odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a, utvrđenje da prava tuženica iz ovog ugovora - pravo tužene AE na prestanak prava vlasništva i pravo tužene ČEO na stjecanje prava vlasništva i to dijela nekretnine koja je predmet ugovora odnosno pravni odnos tuženica kao darovateljice i daroprimateljice u odnosu na istu nekretninu ne postoji.

9. Ovaj sud je, međutim, već slijedom navoda samih tužitelja, a koje tužene dijelom i ne spore, stava da tužitelji nemaju pravni interes za traženje navedenog utvrđenja kako je to propisano odredbom čl. 187. st. 2. ZPP-a.

10. Prvenstveno, naime, valja reći da tužitelji uopće ne navode da bi im zatraženo utvrđenje nepostojanja prava vlasništva tužene ČEO odnosno zadržavanja prava vlasništva tužene AE na nekretnini koja je predmet Ugovora o darovanju od 8. srpnja 2024. omogućilo ostvarenje kakvog njihovog prava, a niti da im sklapanje ovog ugovora neka prava onemogućuje. Činjenični navodi, pak, tužitelja ČE i BE da su suvlasnici ove nekretnine te da na njoj imaju i osobnu služnost prava plodouživanja i da ju cijelu posjeduju, a istinitost kojih tužene niti ne spore, sami po sebi prema stavu ovog suda ne govore niti o onemogućavanju vršenja kakvih prava tužitelja uslijed darovanja koji je predmet njihovog tužbenog zahtjeva niti da bi im utvrđenje da to darovanje ne postoji kakva prava omogućilo.

11. Odredbama, pak, čl. 20., čl. 30., čl. 38., čl. 199., čl. 203. i čl. 204. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15; u daljnjem tekstu: ZVDSP) je izričito propisano da pravo vlasništva ovlašćuje svog nositelja da sa tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, da suvlasnik smije glede cijele stvari izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa njihova prava, da je osobna služnost stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti, da pravo plodouživanja kao osobna služnost svojega nositelja ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo te da vlasnik poslužne stvari mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa plodouživateljevo pravo kao i da je samovlast zabranjena pa da bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Ove kao i brojne druge odredbe ovog zakona, dakle, i predviđaju postojanje i uređuju razna prava vlasnika, suvlasnika, plodouživatelja i posjednika nekretnina kao i zaštitu tih prava pri čemu izričito određuju da promjena suvlasnika nekretnine u pravilu nije od utjecaja na postojeća vlasnička prava drugih suvlasnika, prava ovlaštenika osobne služnosti plodouživanja i prava posjednika. Na tužiteljima je stoga kod podnošenja tužbenog zahtjeva poput predmetnog teret dokazati da su njihova prava utuženim pravnim poslom na određen način osujećena, a ovdje tužitelji to uopće ne navode dok je slijedom odredaba čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 219. st. 1. ZPP-a sud činjeničnim navodima stranaka u parničnom postupku vezan. Valja pri tome naglasiti i da iz među strankama nespornog sadržaja predmetnog ugovora te zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu koja je predmet istog (list 25 do 27 spisa) proizlazi da je ovdje predmetnim darovanjem ovdje II-tužena ČEO samo uvećala već postojeći suvlasnički dio predmetne nekretnine, a ovdje I-tužena AE prestala biti suvlasnica iste pa takve promjene suvlasništva nekretnine, u situaciji kada tužitelji postojanje prava vlasništva AE na ovoj nekretnini i spore, obzirom na prethodno navedene zakonske odredbe, same po sebi ni najmanje ne ukazuju na kakvo osujećenje prava tužitelja na predmetnoj nekretnini.

12. Ni činjenični navodi tužitelja da su podnijeli razne prijedloge sudu kojima osporavaju zakonitost stjecanja prava vlasništva tužene AE koja je darovana ovdje predmetnim ugovorom te da o njima sud još nije odlučio, a istinitost kojih tužene također ne spore, no koja i prema ocjeni suda nedvojbeno proizlazi iz sadržaja spisa ovog suda poslovni broj P-485/2024, P-367/2021 i Ovr- 7908/2015, sami po sebi prema stavu ovog suda ne govore niti o onemogućavanju vršenja kakvih prava tužitelja uslijed darovanja koji je predmet njihovog tužbenog zahtjeva niti da bi im utvrđenje da to darovanje ne postoji kakva prava omogućilo. Iz ovih činjeničnih navoda zapravo prema stavu ovog suda proizlazi upravo suprotno, da bi ovdje zatraženo utvrđenje nepostojanja darovanja između tuženica samo potvrdilo postojanje prava vlasništva tužene AE na predmetnoj nekretnini, a koje pravo tužitelji, međutim, spore pa tako niti uspjeh tužitelja sa tužbenim zahtjevom u ovom postupku zasigurno ne bi doprinio eventualnom uspjehu prethodno navedenih nastojanja tužitelja da u drugim sudskim postupcima ospore zakonitost stjecanja prava vlasništva AE na predmetnoj nekretnini.

13. Pravni bi interes ovdje tužitelja za tužbeni zahtjev koji je u ovom postupku postavljen, u smislu odredaba čl. 187. st. 2. ZPP-a, prema stavu ovog suda postojao u slučaju da tužitelji kao činjenicu navode da je njihovo pravo vlasništva upravo dijela nekretnine koji je darovan ovdje predmetnim ugovorom stečeno na temelju zakona, pravnim poslom ili, pak, odlukom suda ili druge nadležne vlasti obzirom bi tada bilo sasvim očito da zahtijevano utvrđenje može omogućiti upis prava tužitelja u zemljišne knjige, a time i ostvarenje drugih vlasničkih prava tužitelja. Tužitelji, međutim, niti ove činjenice ne navode, već navode upravo suprotno pa tako tužitelj VE da mu je darovanje ove nekretnine opozvano pa da tako nije njen vlasnik te potom tome potpuno kontradiktorno, da postoji mogućnost da mu se vrati suvlasništvo ove nekretnine jer u drugom sudskom postupku zahtijeva da mu ga AE vrati dok tužitelji ČE i BE navode da su samo suvlasnici (u dijelu koji nije obuhvaćen predmetnim darom), plodouživatelji i posjednici ove nekretnine.

14. Sud je tako na temelju utvrđenog izostanka pravnog interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe, a primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a tužbu ocijenio nedopuštenom te je riješio kao u toč. I. izreke.

15. Tužitelji su tijekom postupka naveli sudu i kako smatraju da tužena AE u ovom postupku ne sudjeluje jer joj tužba i sudska pismena nisu osobno dostavljena, a punomoć za zastupanje iste koju je sudu dostavio odvjetnik Nikola Bošković-Slivonja nije valjana jer ju tužena nije osobno potpisala. Ovaj sud, međutim, nije u smislu odredaba čl. 97. st. 3. ZPP-a posumnjao u istinitost pisane punomoći za zastupanje tužene AE u ovom postupku koju mu je dostavio odvjetnik Nikola Bošković-Slivonja u preslici i izvorniku (list 159 spisa) osobito uvažavajući i sadržaj izjave tužene koju mu je ovaj odvjetnik također dostavio u pisanom obliku pri čemu i u preslici i izvorniku (list 524 spisa) i na video snimci (list 396a spisa) pa je sukladno odredbi čl. 98. st. 4. ZPP-a nedvojbeno utvrdio da je tužena AE u ovom postupku uredno sudjelovala zastupana po punomoćniku, odvjetniku Nikoli Bošković-Slivonji.

16. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadom ovih troškova ocjenjen je neosnovanim obzirom su tužitelji ovaj spor izgubili pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja. Tuženicama je, obzirom su u ovom sporu uspjele, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku obračunat u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.400,00 EUR koju je sud odredio na pripremnom ročištu održanom 13. ožujka 2025. (list 446 spisa) sukladno odredbama čl. 40. st. 3. ZPP-a obzirom su tužene vrijednosti koju su tužitelji naznačili u istom iznosu prigovorile i navele vrijednost u iznosu od 56.058,29 EUR kao vrijednost ovdje predmetnog dara pa se uslijed suprotnih navoda stranaka postavilo pitanje prava na naknadu troškova ovog postupka, zauzimajući stav da predmet ovog spora nije darovana nekretnina obzirom tužitelji tužbenim zahtjevom ne zahtijevaju stjecanje nikakvih prava na tu nekretninu već samo utvrđenje postojanja prava iz pravnog odnosa darovanja pa su vrijednost takvog utvrđenja prema ocjeni suda tužitelji pravilno paušalno naznačili u iznosu od 1.400,00 EUR. Ovaj je trošak obračunat i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 8/1), sastava četiri obrazložena podneska od 15.11.2024., 15.1.2025., 23.1.2025. i 25.1.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 4.4.2025. od 50 bodova (tbr. 8/3), za zastupanje na ročištu 22.1.2025. 25 bodova (tbr. 9/5) i za zastupanja na ročištima 13.3.2025. i 9.7.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) pa tako ukupno 775 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno OT i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.937,50 EUR. Tuženicama nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 16.1.2025. jer je isti podnesen svega 14 sati nakon njihovog prethodnog podneska pa je stav ovog suda da su iste navode iz ovog podneska mogle obuhvatiti svojim prethodnim podneskom. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tuženicama su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja ove sudske odluke pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. I-tužitelju ČE po punomoćniku

2. II-tužiteljici BE po punomoćniku

3. III-tužitelju VE

4. I-tuženoj AE po punomoćniku

5. II-tuženoj ČEO po punomoćniku