Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-634/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 25. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope u iznosu od 390,99 EUR (tristodevedeseteura devedesetdevetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 3,48 EUR od 01. travnja 2008.

- na iznos od 3,56 EUR od 02. svibnja 2008.

- na iznos od 3,40 EUR od 02. lipnja 2008.

- na iznos od 3,25 EUR od 01. srpnja 2008.

- na iznos od 3,32 EUR od 01. kolovoza 2008.

- na iznos od 3,28 EUR od 01. rujna 2008.

- na iznos od 3,24 EUR od 01. listopada 2008.

- na iznos od 3,40 EUR od 03. studenog 2008.

- na iznos od 2,94 EUR od 01. prosinca 2008.

- na iznos od 7,02 EUR od 02. siječnja 2009.

- na iznos od 6,70 EUR od 02. veljače 2009.

- na iznos od 6,60 EUR od 02. ožujka 2009.

- na iznos od 6,29 EUR od 01. travnja 2009.

- na iznos od 6,62 EUR od 02. svibnja 2009.

- na iznos od 6,10 EUR od 01. lipnja 2009.

- na iznos od 6,21 EUR od 01. srpnja 2009.

- na iznos od 6,11 EUR od 01. kolovoza 2009.

- na iznos od 6,01 EUR od 01. rujna 2009.

- na iznos od 13,32 EUR od 01. listopada 2009.

- na iznos od 13,52 EUR od 02. studenog 2009.

- na iznos od 12,44 EUR od 01. prosinca 2009.

- na iznos od 13,06 EUR od 02. siječnja 2010.

- na iznos od 12,01 EUR od 01. veljače 2010.

- na iznos od 12,18 EUR od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 11,95 EUR od 01. travnja 2010.

- na iznos od 12,49 EUR od 03. svibnja 2010.

- na iznos od 10,71 EUR od 01. lipnja 2010.

- na iznos od 11,23 EUR od 01. srpnja 2010.

- na iznos od 11,35 EUR od 02. kolovoza 2010.

- na iznos od 10,38 EUR od 01. rujna 2010.

- na iznos od 10,49 EUR od 01. listopada 2010.

- na iznos od 10,57 EUR od 02. studenog 2010.

- na iznos od 9,64 EUR od 01. prosinca 2010.

- na iznos od 10,37 EUR od 03. siječnja 2011.

- na iznos od 8,83 EUR od 01. veljače 2011.

- na iznos od 9,19 EUR od 01. ožujka 2011.

- na iznos od 8,92 EUR od 01. travnja 2011.

- na iznos od 8,93 EUR od 02. svibnja 2011.

- na iznos od 8,09 EUR od 01. lipnja 2011.

- na iznos od 8,09 EUR od 01. srpnja 2011.

- na iznos od 7,81 EUR od 01. kolovoza 2011.

- na iznos od 7,52 EUR od 01. rujna 2011.

- na iznos od 7,24 EUR od 01. listopada 2011.

- na iznos od 0,36 EUR od 02. studenog 2011.

- na iznos od 0,34 EUR od 01. prosinca 2011.

- na iznos od 0,36 EUR od 02. siječnja 2012.

- na iznos od 0,34 EUR od 01. veljače 2012.

- na iznos od 0,36 EUR od 01. ožujka 2012.

- na iznos od 0,36 EUR od 02. travnja 2012.

- na iznos od 0,35 EUR od 02. svibnja 2012.

- na iznos od 0,34 EUR od 01. lipnja 2012.

- na iznos od 0,36 EUR od 02. srpnja 2012.

- na iznos od 0,34 EUR od 01. kolovoza 2012.

- na iznos od 0,35 EUR od 01. rujna 2012.

- na iznos od 0,35 EUR od 01. listopada 2012.

- na iznos od 7,17 EUR od 02. studenog 2012.

- na iznos od 6,07 EUR od 01. prosinca 2012.

- na iznos od 5,80 EUR od 02. siječnja 2013.

- na iznos od 4,78 EUR od 01. veljače 2013.

- na iznos od 4,26 EUR od 01. ožujka 2013.

- na iznos od 3,69 EUR od 02. travnja 2013.

- na iznos od 2,87 EUR od 02. svibnja 2013.

- na iznos od 2,09 EUR od 01. lipnja 2013.

- na iznos od 1,45 EUR od 01. srpnja 2013.

- na iznos od 0,74 EUR od 01. kolovoza 2013.

i to za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 0. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju CZ isplati preplaćeni iznos s osnove ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF u iznosu od 4.634,47 EUR (četiritisućešestotridesetčetirieura četrdesetsedamcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 5,07 EUR od 01. rujna 2006.

- na iznos od 4,80 EUR od 02. listopada 2006.

- na iznos od 4,09 EUR od 02. studenog 2006.

- na iznos od 2,91 EUR od 01. prosinca 2006.

- na iznos od 4,14 EUR od 01. travnja 2008.

- na iznos od 20,91 EUR od 03. studenog 2008.

- na iznos od 2,22 EUR od 01. prosinca 2008.

- na iznos od 25,77 EUR od 02. siječnja 2009.

- na iznos od 28,67 EUR od 02. veljače 2009.

- na iznos od 30,80 EUR od 02. ožujka 2009.

- na iznos od 26,99 EUR od 01. travnja 2009.

- na iznos od 26,16 EUR od 02. svibnja 2009.

- na iznos od 21,68 EUR od 01. lipnja 2009.

- na iznos od 15,92 EUR od 01. srpnja 2009.

- na iznos od 17,91 EUR od 01. kolovoza 2009.

- na iznos od 20,83 EUR od 01. rujna 2009.

- na iznos od 17,75 EUR od 01. listopada 2009.

- na iznos od 17,05 EUR od 02. studenog 2009.

- na iznos od 22,30 EUR od 01. prosinca 2009.

- na iznos od 26,99 EUR od 02. siječnja 2010.

- na iznos od 30,57 EUR od 01. veljače 2010.

- na iznos od 29,71 EUR od 01. ožujka 2010.

- na iznos od 38,46 EUR od 01. travnja 2010.

- na iznos od 35,78 EUR od 03. svibnja 2010.

- na iznos od 40,35 EUR od 01. lipnja 2010.

- na iznos od 62,27 EUR od 01. srpnja 2010.

- na iznos od 56,92 EUR od 02. kolovoza 2010.

- na iznos od 75,62 EUR od 01. rujna 2010.

- na iznos od 66,13 EUR od 01. listopada 2010.

- na iznos od 57,61 EUR od 02. studenog 2010.

- na iznos od 82,05 EUR od 01. prosinca 2010.

- na iznos od 95,24 EUR od 03. siječnja 2011.

- na iznos od 83,17 EUR od 01. veljače 2011.

- na iznos od 84,65 EUR od 01. ožujka 2011.

- na iznos od 79,34 EUR od 01. travnja 2011.

- na iznos od 85,43 EUR od 02. svibnja 2011.

- na iznos od 104,65 EUR od 01. lipnja 2011.

- na iznos od 109,76 EUR od 01. srpnja 2011.

- na iznos od 141,52 EUR od 01. kolovoza 2011.

- na iznos od 131,49 EUR od 01. rujna 2011.

- na iznos od 111,72 EUR od 01. listopada 2011.

- na iznos od 14,66 EUR od 02. studenog 2011.

- na iznos od 14,44 EUR od 01. prosinca 2011.

- na iznos od 15,61 EUR od 02. siječnja 2012.

- na iznos od 15,87 EUR od 01. veljače 2012.

- na iznos od 15,90 EUR od 01. ožujka 2012.

- na iznos od 15,94 EUR od 02. travnja 2012.

- na iznos od 15,61 EUR od 02. svibnja 2012.

- na iznos od 15,91 EUR od 01. lipnja 2012.

- na iznos od 15,59 EUR od 02. srpnja 2012.

- na iznos od 15,61 EUR od 01. kolovoza 2012.

- na iznos od 15,32 EUR od 01. rujna 2012.

- na iznos od 14,78 EUR od 01. listopada 2012.

- na iznos od 258,91 EUR od 02. studenog 2012.

- na iznos od 262,94 EUR od 01. prosinca 2012.

- na iznos od 261,32 EUR od 02. siječnja 2013.

- na iznos od 245,08 EUR od 01. veljače 2013.

- na iznos od 256,34 EUR od 01. ožujka 2013.

- na iznos od 258,92 EUR od 02. travnja 2013.

- na iznos od 253,85 EUR od 02. svibnja 2013.

- na iznos od 238,88 EUR od 01. lipnja 2013.

- na iznos od 229,57 EUR od 01. srpnja 2013.

- na iznos od 238,02 EUR od 01. kolovoza 2013.,

i to po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 % za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju CZ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.789,60 EUR (dvijetisuće sedamstoosamdesetdeveteurašezdesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2025. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja CZ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 318,90 EUR (tristoosamnaesteuradevedesetcenti), uvećano za zateznu kamatu od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je kao korisnik kredita 19.7.2006. s tuženikovim pravnim prednikom, tadašnjom Volksbank d.d. Zagreb – Sberbank d.d. Zagreb, sadašnja Hrvatska poštanska banka d.d., sklopio ugovor o kreditu broj 736389, i to u podružnici Volksbank d.d. u Osijeku. Navedeni ugovor o kreditu je solemniziran i ovjeren od strane javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka 19.7.2006., broj Ou-961/06. Tuženik je tim ugovorom odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 33.679,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate, dok se tužitelj tuženiku obvezao otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 494,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za devize važeće na dan dospijeća. Ugovoreni rok otplate kredita je bio 84 mjeseca. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit u kolovozu 2013. godine. Ugovor je sklopljen kao tipski (adhezijski) i potrošački ugovor, te je utvrđeno da je redovna kamatna stopa 6,15% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika. Tuženik je kamatnu stopu za tijeka otplate kredita mijenjao u više navrata, odnosno istu povisio, te se zbog navedenog mijenjala i visina anuiteta otplate kredita, a što je utjecalo na visinu novčane obveze tužitelja u odnosu na početno ugovoreni anuitet i posljedično dovelo do preplate u ovom ugovornom odnosu po navedenom osnovu. Tužitelj navodi kako je evidentno da je tuženik na ovakav način kroz tipski adhezijski ugovor ugovorio nepošteno diskrecijsko pravo kojim je mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu u više navrata u skladu sa svojim jednostranim odlukama. Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno odlukama tuženika je kao takva nepoštena i ništetna. Poziva se na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018., broj Pž-6632/17. Nadalje navodi kako je spornim ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula vezana uz CHF, a koja ugovorena odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u spornom ugovoru o kreditu je kao takva također nepoštena i ništetna. Tužitelj i tuženik su 6.10.2011. sklopili i Aneks 1 ugovora o kreditu broj 736389, solemniziran kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka 27.10.2011., broj OV-8388/11, te 12.4.2012. Aneks 2 ugovora o kreditu broj 736389, solemniziran po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka 20.4.2012., broj OV- 2987/12, kojim su oba puta ugovorili moratorij otplate kredita na rok od 6 mjeseci. Činjenica da je tuženik sudjelovao u postupku kao u kolektivnom sporu, te da je presudom priloženom uz tužbu odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za ugovore o kreditu koje je upravo i tuženik zaključivao sa svojim klijentima, pa i s ovdje tužiteljem, daje tužitelju za pravo pozivati se na pravna utvrđenja iz navedene presude u pogledu tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu temeljem predmetnih utvrđenja, dok je istovremeno sud vezan za ista ta pravna utvrđenja u ovoj parnici. Uslijed napoštenih i ništetnih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu sklopljenog između ovdje tužitelja i tuženika, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, odnosno činjenice da je ugovorena kamatna stopa u više navrata mijenjana jednostranom odlukom tuženika, kao i činjenicu da je u međuvremenu od podizanja kredita došlo do aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK, tužiteljevi mjesečni anuiteti od početnog iznosa od 2.311,32kn porasli do iznosa više od 3.400,00 kn, pa je time tuženik temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sve do dana konačne otplate kredita od tužitelja kroz povećanje anuiteta bez ikakve pravne osnove stekao iznos od najmanje 64.000,00 kuna, ovo sve u odnosu na početni mjesečni iznos anuiteta koji je određen prilikom sklapanja ovog ugovora o kreditu.

2. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopune financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 10. siječnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje preplatu na ime promjene kamatne stope u iznosu od 390,99 EUR i preplatu na ime promjene tečaja CHF u iznosu od 4.634,47 EUR.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer je tužiteljevo potraživanje u zastari, utvrđenja iz parnice potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ovog postupka, a sve i kada bi utvrđenja iz navedene parnice bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a, nadalje, sve i kada bi presuda iz parnice potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o standardnom tipskom ugovoru s odredbama koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te tuženik prigovara i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. U odnosu na potraživanje tužitelja za koje smatra da je u zastari, tuženik navodi da je predmetni kredit sklopljen 2006. godine, te je stoga određeni dio potraživanja bio pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Navodi da je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 33.679,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je kamatna stopa promjenjiva, te da je na dan sklapanja ugovora o kredita iznosila 6,15% godišnje. Neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužitelja na vezanost ovog suda utvrđenjima iz parnice potrošač, a sve i kad bi presuda iz te parnice bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u parnici potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o standardnom (tipskom) ugovoru s odredbama koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u RH, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, stoga je netočno tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja kredita bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, a odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako razumljiva i uočljiva, te nije i ne može biti dvojbeno budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ističe da je tužitelj prethodno sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana sam bio dužan informirati se o klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz tog ugovora. Tužitelj je od strane raspoloživih službenika u svakom momentu mogao tražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana uz val. klauzulu i njezin učinak na odnos ugovornih strana. Tuženik navodi da je kao i tužitelj bio izložen riziku val. kl., odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Napominje da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije postojao niti jedna zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora. Navodi kako osporava, odnosno prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, te ističe kako da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja kredita, stoga slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove ovog postupka.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to u ugovor o kreditu (stranice 6-11 spisa), informativni otplatni plan po kreditu (stranice 12-14 spisa), prometna kartica po kreditu (stranice 15-24 spisa), aneks 1 ugovora o kreditu (stranice 25-26 spisa i stranica 151 spisa), aneks 2 ugovora o kreditu (stranice 27-28 spisa i stranica 152 spisa), otplatna tablica (stranica 29 spisa), odluka Županijskog suda u Varaždinu od 29.4.2009., broj Gž-409/09-2 (stranica 49 spisa), odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2.4.2012., broj VSRH Gr1 238/2012-2 (stranica 50 spisa), presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 3.9.2018., broj Gž-311/2018-2 (stranice 51-59 spisa), članak obvezno pravo (stranice 60-72 spisa), podaci o poslovnom objektu iz sudskog registra (stranice 89-95 spisa), izvadak iz sudskog registra (stranice 97-107 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, dipl.oec. od 26.7.2022. koje vještačenje je provedeno u predmetu ovog suda broj P-160/2020 (stranice 153-164 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji GZ, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 7.7.2022. je pročitan (stranice 116-131 spisa), te dopunsko vještačenje po istoj vještakinji 6. studenog 2024. (stranice 182-186 spisa) sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kao što je provedeno i dodatno dopunsko vještačenje po istoj vještakinji 17.12.2024. (stranice 194-204 spisa). Saslušani su vještakinja financijsko- knjigovodstvene struke GZ, dipl.oec. i tužitelj CZ.

5. Prvotno valja istaknuti kako nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Naime, člankom 70. stavkom 1. ZPP-a propisano je da se stranke, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano da sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti potpisan po tužitelju, kao korisniku kredita, i da je čl. 11. točku 3. navedenog ugovora u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora. Međutim, prema stajalištu ovog suda navedena ugovorna odredba je nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. - dalje u tekstu: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka zakona propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je samim zakonom i to na način da je sukladno članku 87. stavku 1. ZZP-a određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Kako je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna za postupanje u ovom predmetu je, osim općemjesno nadležnog suda prema sjedištu tuženika, temeljem odredbe čl. 59. ZPP-a nadležan i Općinski sud u Osijeku.

6. Saslušan na raspravi, tužitelj CZ naveo je kako je 2006. godine podigao kredit kod pravnog prednika tuženika radi kupnje automobila za osobne potrebe. Ističe nadalje kako je kod pravnog prednika tuženika podigao kredit budući da ga je auto kuća gdje je odabrao automobil uputila kod tuženika, te je on zato otišao u poslovne prostorije pravnog prednika tuženika, gdje je tada sa zaposlenikom tuženika razgovarao o uvjetima, odnosno što sve od dokumentacije mora donijeti kako bi se navedeni kredit odobrio, međutim nije se ništa pregovaralo o kojem kreditu, odnosno nisu mu nuđene više vrsta kredita, odnosno samo kredit u CHF kao najpovoljniji, ali nije se moglo ništa pregovarati, već je bilo po principu uzmi ili ostavi. Iskazuje kako je nakon par dana došao u prostorije tuženika, gdje ga je čekao unaprijed pripremljeni ugovor. Ističe kako ga je čitao samo u dijelu iznosa, odnosno rata kamata i vrijeme otplate, da je upisan na način kako mu je bilo i ranije rečeno, međutim ništa mu od strane zaposlenika tuženika nije objašnjavano, te je nakon toga s predmetnim ugovorom otišao kod javnog bilježnika, gdje ga je i ovjerio, te potom vratio tuženiku. Nadalje, iskazuje kako je nakon podizanja kredita rata počela naglo rasti i to je tako bilo neko vrijeme, te je zbog toga 2011. godine sklopio Anekse ugovora, a nakon čega je i zatvorio kredit tako da je uplatio u cijelosti preostalu tražbinu po kreditu. Ističe kako je po zaključenju ugovora o kreditu bio zaposlen, nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Tuženik ga nije upozoravao na odredbe o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi, već je samo govorio kako se tu radi o najpovoljnijem kreditu, a nije ranije niti predočio interne akte tuženika. Iskazuje kako mu nije bio poznat pojam u to doba valutne klauzule, budući da to tada nije bilo uobičajeno, a on nije znao o čemu se tu točno radi. Također ga tuženik nije upozorio na ekonomske rizike od valutne klauzule, odnosno promjenjive kamatne stope, a njemu je to tada bilo bitno jedino da mu se kredit odobri, odnosno na taj način su se dobivali krediti, nikoga se nije upozoravalo o posebnim rizicima. U odnosu na obavijesti, ističe kako se ne sjeća je li dobivao kakve posebne naknade obavijesti od strane tuženika, već je dobivao samo obavijest kako mu se rata povećava, a također iskazuje kako je on mislio da se prvotni otplatni plan koji mu je predočen prilikom sklapanja ugovora o kreditu neće mijenjati i on je osobno smatrao kako se toga treba i držati. Iskazuje kako ga javni bilježnik nije podučio o odredbama ugovora o kreditu, budući da se tu radilo o kreditu za kupnju vozila i to je sve išlo brzo prilikom ovjere kod javnog bilježnika.

7. Iz ugovora o kreditu (stranice 6-11 spisa) proizlazi kako je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 33.679,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju važećem na dan isplate, uz kamatu od 6,15 %, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a radi kupnje vozila i to na rok otplate od 84 mjeseca.

8. Iz informativnog otplatnog plana po kreditu (stranice 12-14 spisa) proizlazi kakva bi bila otplata kredita na dan njegovog podizanja i to pojedinačno svaki mjesec kroz cijelo otplatno razdoblje.

9. Iz prometne kartice po kreditu (stranice 15-24 spisa) proizlazi kako je tijekom otplate kredita tužitelj otplaćivao predmetni kredit te koje su sve uplate vršene pojedinačno po mjesecima.

10. Iz aneksa 1 ugovora o kreditu (stranice 25-26 spisa i stranica 151 spisa)proizlazi kako su tužitelj i prednik tuženika sklopili dodatak ugovoru o kreditu na način da ugovaraju poček u otplati glavnice u trajanju od šest mjeseci, a također je ugovoreno kako se za vrijeme počeka otplate kredita, tužitelj se obvezuje plaćati redovnu kamatu.

11. Iz aneksa 2 ugovora o kreditu (stranice 27-28 spisa i stranica 152 spisa)proizlazi kako su tužitelj i prednik tuženika sklopili dodatak ugovoru o kreditu na način da ugovaraju poček u otplati glavnice u trajanju od šest mjeseci, a također je ugovoreno kako se za vrijeme počeka otplate kredita, tužitelj se obvezuje plaćati redovnu kamatu.

12. Iz otplatne tablice (stranica 29 spisa) proizlazi kolike će iznose mjesečno plaćati tužitelj prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu, s time kako je u istom vidljivo kako će šest mjeseci tužitelj plaćati samo kamatu.

13. Iz članka obveznog prava (stranice 60-72 spisa) proizlazi kako je mr. sc. MZ, dip.iur. napisao članak pod nazivom „učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektinivnih interesa na zastaru tražbine tražbine.

14. Iz podataka o poslovnom objektu iz sudskog registra (stranice 89-95 i 97-107 spisa)proizlazi kako je Volksbank d.d. pravni prednik tuženika.

15. Iz nalaza i mišljenja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, dipl.oec. od 26.7.2022., koje vještačenje je provedeno u predmetu ovog suda broj P- 160/2020 (stranice 153-164 spisa), proizlazi kako je tužitelj u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita uključujući negativne stavke razlike anuiteta ukupno: po osnovi promjena kamatnih stopa – 1.990,11, po osnovi tečajne razlike – 16.457,19, odnosno ukupna preplata je 18.447,30 kuna. Tuženik je tijekom otplate kredita platio više radi promjena kamatnih stopa i promjena tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 18.447,30 kuna.

16. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenje po vještakinji GZ, dipl.oec. od 7. srpnja 2022. (stranice 116-131 spisa) proizlazi kako je preplaćeno kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 578,21 CHF, što po srednjem tečaju HNB na dan početka korištenja kredita iznosi 2.667,26 kuna. Banka je 3 puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početno ugovorene kamatne stope 6,15%. Od 84 obračunata anuiteta Banka je obračunala 19 anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 6,15%, a kod 65 anuiteta je tužitelju obračunato više kamate nego da je kredit otplaćivao po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 6,15% do 62. anuiteta, a 7,40% od 63. anuiteta pa do konačne otplate kredita. Tužitelj je Anexom 1 i 2 ugovoru o kreditu ugovorio poček u razdoblju od 63. do 74. anuiteta, kada je kamatna stopa bila 7,40%, te je tada to nova početna kamatna stopa. Iako je kamatna stopa ista u oba otplatna plana za razdoblje počeka do konačne otplate i u tome razdoblju postoji preplata, jer je nedospjela glavnica prije počeka u početnom planu bila niža od nedospjele glavnice u stvarnom otplatnom planu, te je posljedično u stvarnome otplatnome planu obračunato i više kamate. Detaljan prikaz izračuna razlike kamate stoji u Tabeli 1 i obrazloženja u nastavku (stranice 3 do 7 nalaza). Preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 34.918,44 kune u 64 anuiteta u kojima je prodajni tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta bio viši od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan početka korištenja kredita. Kredit je tužitelju isplaćen 20.7.2006., kad je srednji tečaj HNB za 1 CHF na dan početka korištenja kredita iznosio 4,612981 kunu. U nastavku nalaza vještakinja prikazuje utvrđene preplaćene razlike kamate zbog promjenjive kamatne stope i preplaćene razlike tečaja zbog CHF valutne klauzule. Ukupno je na obje okolnosti preplaćeno u anuitetima 37.585,70 kuna. Preplaćeno je kamate zbog promjenjive kamatne stope 65 anuiteta u iznosu od 2.667,26 kuna i preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u 64 anuiteta u iznosu od 34.918,44 kune u anuitetima u kojima je prodajni tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta bio viši od srednjeg tečaja HNB na dan isplate kredita tužitelju. Posebno prikazuje utvrđene manje plaćene razlike tečaja (- razlike). Manje je plaćeno tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od -1.038,54 kune u 20 anuiteta u kojima je prodajni tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta bio niži od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan isplate kredita tužitelju (početka korištenja kredita).

17. Iz provedenog dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji GZ, dipl.oec. od 6. studenog 2024. (stranice 182-186 spisa) sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, proizlazi kako je od izrade nalaza došlo do promjene valute u Republici Hrvatskoj, utvrđene razlike kamate i tečaja uslijed CHF valutne klauzule prikazane u HRK u zaključku nalaza od 7.7.2022., te je u nastavku nalaza prikazala preračunate u EUR, po fiksnom tečaju konverzije EUR=7,53450 HRK. Prvo je prikazala utvrđene preplaćene razlike kamate i tečaja posebno i zajedno na obje okolnosti u eurima (+ razlike), a posebno utvrđene manje plaćene razlike tečaja (- razlike), kao i u nalazu kako je traženo rješenjem o vještačenju posebno ih prikazati. Preplaćeno je kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 354,01 EUR (2.667,26 kuna) u 65 anuiteta u kojima je kamata obračunata po višoj stopi od početno ugovorene kamatne stope 6,15% do 62. anuiteta, a od počeka od 63. anuiteta po novoj početno ugovorenoj kamatnoj stopi 7,40%. Preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 4.634,47 eura (34.918,44 kune) u 64 anuiteta u kojima je prodajni tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta bio viši od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan početka korištenja kredita. U nastavku prikazuje utvrđene preplaćene razlike kamate i tečaja posebno i zajedno na obje okolnosti izražene u EUR. Utvrđeno je preplaćene razlike kamate zbog promjenjive kamatne stope, obračunate više nego bi bilo obračunato po početno ugovorenoj kamatnoj stopi u iznosu od 354,01 eura i razlike preplaćenih anuiteta uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 4.634,47 eura, što zajedno čini preplaćenu razliku na obje okolnosti od 4.988,48 eura. Posebno prikazujem utvrđene manje plaćene razlike tečaja (- razlike) izražene u eurima. Manje je plaćeno tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od -137,83 eura (-1.038,54 kune) u 20 anuiteta u kojima je prodajni tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta bio niži od srednjeg tečaja HNB za CHF na dan isplate kredita tužitelju (početka korištenja kredita).

18. Iz provedenog dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji GZ, dipl.oec. od 17. prosinca 2024. (stranice 194-204 spisa) proizlazi kako Preplaćeno je kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi, višoj od početno ugovorene kamatne stope 6,15% u iznosu od 390,99 EURa. Banka je 3 puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početno ugovorene kamatne stope 6,15%. Od 84 obračunata anuiteta Banka je obračunala 19 anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 6,15%, a kod 65 anuiteta je tužitelju obračunato više kamate nego da je kredit otplaćivao po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 6,15%. Tužitelj je Anexom 1 i 2 ugovoru o kreditu ugovorio poček u razdoblju od 63. do 74. anuiteta, kada je kamatna stopa bila 7,40%. Iako je kamatna stopa ista u oba otplatna plana za razdoblje počeka, i u tome razdoblju postoji preplata, jer je nedospjela glavnica prije počeka u početnom planu bila niža od nedospjele glavnice u stvarnom otplatnom planu, te je posljedično u stvarnome otplatnome planu obračunato i više kamate. Detaljan prikaz izračuna razlike kamate stoji na stranicama 3 do 6 ove dopune nalaza. Skraćeni prikaz razlike kamate prema ovome dopunskome izračunu prikazujem u nastavku u EUR po srednjem tečaju konverzije. Ako bi sud i stranke u postupku uzeli u obzir ovaj dopunski izračun razlike kamate, tada bi ukupno preplaćena razlika kamate po ovoj dopuni nalaza i preplaćena razlika tečaja iz osnovnog nalaza u ovome predmetu zajedno iznosili 5.025,46 EURa. Preplaćeni anuiteti kamata 390,99, preplaćeni anuiteti tečaj 4.634,47, ukupno preplaćeno; 5.025,46.

19. Nalaz i mišljenje, te dopune nalaza i mišljenja vještakinje financijsko- knjigovodstvene struke, prihvaćeni su u cijelosti jer su dani jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njihova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

20. Saslušana na raspravi održanoj kod ovog suda 7. srpnja 2025., vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke GZ, dipl.oec. iskazala je kako ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 7.7.2022., kao i kod obje dopune nalaza i mišljenja, te nije imala ništa drugo za dodati.

21. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

22. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 736389, sklopljenog 19. srpnja 2006.

23. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 736389, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

24. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 19. srpnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 736389, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 33.679,00, a da je ugovorena redovna kamata 6,15% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nije sporno da je u međuvremenu uslijed statusnih promjena Volksbank d.d. pripojena Sberbank d.d. te da je Sberbank d.d. uslijed daljnjih statusnih promjena postala Nova hrvatska banka d.d., koja je u konačnici pripojena tuženiku, a što proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu kojeg je dostavio tužitelj.

25. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

25.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te odlukom broj Revt-575/16 od 03.10.2017., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.- dalje u tekstu: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. -dalje u tekstu: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.-dalje u tekstu: ZOO),

- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

25.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

25.3. Naime, odredbom članka 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP- a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c, na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

25.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

25.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

25.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

26. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

26.1. Tuženik nije dokazao okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je banka imala tipski ugovor, odnosno, ugovor je već bio sačinjen i unosili su se podaci i iznos kredita. Ugovor je pročitao, ali nije te struke te ga nije baš mogao pratiti. Nije razumio da bi mu rata kredita mogla baš toliko narasti, ali je razumio da diže kredit u CHF. Nisu ga u banci kod tuženika upozorili na to da HNB ne štiti tečaj CHF, a da to čini u odnosu na EUR. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač, odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da je obavješten o parametrima promjene kamatne stope.

26.2. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da ima status potrošača jer je vozilo kupio za osobnu namjenu. Slijedom navedenog, a budući da na tuženiku, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

26.3. Dakle, slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, isto tako nije obavijestio tužitelja koliko bi mogao rasti anuitet zbog promjenjive kamatne stope.

26.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 19. srpnja 2006., dakle, u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

27. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

28. Stoga su sva utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. primjenjiva i na konkretan ugovorni odnos između tužitelja i tuženika.

29. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u dijelu članka 1. i članku 2. Ugovora o kreditu nepoštene jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo.

30. S obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, te ugovorne odredbe su temeljem odredbe članka 87. stavka 1. ZZP ništetne.

31. Tužitelj tužbom traži povrat više plaćenog iznosa tuženiku zbog ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

32. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i redovna kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

33. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

34. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi tečaja u iznosu od 4.634,47 EUR-a, a po osnovi ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 390,99 EUR, sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

35. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

36. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

37. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 1406.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

38. Dakle, nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom ne zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, nego po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 4. studenog 2019., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

39. Nadalje, potrebno je reći i kako sud postupa i odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, a tuženica tijekom postupka nije postavila odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja. Potrebno je reći da hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice. U vezi s navedenim, potrebno je uputiti i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023-4, u kojoj je navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Ovdje je potrebno reći da je tuženik tijekom postupka zahtijevao da vještak izračuna negativnu razliku, ali nije postavio odgovarajući zahtjev – protutužbu, prigovor radi prebijanja.

40. Također, u odnosu na prvotni nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud je proveo dopunsko vještačenje, a to sve iz razloga jer je bilo potrebno izraditi nalaz i mišljenje sukladno početno ugovorenu kamatnu stopu, dok u odnosu na dva kasnija dodatka ugovora o kreditu valja istaknuti kako se isti odnose samo na razdoblje kada je bio moratorij odnosno odgoda plaćanja, dok se u tom razdoblju plaćala redovna kamata, međutim ista kamata se odnosila samo na razdoblje za koje nije vršena redovna otplata kredita, već samo redovna kamata. Stoga je nalaz i mišljenje vještak trebao napraviti prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

41. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

42. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podnesaka od 13.7.2020., 3.8.2022. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka), 22.12.2022. (kojim predlaže dopunu nalaza i mišljenja vještaka) i 13.1.2025. za svaki u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 16.5.2022. i 7.7.2025. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 5.12.2022. u visini od 25 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, kao i za pristup ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova, a što ukupno iznosi 775 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25% iznosi 1.937,50 eura. Tužitelju je priznat trošak za predujam za vještačenje u iznosu od 401,80 eura, te za pristojbe na tužbu u iznosu od 131,40 eura i presudu u iznosu od 131,40 eura, a što ukupno iznosi 2.470,70 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci III. izreke ove presude.

43. Djelomično je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 318,90 eura i to za pristup ročištu od 5.12.2022., budući da se na navedenom ročištu nije raspravljalo, već je isto odgođeno prije početka raspravljanja, pa je za zatraženu razliku u iznosu od 187,50 eura valjalo odbiti tužitelja. Također tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak pristojbe na presudu u iznosu od 131,40 eura, budući da istu nije niti platio, pa je stoga valjalo odlučiti kao u točci IV. izreke ove presude.

Osijek, 25. srpnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku