Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-135/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Britvec, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Slavonski Brod, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 29. listopada 2024., broj Pr-80/2019-28, 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 29. listopada 2024., broj Pr-80/2019-28., u pobijanom dijelu pod točkom I., preinačava i sudi:

I.1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: “Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad za utuženi period od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014., od 193,67 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za studeni 2013. na iznos od 46,76 EUR počev od 16. prosinca 2013. do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 146,91 EUR počev od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.“

i pod točkom III., izreke na način da se nalaže tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR uz zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno na valutu euro po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana za tekuće polugodište za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 493,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 29. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 62,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 29. listopada 2024., broj Pr- 80/2019-28., usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 15. svibnja 2024. i točkom I. izreke nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodatka na plaću za prekovremeni rad za utuženi period od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014., od 193,67 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za studeni 2013. na iznos od 46,76 EUR počev od 16. prosinca 2013. do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 146,91 EUR počev od 16. lipnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

Točkom II. izreke nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju, na ime neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. s osnova razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznos od 28,27 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi: - za lipanj 2012. godine na iznos 0,27 EUR počev od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 20,57 počev od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 0,19 EUR počev od 16. veljače 2013. do isplate,

- za ožujak 2013. na iznos od 5,79 EUR počev od 16. travnja 2013. do isplate,

- za srpanj 2013. na iznos od 1,45 EUR počev od 16. kolovoza 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

Točkom III. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 837,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 29. listopada 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tužena i to protiv dijela pod točkom I. izreke i pod točkom III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22, 155/23, 6/24- dalje: ZPP), navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dok oni koji su navedeni da su nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pobija odluku o troškovima postupka. Tužena u bitnom navodi da je u studenom 2013. tužitelj bio na službenom putu, kako je i označeno u evidenciji radnog vremena – Sp, za koji je dobio dnevnicu i da je u studenom iskoristio slobodni dan. Navodi dalje da je u svibnju tužitelj bio pet dana na terenu te također iskoristio slobodne dane, te da je tužitelj bio dužan dokazati da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi. Tužena upućuje na osnovni nalaz vještaka. U odnosu na odluku o troškovima postupka tužena navodi kako je tužitelj povukao djelomično tužbeni zahtjev nakon dopune nalaza i mišljenje vještaka, a kojem povlačenju se tužena nije protivila, ali je tražila troškove postupka o kojima prvostupanjski sud nije odlučivao. Tužena predlaže žalbu prihvatiti u pobijanom dijelu, prvostupanjsku presudu preinačiti i tuženoj dosuditi troškove postupka kao i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužene i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi upućuje tužena jer razlozi o odlučnim činjenicama su međusobno proturječni i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj prvotno traži isplatu iznosa od 17.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća isplate i to na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu, stražarenje i požarnu dužnost, na isplatu neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor, jubilarnu nagradu. Tužitelj je nakon provedenog dopunskog vještačenja od 19. srpnja 2022. podneskom od 15. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu za prekovremeni rad u studenom 2013., te za rad na terenu u svibnju 2014., u iznosu od 193,67 EUR, kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. u iznosu od 28,27 EUR i troškove postupka.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je u ovom postupku nalazom i mišljenjem od 15. prosinca 2020. vještak prvotno vještačio da je tužena tužitelju za terenski dodatak od 2011. do 2014. sve isplatila, kao i u odnosu na dodatke za obavljanje stražarske službe, te dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva. U odnosu na naknadu za godišnji odmor prema nalazu vještaka tužena je manje isplatila iznos od 213,07 kn.

7.1. Po prigovoru tužitelja vještak je 19. srpnja 2022. dao dopunu nalaza u kojoj je uključio prekovremeni rad u trajanju od 21 sat (13 sati rada subotom i 8 sati rada nedjeljom), a koji se odnosi na prekovremeni rad u dane vikenda i prema kojoj dopuni je manje isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor ostala 213,07 kn, ali za manje isplaćen iznos plaće za prekovremeni rad, rad subotom i rad nedjeljom, za rad na teren u periodu od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. izvještačen je iznos od 1.459,21 kn.

7.2. Na ovu dopunu nalaza, a po prigovoru tužene vještak se očitovao 20. kolovoza 2024. navodeći da je prema Dnevnoj evidenciji rada za svibanj 2014. slobodni dan nakon određenog rada 17. i 18. svibnja 2014. evidentiran 22. i 23. svibnja 2014., oznakom „SD“, te da nije moguće utvrditi odnose li se ti slobodni dani na odrađeni prekovremeni rad ili po kojoj drugoj osnovi, a ako se odnose na slobodne dane ostvarene prekovremenim radom na terenu 17. i 18. svibnja 2014., razlika plaće iznosi u tom slučaju za taj mjesec 1.054,19 kn / 146,19 EUR.

8. Prvostupanjski sud bezrezervno prihvaća dopunu nalaza vještaka od 19. srpnja 2022. i usvaja uređeni tužbeni zahtjev u skladu s tom dopunom.

9. Iz stanja spisa, prvenstveno iz priložene Dnevne evidencije radnog vremena za sporno razdoblje, proizlazi da je u studenom 2013. tužitelj 16. studenog 2013. (subota) bio na službenom putu, budući u napomeni stoji „Sp“ s početkom radnog vremena u 9,00 sati i završetkom radnog vremena u 14,00 sati, a sporno razdoblje u svibnju 2014., dani 17. i 18. svibanj 2014. (subota i nedjelja) evidentirani su kao rad na terenu – u napomeni oznaka „Tr“, time da su u svibnju, dani 22 i 23. svibnja 2014., evidentirani s oznakom „Sd“- slobodni dani, a tužitelj evidenciju tuženika nije osporio.

10. Dakle, nesporno proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju u svibnju koristio slobodne dane. Sporno je odnose li se tako evidentirani slobodni dani na pravo na slobodne dane za ostvarene prekovremene sate ili su korišteni po drugoj osnovi i ima li tužitelj za provedene sate na službenom putu 16. studenog 2013. pravo na prekovremeni rad.

11. Što se tiče naznake slobodnih dana oznakom “Sd“, već je sudska praksa zauzela stav da se tako naznačeni iskorišteni slobodni dani odnose na ostvarene prekovremene sate, a tužitelj je dužan dokazati da su iskorišteni slobodni dani korišteni po nekoj drugoj osnovi, a ne za ostvarene slobodne dane, što u ovom slučaju tužitelj nije dokazao (npr. odluka Vrhovnog suda RH Rev-4029/2019). Stoga se iskorišteni slobodni dani, 22. i 23. svibnja 2014., odnose na ostvarene prekovremene sate evidentirane kao rad na terenu u svibnju 2014. i tužitelj ne može ostvariti pravo na isplatu razlike plaće za ostvarene prekovremene sate u svibnju 2014., budući je iskoristio slobodne dane.

12. Prema Odluci o rasporedu radnog vremena djelatne vojne osobe ako je djelatna vojna osoba upućena na službeno putovanje u zemlji i inozemstvu, jedan dan koji djelatna vojna osoba provede na službenom putovanju smatra se jednim danom redovnoga radnog vremena. Za vrijeme službenog putovanja u zemlji i inozemstvu djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, nego za to ostvaruju pravo na naknadu troškova u skladu s odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09), Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13 i 75/15) te Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09) kao i Odluci o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14) . Prema Odredbama zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske djelatna vojna osoba upućena na službeno putovanje ima pravo na ostvarivanje naknade u vidu troškova prijevoza, dnevnice i smještaja. Dakle, taj zakon ne predviđa naknadu za prekovremeni rad.

13. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka od 15. prosinca 2020. sačinjen ispravno i u skladu s materijalnim i provedbenim propisima koji se u ovom slučaju primjenjuju, odnosno odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Odlukom o rasporedu radnog vremena djelatne vojne osobe. Prema tom nalazu i mišljenju vještaka, tužena tužitelju ne duguje ništa s osnove prekovremenih sati.

14. Ovaj drugostupanjski sud stava je da je prvotni, osnovni, nalaz vještaka od 15. prosinca 2020. ispravan i sačinjen u skladu s pravilima struke, a na temelju materijalnih dokaza priloženih u spis predmeta od strane tužene, pa je na temelju članka 373. ZPP-a, u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačio odbijanjem tužbenog zahtjeva, dok u dijelu pod točkom II., izreke prvostupanjska presuda nije pobijana.

15. Obzirom je prvostupanjska presuda preinačena po žalbi tužene to je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti. Tužena je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu manje isplaćene razlike za naknadu na ime neiskorištenog godišnjeg odmora priznala i osnovu i visinu tako da ima pravo na troškove postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je ovom presudom drugostupanjskog suda odbijen u izinosu od 500,00 EUR. Troškovi tužene odnose se na trošak sastava odgovora na tužbu (100,00 EUR), sastav podnesaka od 2. siječnja 2017., 23. siječnja 2017., 15. siječnja 2018., 30. ožujka 2020., 6. rujna 2022 po 50,00 EUR za svaki podnesak i za zastupanje na ročištu 27. rujna 2024. - 100,00 EUR i za objavu presude 29. listopada 2024. - 50,00 EUR). Tuženoj nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 20. siječnja 2018. i 9. srpnja 2019. budući tim podnescima tužena dostavlja dokumentaciju, a koju je bila dužna dostaviti još uz odgovor na tužbu, pa je taj trošak nastao tuženoj isključivo njezinom krivnjom. Troškovi tužene određeni su na temelju članka 166. ZPP-a u svezi sa člankom154. i 155. ZPP-a.

16. Tužitelju su određeni troškovi uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 431,35 EUR, kao i trošak sastava podneska za mirno rješenje spora u iznosu od 62,50 EUR jer se radi o troškovima koji su bili neophodni za ovaj postupak (članak 166. ZPP-a u svezi sa člankom 155. ZPP).

17. Tuženoj je određen i trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR budući je uspjela u žalbenom postupku (članak 166. ZPP-a u svezi sa člankom154. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 25. srpnja 2025.

Sudac

Vesna Britvec