Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 2

Poslovni broj: P-281/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Loboji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Cemix Croatia d.o.o. (ranije Lasselsberger-Knauf d.o.o.), OIB: 38771790987, Đurđevac, Petra Preradovića 51, zastupanog po punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, i objave 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Cemix Croatia d.o.o., OIB: 38771790987, Đurđevac, Petra Preradovića 51, da tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 152.860,89 eura (slovima: sto pedeset dvije tisuće osamsto šezdeset eura i osamdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

– 13.272,28 eura od 12. siječnja 2012.

– 10.617,82 eura od 20. veljače 2012.

– 3.294,68 eura od 5. ožujka 2012.

– 1.990,84 eura od 14. ožujka 2012.

– 1.327,23 eura od 23. ožujka 2012.

– 4.645,30 eura od 8. travnja 2012.

– 2.654,46 eura od 12. travnja 2012.

– 2.654,46 eura od 24. travnja 2012.

– 1.327,23 eura od 27. travnja 2012.

– 2.654,46 eura od 8. svibnja 2012.

– 1.990,84 eura od 16. svibnja 2012.

– 1.990,84 eura od 23. svibnja 2012.

– 1.327,23 eura od 30. svibnja 2012.

– 1.592,67 eura od 5. lipnja 2012.

– 2.389,01 eura od 12. lipnja 2012.

– 1.932,78 eura od 5. ožujka 2014.

– 1.493,13 eura od 10. ožujka 2014.

– 1.990,84 eura od 13. ožujka 2014.

– 663,61 eura od 20. ožujka 2014.

– 1.551,20 eura od 26. ožujka 2014.

– 870,99 eura od 2. travnja 2014.

– 1.534,61 eura od 9. travnja 2014.

– 2.048,91 eura od 15. travnja 2014.

– 572,37 eura od 23. travnja 2014.

– 1.327,23 eura od 30. travnja 2014.

– 982,15 eura od 7. svibnja 2014.

– 1.327,23 eura od 15. svibnja 2014.

– 1.194,51 eura od 21. svibnja 2014.

– 1.194,51 eura od 28. svibnja 2014.

– 1.207,78 eura od 4. lipnja 2014.

– 1.214,41 eura od 11. lipnja 2014.

– 870,99 eura od 23. lipnja 2014.

– 829,52 eura od 3. srpnja 2014.,

– 870,99 eura od 4. srpnja 2014.

– 783,06 eura od 11. srpnja 2014.

– 915,79 eura od 16. srpnja 2014.

– 451,26 eura od 4. kolovoza 2014.

– 769,79 eura od 4. kolovoza 2014.

– 829,52 eura od 14. kolovoza 2014.

– 414,76 eura od 19. kolovoza 2014.

– 418,08 eura od 22. kolovoza 2014.

– 710,07 eura od 28. kolovoza 2014.

– 1.207,78 eura od 3. rujna 2014.

– 1.061,78 eura od 10. rujna 2014.

– 836,15 eura od 17. rujna 2014.

– 1.167,96 eura od 23. rujna 2014.

– 1.287,41 eura od 30. rujna 2014.

– 889,24 eura od 7. listopada 2014.

– 955,60 eura od 14. listopada 2014.

– 968,88 eura od 20. listopada 2014.

– 1.041,87 eura od 28. listopada 2014.,

– 1.260,87 eura od 4. studenog 2014.

– 836,15 eura od 11. studenog 2014.,

– 1.008,69 eura od 17. studenog 2014.

– 862,70 eura od 25. studenog 2014.

– 1.035,24 eura od 28. studenog 2014.

– 1.539,58 eura od 15. prosinca 2014.

– 995,42 eura od 31. prosinca 2014.

– 1.444,24 eura od 28. lipnja 2012.

– 1.327,23 eura od 5. srpnja 2012.

– 1.990,84 eura od 11. srpnja 2012.

– 663,61 eura od 17. srpnja 2012.

– 1.990,84 eura od 24. srpnja 2012.

– 1.327,23 eura od 31. srpnja 2012.

– 1.327,23 eura od 8. kolovoza 2012.

– 1.327,23 eura od 17. kolovoza 2012.

– 1.327,23 eura od 22. kolovoza 2012.

– 1.327,23 eura od 29. kolovoza 2012.

– 1.327,23 eura od 4. rujna 2012.

– 1.327,23 eura od 11. rujna 2012.

– 1.327,23 eura od 19. rujna 2012.,

– 1.327,23 eura od 27. rujna 2012.

– 1.327,23 eura od 4. listopada 2012.

– 1.327,23 eura od 16. listopada 2012.

– 1.327,23 eura od 26. listopada 2012.

– 1.327,23 eura od 6. studenog 2012.

– 663,61 eura od 15. studenog 2012.

– 530,89 eura od 30. studenog 2012.

– 663,61 eura od 5. prosinca 2012.

– 1.327,23 eura od 3. siječnja 2013.,

– 663,61 eura od 28. siječnja 2013.

– 663,61 eura od 1. veljače 2013.

– 663,61 eura od 11. veljače 2013.

– 663,61 eura od 18. veljače 2013.

– 663,61 eura od 28. veljače 2013.

– 663,61 eura od 27. ožujka 2013.

– 663,61 eura od 10. travnja 2013.

– 663,61 eura od 17. travnja 2013.

– 663,61 eura od 22. travnja 2013.

– 663,61 eura od 2. svibnja 2013.

– 663,61 eura od 14. svibnja 2013.

– 663,61 eura od 17. svibnja 2013.

– 663,61 eura od 28. svibnja 2013.

– 663,61 eura od 29. svibnja 2013.

– 663,61 eura od 4. lipnja 2013.

– 663,61 eura od 12. lipnja 2013.

– 1.327,23 eura od 30. lipnja 2013.

– 663,61 eura od 17. srpnja 2013.

– 663,61 eura od 12. srpnja 2013.

– 663,61 eura od 26. srpnja 2013.

– 663,61 eura od 2. kolovoza 2013.

– 663,61 eura od 16. kolovoza 2013.

– 829,52 eura od 28. kolovoza 2013.

– 318,53 eura od 5. rujna 2013.

– 1.542,44 eura od 6. rujna 2013.

– 1.184,82 eura od 7. listopada 2013.

– 398,17 eura od 18. listopada 2013.

– 398,17 eura od 22. listopada 2013.

– 812,93 eura od 6. studenog 2013.

– 255,69 eura od 13. studenog 2013.

– 663,61 eura od 20. studenog 2013.

– 265,45 eura od 22. studenog 2013.

– 265,45 eura od 26. studenog 2013.

– 597,25 eura od 15. siječnja 2014.

– 796,34 eura od 27. ožujka 2013.

– 602,23 eura od 22. siječnja 2014.

– 588,96 eura od 28. siječnja 2014.

– 600,57 eura od 5. veljače 2014., u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s osnova zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od:

- 0,05 eura od 28. kolovoza 2013. do isplate,

- 0,01 eura od 22. studenog 2013. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Cemix Croatia d.o.o., OIB: 38771790987, Đurđevac, Petra Preradovića 51, da tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 22.206,25 eura (slovima: dvadeset dvije tisuće dvjesto šest eura i dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u ostatku zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 11.580,92 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. lipnja 2019. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu navodi kako je potraživanje tužitelja Godec-beton d.o.o. koje je predmet ovog postupka u cijelosti preneseno na novog vjerovnika LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je ovlašten kao novi vjerovnik u svojstvu tužitelja zahtijevati od tuženika plaćanje utuženog iznosa od 1.093.972,02 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

1.1. Nadalje navodi kako su trgovačko društvo Mitea Gradnja d.o.o. Zagreb, Bačun 30, OIB: 12727213434 i trgovačko društvo SET d.o.o. Bjelovar, Pakračka ulica OIB: 47374435799 dana 19. studenog 2010. sklopili ugovor o ortaštvu radi zajedničke izgradnje stambeno-poslovne zgrade, a dana 22. prosinca 2010. isti ovjerili po Biserki Lovrić, Javnom bilježniku u Zagrebu pod brojem OV-13470/10.

1.2. Nadalje, tuženik i Mitea Gradnja d.o.o. sklopili su Predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je utvrđeno da će po ispunjenju Ugovora o ortaštvu na društvo Mitea Gradnja d.o.o. biti preneseno vlasništvo posebnih dijelova izgrađenog objekta, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje i to: stana oznake S3 površine 38,14 m² s pripadajućim parkirnim mjestom površine 4 m², stana oznake S5 površine 38,72 m² s pripadajućim parkirnim mjestom površine 4 m² te stana oznake S14 površine 41,15 m² s pripadajućim parkirnim mjestom površine 2,88 m2. Mitea Gradnja d.o.o. Zagreb kao prodavatelj obvezao se po dovršetku gradnje prodati, a tuženik kao kupac kupiti navedene stanove.

1.3. Tužitelj i tuženik sklopili su dva predugovora o kupoprodaji nekretnine kojima se tuženik kao prodavatelj obvezao da će po dovršetku gradnje i upisu u zemljišne knjige prodati, a tužitelj kao kupac kupiti navedene stanove. Godec-beton d.o.o. u cijelosti je podmirio svoje obveze tuženiku, međutim, tuženik ništa nije poduzeo kako bi ispunio svoju obvezu, a isto tako ne želi niti izvršiti povrat isplaćenih iznosa od ukupno 1.238.986,80 kuna. Navodi kako se konačni iznosi trebaju utvrditi provođenjem financijskog vještačenja obzirom su plaćeni u većem broju uplata tijekom trajanja ugovornog odnosa pa se tužitelj obvezao konačne iznose i tijek kamate na uplaćene iznose specificirati po provođenju financijskog vještačenja.

1.4. Ističe kako je nad društvom Mitea Gradnja d.o.o., investitorom i prodavateljem od kojeg je tuženik trebao steći vlasništvo navedenih nekretnina pokrenut stečajni postupak i predložena je obustava i zaključenje stečajnog postupka.

1.5. Nakon što je postalo očito da tužitelj ne može očekivati ispunjenje činidba iz Predugovora o kupoprodaji nekretnina, raniji vjerovnik Godec-beton d.o.o. je tuženiku izjavio njihov jednostrani raskid sukladno odredbi članka 363. Zakona o obveznim odnosima te zahtijevao plaćanje isplaćenih iznosa za stanove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.6. Kako su predmetni ugovori raskinuti tužitelj potražuje od tuženika isplaćene iznose na ime kupoprodajne cijene za stanove u ukupnom iznosu od 1.238.986,80 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 410.000,00 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate, 414.493,40 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate te na iznos od 414.493,40 kuna od 27. veljače 2014. do isplate, sve sukladno članku 368. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik, prije upuštanja u raspravljanje, ističe prigovor mjesne i stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj P-10613/19-14 od 26. siječnja 2021. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, određeno je da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti Općinskom sudu u Koprivnici kao stvarno i mjesno nadležnom sudu te je odbijen prigovor stvarne nenadležnosti općinskog suda kao neosnovan. Povodom žalbe tužitelja, rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-324/2021-2 od 20. travnja 2022. žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10613/19-14 od 26. siječnja 2021. te je predmet dostavljen ovom sudu kao mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik ponajprije ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije.

4.1. Tuženik navodi kako iz historijata tužbe, kao i iz priloženih isprava proizlazi da su Godec-beton d.o.o. i LA **.**.2015. sklopili Ugovor o ustupu potraživanja. Upućuje na odredbe članka 80. i članka 81. Zakona o obveznim odnosima te ističe kako Godec-beton d.o.o., kao niti LA nisu nikada tuženika obavijestili o ustupu potraživanja, kao što mu nisu nikada dostavili niti jednu od isprava koje se prilažu uz tužbu te je tuženik o istima stekao saznanje tek po primitku tužbe.

4.2. Tuženik smatra kako iz sadržaja tužbi priloženih ugovora kao i iz historijata tužbe proizlazi da ustupljeno potraživanje predstavlja isplaćenu glavnicu duga kao i pripadajuću zateznu kamatu te da ovim ugovorom ustupitelj Godec-beton d.o.o. ustupa preuzimatelju potraživanja LA novčano potraživanje iz članka 1. Ugovora, te ga opunomoćuje da samostalno pokrene sve potrebne sudske, upravne, parnične, kaznene i druge postupke u svrhu naplate potraživanja, a što je po mišljenju tuženika bilo moguće samo nakon što su Predugovori o prodaji stanova raskinuti.

4.3. Tuženik smatra kako sadržaj Ugovora o ustupu potraživanja od 15. prosinca 2015. nameće zaključak da je osnovni pravni posao, sklopljen između L- Knauf d.o.o. Đurđevac i Godec-beton d.o.o. prethodno raskinut, da potraživanje "na isporuku stanova" pobliže opisanih u Predugovorima i specificiranih tužbi, nije predmet ispunjenja, ali niti ustupa te da je ustupljeno samo novčano potraživanje koje je posljedica prethodno raskinutih ugovora koji bi društvu Godec-beton d.o.o. davali pravo na povrat novčanog iznosa koji je uložen u kupnju stanova.

4.4. Stoga tuženik zaključuje, kako sam predmet ustupa, ustup novčanog potraživanja, dokazuje da su Predugovori sklopljeni između društva Godec-beton d.o.o. i Lasselsberger-Knauf d.o.o. Đurđevac raskinuti svakako prije 15. prosinca 2015. te su tada sva potraživanja po tim poslovima do dana podnošenja tužbe zastarjela.

4.5. Tuženik tvrdi kako sklopljeni Ugovor o ustupu potraživanja, čak da je i vjerodostojan, ne bi davao pravo tužitelju na postupanja koja je navodno poduzimao nakon sklapanja ugovora budući da je njemu ustupljeno "novčano potraživanje i kamate", a nisu preneseni ugovori.

4.6. Upućuje na razliku između ugovora o ustupu potraživanja i ugovora o prijenosu ugovora propisane odredbama članaka 80.-89. te članaka 127.-129. Zakona o obveznim odnosima te ističe kako tuženik nikada nije pristao na prijenos ugovora na tužitelja, ni usmeno, a niti pismeno, a za to nije bio niti u prilici jer o takvoj namjeri njegovog ugovornog partnera nije imao nikakvih saznanja do podnošenja tužbe.

4.7. Budući da na tužitelja nikada nisu preneseni ugovori koji su sklopljeni između društva Godec-beton d.o.o. i Lasselsberger-Knauf d.o.o. to tužitelj ne može ostvarivati bilo kakva prava iz istih kao što ih ne može niti raskinuti. No iz same činjenice da je predmet ustupa iz ugovora od 15. prosinca 2015. "novčano potraživanje sa sporednim pravima" tada je po mišljenju tuženika jasno da su ti ugovori puno prije toga raskinuti.

4.8. Nadalje, tuženik tvrdi kako su svi pravni poslovi koje su sklopili Godec-beton d.o.o. i LA ništavi pravni poslovi. Trgovačko društvo Godec-beton d.o.o. [adresa] osnovano je po LA kao jedinom osnivaču. Istovremeno je LA jedina ovlaštena osoba u tom trgovačkom društvu. Ocjenjuje kako je Ugovor o ustupu potraživanja ništav pravni posao jer je sklopljen suprotno prisilnim odredbama članka 49. u vezi članka 41. Zakona o trgovačkim društvima te zbog toga LA kao direktor društva Godec-beton d.o.o. [adresa] nije bio ovlašten sklopiti pravni posao s GA kao fizičkom osobom. Ovaj prigovor tuženik ističe u odnosu na sve pravne poslove koje je tužitelj prezentirao kao osnov po kojemu je stekao prava društva Godec-beton d.o.o. prema društvu Lasselsberger- Knauf d.o.o. Đurđevac.

4.9. Tuženik tvrdi da su i Ugovor o ustupu potraživanja i njegov Dodatak fiktivni pravni poslovi. Naime, LA, bilo kao zakonski zastupnik društva Godec- beton d.o.o., bilo kao primatelj potraživanja, o izvršenim ustupima nikada nije obavijestio društvo Lasselsberger-Knauf d.o.o. Đurđevac kao dužnika, a ovakvo postupanje je izostalo kako u odnosu na Ugovor o ustupu potraživanja od 15. prosinca 2015., tako i u odnosu na Aneks Ugovora o ustupu potraživanja od 15. prosinca 2015. Međutim, kada bi Ugovor o prijenosu potraživanja bio valjan, tada se postavlja pitanje tko je ovlašten podnijeti raskid ugovora i kako može izjaviti raskid ugovora koji na njega nije prenesen nego je preneseno samo novčano potraživanje.

4.10. Tuženik navodi kako iz isprave koja je dostavljena proizlazi da je Godec-beton d.o.o. dopisom od 28. lipnja 2016. tuženiku dostavio ispravu naziva "raskid ugovora" , a ta je isprava naslovljena po pošiljatelju Godec-beton d.o.o. te potpisana i ovjerena žigom Godec-beton d.o.o. po direktoru LA. Ako je točna tvrdnja tužitelja da je on ovlaštenik novčanih potraživanja prema tuženiku temeljem Ugovora iz prosinca 2015. tada je po mišljenju tuženika potpuno nelogično, ali i pravno neosnovano, da pravna osoba, koja više nije ovlaštenik potraživanja, dana 28. lipnja 2016. raskida Ugovor. Tvrdi kako u tom trenutku društvo Godec-beton d.o.o. nije bilo ovlašteno podnijeti izjavu o raskidu.

4.11. Tuženik navodi da tu izjavu on nikada nije primio, a smatra da tužitelj niti ne nudi dokaz kada je i na koji način istu uputio tuženiku.

4.12. Tuženik smatra da postoje i daljnji razlozi zbog kojih raskid Ugovora od 28. lipnja 2016. društvo Godec-beton d.o.o. nije moglo uputiti. Smatra vrlo indikativnom činjenicu da je LA, kao direktor društva Godec-beton d.o.o. ispravu naslova "raskid ugovora" izjavio (a ne zna se s kojim danom poslao!) svega dan prije otvaranja stečajnog postupka nad društvom Godec-beton d.o.o. Iz javno objavljenih podataka, pa tamo i iz izvoda iz sudskog registra za društvo Godec-beton d.o.o. proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj 31 St-3513/2016 od 29. lipnja 2016. otvoren stečajni postupak nad društvom Godec-beton d.o.o. Navodi kako Zakon o trgovačkim društvima kao i Stečajni zakon propisuje brojna ograničenja prema upravi društva u vrijeme kada je društvo prezaduženo. Iz sadržaja pravnih poslova koje su navodno sklopili tužitelj i društvo Godec-beton d.o.o. proizlazi da društvo Godec-beton d.o.o. na ime naknade za ustupljeno potraživanje nikada nije primilo niti kune, a raspolaganje je izvršeno u korist direktora i vlasnika društva, u vrijeme kada je društvo bilo prezaduženo, kada je imalo blokirani račun, i kada nije smjelo na taj način raspolagati, a što proizlazi iz odredbi Stečajnog zakona, kao i odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Upravo zbog toga tuženik smatra kako su svi ti pravni poslovi temeljem zakona ništavi.

4.13. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka.

5. Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 31. siječnja 2025.

(stranica 506-513 spisa), nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, odnosno tužbeni zahtjev je uskladio s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje na način da je zatražio isplatu iznosa od 152.860,89 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su navedeni u tom podnesku, time da je tužitelj na ročištu održanom 12. lipnja 2025. ispravio tužbeni zahtjev na način da umjesto „na iznos od 2.065,50 EUR (14.562,50 HRK) počevši sa kamatom od dana 5. ožujka 2014. godine“ treba ispravno stajati „na iznos od 1.932,78 EUR (14.562,50 HRK) počevši od dana 5. ožujka 2014. godine“, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen. Stoga je sud odlučivao upravo o tako postavljenom tužbenom zahtjevu. Obzirom da je navedenim podneskom snižen prvotno postavljen tužbeni zahtjev koji je iznosio 164.441,81 eura, a sada iznosi 152.860,89 eura to se smatra da je ustvari došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, kojem povlačenju se tuženik nije izričito usprotivio te se stoga sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) smatra da je pristao na povlačenje koje povlačenje je utvrđeno u rješenju sadržanom u ovoj odluci.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz tužbu (stranica 11-42 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz odgovor tuženika na tužbu od 27. rujna 2019. (stranica 55-57 spisa), dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz podnesak zaprimljen 6. lipnja 2020. (stranica 70-202 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-4270/16-33 od 29. ožujka 2018. (stranica 205-208 i 213-216 spisa), dokumentaciju tužitelja dostavljenu uz podnesak zaprimljen 5. listopada 2020. (stranica 217-233 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranica 293-295 spisa), elektroničku poštu Porezne uprave, Područni ured Koprivnica, Ispostava Đurđevac i knjigu ulaznih računa tuženika (stranica 345-361 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka ČA, JA, KA, kao i tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja te člana Uprave tuženika ĐA. Isto tako sud je u dokaznom postupku izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić (stranica 367-500 spisa). Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje VA i druge dokaze koje je predložio tužitelj,a koji nisu provedeni tijekom postupka, budući da je tužitelj u konačnici na ročištu održanom 12. lipnja 2025. odustao od svih predloženih dokaza koji do tada nisu provedeni jer smatra da isti nisu potrebni. Nije proveden niti dokaz saslušanjem punomoćnika tuženika odvjetnika Zlatka Gregurića na okolnost vjerodostojnosti i stvarnih razloga elektroničke korespondencije dostavljene u spis (stranica 194-202 spisa) jer po ocjeni suda isti nije potreban, posebice iz razloga što vjerodostojnost e- poruka tijekom postupka nije sporna, a sadržaj istih će ocijeniti sud, a što je u konačnici i predložio punomoćnik tuženika na ročištu 12. lipnja 2025., dok razlozi upućivanja navedenih poruka putem elektroničke pošte na adresu [adresa elektroničke pošte], a o kojima bi eventualno iskazivao punomoćnik tuženika nisu od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, u vezi sa člankom 221.a ZPP-a, sud je ocijenio konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, izuzev u manjem dijelu zatezne kamate.

8. Tijekom postupka tuženik je promijenio tvrtku iz Lasselsberger-Knauf d.o.o. u Cemix Croatia d.o.o., a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranica 293-295 spisa).

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da su Lasselsberger-Knauf d.o.o. (sada Cemix Croatia d.o.o.), kao prodavatelj i Godec-beton d.o.o., kao kupac sklopili dva Predugovora o kupoprodaji nekretnine, kao niti sadržaj istih.

9.1. Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 26. rujna 2011. (dalje: Predugovor od 26. rujna 2011.) ugovoreno je da će prodavatelj po dovršetku gradnje i upisu u zemljišne knjige prodati, a kupac se obavezao kupiti dva stana u zgradi koja je građena na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stanovi oznake: S3 – površine 38,14 m² s pripadajućim parkirnim mjesto površine 4 m² i S5 – površine 38,72 m² s pripadajućim parkirnim mjestom površine 4 m²), a što proizlazi iz navedenog ugovora (stranica 23-25 spisa).

9.2. Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 9. siječnja 2014. (dalje: Predugovor od 9. siječnja 2014.) ugovoreno je da će prodavatelj po dovršetku gradnje i upisu u zemljišne knjige prodati, a kupac se obavezao kupiti jedan stan u zgradi koja je građena na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan oznake: S14 – površine 41,15 m² s pripadajućim parkirnim mjestom površine 2,88 m²), a što proizlazi iz navedenog ugovora (stranica 26-28 spisa).

9.3. Kupoprodajna cijena stanova ugovorena je u kunskoj protuvrijednosti 1.250,00 eura/m² (članak 4. i 5. navedenih Predugovora). Ugovoreno je da će cjelokupni iznos kupovnine Godec-beton d.o.o. prodavatelju podmiriti mjesečnim predujmovima koji će biti realizirani prijebojem potraživanja Godec-beton d.o.o. prema društvu Lasselberger-Knauf d.o.o. s naslova pruženih prijevozničkih usluga (članak 5. i 6. navedenih Predugovora). Saznanja o tome da su opisani Predugovori sklopljeni imali su i svjedoci ČA koji je potvrdio da je sklopljen Predugovor 2011. dok o Predugovoru iz 2014. nije imao saznanja jer tada nije više bio zaposlenik tuženika, zatim svjedokinja JA i svjedok KA, koji su potvrdili sklapanje navedenih predugovora u svojim iskazima.

9.4. Prethodno je Lasselsberger-Knauf d.o.o. kao kupac sklopio Predugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina dana 25. veljače 2011. od prodavatelja Mitea gradnja d.o.o., a što proizlazi iz navedenog ugovora (stranica 19-22 spisa), a koja činjenica također između stranaka nije bila sporna.

10. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, jesu li ugovori o prijenosu tražbine između Godec-beton d.o.o. i tužitelja valjani, je li Godec-beton d.o.o. ovlašten nakon prijenosa tražbine podnijeti izjavu o raskidu, je li nastupila zastara predmetnog potraživanja te je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

11. Ponajprije se spornim ukazuje osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije, odnosno sporno je pitanje je li tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu kupoprodajne cijene za tri stana, a koji iznos je podmiren kompenzacijama od strane Godec-beton d.o.o. na temelju Predugovora od 26. rujna 2011. i Predugovora od 9. siječnja 2014.

11.1. Sud je pročitao Ugovor o ustupu potraživanja od 15. prosinca 2015. (stranica 12-15, dalje: Ugovor o ustupu) iz kojeg proizlazi da je Ugovor o ustupu sklopljen između Godec-beton d.o.o., kao ustupitelja i tužitelja LA, kao preuzimatelja, a kojim je u članku 1. Godec-beton d.o.o. ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku po Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 26. rujna 2011. i od 21. listopada 2013., na ime isplaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 1.250,00 eura po m² te je utvrđeno da se potraživanje odnosi na neisplaćenu glavnicu duga i pripadajuću zateznu kamatu. Nadalje iz članka 2. proizlazi da navedenim ugovorom ustupitelj ustupa preuzimatelju potraživanje iz članka 1. u cijelosti te ga ovlašćuje da samostalno pokrene sve potrebne sudske, upravne, parnične, kaznene i druge postupke u svrhu naplate potraživanja te preuzimatelj može pokrenuti sve postupke radi naplate potraživanja prema dužniku kao i u svrhu stjecanja prava vlasništva nad nekretninama iz članka 1. Ugovora, a u slučaju zahtjeva preuzimatelja, ustupitelj je i nakon sklapanja ovog Ugovora dužan nastupati u svojstvu vjerovnika ili u svojstvu alternativnog vjerovnika za naplatu tražbine s osnova izmakle dobiti i svih sporednih prava sukladno članku 1. Ugovora o ustupu. Iz članka 3. proizlazi da će se naknada za prijenos tražbine isplatiti ustupitelju u roku od 8 dana nakon što preuzimatelj naplati potraživanje od dužnika u iznosu od 50% ukupno naplaćene glavnice i kamata. Ugovor o ustupu je ovjeren kod Javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta pod brojem: OV-3840/2016 dana 26. travnja 2016.

11.2. Iz članka 1. Aneksa Ugovora o ustupu potraživanja od 15. prosinca 2015. (stranica 17-18 spisa, dalje: Aneks Ugovora o ustupu) proizlazi da su oba Predugovora koja su bila predmet Ugovora o ustupu jednostrano raskinuta od strane ustupitelja kao alternativnog vjerovnika temeljem Raskida ugovora od 28. lipnja 2016. te je preuzimatelj ovlašten kao novi vjerovnik poduzimati sve radnje prema tuženiku radi naplate potraživanja. Iz članka 2. proizlazi kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da je u članku 1. Ugovora o ustupu omaškom naznačen Predugovor društva Godec-beton d.o.o. s Lasselsberger-Knauf d.o.o. od dana 21. listopada 2013. umjesto ispravno dana 9. siječnja 2014.

11.3. Sud je pročitao Odluku skupštine društva Godec-beton d.o.o. od 15. prosinca 2015. (stranica 11 spisa) i Odluku istog društva od 28. lipnja 2016. (stranica 16 spisa) iz kojih proizlazi da je skupština društva Godec-beton d.o.o. i to jedini član i direktor LA, odobrila sklapanje Ugovora o ustupu i Aneksa Ugovora o ustupu.

12. Ponajprije valja istaknuti, s obzirom na to da predmetni Predugovori imaju sve bitne sastojke glavnog ugovora, kako isti po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju glavni ugovor.

13. U smislu odredbi članka 80. - 89. ZOO, cesija je ustup ili prijenos tražbine jednog vjerovnika drugome. Predmet cesije mogu biti različite otuđive tražbine, dospjele i nedospjele, uvjetne pa i buduće, no tražbina koja se ustupa mora biti određena ili barem odrediva, te u ugovoru o cesiji označena određena osoba dužnika, a prema odredbi članka 82. stavka 1. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

14. Predmetnim Ugovorom o ustupu ugovorne strane su u članku 2. uredile svoja prava i obveze na način da je ustupitelj, na zahtjev preuzimatelja, i nakon sklapanja Ugovora o ustupu dužan nastupati u svojstvu vjerovnika ili alternativnog vjerovnika za naplatu sporne tražbine. Ocjenjujući pravnu prirodu sklopljenog Ugovora o ustupu sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o posebnom slučaju ustupanja tražbine iz članka 88. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 63/08., 134/09., 94/13. i 78/15., dalje: ZOO) odnosno o ustupanju radi ispunjenja (naplaćivanja), gdje je prema odredbi članka 88. stavka 4. ZOO dužnik imao mogućnost svoju obvezu ispuniti ili ranijem vjerovniku Godec-beton d.o.o. (ustupitelju tražbine) ili novom vjerovniku LA, odnosno da je tuženik valjano mogao svoju obvezu podmiriti ranijem vjerovniku i time se osloboditi obveze plaćanja cedirane obveze novom vjerovniku, a što je tijekom ovog parničnog postupka isticao tužitelj i pozivao tuženika, a budući da je tuženik prigovarao aktivnoj legitimaciji tužitelja, da slobodno tražbinu ispuni ustupitelju kao „alternativnom vjerovniku“. Naime, svaka cesija podrazumijeva da dužnik treba ispuniti obvezu novom vjerovniku, ali iznimno, u slučaju cesije radi ispunjenja prema članku 88. stavku 4. ZOO dužnik to može valjano učiniti i ranijem vjerovniku. Budući da tražbina u ugovorima o ustupanju radi naplaćivanja (ispunjenja) ostaje u ustupiteljevoj imovini do naplate od dužnika, dužnik može valjano ispuniti svoju obvezu i ustupitelju čak i kada je obaviješten o ustupanju, što nije slučaj u redovnoj cesiji. Ustupanje radi naplaćivanja tražbine može se ugovoriti i kad ustupitelj ništa ne duguje primatelju. U konkretnom slučaju su ugovorne strane ugovorile da će preuzimatelj u roku od 8 dana od naplate tražbine ustupitelju isplatiti 50% od ukupno naplaćene glavnice i kamata. Sve troškove naplate tražbine, pa i troškove ustupitelja, ako sudjeluje u postupku naplate, obvezao se snositi preuzimatelj.

15. Okolnost je li prije podnošenja tužbe ustupitelj Godec-beton d.o.o. obavijestio tuženika o prijenosu tražbine nije uvjet za pravovaljanost ugovora u ustupu i pravnu valjanost toga prijenosa. Naime, što se tiče pitanja obavještavanja tuženika, kao cesusa (dužnika), od strane cedenta (ustupitelja) tražbine, nema dvojbe da se radi o zakonskoj obvezi cedenta propisanoj člankom 82. ZOO, no neispunjenje te obveze ne povlači za sobom pravnu nevaljanost Ugovora o ustupu (tako i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-3/07 od 06. ožujka 2007. i Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004.), već obavijest dužniku može biti relevantna u slučaju eventualnog ispunjenja ustupitelju prije obavijesti o ustupanju, a što u konkretnom slučaju nije od značaja iz razloga navedenih u prethodnoj točki obrazloženja. Ovdje također valja istaknuti kako neobavještavanje tuženika o ustupu ugovora ne čini te ugovore fiktivnim ugovorima, kako to pogrešno tumači tuženik.

16. Budući da činjenica obavješćivanja tuženika o ustupu spornog potraživanja ne utječe na valjanost ustupa, a kako je to naprijed obrazloženo, sud u opisanom dijelu nije ocjenjivao iskaz tužitelja te svjedoka KA i svjedokinje JA. Slijedom navedenog, neosnovani su svi prigovori tuženika kojima upućuje na nevaljanost predmetnih Ugovora o ustupu i Aneksa Ugovora o ustupu iz razloga što mu isti nisu dostavljeni jer navedena činjenica ne utječe na valjanost ugovora kojim se tražbina prenosi.

17. Budući da predmet cesije mogu biti različite otuđive tražbine, dospjele i nedospjele, uvjetne pa i buduće, nije u pravu tuženik kada tvrdi da ustupitelj nije bio ovlašten ustupiti novčanu tražbinu prije raskida Predugovora od 26. rujna 2011. i 9. siječnja 2014. u kojima se tražbina Godec-beton d.o.o. prema Lasselsberger-Knauf d.o.o. sastojala u prodaji nekretnina (3 stana) društvu Godec-beton d.o.o.

18. Iz Odluka skupštine društva Godec-beton d.o.o. od 15. prosinca 2015. i 28. lipnja 2016. proizlazi da je tužitelj kao direktor i jedini član društva imao odobrenje skupštine društva za sklapanje Ugovora o ustupu i Aneksa navedenog Ugovora. Tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost isprava, Odluka od 15. prosinca 2015. i 28. lipnja 2016. niti je predložio izvođenje ijednog dokaza premda je na njemu bio teret dokazivanja činjenice da navedene isprave nisu vjerodostojne u smislu članka 219. stavka 1. ZPP.

19. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je Ugovor o ustupu ništav pravni posao jer je sklopljen suprotno prisilnim odredbama članka 49. u vezi članka 41. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima. Međutim, tuženik nije u pravu kada tako tvrdi, a što će biti obrazloženo u nastavku.

19.1. Na temelju odredaba članka 41. stavka 3. i članka 49. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine” broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13. i 110/15., dalje: ZTD) članovi uprave ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje u tome što bez posebne ovlasti društva ne mogu djelovati tako da ga zastupaju i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ni u ime i za račun drugih osoba.

19.2. Prema navedenim zakonskim odredbama članovi uprave, kao zastupnici trgovačkih društva po zakonu, ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje tako što bez posebne ovlasti društva ne mogu nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Za zabranu je dovoljno da se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa.

19.3. Dakle, da bi ista osoba sklopila ugovor o ustupu kao zastupnik po zakonu ustupitelja s jedne strane i kao preuzimatelj fizička osoba s druge strane, potrebno je da je za sklapanje tog ugovora imala posebno ovlaštenje društva.

19.4. Međutim, u predmetnom sporu situacija je specifična, budući da je u konkretnom slučaju LA, u trenutku sklapanja spornog Ugovora o ustupu i Aneksa Ugovora o ustupu bio jedini direktor i jedini osnivač ustupitelja Godec-beton d.o.o. S obzirom na to da je ista osoba u trenutku sklapanja predmetnih Ugovora bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje i ujedno jedini član društva ustupitelja i preuzimatelj, to bi značilo da ta osoba sama sebi mora dati takvo ovlaštenje, a s obzirom na to da se radi o istoj osobi, sigurno je da ta osoba ne bi sama sebi odbila dati ovlaštenje tako da u ovom slučaju nije ni bilo potrebno da takva osoba za sklapanje ugovora ima posebno ovlaštenje društva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-131/2019-8 od 24. studenog 2020.).

20. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su Ugovor o ustupu i Aneks navedenog Ugovora valjani te je tužitelj aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku, dok se prigovor tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

21. Nadalje, sud je pročitao Raskid ugovora od 28. lipnja 2016. (stranica 42 spisa) iz kojeg proizlazi da je izjavu o raskidu upućenu društvu Lasselsberger-Knauf d.o.o. dao Godec-beton d.o.o. po direktoru LA, da je izjavljen jednostrani raskid Predugovora od 26. rujna 2011. i 9. siječnja 2014. jer je iz dosadašnjeg postupanja i ponašanja tuženika glede ispunjenja kupoprodaje i prijenosa vlasništva za uplaćene stanove očito da neće ispuniti svoje ugovorne obveze, odnosno da prema stanju u vrijeme raskida, navedene činidbe niti ne mogu biti ispunjene. Nadalje proizlazi da je održan veći broj sastanaka tijekom kojih je tuženik prolongirao rokove za stjecanje vlasništva nekretnina bez namjere da ispuni svoje obveze, a uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo Mitea gradnja d.o.o. Zagreb da je vidljivo kako je nad navedenim društvom pokrenut prijedlog za vođenje stečaja jer se društvo nalazi u blokadi od 2329 dana i nad istim postoje stečajni razlozi. Obzirom da je Mitea gradnja d.o.o. investitor i prodavatelj od kojeg je tuženik prvo trebao steći vlasništvo navedenih stanova, a da je nad njim sada pokrenut stečajni postupak, Godec-beton d.o.o. zaključuje kako je očito da navedene stanove tuženik neće steći, a niti će biti izgrađeni jer je Mitea gradnja d.o.o. prestala poslovati i obavljati svoju djelatnost pa ih ne može steći ni Godec-beton d.o.o., iako su potpuno otplaćeni. Iz navedenih razloga društvo Godec-beton d.o.o. izjavljuje jednostrani raskid ugovora bez davanja naknadnog roka za ispunjenje jer je očito da tuženikova obveza niti u naknadnom roku neće biti i ne bi ni mogla biti ispunjena. Pozvan je tuženik da isplati iznos od 1.239.096,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana na račun društva Godec-beton d.o.o. Ujedno je obaviješten tuženik da je LA kao novi i alternativni vjerovnik uz Godec-beton d.o.o. jednako ovlašten za reguliranje obveza s tuženikom i primitak traženog iznosa.

22. Pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja uređeno je odredbama članka 360. do 368. ZOO.

23. Prema odredbi članka 360. ZOO u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

24. Prema odredbi članka 361. stavka 1. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu.

25. Iako su ugovorne strane u Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 26. rujna 2011. i od 9. siječnja 2014. (u članku 6. odnosno 7. pojedinog Predugovora) navele kako očekuju da će izgradnja stambene građevine u kojoj se nalaze kupljeni stanovi biti izgrađena najkasnije do 31. prosinca 2011. za prva dva stana te najkasnije do 31. prosinca 2014. za treći stan te da se ugovorne strane obvezuju sklopiti glavni ugovor odmah nakon što Mitea gradnja d.o.o. provede etažiranje stambene zgrade, da bi bila riječ o roku koji je bitan sastojak ugovora stranke moraju izričito ugovoriti da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora, pa kako takvog izričaja u navedenim Predugovorima nema to rok nije bitan sastojak navedenih ugovora pa se primjenjuje odredba članka 362. ZOO.

26. Prema odredbi članka 362. stavka 1. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema odredbi stavka 2. toga članka ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok za ispunjenje, time da prema odredbi stavka 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora.

27. Odredbom članka 363. ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog primjerenog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. U takvom slučaju raskid ugovora ne nastupa po sili zakona, već se isti raskida jednostavnom izjavom vjerovnika (članak 360. ZOO).

28. Između stranaka nije sporno da stanovi koji su bili predmet kupoprodaje nisu bili izgrađeni u roku pa niti do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku, a navedeno su u svojim iskazima potvrdili svjedoci ČA kojem je poznato da projekt izgradnje zgrade zasigurno nije dovršen do 2013. jer je do navedene godine bio zaposlen kod tuženika, zatim KA koji je potvrdio da stanovi nisu završeni i da nije pronađen niti neki drugi modalitet da se namiri dug ponajprije tuženiku od strane Mitea gradnja d.o.o., a time i prema Godec-beton d.o.o., kao i svjedokinja JA koja je kao supruga tužitelja i zaposlenica Godec-beton d.o.o. bila upoznata sa situacijom odnosno da stanovi nisu izgrađeni. U konačnici i tuženik je u stečajnom postupku nad Mitea gradnja d.o.o. s kojim društvom je tuženik sklopio Predugovor o kupoprodaji od 25. veljače 2011. (stranica 19-22 spisa) odnosno od kojeg društva je tuženik trebao steći stanove koje je prodao društvu Godec-beton d.o.o., prijavio tražbinu s osnova navedenog Predugovora o kupoprodaji kao novčanu tražbinu u iznosu od 1.208.343,75 kuna, a što proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-4270/16-3 od 29. ožujka 2018. (stranica 205-208 spisa).

29. Budući da sporni stanovi nisu završeni, da je nad društvom Mitea gradnja d.o.o. od kojeg je tuženik trebao steći navedene stanove otvoren stečajni postupak te tuženik svoju obvezu ne bi mogao ispuniti ni u naknadnom roku koji bi mu Godec- beton d.o.o. eventualno dao, sud ocjenjuje da je Godec-beton d.o.o. u takvoj situaciji opravdano mogao zaključiti da tuženik svoju obvezu neće izvršiti te nije bio u obvezi ostaviti tuženiku naknadni rok jer je već tada bilo izvjesno, a protekom vremena i potvrđeno, da tuženik neće ispuniti svoju obvezu na predaju stanova u vlasništvo Godec-beton d.o.o. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da Godec-beton d.o.o. nije bio ovlašten podnijeti izjavu o raskidu jer u trenutku podnošenja izjave o raskidu više nije bio ovlaštenik potraživanja. Naime, a kako je to ranije obrazloženo, u ovom slučaju se radi o ustupanju radi ispunjenja, a ne o prijenosu ugovora kako to pogrešno tumači tuženik te je Godec-beton d.o.o. kao ustupitelj ovlašten podnijeti izjavu o raskidu Predugovora na kojima temelji svoju tražbinu prema tuženiku, a koju tražbinu je ustupio tužitelju.

30. Nije u pravu tuženik niti kada tvrdi da je izjava o raskidu ništetan pravni posao jer je dana dan prije otvaranja stečajnog postupka nad Godec-beton d.o.o. Stečajni postupak nad Godec-beton d.o.o. otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-3513/2016 od 29. lipnja 2016., a što proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za Godec-beton d.o.o. od 30. rujna 2019. (stranica 55-57 spisa). Sukladno članku 212. stavku 1. i 3. Stečajnog zakona (“Narodne novine” broj 71/15., dalje: SZ) pravne radnje stečajnoga dužnika ovlašten je pobijati stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika na temelju odobrenja suda u roku od godinu i pol dana od otvaranja stečajnoga postupka te svaki stečajni vjerovnik pod uvjetima propisanim u stavku 4. istog članka. Pravne radnje stečajnog dužnika poduzete prije otvaranja stečajnog postupka, a koje bi remetile ili sprečavale vjerovnike na namirenje, za posljedicu mogu uzrokovati pobojnost, a ne ništetnost pravne radnje (ugovora), a kako to pogrešno tumači tuženik. Poništenje ugovora zbog pobojnosti može zahtijevati samo ugovorna strana u interesu koje je pobojnost ustanovljena, ne i treća, moguće zainteresirana osoba. Tuženik kao dužnik nije ovlaštenik pobijanja, niti je tijekom postupka predlagao dokaze kojima bi se utvrdilo da su navedeni Predugovori poništeni. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvene vještakinje Natalije Jambrečić od 11. prosinca 2024. proizlazi da Ugovor o ustupu i Aneks Ugovora o ustupu nisu bili predmetom početne bilance društva Godec-beton d.o.o. u stečaju, odnosno da stečajni upravitelji nisu bili upoznati s istim jer nisu obuhvaćeni niti u jednom izvještaju stečajnog upravitelja, a iz čega valja zaključiti da predmetni ugovori nisu pobijani. Ovdje valja istaknuti, iako bez utjecaja na donošenje odluke, kako je deplasiran navod tuženika da Godec-beton d.o.o. nije primio niti kune na ime naknade za ustupljenu tražbinu, u situaciji kada tuženik kao dužnik nije ispunio tražbinu prema Godec-beton d.o.o. niti u najmanjem dijelu.

31. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da nije primio izjavu Godec-beton d.o.o. o raskidu Predugovora od 28. lipnja 2016. te da iz sadržaja Ugovora o ustupu proizlazi da su Predugovori raskinuti prije sklapanja Ugovora o ustupu odnosno prije 15. prosinca 2015. jer je predmet ustupa novčano potraživanje, a ne potraživanje “na isporuku stanova”.

32. Pri tome se napominje kako je tužitelj do zaključenja postupka tvrdio da je izjavu o raskidu odmah predao tuženiku, međutim, činjenicu da je istu predao direktoru tuženika KA i to 28. lipnja 2016. istaknuo je tek u svom iskazu danom na ročištu 15. svibnja 2024., dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, zbog čega se ovakvi navodi sukladno članku 299. stavku 3. ZPP ne mogu uzeti u obzir, a niti je sud ocjenjivao iskaz tužitelja te svjedoka KA i svjedokinje JA u dijelu u kojem su o tome iskazivali.

33. Prema odredbi članka 219. ZPP i članka 299. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

34. Na okolnost da je izjavu o raskidu odmah (op.a. 28. lipnja 2016.) predao tuženiku, tužitelj je predlagao dokaz uvidom u dokumentaciju iz tužbe te se pozivao na elektroničku komunikaciju s odvjetnikom Zlatkom Gregurićem (stranica 194-202), a iz koje prema navodima tuženika proizlazi da su tužitelj i tuženik godinama pregovarali što zasigurno ne bi da tuženik nije obaviješten o raskidu.

34.1. Sud je pročitao navedenu elektroničku komunikaciju, a iz sadržaja koje sud zaključuje da je punomoćnik tuženika izvještavao Godec-beton d.o.o. o tijeku stečajnog postupka nad Mitea gradnja d.o.o. te se u niti jednom dijelu ne navodi niti se može zaključiti da je tuženik odnosno njegov punomoćnik upoznat s izjavom o raskidu od 28. lipnja 2016. Sud je pročitao i ostalu dokumentaciju dostavljenu uz tužbu te se iz niti jednog dokumeta ne može zaključiti da je raskid ugovora od 28. lipnja 2016. predan tuženiku odnosno da je tuženik obavješten o raskidu.

34.2. Međutim, neovisno o tome, imajući na umu navode tužbe uz koju je dostavljen Raskid ugovora od 28. lipnja 2016. (stranica 42 spisa), sud je mišljenja da je primitkom tužbe i navedenog Raskida ugovora, tuženiku priopćena jednostavna izjava o raskidu, sve u smislu odredbe članka 366. ZOO te se ima smatrati da je ugovor raskinut podnošenjem tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-158/2011-2 od 28. studenog 2011., Izbor odluka 1/2012).

35. Ovdje valja istaknuti da je u Aneksu Ugovora o ustupanju kao datum sklapanja naveden 15. prosinca 2015., međutim, tužitelj je tijekom postupka obrazlagao da se radi o greški jer je ugovor pisan prema predlošku ranije sklopljenog Ugovora o ustupu (sklopljen 15. prosinca 2015.) te da je stvarno ugovor sklopljen 28. lipnja 2016., a što prihvaća ovaj sud jer je iz Odluke skupštine Godec-beton d.o.o. kojom se sklapanje Aneksa Ugovora odobrava vidljivo da je Odluka donesena 28. lipnja 2016., te se i u samom tekstu Aneksa navodi da su na dan potpisa Aneksa oba Predugovora raskinuta od strane ustupitelja temeljem raskida ugovora od 28. lipnja 2016. Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da bi Predugovori bili raskinuti prije 28. lipnja 2016., kako to tvrdi tuženik (prije 15. prosinca 2015.) jer navedeno ne proizlazi iz ijednog provedenog dokaza.

35.1. Prema odredbi članka 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

35.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

35.3. Prema pretežnoj sudskoj praksi pravo stranke da nakon raskida (pred)ugovora zahtijeva vraćanje onog što je dala, zastarijeva u općem zastarnom roku, a zastara počinje teći prvog dana nakon dana raskida (pred)ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-x-838/12-2 30. travnja 2013. i Rev-349/2020-5 od 7. prosinca 2021.).

35.4. Budući da je tijekom postupka utvrđeno kako je Godec-beton d.o.o. jednostrano raskinuo predmetne Predugovore 28. lipnja 2016., a da je izjava o raskidu priopćena tuženiku podnošenjem tužbe, to je razvidno kako niti u kojem slučaju nije nastupila zastara prava tužitelja kao preuzimatelja na povrat onoga što je Godec-beton d.o.o. isplatio (podmirio kompenzacijama) na ime kupoprodajne cijene stanova, a kako to pogrešno smatra tuženik.

36. Kod nesporne činjenice da je Godec-beton d.o.o. isplatom kupoprodajne cijene tuženiku u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu to na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i 2. ZOO tužitelju LA, kao preuzimatelju tražbine, pripada potraživati povrat isplaćene kupoprodajne cijene.

37. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić sa zadatkom da utvrdi na koji način, kada i u kojem iznosu su vršene uplate Godec-beton d.o.o. tuženiku s osnova Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. rujna 2011. i 9. siječnja 2014.

38. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić zaprimljenog 12. prosinca 2024. proizlazi da su za plaćanje po navedenim Predugovorima priložena tri računa za predujam koja je Lasselsberger-Knauf d.o.o. izdao Godec-beton d.o.o. Nadalje, utvrđeno je da se u spisu nalazi ukupno 118 kompenzacija kojima su međusobno zatvarane obaveze Godec-beton d.o.o. po osnovi primljenih računa za predujam po osnovi predugovora za kupnju nekretnina i obaveze Lasselberger-Knauf d.o.o. po osnovi računa za obavljene prijevozničke usluge. Po osnovi zaključena dva predugovora o kupoprodaji nekretnine Lasselsberger-Knauf d.o.o. je izdao račune za predujam na iznos od 1.064.323,68 kuna (141.260,03 EUR), a ukupni iznos plaćen kompenzacijama koje se nalaze u spisu iznosi 1.151.730,35 kuna (152.860,89 EUR). Nadalje proizlazi da je na dan 31. prosinca 2014. Lasselsberger-Knauf d.o.o. (Cemix Croatia d.o.o.) u poslovnim knjigama imao proknjiženu obavezu po osnovi primljenog predujma u iznosu od 981.426,00 kuna (130.257,62 EUR) i da je u tom istom iznosu Godec-beton d.o.o. imao proknjiženo potraživanje od Cemix Croatia d.o.o. Cemix Croatia d.o.o. navedeni iznos obaveze za primljeni predujam ima proknjiženo u poslovnim knjigama i na dan 31. prosinca 2023., dok Godec-beton d.o.o. nakon 31. prosinca 2014. nije sastavljao i objavljivao godišnje financijske izvještaje. Plaćanje kupoprodajne cijene vršeno je isključivo kompenzacijama. Vještakinja zaključuje kako je po osnovi zaključena dva predugovora o kupoprodaji nekretnine od Lasselsberger- Knauf d.o.o. ukupno plaćeni iznos kompenzacijama koje se nalaze u spisu 1.151.730,35 kuna (152.860,89 EUR), a plaćanje je vršeno kroz 118 kompenzacija. Detaljni pregled svih kompenzacija vještakinja je prikazala u točki c.2.) Nalaza. Vještakinja je također zaključila, a na temelju dokumentacije koja je pribavljena od Ministarstva financija, Porezne uprave, da je Cemix Croatia d.o.o. priznala pretporez po ulaznim računima koje je ispostavio Godec-beton d.o.o., a koji računi su bili predmet kompenzacije te se prema članku 212.b ZPP smatra da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, a što ovdje nije slučaj.

39. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, međutim, radi razjašnjenja pojedinih utvrđenja u Nalazu, vještakinja Natalija Jambrečić je i usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 16. lipnja 2025. te je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja kojeg je izradila u pisanom obliku. Kao razlog pojave razlike između visine iznosa izdanih računa od strane tuženika društvu Godec-beton d.o.o. (1.064.323,68 kuna / 141.260,03 eura ) i visine iznosa isplaćenih kompenzacijama (1.151.730,35 kuna / 152.860,89 eura) te ukupnog iznosa koji je proknjižen kao dug odnosno tražbina u poslovnim knjigama Godec-beton d.o.o. i tuženika vještakinja navodi da bi njezina pretpostavka bila da je iznos plaćenog (152.860,89 eura) veći od iznosa zaduženja po računima (141.260,03 eura) zbog toga što je vjerojatno došlo do knjigovodstvene pogreške kod zatvaranja predmetna tri računa, a knjigovodstvena pogreška bi u tom konkretnom slučaju značila da je došlo do preplate po računima. Vještakinja je nadalje utvrdila da nakon izvršenih kompenzacija nije došlo do povrata više plaćenog povrh zbroja izdanih računa društvu Godec-beton d.o.o., a budući da se u spisu ne nalazi dokument iz kojeg bi bilo moguće zaključiti da je bilo koji iznos plaćen (vraćen) društvu Godec-beton d.o.o.

40. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić valja reći da je sud isti prihvatio kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

41. Prema odredbi članka 368. stavka 1. ZOO raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Nadalje, prema odredbi članka 368. stavka 2. ZOO ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Naposljetku, prema odredbi članka 368. stavak 5. ZOO-a strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

42. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu je u skladu s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje te je sud tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 152.860,89 eura sa zatraženim zateznim kamatama, ocijenio osnovanim, s obzirom da su Predugovori jednostrano raskinuti te je tuženik dužan vratiti tužitelju kao preuzimatelju novčane iznose isplaćene kompenzacijama na ime kupoprodajne cijene stanova, a koje je primio na temelju navedenih Predugovora u cijelosti odnosno uključivo i preplatu po izdanim računima od strane tuženika utvrđenom financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem jer je do knjigovodstvene pogreške kod zatvaranja računa došlo na strani tuženika koji preplaćeni iznos nije vratio društvu Godec-beton d.o.o. te je ukupno uplaćeni iznos od 152.860,89 eura u obvezi vratiti tužitelju. Dakle, slijedom svega navedenoga, a imajući na umu i članak 2. ZPP (tužitelj je zateznu kamatu na pojedine iznose zatražio od kasnijeg datuma u odnosu na onaj naveden za pojedini iznos u Nalazu vještakinje), sud je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 152.860,89 eura ocijenio u cijelosti osnovanim, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i 2. ZOO-a sa zatraženim zateznim kamatama sukladno članku 368. stavku 5. ZOO po stopi iz članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Zakon o izmjenama i dopunama ZOO „Narodne novine“ broj 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/23), izuzev u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 0,05 eura od 28. kolovoza 2013. do isplate te na iznos od 0,01 eura od 22. studenog 2013. do isplate, koji je odbijen kao neosnovan u toč. II. izreke, budući da je zatraženi iznos preko 829,52 eura (6.250,00 kuna) plaćen kompenzacijom 28. lipnja 2013. te zatraženi iznos preko 265,45 eura (2.000,00 kuna) plaćen kompenzacijom 22. studenog 2013., rezultat pogreške tužitelja u preračunavanju valute kuna u kojoj je vještakinja prikazala pojedini iznos kompenzacije, u valutu euro kao važeću valutu u Republici Hrvatskoj.

43. Sud nije u cijelosti ocjenjivao iskaze saslušanih svjedoka ČA, JA i KA te tužitelja, dok iskaz člana uprave tuženika nije ocijenio niti u najmanjem dijelu jer je nakon što ih je saslušao utvrdio da su isti iskazivali o nebitnim činjenicama te nisu relevantni za odlučivanje o meritumu. Sud nije posebno ocjenjivao niti preostalu dokumentaciju u spisu, a budući da je zaključio kako ista također kao i dijelovi iskaza pojedinih svjedoka odnosno cijeli iskaz člana uprave tuženika nisu od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da tužitelj s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

44.1. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 2.877,50 eura, sukladno Tbr. 7. toč.1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa). Za sastav podnesaka od 6. lipnja 2020. i 5. listopada 2023., tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.877,50 eura, za svaki, sukladno Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Za sastav podnesaka od 4. veljače 2024. i 31. siječnja 2025. tužitelju je priznat trošak u iznosu od 250,00 eura, za svaki, sukladno Tbr. 8. toč. 3. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Za zastupanje na ročištima održanim 13. veljače 2024., 14. svibnja 2024., 15. svibnja 2024. i 12. lipnja 2025. tužitelju je priznat trošak u iznosima od po 2.877,50 eura, za svako, sukladno Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Za ročište održano 8. lipnja 2020. tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.438,75 eura sukladno Tbr. 9. toč. 2. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife jer se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima odnosno ročište je odgođeno jer tužitelj nije u roku od 8 dana prije određenog ročišta dostavio podnesak, a za ročište održano 6. listopada 2020. u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju je priznato ukupno 22.206,25 eura. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka je ocijenjen osnovanim za iznos od 22.206,25 eura, te je tuženik dužan parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO/23.

44.2. Tužitelju nisu priznati troškovi koji po ocjeni suda nisu bili potrebni za vođenje parnice. Nije priznat trošak sastava podneska od 7. listopada 2019. u iznosu od 2.877,50 eura jer tužitelj navedenim podneskom dostavlja punomoć za zastupanje tužitelja, a koju je bio u obvezi dostaviti uz tužbu. Nije priznat trošak sastava podneska od 31. siječnja 2020. u iznosu od 2.877,50 eura jer isti ne prileži spisu (na podnesku dostavljenom u spis 6. lipnja 2020. je naveden datum 31. siječnja 2020., a koji trošak je priznat tužitelju). Nadalje, nije priznat niti trošak sastava žalbe od 11. veljače 2021. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 10613/19-14 od 26. siječnja 2021.u iznosu od 2.877,50 eura jer tužitelj nije uspio sa žalbom. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 12. prosinca 2023. jer navedenim podneskom tužitelj predlaže odgodu ročišta određenog za dan 14. prosinca 2023. zbog službene spriječenosti punomoćnika tužitelja. Nisu priznati niti troškovi sastava podnesaka od 16. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura kojim tužitelj moli produljenje roka za dostavu adrese svjedoka VA te od 23. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura kojim dostavlja adresu navedene svjedokinje, a budući da je adresu svjedokinje bio dužan navesti u tužbi odnosno na pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2024. te navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice, to tim više što je tužitelj u konačnici odustao od saslušanja navedene svjedokinje. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 14. listopada 2024. u iznosu od 250,00 eura kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, a budući navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice jer je uplata evidentirana na računu suda i vidljiva sudu. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 8. travnja 2025. u iznosu od 250,00 eura jer navedenim podneskom tužitelj požuruje postupanje suda, a koji trošak nije potreban za vođenje parnice.

45. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Đurđevac, 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Augustina Muršić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza (članak 348. st. 5. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Krešimir Loboja, odvjetnik iz Zagreba

2. pun. tuženika Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnici iz Bjelovara