REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-336/2025- 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 48212/06 od 1. kolovoza 2006., koji su sklopili ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i prednik tuženika SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditor i to:

- odredba čl. 1. u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost CHF prema kupovnom tečaju Kreditora važećem na dan korištenja,

- odredba članka 4. Ugovora kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99 %.

- odredba čl. 10. d) kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu broj: 48212/06 od 01.08.2006. godine koji su sklopili ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnik kredita i prednik tuženika SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditor, u preostalom dijelu, izuzev odredbi čl. 1., 4., 5.,10 d) i 11. Ugovora o kreditu.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredaba čl. 5. i čl. 11. Ugovora o kreditu broj: 48212/06 od 01.08.2006. godine koji su sklopili ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnik kredita i prednik tuženika SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. kao kreditor.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. su dana 01.08.2006. sklopili ugovor o kreditu broj: 48212/06 po kojem je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.100,00 CHF po srednjem tečaju tuženika. Tužitelj dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž-6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Kada se iščitava predmetni ugovor s ništetnim odredbama koje sada pravomoćno ne postoje vidljivo je da Ugovorom o kreditu u stvarnosti nije ništa dogovoreno. Bitni sastojci ugovora – predmet ugovora (valuta) i cijena (kamate) ne postoje. Odredbe članka 1021. i 1022. jasno propisuju da su bitni sastojci ugovora o kreditu prije svega sam novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao cijene ugovora o kreditu. Kako su bitni sastojci ugovora ništetni, ništetan je i cijeli ugovor o kreditu jer ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovora. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu te da naloži tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim kada pravnu zaštitu može ostvariti kondemnatornom tužbom. Navodi kako se tužitelj neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž-6632/17. Navodi kako ništetnost spornih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Navodi kako su navedene odredbe razumljive i jasne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 6-8 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 33). Sud nije izveo dokaz uvidom u spis ovog suda broj P-5831/19 s obzirom da među strankama nije sporno da je tužiteljica u tom postupku potraživala isplatu temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da nije tražila tužbenim zahtjevom utvrđenje ništetnosti ugovorni odredbi.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. 1. kolovoza 2006. sklopila ugovor o kreditu broj: 48212/06 po kojem je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.100,00 CHF po srednjem tečaju tuženika. Da iz čl. 10.d) Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Da je predmetnim Ugovorom u čl. 4. ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99 % godišnje. Da je čl. 5. ugovorena naknada za obradu kredita od 3,00 % na iznos razlike između odobrenog kredita i postojećeg kredita. Da je čl. 11. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može otplatiti kredit jednokratno i prije ugovorenog roka, s tim da je dužan podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu u iznosu određenom aktom kreditora.

6. Predmet postupka je utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti, a s obzirom na navode tužiteljice da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita.

7. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa da tužiteljica traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu s obzirom da u ovom postupku potražuje na potražuje isplatu s navedene osnove valja reći da isti nije osnovan. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev-1051/22), na što nije od utjecaja potražuje li tužitelj pritom isplatu s navedene osnove.

8. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, te iz čl. 10.d) Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

8.1. Iz odredbe čl. 4. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99 % godišnje.

8.2. Odredbom čl. 5. Ugovora ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,00% iznosa kredita, dok je odredbom čl. 11. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može otplatiti kredit jednokratno i prije ugovorenog roka, s tim da je dužan podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu u iznosu određenom aktom kreditora.

9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

12. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

13. Na okolnost jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, je li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u bitnome navela da je predmetni kredit uzela kao nenamjenski kredit radi adaptacije kuće u kojoj je stanovala. Preporučili su joj u banci da je povoljan kredit u CHF. Nije pročitala sve u ugovoru, a ugovor je sastavila banka. Unaprijed je dobila sastavljeni ugovor. Nisu joj objašnjavali ništa o promjeni kamatne stope, odnosno na koji način se može mijenjati. Nisu ju upozorili na rizike vezano uz valutu švicarac. O samoj naknadi za obradu kredita ne zna gotovo ništa. Nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama i nitko ju ništa nije ni pitao. Dobila je taj iznos kredita na račun, a novac je iskoristila za adaptaciju stana. Na pitanje zbog čega smatra da je ništetan cijeli ugovor o kreditu navodi da nije puno o tome razmišljala ali misli da ga treba pobijati i tako joj je sugerirao odvjetnik. Na pitanje li na svoj račun primila iznos kredita u CHF ili u kunama, navodi da je primila novac u valuti koja je tada bila važeća. Navodi da nije inzistirala na pregovorima već je potpisala ugovor kakav je jer joj je bilo u interesu dobiti kredit.

13.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi kredita koju je dobila, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također slijedi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Na temelju navedenog ovaj sud zaključuje da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo zbog čega uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.). Ujedno iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovorne odredbe o naknadi za korištenje kredita te da je prijevremena otplata kredita bila uvjetovana plaćanjem naknade, koju naknadu je tužiteljica platila.

14. U konkretnom postupku svojstvo potrošača tužiteljice nije posebno osporeno, a Ugovorom o kreditu odobren je i stavljen na raspolaganje nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF tužiteljici kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi adaptacije kuće u kojoj je stanovala te da je u vrijeme sklapanja ugovora bila u radnom odnosu u gradskoj upravi, nije imala obrt ni trgovačko društvo , zbog čega je ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač, slijedom čega je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

15. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 1., 4. i 10.d. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

16. Međutim, ništetnost navedenih ugovornih odredbi ipak za sobom ne povlači ništetnost čitavog Ugovora koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika, jer isti može opstati i bez navedenih odredbi u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a.

16.1. Naime, kako su prema odredbi čl. 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, naknada za obradu kredita i prijevremena otplata kredita, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Stoga je valjalo zahtjev tužiteljice da se predmetni Ugovor utvrdi u cijelosti ništetnim odbiti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

17. S obzirom da je sud našao osnovanim prihvatiti zahtjev radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl.4.) i valutne klauzule (čl.1. i čl. 10.d), a u pogledu kojih tužiteljica u postupku koji se vodio pred ovim sudom broj P-5831/19 nije tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje ništetnim, nego samo isplatu temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

17.1. Sud u izreci nije utvrdio ništetnim Ugovor o kreditu u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, budući da je o navedenom zahtjevu odlučio ovaj sud u postupku koji se vodi pod brojem P-10792/23 u kojem je donesena nepravomoćna presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu u dijelu kojim je u čl. 5. ugovorena naknada za obradu kredita i u čl. 11. kojim je ugovoren način prijevremene otplate kredita.

17.2. Prema odredbi čl. 194. st. 3. ZPP-a dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke rješenja.

18. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je djelomično uspjela u sporu u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, i to u pogledu odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, stoga je sud, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

18.2. Slijedom navedenog, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.