REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Pn-3964/2016-168

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špehar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Špehar, Špehar i Rukavina iz Zagreba protiv I-tuženika Croatia osiguranje d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba i II-tuženika HEP-Operater distribucijskog sustava d.o.o. OIB 46830600751 sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. srpnja 2005.

p r e s u d i o  j e

I/. Nalaže se I-tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB:26187994862 i II- tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, OIB: 46830600751 solidarno isplatiti tužitelju RL OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.570,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25. srpnja 2005. do isplate, s tim da se zakonska zatezna kamata do 31.12.2007. obračunava po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se II-tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, OIB: 46830600751, isplatiti tužitelju RL OIB: [osobni identifikacijski broj] daljnji iznos od 47.466,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koja se do 31.12.2007. obračunava po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, i to:

- na iznos od 53,09 EUR počevši od 19.01.2006. do isplate,

- na iznos od 2.123,56 EUR počevši od 09.10.2007. do isplate,

- na iznos od 45.568,56 EUR počevši od 25. srpnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja RL, dijelu kojim od I-tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB:26187994862 i II-tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, OIB: 46830600751 solidarno potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 25.570,00 EUR za razdoblje počevši od 1. siječnja 2007. pa do uključivo 24. srpnja 2025.

IV./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja RL, dijelu kojim od II-tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, OIB: 46830600751 potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 45.568,56 EUR za razdoblje počevši od dana podnošenja tužbe pa do uključivo 24. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj RL u ovom parničnom postupku od I-tuženika Croatia osiguranja d.d. i od II-tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio 21. kolovoza 2005. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da za štetu odgovaraju tuženici jer je do štetnog događaja došlo nakon što je tužitelj, koji se nalazio na balkonu kuće u vlasništvu njegovoga oca, slučajno dodirnuo neizolirani električni vod, tako da je doživio strujni udar, koji ga je odbacio s balkona te je s visine od oko sedam metara pao na ulicu te zadobio teške tjelesne ozljede, za što je odgovoran I-tuženik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. kao vlasnik neizoliranih niskonaponskih električnih kabela, koji nisu bili postavljeni na propisanoj sigurnosnoj udaljenosti od balkona od 1,25m i visini od 2m te stoga predstavljaju opasnu stvar. Odgovornost I-tuženika Croatia osiguranje d.d. tužitelj obrazlaže navodeći da se II- tuženik HEP-ODS d.o.o. osigurao kod I-tuženika od odgovornosti te da je na temelju odredbe čl. 919. st.1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima osiguratelj dužan isplatiti naknadu u ugovorenom roku koji ne može biti duži od 14 dana od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, a da je I-tuženik Croatia osiguranje d.d. 20. prosinca 2006. dostavio pisano očitovanje, kojim je u cijelosti otklonio odštetni zahtjev, navodeći da nema odgovornosti njegovoga osiguranika za nastanaka štetnog događaja.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 457 spisa), tužitelj potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 3.300,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 3.300,00 EUR, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 62.00,00 EUR, za naruženost iznos od 1.000,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.260,00 EUR te za troškove liječenja iznos od 2.176,65 EUR; dakle iznos glavnice od ukupno 73.036,65 EUR. Pritom od I i II-tuženika potražuje solidarno isplatu iznosa od 25.570,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2007. do isplate te od II-tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 47.466,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 45.568,56 EUR počevši od dana podnošenja tužbe do isplate te na iznose troškova liječenja od 2.123,56 EUR počevši od 09.10.2007. do isplate te od 53,09 EUR počevši od 19.01.2006. do isplate. Naposljetku potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. I-tuženik Croatia osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da nema odgovornosti II-tuženika, kao osiguranika I-tuženika, za nastanak štetnog događaja, pa da stoga nije nastupio osigurani slučaj u smislu Uvjeta za osiguranje od odgovornosti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troška parničnog postupka. Tijekom postupka I-tuženik se protivi zatraženom tijeku zatezne kamate, navodeći da prema odredbama Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, naknada neimovinske štete dospijeva s danom donošenja prvostupanjske odluke, a da osiguratelj ne može odgovarati za štetu više nego sam osiguranik. I-tuženik ističe da bi potraživanje kamate dospijelo ranije da je u ugovornom odnosu s I-tuženikom bio tužitelj, no da ta pretpostavka nije ostvarena, jer ugovorni odnos postoji između I i II-tuženika.

4. II-tuženik HEP-ODS d.o.o. u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, što obrazlaže navodeći da je niskonaponska mreža u mjestu Tisno postavljena pedesetih godina dvadesetog stoljeća (što tijekom postupka II-tuženik precizira, navodeći da elektrifikacija mjesta Tisno provedena 1958.) te da je postavljena u skladu s tehničkim propisima u odnosu na kuću u kojoj se tužitelj nalazio kada je stradao, a koja je bila sagrađena 1910. II-tuženik tvrdi da je u trenutku postavljanja niskonaponske mreže bila zadovoljena minimalna sigurnosna udaljenost od kuće od 0,25m te da je vod u odnosu na kuću bio i na propisanoj visini, no da je tužiteljev otac kuću nadogradio, za što je upitno da posjeduje valjane isprave, bez da je od II-tuženika zatražio nadogradnju ili izmicanje vodiča, što je dovelo do ugrožavanja sigurnosne udaljenosti.

5. Nadalje II-tuženik navodi da je do nezgode došlo kada je tužitelj s balkona-verande pokušavao dodati svome ocu, koji se nalazio na aluminjskoj nadstrešnici iznad balkona- verande, aluminijsku lajsnu te da tužitelj pritom nije vodio računa da se u blizini nalazi električni vodič, za kojega je znao ili morao znati da predstavlja opasnu stvar. II-tuženik zaključuje da tužitelj prilikom izvođenja opisane radnje nije postupao s pažnjom s kojom bi postupao svaki prosječan čovjek, pa stoga II-tuženik smatra da nije odgovoran za nastalu štetu.

6. Naposljetku II-tuženik ističe da je iz tužiteljeve medicinske dokumentacije vidljivo da je pretrpio tjelesne ozljede zbog pada s balkona te da tvrdnja da je do pada došlo nakon što je tužitelj pretrpio strujni udar ničim nije dokazana jer da je do pada moglo doći i zbog tužiteljeve nespretnosti. II-tuženik navodi da iz tužiteljeve medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužitelj zadobio opekotine, što bi s bilo za očekivati ako je do štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi – da je tužitelj bio u kontaktu s vodičem deset do petnaest sekundi. II-tuženik slijedom izloženoga tužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan.

7. Očitujući se na odgovor na tužbu II-tuženika, tužitelj je ustvrdio da kuća njegovoga oca nije katnica, nego dvokatnica koja se sastoji od prizemlja i prvog kata koji su izgrađeni 1910. te drugog kata, kojega je izgradio tužiteljev pok. djed 1967. te da je adaptacija balkona koju je sa svojim ocem obavljao tužitelj, uz micanje dotrajale nadstrešnice i željezne ograde, za cilj imala ujedno i zaštitu od opasnih neizoliranih električnih naponskih vodova koji su prolazili uz balkon na udaljenosti od 0,5-0,7 m. Tužitelj navodi nadalje da je njegov otac 11. srpnja 2005. II-tuženiku prijavio kvar instalacije električnog vodiča od nosača konzole ukopanog u kuću susjeda OL, gdje je učvršćena i lampa javne rasvjete, do susjedovog mjernog sata. Istoga dana ekipa II-tuženika izašla je na lice mjesta, sa šefom g. R, pokazano im je gdje je kvar te ujedno rečeno da bi trebalo riješiti neizolirane el. naponske vodove. Nadalje, tužiteljev otac je 13. srpnja 2005. podnio II-tuženiku zahtjev za premještanje mjernog uređaja, a 14. srpnja na mjesto događaja izašao je zaposlenik II- tuženika g. O, kojemu je isto ukazano na opasnost od postojećih vodova te da bi ih trebalo zamijeniti postavljanjem izoliranih vodova na propisanoj udaljenosti, na što je odgovoreno da za takav zahtjev trenutno nema sredstava. Isto tako, i tužiteljev susjed OL nekoliko godina ranije i sam je upozoravao i podnosio zahtjev II-tuženiku da se postave novi električni stupovi i izoliran vodovi kako bi i on sam mogao adaptirati vlastiti objekt bez izlaganja velikoj opasnosti, ali ni tom zahtjevu nije nikada udovoljeno, a tako bi se sigurno bila izbjegla predmetna nezgoda. Tužitelj zaključuje da je stoga II-tuženik bio upoznat sa stanjem svoje naponske električne mreže na navedenoj lokaciji te da je II-tuženik nepravilnosti mogao na vrijeme otkloniti. Tek nakon nesreće u kojoj je stradao tužitelj te dopisa Državnom inspektoratu za elektro- inspekciju – Područna jedinica Split od 6. rujna 2005, a nakon izlaska stručne komisije i sve to u roku od nekoliko dana, predmetna instalacija sanirana te je II-tuženik postavio nove samonosive izolirane vodove. Navedeno tužitelj dokazuje dopisom tužitelja Državnog inspektorata od 06.09.2005. Tužitelj nadalje citira tada važeće Pravilnike o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektro- energetskih vodova iz 1967., 1967. i 1973. u pogledu sigurnosne udaljenosti te zaključuje da propisane sigurnosne vrijednosti u pogledu visine i udaljenosti nisu bile poštovane.

8. U pogledu II-tuženikovog osporavanja uzročne veze između strujnog udara i zadobivenih ozljeda, tužitelj navodi da uzročna veza proizlazi iz medicinske dokumentacije te da će ti prigovori biti otklonjeni medicinskim vještačenjem.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj 21. kolovoza 2005. pretrpio tjelesne ozljede.

10. Sporno je između stranaka kako je došlo do štetnog događaja – je li tužitelj pao s balkona nakon što je aluminijskom lajsnom dotaknuo neizolirani niskonaponski električni kabel, što je dovelo do strujnog udara koji ga je odbacio s balkona (kao što to tvrdi tužitelj) ili je tužitelj s balkona pao zbog svoje nepažnje, odnosno nespretnosti (kao što to u odgovoru na tužbu navodi II-tuženik).

11. Nadalje je sporno, pod pretpostavkom da se štetni događaj odvijao kao što je to tužitelj opisao u tužbi, je li do štetnog događaja došlo krivnjom II-tuženika, koji je električne vodove postavio ne poštujući pritom propisane sigurnosne udaljenosti (kao što to tvrdi tužitelj), ili je neizolirani niskonaponski električni kabel bio kući bliže nego je to prema sigurnosnim propisima dopušteno krivnjom tužiteljevoga oca, koji je kuću nadogradio nakon elektrifikacije mjesta na kojem se nalazi (kao što to tvrdi II-tuženik) ili zato što tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju jer je znao ili morao znati da se u blizini nalazi električni vodič, koji predstavlja opasnu stvar (kao što to tvrdi II-tuženik).

12. Između tužitelja i I-tuženika Croatia osiguranje d.d. sporna je odgovornost I-tuženika, budući da I-tuženik tvrdi da nema odgovornosti II-tuženika, kao njegovoga osiguranika za nastanak štetnog događaja, pa da stoga nije nastupio osigurani slučaj u smislu Uvjeta za osiguranje od odgovornosti.

13. Prvostupanjskom presudom posl. br. Pn-976/07-72 od 29. travnja 2016. (list 237-247) tužbeni zahtjev djelomično je prihvaćen. Ta presuda ukinuta je rješenjem posl. br. Gž- 903/2016-3 od 15. prosinca 2016. (list 260-263), uz uputu prvostupanjskom sudu da je potrebno utvrditi jasan tijek događaja (posljednji adekvatan uzrok štete), radi utvrđivanja jesu li tuženici dužni tužitelju naknaditi svu štetu koja mu je nastala ili je nastanku štete u nekom opsegu pridonio sam tužitelj; kao i da iz medicinske dokumentacije nije razvidno je li tužitelj imao doticaja sa strujom te da je šteta nastupila iz tog razloga.

14. Tijekom postupka pregledane su tužiteljeve medicinske isprave (list 5-53, 352-355, 375-378, 385-387 spisa), pročitane su sve isprave u spisu, i to: dopis I-tuženika tužitelju od 20.12.2006. (list 57), rješenje od 07.08.1974. (list 72 spisa), kupoprodajni ugovori od 1.10.1966. i od 15.02.1965 (list 73 spisa), Zahtjevi za zamjenu neizoliranog voda od 06. rujna 2005. (list 76, 77 spisa), tehnički propisi za izgradnju nadzemnih vodova jake struje od 15.06.1960. (list 99-103 spisa), Tehnički propisi za gradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova (list 104-109 spisa), isprave II-tuženika nazvane ''Pro memoria'' od 9. rujna 2005. (list 117-118 spisa), Police osiguranja od odgovornosti broj 007624026353/05 od 01.07.2005.(list 122, 138,220-221), Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti broj 0119 (list 123-130) te Općih uvjeta za osiguranje imovine 0101 (list 131-137), isprava II-tuženika sastavljenih povodom zamjene neizoliranog električnog voda (list 146-149) te sve ostale isprave; nadalje, pregledane su fotografije (list 62-63, 75, 91-98, 308-310 spisa) te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka UL, tužiteljevoga oca (list 87- 88, 294 spisa) i ĐL (list 114) te saslušanjem tužitelja (list 114, 293). Izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ŠL (list 159-162 spisa te 304-310 spisa), saslušanjem vještaka ŠL (list 183), te dokaz uviđajem uz prisustvo vještaka ŠL (list 286-294), dokaz medicinskim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima dr. Borisu Božiću, neurokirurgu (list 185-188, 357), dr. Gordanu Makariću, psihijatru (list 190-193), dr. KL, oftalmologu (list 204), saslušanjem vještaka dr. Borisa Božića (list 228, 366-367), dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Borisu Božiću (list 426-427 spisa) i dr. Gordanu Makariću (list 416-420 spisa), dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Snježani Miškov (list 448-452) te saslušanjem vještakinje dr. Snježane Miškov (list 500-501).

15. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u pogledu glavnog potraživanja osnovan u cijelosti, a u pogledu sporednog potraživanja kamate djelomično.

16. U prvostupanjskom postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke, ukinute rješenjem suda drugog stupnja, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu i sigurnost, dipl. ing. ŠL, kojemu je sud dao zadatak utvrditi je li moguće da tužitelj dotakne vodove s mjesta na kojemu je stajao, odnosno kako bi vodovi trebali biti postavljeni u naseljenom mjestu i koliko daleko od stambenog objekta, te koliki je napon struje u električnim vodovima iznad objekta na kojem je stradao tužitelj.

17. Postupajući po navedenom zadatku suda, vještak ŠL u svojem pisanom nalazu i mišljenju (list 159-162) naveo je, u bitnom, kako slijedi:

- da napon voda na kojem je stradao tužitelj prema zemlji iznosi 220 V

- da kad se vodovi nalaze s bočne strane pristupačnog dijela zgrade – terase – da tada minimalna udaljenost od terase pa do vodova, prema Pravilniku o tehničkim propisima za gradnju nadzemnih vodova jake struje odnosno Tehničkim propisima za

-

- gradnju nadzemnih vodova, kojima su definirani sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost treba iznositi minimalno 1,25 m

- da je udaljenost niskonaponske mreže od terase bila od 05, do 0,7 m, što je učinilo mogućim da tužitelj dotakne vodove s mjesta na kojem je stajao

- da ako se nije mogla osigurati potrebna sigurnosna udaljenost prema Pravilniku, da se vodove niske naponske mreže moglo zamijeniti kabelom, jer da kabel oko vodljivih dijelova ima izolacijski prekrivač, tako da ne postoji opasnost od direktnog dodira s aktivnim vodičem

- da je II-tuženik vlasnik niskonaponske mreže, kao i isporučitelj električne energije te da su sastavni dio mreže i k zidni nosači ili konzola na objektu potrošača, koji služe za potrebe mreže isporučitelja te da mrežu, zajedno s vanjskim priključkom, održava isporučitelj električne energije, a to je II-tuženik.

18. II-tuženik je nalazu i mišljenju vještaka prigovorio navodeći da je predmetni vod niskonaponske mreže u trenutku postavljanja, što je bilo u vrijeme elektrifikacije mjesta Tisno pedesetih godina dvadesetog stoljeća, postavljen u skladu s tehničkim propisima, no da se međutim kuća u kojoj je tužitelj stradao tada sastojala samo od prizemlja, tako da je sigurnosna udaljenost, koja je trebala iznositi 0,25 m, bila zadovoljena te da je sigurnosna udaljenost ugrožena naknadnom nadogradnjom o kojoj II-tuženik nije imao saznanja, što znači da uzrok nastanku štete nije radnja ili propust II-tuženika. II-tuženik tvrdi da bi on, da je imao saznanja da je sigurnosna udaljenost ugrožena, predmetni vod zamijenio samonosivim kabelskim sklopom, a što je i učinio nakon saznanja o nezgodi, 19. rujna 2005. II-tuženik ističe da se tužitelj, penjući se na rub balkona, sam doveo u opasnu situaciju te da je odgovoran za pad, kao i za dodir s predmetnim vodom, ako je do toga dodira došlo, a što tužitelj nije dokazao.

19. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ponovno ustvrdio da je netočno da se sporni objekt u vrijeme elektrifikacije mjesta Tisno sastojao samo od prizemlja te da vod niskonaponske mreže nije bio postavljen u skladu s propisima te da uz to vod nije bio zaštićen, odnosno nije bio postavljen kabel koji ima izolaciju.

20. Očitujući se na primjedbe II-tuženika na njegov nalaz i mišljenje vještak ŠL iskazao je da iz spisa nije vidljivo kakvo je bilo stanje objekta (kuće u kojoj se tužitelj nalazio kad je stradao) prije gradnje voda te da je vod trebao biti, u horizontalnom smjeru, udaljen najmanje 1.25 m od stalno pristupačnog dijela zgrade (što uključuje i krov, ako se radi o stalno pristupačnom krovu); a ako nije udaljen 1.25 m, da se mogu postaviti izolirani vodovi, kao što je i učinjeno nakon što je tužitelj stradao te naposljetku da je u konkretnom slučaju moralo doći do kontakta između lajsne koju je tužitelj držao i električnog voda, jer se radi o niskonaponskom vodu, s naponom prema zemlji od 230V.

21. Postupajući po uputi iz drugostupanjskog rješenja posl. br. Gž-903/2016-3 od 15. prosinca 2016., u kojoj je sud drugog stupnja uputio prvostupanjski sud da je potrebno utvrditi jasan tijek događaja (posljednji adekvatan uzrok štete), radi utvrđivanja jesu li tuženici dužni tužitelju naknaditi svu štetu koja mu je nastala ili je nastanku štete u nekom opsegu pridonio sam tužitelj, u ponovnom postupku izveden je dokaz uviđajem, na kojemu je ponovno saslušan svjedok IL i tužitelj te je vještak ŠL uzeo sve potrebne mjere.

22. Na uviđaju, održanom u kući u kojoj je došlo do štetnog događaja, u prisustvu vještaka ŠL, vještak je izmjerio udaljenost električnog voda od terase na kojoj je tužitelj stradao, lice mjesta fotografirao te u svojem nalazu i mišljenju (list 304-310) detaljno opisao, prema kazivanju svjedoka IL, tužiteljevoga oca i tužitelja saslušanog kao stranke, položaj i postupanje tužitelja koji su prethodili nastanku štetnog događaja.

23. Prema tako pribavljenim podacima, vještak ŠL u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo je, u bitnom, kako slijedi:

a) U pogledu položaja vodova u odnosu na kuću, odnosno na dio kuće - terasu na kojoj se nalazio tužitelj kada je došlo do štetnog događaja:

- da je kuća u kojoj je tužitelj stradao izgrađena 1910., da ju je tužiteljev djed kupio 1966. te da je u trenutku kupnje imala izgrađeno prizemlje i kat, koji je imao ravnu deku;

- da je tužiteljev djed na postojeći prvi kat 1967. nadogradio II. kat, na način da je ostavio jedan dio deke, širine 185 cm, neizgrađen, na sjeverozapadnom dijelu te da je taj neizgrađeni dio tužiteljev otac koristio kao terasu;

- da je elektrifikacija mjesta provedena oko 1957. i da su tada postavljeni neizolirani vodovi uz kuću tužiteljevoga oca, kakvi su bili i u vrijeme štetnog događaja;

- da je II-tuženik predmetni vod postavio oko 1957. te da je vod, u trenutku kada je postavljen, bio dostupan s deke koja se nalazila iznad prvog kata kuće te da je tužiteljev otac nadogradio drugi kat, ostavivši pritom otvorenu terasu, s koje su vodovi i ranije bili pristupačni. Dakle, vodovi su bili pristupačni s istoga mjesta, s deke kuće, i prije nadogradnje drugog kata kuće. Naime, udaljenost voda od deke bila je 51 cm te na visini 135 cm (niži vod), odnosno 157 cm (viši vod) od razine deke;

- da je tužitelj dotaknuo vod koji je prolazio pored terase, s tim da su uz terasu prolazila dva voda na različitim visinama na jednakoj udaljenosti, i to na način da je udaljenost voda od ruba (kraja) terase iznosila 51 cm, dok je udaljenost vodova od ruba terase uz kuću iznosila 90 cm; prvi vod je prolazio na visini od 52 cm od gornjeg zida ruba balkona, tj. 157 cm od poda balkona; dok je drugi vod (niži) paralelan s prvim vodom i prolazi 22 cm ispod prvog voda tako da je njegova visina bila 30 cm od gornjeg zida ruba terase, tj 135 cm od poda terase te

- da se s terase može dodirnuti vod, a da se ne penje na ogradni dio zid balkona, odnosno da se ne naginje preko ogradnog zida balkona

b) U pogledu načina na koji je došlo do štetnog događaja, vještak je naveo kako slijedi:

- da se tužiteljev otac nalazio na ploči, koja pokriva terasu, gdje je vršio montažu lajsne na rubu ploče, prema ulici te da je postavio aluminijsku lajsnu na bočnu stranu ploče, pa kako je ona bila duža od ploče, da je višak odlučio odrezati (fotografija 9 uz nalaz i mišljenje – list 309 spisa)

- kako odrezani dio lajsne ne bi pao na ulicu i nekoga ozlijedio, tužiteljev otac pozvao je tužitelja da pridrži dio lajsne koji je bio duži od ploče koja prekriva terasu

- da se tužitelj popeo na ljestve (fotografija 12 uz nalaz i mišljenje – list 309 spisa) i pridržavao (fotografija 11 na listu 310 spisa) dio lajsne koji je virio iznad ploče

- kada je tužiteljev otac odrezao lajsnu, tužiteljeva ruka je zajedno s lajsnom krenula prema dolje, pri čemu je lajsna dodirnula neizolirani vod, koji je prolazio iznad ulice uz terasu

- da je tužitelj pritom doživio strujni udar i pao s ljestava na kojima je stajao, kroz otvor iznad zida terase na ulicu, pri čemu je zadobio tjelesne ozljede.

- da je lajsna koju je tužitelj držao u ruci od aluminija, koji je elektroprovodljiv materijal te da je tužitelje otac pilio dio lajsne koji je bio duži od ploče koja je prekrivala terasu; da je tužiteljev otac pilio lajsnu uz rub pokrova terase tako da je u rukama tužitelja ostao dio dužine 45 cm

- da tužitelj nije mogao držati lajsnu na drugom mjestu jer je njegov otac pilio lajsnu uz rub oploče pokrova terase, tako da je u tužiteljevim rukama ostao dio lajsne dužine 45 cm

- da je tužitelj lajsnu morao držati uz mjesto piljenja iste jer je to mjesto bilo udaljeno 45 cm od kuta terase te da tužitelj nije mogao lajsnu držati na drugom mjestu jer bi se morao jako nagnuti kroz otvor između zida na terasi i ploče.

Naposljetku vještak navodi da je tužitelj znao da predmetni vod predstavlja opasnu stvar.

24. Izloženom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je prigovorio u dijelu u kojem stoji da je tužitelj znao da predmetni vod predstavlja opasnu stvar.

25. I-tuženik Croatia osiguranje d.d. očitovao se na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je tužitelj, odnosno njegov otac kao vlasnik nekretnine, znao da predmetni vod predstavlja opasnu stvar te da tužitelj, odnosno njegov otac kao vlasnik nekretnine, nema valjanu građevinsku dozvolu za nadograđeni dio nekretnine na kojem je došlo do štetnog događaja. I-tuženik navodi nadalje da je na fotografijama lica mjesta vidljiv okoliš; konkretno, da se radi o vodu koji se nalazi u staroj dalmatinskoj uličici te da od 1957 pa do danas, stanovnici te uličice znaju za opasnost voda te da nije bilo nezgoda sličnog tipa. I-tuženik zaključuje da je tužitelju bilo poznato da je predmetni vod opasan te da nije izoliran pa da je stoga očito da je tužitelj, uz uobičajenu pažnju. Mogao izbjeći štetni događaj. Nadalje I- tuženik navodi da je tužitelj, odnosno njegov otac, znao za predmetni vod i njegovu opasnost te da o svojoj dogradnji nije obavijestio II-tuženika HEP. I-tuženik tvrdi da je dužnost tužitelja bila da od tuženika traži izmještanje predmetnog voda zbog namjeravane nadogradnje, a kako bi osigurao da se radovi na nadogradnji, pa i ona sama, izvede bez opasnosti od ovakvog štetnog događaja. Naposljetku I-tuženik Croatia osiguranje d.d. navodi da su u vrijeme kada je I-tuženik postavio predmetni vod; dakle u vrijeme elektrifikacije mjesta Tisno, tadašnji sigurnosni standardi bili zadovoljeni te da je tek nadogradnjom propisana sigurnosna udaljenost smanjena te zaključuje da II-tuženik o nadogradnji nije imao saznanja jer da bi da ih je imao, odmah, kao što je to učinio nakon štetnog događaja, predmetni vod zamijenio samonosivim kabelskim snopom.

26. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka ŠL, II-tuženik HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. navodi da je tužitelj znao da predmetni vod predstavlja opasnu stvar, pa da je kao i bilo koja prosječna osoba aluminijsku lajsnu trebao pridržavati na način na koji mu neće prijetiti opasnost od strujnog udara. II- tuženik je nadalje ustvrdio da je tužitelj trebao znati da će ostatak prepiljene lajsne ostati u njegovoj ruci te da će, s obzirom na njegov položaj na ljestvama, doći u doticaj s električnim vodom. S obzirom na činjenicu da električni vod predstavlja opasnu stvar, prosječan čovjek pri mogućnosti dolaska u doticaj treba poduzeti određene zaštitne mjere. II-tuženik zaključuje da je tužitelj pridržavao aluminijsku lajsnu bez da je obratio bilo kakvu pažnju na električni vod od kojega je prijetila

opasnost od strujnog udara i bez da je zauzeo položaj u kojemu mu takva opasnost ne bi prijetila, kao niti opasnost od pada s balkona. II-tuženik stoga zaključuje da je tužitelj pridonio vlastitoj štetu u omjeru od najmanje 60%.

27. Slijedom izloženoga, po primitku pisanoga nalaza i mišljenja vještaka ŠL, nijedna od parničnih stranaka nije prigovorila u tom nalazu i mišljenju opisanom načinu nastanku štetnog događaja, u pogledu mjesta na kojem je tužitelj stajao i držao lajsnu te na koji način je došlo do kontakta između aluminijske lajsne koju je tužitelj držao u ruci i neizoliranog električnog voda. Stoga nije potrebno ocjenjivati iskaze tužitelja i svjedoka IL u dijelu koji se odnosi na mjesto na kojem se tužitelj nalazio, kako je došlo do toga da tužitelj u ruci drži aluminijsku lajsnu te kako je došlo do kontakta između lajsne i neizoliranog elektrovodiča.

28. Imajući u vidu gore izložene primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje vještaka, u kojemu je opisan tijek nastanka štetnog događaja, prema mjerama koje je vještak uzeo na licu mjesta (na uviđaju), po provedenom uviđaju između stranaka je ostalo sporno sljedeće:

- je li tužitelj znao da predmetni vod predstavlja opasnu stvar (primjedba tužitelja na nalaz i mišljenje, koji ovo sporno pitanje iznosi kao negativnu tvrdnju)

- je li do štetnog događaja došlo krivnjom tužiteljevoga oca, koji je nadogradio nekretninu bez valjane građevinske dozvole te tako doveo do neispunjenja sigurnosnih standarda koji su postojali do nadogradnje kuće, s tim da je znao za opasnost od neizoliranoga voda te unatoč tome o nadogradnji nekretnine nije obavijestio II-tuženika HEP -ODS d.o.o. , a što je bila njegova dužnost te u kojem bi slučaju II-tuženik, da je o izvršenog nadogradnji imao saznanja, odmah, kao što je to učinio nakon štetnog događaja predmetni vod zamijenio samonosivim kabelskim snopom (primjedba I-tuženika, koji ovo sporno pitanje iznosi kao afirmativnu tvrdnju)

- je li tužitelj, kojemu je bilo poznato da je navedeni vod opasan jer nije izoliran, uz uobičajenu pažnju mogao izbjeći štetni događaj (primjedba I-tuženika, koji ovo sporno pitanje iznosi kao afirmativnu tvrdnju)

- je li tužitelj, kojemu je bilo poznato da predmetni vod predstavlja opasnu stvar, kao i bilo koja prosječna osoba aluminijsku lajsnu trebao pridržavati na način na koji mu ne prijeti opasnost od strujnog udara, kao niti opasnost od pada s balkona, kao i da je bio dužan poduzeti određene zaštitne mjere te postoji li stoga doprinos tužitelja nastalog šteti u omjeru od 60% (primjedba II-tuženika, koji ovo sporno pitanje iznosi kao afirmativnu tvrdnju).

29. U odnosu na sporno pitanje je li tužitelju bilo poznato da predmetni neizolirani vod predstavlja opasnu stvar, sam tužitelj je iskazao da je znao da je predmetni vod opasan te da su ga roditelji i obitelj upozoravali da ne ide prema tom vodu, odnosno da ga ne dodiruje.

30. Između stranaka nije sporno da neizolirani električni vod predstavlja opasnu stvar. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a to je u ovom postupku I-tuženik HEP- ODS d.o.o., i to po načelu objektivne odgovornosti.

31. Iz gore izloženoga utvrđenoga tijeka događaja - u bitnom: da je u trenutku kada je tužiteljev otac odrezao lajsnu, tužiteljeva ruka je zajedno s lajsnom krenula prema dolje, pri čemu je lajsna dodirnula neizolirani vod, koji je prolazio iznad ulice uz terasu, pri čemu je tužitelj doživio strujni udar te kroz otvor iznad zida terase na kojoj se nalazio pao na ulicu; proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja došlo slučajno. Naime, slučaj se građanskopravno definira kao događaj koji se, da ga se moglo predvidjeti, mogao izbjeći.

32. Neposredni uzrok štetnom događaju – padu s balkona koji je doveo do teškog ozljeđivanja tužitelja – je strujni udar za koji je (kao što je niže izloženo) medicinskim vještačenjima provedenima u ovom postupku utvrđeno da ga je tužitelj pretrpio. Neposredni uzrok štetnom događaju nije način na koji je tužitelj pridržavao lajsnu, niti mjesto na kojemu je stajao, jer je do štetnog događaja došlo zato što je tužitelj lajsnom dodirnuo neizolirani električni vod. Naime, da je tužitelj stajao na identičnom mjestu na kojemu je stajao, držeći u ruci lajsnu na identičan način na koji ju je držao, a da je električni vod bio izoliran, do štetnog događaja ne bi došlo. Uzrok štetnom događaju nije tužiteljevo nepažljivo postupanje, već slučaj koji je tužitelja zadesio, a to je da mu ruka zajedno s lajsnom krene prema dolje, pri čemu je lajsna dodirnula neizolirani vod. Tužitelj nije ozljede zadobio u okviru obavljanja profesionalne djelatnosti, u kojem slučaju bi bilo logično i opravdano očekivati da tužitelj prilikom pristupanja zadatku kojemu je pristupio i naposljetku stradao, nosi ili koristi neku zaštitnu opremu. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja bio mladić, koji je na zamolbu svojega oca, u svojemu domu, pokušao pomoći svojemu ocu prilikom izvođenja jednostavnog zadatka – rezanja lajsne. Tužitelj se ponašao uobičajeno i normalno – pridržao je lajsnu na zahtjev svoga oca te ovaj sud stoga ne nalazi nikakav tužiteljev doprinos nastanku štete, već naprotiv prigovore I i II-tuženika da je tužitelj trebao stajati na drugom mjestu te postupati s većom pažnjom, ovaj sud nalazi neživotnima i usmjerenima isključivo na izbjegavanje odštetne odgovornosti.

33. Kod objektivne odgovornosti nema odgovornosti kod šteta koja su nastale slučajno, osim ako je štetnik slučaj mogao ''preteći'', odnosno oduzeti radnje koje bi spriječile da slučaj nastane.

34. Nije sporno da je II-tuženik 16. rujna 2005., dakle nakon štetnog događaja, na zahtjev tužiteljevoga oca od 08. rujna 2005., zamijenio električne vodove na dijelu mreže koja prolazi pored kuće u kojoj je tužitelj stradao, na način da je mrežu koja je bila izvedena ''golim vodičima'' zamijenio samonosivim kabelskim sklopom (isprave i fotografije koje je dostavio II-tuženik – list 146-149).

35. II-tuženik HEP-ODS d.o.o. ovaj štetni događaj mogao je spriječiti da je električne vodove, koji su bili izvedeni ''golim vodičima'' na dijelu mreže koja prolazi pored kuće u kojoj je tužitelj stradao zamijenio samonosivim kabelskim stropom, prije nego što je tužitelj stradao, a kao što je to učinio, na zahtjev tužiteljevoga oca, tek nakon tužiteljevoga stradavanja. Sam II-tuženik tijekom postupka (podnesak od 18.03.2025. – list 465 spisa) navodi da se Prema pravilniku o održavanju elektroenergetskih objekata i postrojenja redoviti pregledi zračne niskonaponske električne mreže vrše svake četiri godine, a niti I ni II-tuženik tijekom postupka ne tvrde niti dokazuju da je tužiteljev otac kuću nadogradio unutar manje od četiri godine od štetnog događaja, pa ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključuje suprotno, odnosno da je nadogradnja kuće u kojoj je tužitelj stradao dovršena više od četiri godine prije štetnog događaja. Prema tome, a suprotno navodima I-tuženika, do štetnog događaja nije došlo krivnjom tužiteljevoga oca, uslijed njegovoga propusta da o nadogradnji nekretnine obavijesti II-tuženika HEP -ODS d.o.o. već je II-tuženik prije nastupanja slučaja koji je bio dužan spriječiti predmetni vod bio dužan zamijeniti samonosivim kabelskim snopom. Sam II-tuženik tijekom postupka navodi da je predmetna električna mreža postavljena u mjestu Tisno pedesetih godina dvadesetog stoljeća te je iz fotografija na listovima 95-97 spisa vidljivo da nije ispoštovana sigurnosna udaljenost ne samo u odnosu na kuću tužiteljevoga oca, nego i u odnosu na ostale kuće u uskoj ulici u kojoj se te kuće nalaze. Stoga ovaj sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje II-tuženika od odgovornosti, niti djelomično, a kamoli u cijelosti, već su II-tuženik kao vlasnik voda koji je u svojem neizoliranom stanju predstavljao opasnu stvar te I-tuženik kao njegov osiguratelj, tužitelju dužni u cijelosti naknaditi štetu koja mu je nastala.

36. Radi utvrđivanja opsega štete nastale tužitelju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Borisu Božiću, neurokirurgu (list 185- 188 spisa ) i dr. Gordanu Makariću, psihijatru (list 190-193 spisa), dr. KL, oftalmologu (list 204 spisa). Potom su navedeni vještaci dali objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti nastale kod tužitelja (list 218, 228). Nakon što je tužitelj dostavio daljnje medicinske isprave, vještaci dr. Gordan Makarić i dr. Boris Božić pregledali su te isprave te zaključili da ne nalaze elemente koji bi utjecali na njihovu ocjenu vidova štete koje je tužitelj pretrpio kao posljedicu štetnog događaja, međutim ukazali su na dijagnozu epilepsije postavljenu tužitelju 10.05.2019., navodeći da se radi o dijagnozi u domeni vještaka neurologa – epileptologa. epileptologa. Stoga je u daljnjem tijeku postupka (na prijedlog tužitelja) izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Snježani Miškov (list 448-452 spisa), čijem nalazu i mišljenju je prigovorio tužitelj te je radi raspravljanja tužiteljevih prigovora izveden dokaz saslušanjem navedene vještakinje, nakon čega tužitelj na njezin nalaz i mišljenje više nije imao primjedbi.

37. Nalaze i mišljenja vještaka dr. Borisa Božića, dr. Gordana Makarića, dr. KL i dr. Snježane Miškov ovaj sud ocjenjuje stručnima, jasnima i dobro obrazloženima te ih u cijelosti prihvaća, a na nalaze i mišljenja vještaka, nakon raspravljanja njihovih prigovora, primjedbi nisu imale ni stranke.

38. Tako provedenim medicinskim vještačenjima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice u pogledu tužiteljevoga tijeka liječenja: tužitelj je u štetnom događaju 21. kolovoza 2005. zadobio strujni udar, prijelom lijeve sljepoočne kosti s kontuzijom mozga, epiduralni i subduralni hematom te prijelom lijeve patele. Zbog tih ozljeda hospitaliziran je istoga dana u Općoj bolnici Šibenik, gdje je hitno operiran jer je bio u životnoj opasnosti, no u toj bolnici nisu uspjeli zbrinuti krvarenje, pa se kako su daljnje intervencije nadilazile mogućnosti te medicinske ustanove, tužitelj premješten u KBC Split, gdje je nastavljeno opsežno liječenje. Tužitelj je prvo. od 21. kolovoza pa do 29. kolovoza 2005. liječen u Jedinici intenzivnog liječenja, gdje je tijekom hospitalizacije (25.08.2025.) počeo spontano disati i otvarati oči te pokušavao govoriti te je u dogovoru s operaterom premješten na Intenzivnu njegu Odjela za neurokirurgiju, gdje je bio hospitaliziran u razdoblju od 29. kolovoza do 23. rujna 2005. te je nastavljeno intenzivno liječenje (detaljno opisano u nalazu i mišljenju vještaka). Nakon toga tužitelj je izravno iz KBC Split upućen na hospitalizaciju u Krapinske toplice. Kod prijama je utvrđeno, između ostaloga, da je tužitelj pokretan tek uz pomoć druge osobe i to do dva metra po sobi. Tijekom hospitalizacije u Krapinskim toplicama (od 23. rujna do 18,. studenog 2005.) tužitelj je podvrgnut mnogobrojnim pretragama – neurokirurškim, neurološkim i kardiološkim. U nalazu psihologa navedeno je da je tužitelj sniženo mentalno efikasan uz karakteristične kognitivne smetnje posttraumatske organske etiologije. Po otpustu iz Krapinskih toplica, tužiteljevo liječenje je nastavljeno te je na kontroli kod neurologa 14.12.2005. zabilježeno je da tužitelj, uz ostale velike teškoće u ekstremitetima, ima i duple slike. Potom se tužitelj nastavio liječiti kod psihijatra, neurologa (gdje je, između ostaloga, utvrđeno da tužitelj pri govoru ne razvlači desni usni kut) te je 1. ožujka 2006. podvrgnut estetskom zahvatu, radi otklanjanja šupljine u predjelu čela koja mu je bila zaostala nakon operacije, kao i kod oftalmologa, a naposljetku i kod epileptologa.

39. Medicinskim vještačenjima uvrđeno je da je tužitelj kao posljedicu štetnog događaja trpio fizičke boli jačeg intenziteta kroz sedam dana, srednjeg intenziteta kroz mjesec dana te slabijeg intenziteta dva mjeseca, dok se zaostali bolovi ubrajaju u pojačane napore; da je trpio umjereni do jaki oscilirajući strah do sedam dana, potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno četiri tjedna i nakon toga slabiji oscilirajući strah do sveukupno tri mjeseca te da trpi kasni strah, oscilirajućeg intenziteta, koji ulazi u pojačane napore (s psihijatrijskog stajališta) te naposljetku da je tužitelju zaostao keloidni ožiljak na lijevoj strani čela, koji ulazi velikim dijelom u vlasište, kao posljedicu operacije na glavi, što predstavlja naruženost manjeg stupnja.

Nadalje je medicinskim vještačenjima utvrđeno da su kod tužitelja, uslijed zadobivenih ozljeda, zaostale sljedeće trajne posljedice:

- s neurološkog aspekta: desnostrana hemipareza blažeg stupnja, kao sekvela ozljede mozga, prijelom lubanje, epiduralni i subduralni hematom te kontuzija mozga, kao i dijelom bolne i umanjene kretnje lijevog koljena kao sekvela prijeloma patele; što dovodi do trajnih posljedica s neurokirurškog i kirurškog stajališta od 35% trajno, u kojem obimu će tužitelj tijekom života morati ulagati pojačane napore;

-s psihijatrijskog aspekta: simptomatika posttraumatskog psihoorganskog sindroma te nastavno i simptomatika anksioznog poremećaja, što dovodi do trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta u obimu od 10%

-s oftalmološkog aspekta: oštećenje vidne funkcije, kao posljedice kraniocerebralne ozljede, zbog čega tužitelj ima duple slike kao trajnu posljedicu, što umanjuje njegovu životnu aktivnost u omjeru od 20%

-s neurološko-epileptološkog aspekta: posttraumatska epilepsija sa žarišnim napadajima, koji se manifestiraju kao napadaji grčeva u desnim udovima, obično provocirani stresnim situacijama te poremećaji osjeta mirisa, zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u obimu od 10%.

Saslušanjem vještaka dr. Borisa Božića, dr. Gordana Makarića, dr. KL i dr. Snježane Miškov utvrđeno je da trajne posljedice koje su kod tužitelja nastupile kao posljedica predmetnog štetnog događaja, objedinjeno s aspekata medicinskih specijalizacija ovih vještaka, tužiteljevu životu aktivnost umanjuju u omjeru od 65%.

Medicinskim vještačenjima utvrđeno je naposljetku da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna kumulativno šest sati dnevno kroz mjesec dana te potom tri sata dnevno kroz dva mjeseca.

40. Naposljetku, između stranaka sporna uzročna veza – je li tužitelj pao s balkona nakon što je aluminijskom lajsnom dotaknuo neizolirani niskonaponski električni kabel, što je dovelo do strujnog udara koji ga je odbacio s balkona (kao što to tvrdi tužitelj) ili je tužitelj s balkona pao zbog svoje nepažnje, odnosno nespretnosti (kao što to u odgovoru na tužbu navodi II-tuženik) utvrđena je saslušanjem vještaka dr. Borisa Božića, neurokirurga. Ovaj je vještak u svojem logičnom i uvjerljivom iskazu, koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, objasnio da je uzrok tužiteljevom ozljeđivanju bio strujni udar, iako kod tužitelja nije došlo do električnog biljega (signum electricum), koji može imati različite forme opeklina, od II do IV stupnja, što ovisi o naponu i otporu. Vještak dr. Boris Božić pojasnio je da u nekim slučajevima kod udara strujom nema električnog boljega, čemu je razlog manji napon struje, dobra provodljivost kože ili velika dodirna površina te da je kada nema strujnog biljega dijagnoza otežana te se postavlja na temelju okolnosti slučaja i isključenjem drugih uzroka. Ovaj sud zaključuje da je potonje bio slučaj kod tužitelja, a navedeni zaključak temelji na činjenici da nijedan od četiri liječnika vještaka koji su vještačili u ovom postupku nije doveo u pitanje da je tužitelj pretrpio strujni udar. Vještak dr. Boris Božić u svojem iskazu objasnio je da kod prolaza struje kroz mozak struja podražuje mozak, što ima za posljedicu pojavu grčeva, odnosno paralizu životnih centara te se kod udara struje ozljeđenik može zalijepiti za izvor struje, a kod ozljede mozga (koja je kod tužitelja nastupila) može biti odbačen od izvora struje. Vještak dr. Boris Božić iskazao je naposljetku da je kod tužitelja strujni udar prouzročio nastanak grča, što je rezultiralo njegovim odbacivanjem s balkona te da su prijelom lijeve sljepoočne kosti i nagnječenje mozga posljedica strujnog udara, a ne pada.

41. Slijedom svega izloženoga, po provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelju nastala šteta, prouzročena štetnim događajem – strujnim udarom, do kojega je došlo 21. kolovoza 2005., za koji je odgovoran II-tuženik HEP ODS d.o.o. te I-tuženik Croatia osiguranje, kao osiguratelj II-tuženika prema polici broj [broj police]/05 (list 122 spisa), dio koje su Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti od 1. studenog 2004. (list 123-130 spisa). Pritom je II-tuženik HEP ODS, kao vlasnik niskonaponske mreže (električnih vodova), koja s obzirom na svoje karakteristike u vrijeme nastanka štetnog događaja - neizolirani kabel (kojega je II-tuženik zamijenio izoliranim kabelom tek nakon štetnog događaja – 16. rujna 2005 – list 145-149 spisa) predstavlja opasnu stvar, dužan tužitelju u cijelosti naknaditi svu štetu koja mu je nastala, dok I-tuženik Croatia osiguranje d.d. odgovara do između I i II-tuženika ugovorene svote osiguranja od odgovornosti, koja prema polici broj [broj police]/05 iznosi 25.570,00 EUR.

42. Ova sud ocjenjuje da sve okolnosti slučaja, osobito način ozljeđivanja – tužitelj je ozlijeđen bez ikakve svoje krivnje u svojemu vlastitom domu, a dom svakoj osobi treba predstavljati mjesto u kojem se osjeća sigurno i ne prijeti mu nikakva opasnost, i to na način da je ozljede zadobio od struje, koja je uobičajen i u cijelom civiliziranom svijetu lako dostupan izvor energije, od kojega ne smije postojati opasnost, osobito u gusto naseljenom mjestu u kojem je došlo do štetnog događaja, a što je vidljivo na fotografijama (list 95 i 97, 75 spisa). Nadalje, tužitelj je stradao kao mlada osoba (rođen 1981.), pod okolnostima za koje nije potrebno stručno znanje da bi ih se nazvalo traumatskima – odbačen je s balkona u svojem vlastitom domu, tijekom pomaganja svome ocu, na ulicu te pretrpio teške ozljede, zbog kojih će cijeli život osjećati posljedice zbog kojih za normalno funkcioniranje treba ulagati 65% veće napore od onih koji bi bili potrebni da do štetnog događaja nije došlo. Stoga ovaj sud, cijeneći sve izložene okolnosti slučaja, ocjenjuje primjerenom satisfakcijom za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljeni strah u cjelokupnim zatraženim iznosima od po 3.300,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u cjelokupnom zatraženom iznosu od 62.000,00 EUR te za naruženje (ožiljak na lijevoj strani čela) u iznosu od 1.000,00 EUR (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima važećega na dan štetnog događaja).

43. Nadalje tužitelju na temelju odredbe čl. 195. st.1. ZOO pripada naknada za tuđu pomoć, za koju je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju bila potrebna 360 sati. Imajući u vidu mjesto i vrijeme pružanja pomoći (Tisno, 2005.) ovaj sud ocjenjuje primjerenim zatraženi iznos od 3,50 EUR po satu, pa stoga tužitelju po ovoj osnovi pripada iznos od 1.260,00 EUR.

44. Na navedene iznose naknada nematerijalne štete te nenovčane materijalne štete (naknada za tuđu pomoć i njegu) tužitelju pripada zakonska zatezna kamata počevši od dana donošenja ove presude, jer je visina iznosa naknade po navedenim osnovama utvrđena tek njezinim donošenjem, pa stoga tuženici nisu mogli ranije pasti u zakašnjenje. Navedeno se odnosi i na I-tuženika Croatia osiguranje d.d., jer se I-tuženik kod II-tuženika osigurao od odgovornosti za štetu te osiguratelj ne može odgovarati šire od vlastitoga osiguranika.

45. Naposljetku, štetnik je oštećeniku dužan naknaditi troškove liječenja, pa je stoga tužitelju dosuđen trošak prema računu za kiruršku korekciju od 09.10.2007. (za koju je medicinskim vještačenjima utvrđeno da je izvedena radi uklanjanja posljedica operacije), koji račun iznosi 16.000,00 kn, što iznosi 2.123,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana kada je tužitelju taj trošak nastao – 09.10.2007. pa do isplate. Nadalje mu je dosuđen trošak doppler pretrage u iznosu od 400,00kn, odnosno 53,09 EUR za zakonskom zateznom kamatom počevši od dana nastanka toga troška (za koji iz kontrolnih pretraga navedenih u nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je obavljena tijekom i za potrebe tužiteljevoga liječenja ozljeda prouzročenih predmetnim štetnim događajem), tj od 19.01.2006. (račun na listu 199 spisa) pa do isplate.

46. Slijedom svega izloženoga, odlučeno je kao pod točkama I./ i II./ izreke ove presude, dok je pod točkom III./ i IV./ izreke ove presude tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje u kojem, slijedom gore izloženoga, na tu kamatu nema pravo.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetnih primjeraka, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun I- tuženika

3. pun II-tuženika