Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-307/2022-149

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CNĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci i punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i dr., nakon glavne i javne rasprave, zaključene 4. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika (dalje: z.z. tuženika) prof. dr. sc. CN, dr. med., i punomoćnice tuženika, objavljene 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715 o izvanrednom otkazu ugovora o radu, klasa: 112-02/22-01/676, Urbroj: 2170-29-02/1-22-1 od 4. kolovoza 2022. i Odluka Upravnog vijeća tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, klasa: 003-06/22-01/22 Ur.broj: 2170-29-02/1-22-3 od 29. kolovoza 2022.

II. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, vratiti tužiteljicu CNĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-02/01-02/06, urbroj: 2170-29-02/2-02-1 2. siječnja 2002., Aneksu broj 1, klasa: 112-02/05-01/284, urbroj: 2170-29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005. i Aneksu broj 2, klasa: 112-02/06-01/303 urbroj: 2170-29-02/2-06-1 od 31. siječnja 2006., dok se u preostalom dijelu zahtjeva odbija kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„II. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka o razrješenju tužiteljice predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Klasa: 500-01/22-01/152 Ur.broj 2170-29/01/22-01 od 01. kolovoza 2022. godine i Odluka Upravnog vijeća KBC Rijeka Klasa: 003-06/22-01/22 Ur. broj: 2170-29-02/1-22-1 od 31. kolovoza 2022. godine.“, kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tuženika za isključenjem javnosti za cijelu glavnu raspravu.

II. Odbija se prijedlog tuženika radi prekida ovog parničnog postupka do donošenja odluke po kaznenoj prijavi koju je tužiteljica, po punomoćniku, podnijela protiv prof. dr. sc. SNĆ, dr. med., kao svjedoka u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj pod poslovnim brojem Pr-307/2022 navodi kako je 1. kolovoza 2022. tuženik donio Odluku o razrješenju predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Klasa: 500-01/22-01/152 Ur. broj 2170-29/01/2201, te 4. kolovoza 2022. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-02/22-01/676 Ur. broj: 2170-29- 02/1-22-1 kojim je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-01/0001/76, Ur. broj: 2170-29- 02/2-00-1 2. siječnja 2002., Aneks broj 1., Klasa: 11202/05/01/ 284, Ur. broj: 2170- 29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005., Aneks broj 2 Klasa: 11202/06-01/303, Ur. broj: 2170-29-02/2-06-1 od 31. siječnja 2006, Dodatku broj 8. Klasa: 11202/19-01/680, Ur. broj: 2170-29-02/2-19-3 od 21. listopada 2019. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, s prestankom radnog odnosa danom dostave Odluke, bez prava na otkazni rok i otpremninu, te da će naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora biti isplaćena s plaćom za mjesec kolovoz 2022. Protiv citiranih odluka tužiteljica je podnijela Zahtjeve za zaštitu prava koji su Odlukom Upravnog vijeća KBC Rijeka Klasa: 003-06/22-01/22, Ur. broj: 2170-29- 02/122-1 od 31. kolovoza 2022. odbijeni, koju Odluku je primila 2. rujna 2022. Tužiteljica u cijelosti osporava Odluku o razrješenju predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju i Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i Odluke Upravnog vijeća KBC Rijeka kojima je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice jer su iste neosnovane i nezakonite. Tužiteljica drži kako poslodavac nije proveo postupak otkazivanja sukladno Zakonu o radu jer se u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu navodi kako se poslodavac savjetovao s postojećim sindikatima koji djeluju unutar KBC-a Rijeka i to sa Hrvatskim liječničkim sindikatom i Nezavisnim sindikatom medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu, bez navođenja kada je i kojem sindikalnom povjereniku dostavljen nacrt Odluke o namjeravanoj Odluci, kao niti kada se je koji sindikalni povjerenik očitovao ili se nije očitovao, zbog čega je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu tužiteljice ništetna. U obrazloženju Odluke o razrješenju predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Klasa: 500-01/22-01/152, Ur. broj: 2170-29/01/22-01 od 1. kolovoza 2022. navodi se da je poslodavac 20. siječnja 2022., sukladno odredbama članaka 22. i 27. Statuta, donio Odluku o imenovanju Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, a sve zbog uočenih nepravilnosti u radu Klinike kojom rukovodi tužiteljica. Zbog utvrđenih nepravilnosti, a temeljem Zaključka imenovanog Povjerenstva zbog uočenih nepravilnosti u radu Klinike doneseno je 20. siječnja 2022. Upozorenje na povrede iz radnog odnosa Klasa: 500-01/22-01/04, Ur. broj:2170-29/01-22/01 u kojem je poslodavac detaljno opisao povrede koje su i dokumentirane, te je utvrdio da utvrđene nepravilnosti i počinjene povrede tužiteljica nije otklonila u radu Klinike kojom rukovodi te je ujedno utvrđeno da ista čini daljnje povrede obveza iz radnog odnosa. Iz Odluke Ravnatelja o imenovanju Povjerenstva proizlazi kako je Povjerenstvo imenovano 20. siječnja 2022. sa zadaćom da na mjesečnoj osnovi dostavlja prijedloge Ravnatelju radi predlaganja daljnjih popravno preventivnih mjera, bez naznake kada je članovima dostavljena Odluka o imenovanju, koje je istog dana donijelo prijedloge i zaključke, a Ravnatelj je istog dana napisao Upozorenje o povredi radne obveze tužiteljici, iz čega jasno proizlazi da je upozorenje s navodnim povredama bilo spremno od ranije budući da je orkestrirani proces omalovažavanja i onemogućavanja normalnog rada tužiteljice počeo ranije, a sve s ciljem kako bi ju se razriješilo s mjesta predstojnice Klinike, te dalo otkaz u KBC-u, a onda time dovelo u pitanje njeno mjesto pročelnice Katedre za onkologiju i radioterapiju na Medicinskom fakultetu u Rijeci, koje je krajnji cilj prilikom formiranja ekipe podobnih i konačnog cilja da joj se uništi profesionalni integritet i ugled, te u javnosti „oblati“. Iz članka 27. Statuta tuženika proizlazi da Ravnatelj može imenovati radne odnosno stručne skupine ili povjerenstva za izradu elaborata, analiza, prijedloga, stručnih mišljenja neophodnih za ostvarivanje poslovodne funkcije, odnosno za odlučivanje Upravnog vijeća o određenim pitanjima, iz koje odredbe proizlazi kako je imenovanje povjerenstva u nadležnosti odlučivanja Upravnog vijeća, a ne u nadležnosti Ravnatelja. Tužiteljica se 25. siječnja 2022. očitovala na navode iz Upozorenja i nije dobila odluku ili očitovanje Upravnog vijeća na svoje očitovanje, iako sukladno odredbi čl. 14. Statuta Upravno vijeće donosi odluke u drugom stupnju kojim se odlučuje o pravima radnika iz čega jasno proizlazi da ovo očitovanje nikada nije ni dostavljeno Upravnom vijeću zbog čega Upozorenje nema nikakve pravne učinke. U osporavanim odlukama se navodi da je tužiteljica svojim dopisom od 15. srpnja 2022. zatražila da Povjerenstvo za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju prestane s radom, što je također zatražila i dopisima od 18. srpnja 2022. i 19. srpnja 2022. u kojima traži institucijsku zaštitu Ravnatelja, čime da je postupila suprotno odredbi članka 27. Statuta KBC Rijeka jer je njime propisano da isključivo Ravnatelj odlučuje o imenovanju Povjerenstva koje bi pratilo i nadziralo njen rad. Tužiteljica je dopisom od 20. srpnja 2022. upućenom Upravnom vijeću iskazala otvoreno protivljenje odlukama Uprave KBC-a Rijeka, te budući da je neosnovano ukazala na nepovjerenje u rad Povjerenstva, a iz čijih zaključaka je poslodavac zaključio da nije uklonila nepravilnosti iz Upozorenja od 20. siječnja 2022. zbog čega je razriješena s mjesta predstojnice. Konačno se zaključuje da je odbijala surađivati svakodnevno s članovima Povjerenstva, te time odbijala izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, kao i da je osobito dužna slijediti upute i zaključke Povjerenstva, i to ne na način da propituje njihove odluke, već da slijedi njihove preporuke. Prema stavu tužiteljice navedene tvrdnje nisu osnovane jer je obrazloženje odluke konfuzno i bez ijednog konkretnog opisa, osim dopisa koje je uputila tužiteljica koja drži kako istima ni na koji način nije povrijedila bilo koji propis protivnik osiguranja, kao niti bilo koji drugi pozitivni propis Republike Hrvatske, jer je njeno pravo i obveza da ukaže na pritiske i mobbing na poslu kojima je izložena, kao i da ukaže poslodavcu da joj se onemogućava obavljanje radnih zadataka, kao i da se za nju „izmišljaju“ posebna pravila, dok je obveza poslodavca da ispita navode svoje zaposlenice, a ne da sudjeluje u orkestriranom napadu na istu. Međutim, poslodavac, odnosno ravnatelj se uzrujao jer se tužiteljica obratila Upravnom vijeću, nakon što je shvatila da on ništa neće poduzeti kako bi joj omogućio da obavlja svoje radne zadatke i kako bi onemogućio njenu daljnju diskriminaciju na radnom mjestu. Kako iz samog Statuta protivnika osiguranja proizlazi da Upravno vijeće odlučuje o pravima radnika u drugom stupnju, to se je tužiteljica osnovano i legitimno obratila ovom tijelu radi zaštite svojih prava. Tužiteljica je svaka dva tjedna podnosila pismena izvješća o učinjenom vezano za rad Klinike kojoj je bila na čelu i u kojoj je vrlo odgovorno obavljala svoje poslove, a u razdoblju od osnivanja Povjerenstva pa do prestanka radnog odnosa, niti od Povjerenstva, a niti od ravnatelja, nije dobila nikakav prijedlog ili nalog za poboljšanje rada Klinike, zbog čega nije niti mogla ne izvršiti ove naloge ili preporuke, a iz čega proizlazi kako protivnik osiguranja nije dokazao koju to preporuku za poboljšanje rada Klinike tužiteljica nije prihvatila ili je odbila izvršiti, kao i koji to radni proces tužiteljica nije izvršila. Tužiteljica drži kako su se na Kliniku, kojom je rukovodila, vršila imenovanja osoba koje su bile problematične i nekompetentne, te su se zbog nekih mijenjala i pravila o uvjetima za radno mjesto, a sve s ciljem kako bi se zaposlili podobni, a ne sposobni, čemu se tužiteljica protivila, a nju kao predstojnicu Klinike se na svaki način isključivalo iz pitanja nužnih za rad i kvalitetu rada Klinike. Tužiteljica je u cijelosti osporila navode iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2022. držeći kako se razlozi koji se tiču odnosa između Povjerenstva o čemu je prethodno izlagala, pa upućuje na taj dio kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Osporavanom odlukom, između ostalog, da se kao razlog navodi dopis tužiteljica od 15. srpnja 2022. za koji se ističe da i kada bi kojim slučajem bio zakonit razlog za izvanredan otkaz, u konkretnom slučaju to ne može biti, jer je od dana saznanja za taj razlog pa do Odluke o izvanrednom otkazu protekao rok utvrđen člankom 116. Zakona o radu, zbog čega tužiteljica ističe da ono što se odnosi na ovaj razlog ne može biti predmet rasprave u sudskom postupku u pogledu otkaza ugovora o radu. Međutim, kao što je već istaknuto i kad bi ovaj razlog sud uzeo u razmatranje isti nije osnovan. Naime, tužiteljica je bila zaposlena kao predstojnica Klinike, ima ogromno radno iskustvo i, što je najvažnije, uspjehe u liječenju onkoloških pacijenata, izvanredni je profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci, pa je njeno očitovanje sasvim relevantno u svojem sadržaju i načinu. Ukoliko netko kao zaposlenik ima primjedbe na postupanje poslodavca, onda on ima sasvim legitimno pravo to i iskazati, bez posljedica, te u tom smislu Zakon o radu štiti radnika, odnosno njegovo pravo da iznosi primjedbe vezano za radne odnose, proces rada kao i odnose među radnicima. Predsjednica Povjerenstva prof.dr.sc. HNĆ je višekratno pokazivala osobni animozitet prema tužiteljici i to je bila, i jest, općepoznata činjenica kod poslodavca i šire, a članovi Povjerenstva su bile osobe koje je tužiteljica prijavljivala zbog povreda radne discipline. Obzirom na navedeno, tužiteljica je opravdano smatrala da je postupanje predsjednice Povjerenstva te nekih članova Povjerenstva bilo osobno motivirano njihovom netrpeljivošću prema tužiteljici, a da je tužiteljica bila u pravu pokazao je i daljnji slijed događaja, a nevjerojatno bi bilo, a da nije apsurdno, da članovi Povjerenstva postanu baš tri osobe od svih zaposlenika KBC- a Rijeka, koje imaju općepoznatu osobnu netrpeljivost prema tužiteljici. U odluci o otkazu se navodi da je 27. srpnja 2022. glavna sestra Klinike za radioterapiju i onkologiju SN pronašla skrivenu kutiju s lijekovima u zapuštenom i izrazito prljavom skladišnom prostoru preko puta predmetne Klinike, ali i da je zbog opstrukcije tužiteljice tek odlaskom sestre HN glavna sestra SN, koja je stupila na dužnost 20. lipnja 2022., došla do ključeva svih prostorija. Tužiteljica drži kako naprijed iznijeti navodi, ukoliko su točni, predstavljaju poraznu činjenicu za poslodavca i sve pacijente koji su u navedenom razdoblju vodili svoju životnu borbu za preživljavanje na navedenoj Klinici, budući da glavna sestra Klinike čak 37 dana nije imala ključeve od prostorija na Klinici, pa se postavlja pitanje gdje je radila i što je radila, odnosno nije jasno kako to svoje nadređene nije obavijestila da u tako dugom vremenskom razdoblju ne može obavljati radne zadatke. Konačno, ako je bila u prostoru Klinike, kako to nije obavijestila nadređene da nema ključeve od prostorija na Klinici, te da ne može obavljati svoje poslove. Isto tako, nejasno je kako je to tadašnja predstojnica odnosno tužiteljica opstruirala njen rad, koga je to glavna sestra obavijestila da ju tužiteljica opstruira, odnosno tko je to predstojnicu upitao što se događa s njenom glavnom sestrom i slično. Iz navedenog jasno proizlazi da su ovi navodi neživotni, nelogični i neistiniti, te da je nova glavna sestra imenovana da posluži za daljnji i konačni obračun s tužiteljicom. Naime, nakon što FN, prethodna glavna sestra Klinike, nije ponovno imenovana na dužnost glavne sestre Klinike, pri čemu joj je prije izbora poručeno da se ne kandidira, iako je imala 36 godina besprijekornog rada, došla je nova glavna sestra koja nije imala niti ključeve Klinike, a onda je 37. dan dobila ključeve i krenula u izvide te pronašla hrpu skupih lijekova na raznim mjestima Klinike za koje utvrđuje da nisu adekvatne temperature na kojima se čuvaju lijekovi, nakon čega Uprava odmah ima zadužene osobe koje u razdoblju od 27. srpnja 2022. i 28. srpnja 2022. provode izvide, a koje zadužene osobe utvrđuju da se posebno skupi lijekovi ne čuvaju u zaključanim ormarima, te da temperature u hladnjaku nisu odgovarajuće, da se u sobi 138, u kojoj su se nalazili skupi lijekovi, koji nisu bili pod ključem, nalazila i pacijentica i slično. Prilikom odlaska na godišnji odmor dužnost glavne sestre, umjesto FN preuzela je sestra BN, koja je preuzela službeni mobitel, ključ od sobe glavne sestre Klinike, u kojoj se nalazi ploča sa svim ključevima Klinike, kao i računalo i drugi službeni predmeti, dakle preuzeti su svi službeni predmeti koji su bili u posjedu prethodne glavne sestre FN, iz čega proizlazi kako je nova glavna sestra imala sve ključeve na raspolaganju od dana preuzimanja dužnosti, ali je u izvide krenula 27. srpnja 2022. u vrijeme kada je tužiteljica bila na bolovanju koje je trajalo od 22. srpnja 2022., time da ostaje nejasno kako to glavna sestra Klinike nije barem telefonskim putem obavijestila svoju nadređenu, tužiteljicu o svojim otkrićima, kao što je čudno kako to poslodavac nije obavijestio tužiteljicu o ovim čudnim otkrićima, uz napomenu da iako je na bolovanju, da bi bilo dobro odnosno da je u njenom interesu da bude prisutna priliko sastavljanja popisa od strane zaduženih osoba i slično, te nejasno je što je to Povjerenstvo radilo sedam mjeseci kad nije utvrdilo da je Klinika prljava, zapuštena te da se skupi lijekovi nalaze očigledno na svakom pultu. Tužiteljica je nadalje u tužbi istaknula kako se ne može očitovati na pronalaske skupih lijekova zaduženih osoba, jer o tome nema nikakvih konkretnih saznanja niti ih može imati ukoliko ju osobe zadužene za rad sa tzv. skupim lijekovima ne upozore na postojanje ostataka tih lijekova budući da tužiteljica nije znala za navedeno odlaganje lijekova, a ukoliko je točno da su pronađeni, onda ona ne može niti biti odgovorna, jer se na taj način sugerira neka objektivna odgovornost koja ne postoji u konkretnom slučaju jer je postupak nabave i uporabe tzv. skupih lijekova jasno definiran i propisan, te o svakom takvom lijeku postoji materijalna dokumentacija kod protivnika osiguranja. Ukoliko kod tužiteljice postoji objektivna odgovornost, tada ista postoji i kod ravnatelja, te kod članova Upravnog vijeća, te dalje kod ministra zdravstva, te Vlade RH i premijera. Procedura nabavka tzv. skupog lijeka je strogo propisana i odvija se na način da pacijenta u onkološkoj ambulanti s postavljenom dijagnozom pregledava ordinarius, liječnik koji postavlja indikaciju o liječenju s tzv. skupim lijekovima i daje preporuku za liječenje ovom vrstom lijekova, koja se razmatra na onkološkom konziliju, na kojem sudjeluju svi liječnici Klinike koji taj dan rade, te svi sudionici konzilija sudjeluju u donošenju odluke i utvrđuju postoji li potreba za preporučenom vrstom lijeka. Svi sudionici konzilija se potpisuju da su suglasni da se pacijent liječi s određenom vrstom skupog lijeka i odluka konzilija se evidentira u IBIS sustavu protivnika osiguranja. Nakon odluke konzilija, liječnik ordinarius priprema svu dokumentaciju pacijenta, piše i potpisuje zahtjev, nakon čega ga pregledava predstojnica klinike i supotpisuje. Zahtjev se zajedno s medicinskom dokumentacijom pacijenta i njegovom vlastoručno potpisanom zamolbom dostavlja Bolničkom povjerenstvu za lijekove i evidentira se u IBIS sustavu tuženika. Bolničko povjerenstvo za lijekove, koje se sastaje jednom tjedno, provjerava cjelokupnu dokumentaciju bolesnika, zahtjev i zamolbu, te donosi odluku odobrava li lijek ili ne odobrava. Odluku o Zahtjevu Bolničko povjerenstvo dostavlja u pisanom obliku u roku od 24-48 sati na Kliniku, u Bolničku ljekarnu i na kućnu adresu pacijenta. Nakon pisanog odobrenja Bolničkog povjerenstva za lijekove, zahtjevnica se upućuju u glavnu Bolničku ljekarnu. Lijekovi se preuzimaju u Bolničkoj ljekarni, te predaju u Dnevnu bolnicu klinike sestri BN (glavna sestra Dnevne bolnice) ili njenoj zamjeni. Nakon što je lijek dostavljen u Dnevnu bolnicu, pacijent se ponovno pregledava u Dnevnoj bolnici, te ako je stanje zadovoljavajuće, preuzima lijek i potpisuje primitak, kao što se potpisuje i sestra koja mu ga je izdala i službujući liječnik iz Dnevne bolnice. Pacijentu se ovisno o načinu liječenja predaje cijela kutija lijekova ili dio lijekova, pri čemu dio lijeka koji ostaje, ostavlja se u Dnevnoj bolnici i na njemu piše ime i prezime pacijenta. Nakon kontrole pacijentu se, ovisno o reakciji, daje preostali dio lijeka ili se pacijent šalje na daljnju obradu. Ukoliko pacijent ne potroši dio lijeka koji je ostao u Dnevnoj bolnici, taj ostatak lijeka ostaje u Dnevnoj bolnici. Iz naprijed opisane procedure proizlazi kako tužiteljica s tzv. skupim lijekovima, nakon što lijek stigne fizički u Dnevnu bolnicu, nema više nikakvog doticaja, a o ostacima skupog lijeka ima jedino i isključivo saznanja ako ju osoblje Dnevne bolnice upozori na isto. Tužiteljica je svakodnevno pitala glavnu sestru Klinike i/ili glavnu sestru Dnevne bolnice protječe li rad u Dnevnoj bolnici uredno te ima li kakvih poteškoća o čemu su je bile dužne izvijestiti. U svibnju 2022. v.d. voditeljica Dnevne bolnice dr. FNĆ obaviještena je od strane sestre DN da je u prostorima Dnevne bolnice Zavoda za internističku onkologiju Klinike pohranjena određena količina tableta skupih lijekova, a o čemu je ista odmah obavijestila tužiteljicu, kao predstojnicu Klinike, a tužiteljica je pozvala tadašnju glavnu sestru klinike FN i ŠN, sestru iz Dnevne bolnice. Nakon što su tužiteljica, dr. FNĆ i tadašnja glavna sestra Klinike utvrdile da za navedenu količinu tableta skupih lijekova nisu znale, te nakon što je sestra DN izjavila da glavna sestra Dnevne bolnice BN sklonila ostatak tableta prije inventure, tužiteljica kao predstojnica Klinike je naredila da se ostatak skupih tableta prebroji, evidentira, spakira i da se u slijedećoj inventuri prijave kako bi se mogli na adekvatan način zbrinuti. Inventura je provedena 28. lipnja 2022. kada je tužiteljica bila na godišnjem odmoru, a ne 30. lipnja 2022. i na upit tužiteljice, kao predstojnice Klinike, kako je protekla inventura, glavna sestra Dnevne bolnice BN ju je obavijestila da je sve u redu, što je podrazumijevalo i da su prethodno popisani ostaci tableta skupih lijekova uvedeni u inventuru, iz čega jasno proizlazi da tužiteljica ne zna niti može znati što je utvrđeno na inventuri, jesu li uvedeni lijekovi kako je to ona zahtijevala i ako nisu, zašto nisu ili jesu uvedeni u inventuru pa iskorišteni za postupak protiv nje i ostalih zaposlenika. Tuženik, kao poslodavac nije dopustio tužiteljici iznošenje obrane prije postupka otkazivanja. Obzirom da izvanredno otkazivanje ugovora o radu nema uporišta u Zakonu o radu niti u pravilima protivnika osiguranja kao poslodavca, tužiteljica smatra da je zakon povrijeđen na njenu štetu pa je stoga predložila sudu da utvrdi nedopuštenom Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 112-02/22-01/677, Ur. broj:

2170-29-02/1-22-1 od 4. kolovoza 2022. i Odluku Upravnog vijeća protivnika osiguranja Klasa: 003-06/22-01/22, Ur. broj: 2170-29-02/122-1 od 31. kolovoza 2022., nadalje da utvrdi nedopuštenom Odluku o razrješenju predlagateljice osiguranja predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Klasa: 500-01/22-01/152, Ur. broj 2170-29/01/2201 od 1. kolovoza 2022. i Odluku Upravnog vijeća protivnika osiguranja Klasa: 003-06/2201/22, Ur. broj: 2170-29-02/1-22-1 od 31. kolovoza 2022. i da naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-01/00-01/76, Ur. broj: 2170-29-02/2-00-1 od 2. siječnja 2002., Aneks broj 1., Klasa:112-02/05/01/ 284, Ur. broj: 2170-29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005., Aneks broj 2, Klasa: 112-02/06-01/303, Ur. broj: 2170-29-02/2- 06-1 od 31. siječnja 2006, Dodatku broj 8. Klasa: 112-02/19-01/680, Ur. broj: 2170- 29-02/2-19-3 od 21. listopada 2019., uz naknadu prouzročenog parničnog troška, sve u roku od osam dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (stranica 124-142 spisa) osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere, navodeći kako tužiteljica samo paušalno navodi kako su pobijane odluke nezakonite jer da je tužiteljica diskriminirana, a koji navodi nemaju nikakve veze sa stvarnim utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari. Prema stavu tuženika, tužiteljica u odnosu na Odluku o razrješenju nije ispunila pretpostavke slijedom kojih bi imala pravo tražiti sudsku zaštitu u ovom postupku obzirom da je sukladno odredbi čl. 45. Zakona o ustanovama određeno da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Odredbom čl. 48. Zakona o ustanovama je određeno ako statutom sukladno zakonu i aktu o osnivanju nije drugačije određeno, na imenovanje i razrješenje stručnog voditelja primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o imenovanju i razrješenju ravnatelja. Tužiteljica je do donošenja Odluke o razrješenju obavljala dužnost predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, dakle, obnašala je poslove stručnog vođenja jedne od Klinika kod tuženika, temeljem Odluke ravnatelja tuženika od 18. listopada 2019., iz čega proizlazi kako je Odluka tuženika o razrješenju tužiteljice od 1. kolovoza 2022. donesena sukladno odredbama Zakona o ustanovama i internim aktima tuženika, i to Statutu tuženika od 21. prosinca 2019., Izmjenama i dopunama Statuta od 11. rujna 2020. i od 29. siječnja 2021., kao i Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, iz kojih akata nesporno proizlazi kako je predstojnik Klinika stručni voditelj odnosno kako obavljanje poslova predstojnika predstavlja reizbornu funkciju, na koju se jednako primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama. Tužiteljica je Odluku o razrješenju zaprimila 2. kolovoza 2022., slijedom čega je posljednji dan roka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari bio 1. rujna 2022., a tužbu je podnijela 14. rujna 2022., slijedom čega je na temelju odredbe čl. 45. Zakona o ustanovama tužba tužiteljice nepravovremena, jer je podnesena nakon proteka roka od 30 dana od zaprimanja Odluke, slijedom čega se predlaže odbaciti dio tužbenog zahtjeva kojim se pobija Odluka o razrješenju kao nepravovremenu, a uputom o pravnom lijeku Odluke o razrješenju navedeno je se kako se može zatražiti zaštitu svojih prava sukladno važećim propisima i u propisanim rokovima sudske zaštite koji počinju teći od dana dostave Odluke radnici. Tužiteljica je imala mogućnost pravovremenog podnošenja tužbe na temelju odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o ustanovama i bila je već u toj fazi postupka zastupana po kvalificiranom punomoćniku iz redova odvjetnika. Činjenica što je tužiteljica sama podnijela zahtjev za zaštitu prava u odnosu na Odluku o razrješenju ne ispričava tužiteljicu, budući je uputa o pravnom lijeku u pobijanoj Odluci o razrješenju bila jasna. Tuženik je naveo da tužiteljica funkciju predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju nije vršila sukladno pravilima struke, izravno se suprotstavljala uputama tuženika i radu zakonito imenovanog Povjerenstva, čiji je rad opstruirala, zanemarivala dane upute i naloge, a na koji način je ista ugrožavala profesionalne interese tuženika, pacijenata i zaposlenika tuženika, slijedom čega je tuženik utvrdio kako postoje opravdani razlozi da tužiteljicu smjeni s funkcije predstojnika Klinike za radioterapiju i onkologiju. Funkcija predstojnika Klinike za radioterapiju i onkologiju predstavlja posebno osjetljivo upravljačko mjesto u kojemu procesi rada, zbog iznimno osjetljive skupine pacijenata (onkološki bolesnici) mora pravilno funkcionirati. Tuženik je prije donošenja pobijane Odluke o razrješenju utvrdio kako unatoč njegovim upozorenjima, tužiteljica nije otklonila nepravilnosti u radu i upravljanju Klinikom za radioterapiju i onkologiju, slijedom čega je njezino razrješenje s mjesta predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju bilo nužno. Tuženik je tijekom uvedenog nadzora i kontrole rada utvrdio brojne nepravilnosti u vođenju poslova Klinike za radioterapiju i onkologiju, a dijelom vezane uz financijsko poslovanje Klinike, planiranje financijskog poslovanja i naručivanja posebno skupih lijekova, slijedom čega je 20. siječnja 2022. Ravnatelj tuženika sukladno odredbama čl. 22. i 27. Statuta KBC Rijeka donio Odluku o imenovanju Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, a sve radi uočenih nepravilnosti u radu imenovane Klinike kojom je rukovodila tužiteljica. Zbog uočenih navedenih nepravilnosti u radu Klinike za radioterapiju i onkologiju, tužiteljici je izrečeno Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa Klasa: 500-01/22-01/04, Ur. broj: 2170-29/01-22/01 od 20. siječnja 2022. u kojemu su utvrđene nepravilnosti u njezinom radu. Povjerenstvo je utvrdilo kako tužiteljica ne otklanja uočene nepravilnosti i ne poduzima radnje za unapređenje rada Klinike, već je upravo suprotno nalozima tuženika kao poslodavca uporno ignorirala naloge, odnosno kako je tužiteljica kao čelna osoba Klinike za radioterapiju i onkologiju od samog početka pokušavala opstruirati rad zakonito imenovanog Povjerenstva. Tuženik je osporio navode tužiteljice kako je Upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa bilo spremno od ranije, budući je već ranije imao saznanja o nepravilnostima rada na Klinici za radioterapiju i onkologiju, pa je temeljem istoga, a slijedom potvrda Povjerenstva, utvrdilo nepravilnosti i donijelo upozorenje, a unatoč kojemu tužiteljica mjesecima nakon istoga nije učinila baš ništa. Tuženik drži kako je Povjerenstvo bilo ovlašteno pratiti rad i aktivnosti na Klinici za radioterapiju i onkologiju, što je ujedno uključivalo radnu obvezu tužiteljice na kontinuiranu i otvorenu suradnju s članovima Povjerenstva, dostavu traženih izvješća, poduzimanje popravno-preventivnih mjera na Klinici, dakle, isto je obvezivalo tužiteljicu da kao predstojnica Klinike svoje svakodnevne procese rada uskladi s preporukama i uputama Povjerenstva, a što je ista bila u obvezi činiti, međutim tužiteljica je neprestano isto odbijala, pozivajući se da joj je radom Povjerenstva onemogućen redovan rad na Klinici. Tužiteljica kao predstojnica jedne od najznačajnijih Klinika kod tuženika nije postupala u najboljem interesu Klinike te nije poštivala naloge tuženika, već je 15. srpnja 2022. Zahtjevom za donošenjem odluke o prestanku rada imenovanog Povjerenstva tražila od ravnatelja tuženika da donese odluku o prestanku rada Povjerenstva, a na koji način je željela onemogućiti tuženika u utvrđivanju stvarnog stanja na Klinici za radioterapiju i onkologiju, odnosno ista je očigledno pokušala sakriti nezakonito postupanje s posebno skupim lijekovima za liječenje onkoloških bolesnika, odnosno pokušala je prikriti počinjenje kaznenih djela u pogledu kojih je tuženik bio primoran podnijeti kaznenu prijavu povodom koje se vodi postupak pred Županijskim državnom odvjetništvom u Rijeci pod poslovnim brojem KP DO-44/2022. Obzirom na provođenje samovolje tužiteljice i neprofesionalno postupanje i počinjene povrede obveza iz radnog odnosa, u odnosu na tužiteljicu, tuženik je bio prisiljen donijeti Odluku o razrješenju i to zbog počinjenja osobito teških povreda obveza obnašanja funkcije predstojnice Klinike, slijedom kojih je tuženik bio prisiljen i donijeti Odluku o izvanrednom otkazu. Tuženik ističe kako činjenica što tužiteljica nije ispravno obnašala funkciju predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju te je s iste razriješena, što nije bilo ni u kakvoj vezi sa njezinim radnim odnosom. Dakle, tužiteljica je nakon donošenja Odluke o razrješenju svejedno ostala u radnom odnosu kod tuženika. Pri tome se ukazuje kako je odredbama čl. 33. Statuta tuženika propisano kako je ravnatelj tuženika dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka mandata ako ne postupa po propisima ili općim aktima tuženika ili neosnovano ne izvršava odluke Upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih nadležnih tijela ili postupa protivno njima, ako svojim nesavjesnim i nepravilnim radom ili zanemarivanjem svojih dužnosti prouzroči KBC-u veću štetu te ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima KBC- a Rijeka. Slijedom prethodno navedenoga, a na temelju utvrđenog ponašanja tužiteljice na temelju kojega proizlazi nesavjestan i nepravilan rad suprotan profesionalnim interesima tuženika, nesporno je kako je tuženik morao donijeti pobijanu Odluku o razrješenju. Nakon što je tuženik utvrdio stvarno stanje stvari na Klinici za radioterapiju i onkologiju, i nakon što je napravljena kompletna analiza i procjena pronađenih neevidentiranih posebno skupih lijekova gdje je utvrđeno da je tužiteljica nepobitno iskoristila svoj položaj i ovlasti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, te na štetu tuženika, radnika i pacijenata, kao i na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske, zajednički i dogovorno s tadašnjom glavnom sestrom Klinike za radioterapiju i onkologiju KBC Rijeka FN, kao i s medicinskom sestrom na Klinici za radioterapiju i onkologiju zaduženoj za lijekove na predmetnoj Klinici HN, nemarno, neprofesionalno, te u konačnici protuzakonito i netransparentno obavljala povjerene poslove na Klinici za radioterapiju i onkologiju, tuženik je utvrdio kako radni odnos tužiteljice kao odličnog liječnika naprosto više nije moguć, a sve radi zaštite interesa tuženika, njegovih pacijenata, ali i ostalih zaposlenika tuženika, što je potvrdilo Upravno vijeće tuženika koje je donijelo Odluku kojom drži osnovanom i potvrđuje pobijanu Odluku o razrješenju 29. kolovoza 2022. Tuženik je osporio navode tužiteljice kako je Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita jer da ne postoji opravdan razlog za otkazivanje te da nije proveden postupak koji prethodi otkazivanju, a koji se tiče savjetovanja sa postojećim Sindikatima kod protivnika osiguranja jer su se s namjeravanom Odlukom o otkazu usuglasili svi mjerodavni sindikati koji djeluju kod protivnika osiguranja i to Hrvatski liječnički sindikat i Nezavisni sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske, te je Odluku o otkazu nakon zaprimljenog Zahtjeva za zaštitu tužitelja, jednako potvrdilo Upravno vijeće tuženika, iz čega proizlazi kako je tuženik proveo zakonom određeni postupak savjetovanja prije donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu, a što je razvidno iz dopisa tuženika od 3. kolovoza 2022., koji je isti dan dostavljen Hrvatskom liječničkom sindikatu i Nezavisnom sindikatu medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske. Tuženik je 4. kolovoza 2022. zaprimio dopis Hrvatskog liječničkog sindikata i Nezavisnog sindikata medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske kojim isti u odnosu na zatraženo savjetovanje iskazuju kako na namjeravane odluke poslodavca nemaju niti prijedloga niti primjedbi, slijedom čega je nesporno kako je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu donesena na zakonit način. Tuženik je osporio navod tužiteljice kako je razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu bio dopis tužiteljice od 15. srpnja 2022. Naime, prethodno navedeni dopis jest jedan od razloga za donošenje Odluke o razrješenju, a ne za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu. Odluka o izvanrednom otkazu je donesena zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a koje su se počele utvrđivati 27. srpnja 2022. kada su na Klinici za radioterapiju i onkologiju na neadekvatnim mjestima (prljavom skladištu) pronađene skrivene kutije s lijekovima, koji nisu bili propisano skladišteni, niti spremljeni, niti su se uopće smjeli tamo nalaziti, a tuženik je i nakon donošenja osporavane odluke o otkazu poduzimao daljnje radnje i pronalazio dodatne lijekove i stvari koji uopće ne bi smjeli biti u prostorijama Klinike, koje za to nisu adekvatne, to je shvatio da se radi o teškoj povredi obveza iz radnog odnosa počinjenoj od strane tužiteljice, a za koje je utvrdio da predstavljaju i kazneno djelo, slijedom čega je radni odnos tužiteljice kod tuženika bilo nužno otkazati. Tužiteljica je 22. srpnja 2022., kao i FN i HN, otvorila bolovanje, a koje ponašanje tužiteljice je ukazivalo na prikrivanje odgovornosti za stanje na Klinici. Tuženik je istaknuo kako je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog utvrđene odgovornosti zbog osobito teške povrede obveze iz radnih odnosa koje su se počele utvrđivati 27. srpnja 2022. i kada su u Klinici za radioterapiju i onkologiju na neadekvatnim mjestima (prljavom skladištu) pronađene skrivene kutije s lijekovima koje nisi bili propisno uskladišteni, niti spremljeni, niti su se uopće smjeli tamo nalaziti, a nakon daljnjih poduzetih radnji utvrđeno je kako je tužiteljica odgovorna za 357 kutija pronađenih i skrivenih kutija posebno skupih lijekova, pronađenih neevidentiranih narkotika i neuredno vođene Knjige narkotika, sve na Klinici za radioterapiju i onkologiju, čija je tužiteljica bila predstojnicom od 2015. pa do dana donošenja pobijanih Odluka. Dana 27. srpnja 2022., po pronalasku ključeva koji su do tada isključivo bili dostupni tužiteljici te dotadašnjoj glavnoj sestri FN i sestri HN, novoimenovana glavna sestre Klinike SN, mag. med. techn. obavijestila je Upravu tuženika o pronađenoj skrivenoj kutiji s lijekovima u zapuštenom, izrazito prljavom skladišnom prostoru, preko puta Klinike. Istog dana, u svrhu utvrđivanja stvarnog stanja lijekova na Klinici Odlukom Ravnatelja tuženika osnovano je Povjerenstvo za utvrđivanje stanja zaliha lijekova, potrošnog materijala i drugih materijalnih dobara Klinike za radioterapiju i onkologiju (dalje u tekstu: Povjerenstvo za lijekove) te su se po pozivu i nalogu Uprave tuženika zadužene osobe uputile u opisani skladišni prostor kako bi utvrdile činjenično stanje, odnosno istinitost navoda sestre SN, koja je nakon ulaska u skladišni prostor zatekla skrivene, neevidentirane i neadekvatno skladištene posebno skupe lijekove koji se tamo uopće nisu smjeli nalaziti. Predmetni skladišni prostor, gdje su pronađeni lijekovi, bio je izrazito prljav, neuredan, te stvari i lijekovi koji su se tamo nalazili su bili nabacani bez ikakvog reda, te nije bilo moguće pristupiti većini stvari u prostoriji. Predmetni prostor se nalazi pored Dnevne bolnice za kemoterapiju, te se isti sastoji od predprostorije (koji koriste spremačice za odlaganje potrebne opreme za čišćenje) te od nastavne prostorije skladišta koji je bio pod ključem, uz izričitu napomenu kako su ključem od navedenog skladišta isključivo raspolagale tužiteljica, FN i HN, sve do pronalaska navedenog ključa kako je to prethodno opisano. Prilikom utvrđenja stvarnog stanja članovi Povjerenstva za lijekove su pokraj predprostora skladišta zatekle vrata prostorije u kojoj se zbrinjava citostatski otpad, ali koja vrata unatoč važećim propisima nisu označena ikakvom oznakom da se u njemu odlaže opasan otpad za kojega je propisan poseban način zbrinjavanja. Tuženik ima jasnu proceduru zbrinjavanja medicinskog otpada koja se temelji na Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom ("Narodne novine" broj 50/2015) i Naputku o postupanju s otpadom koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite ("Narodne novine" broj 50/2000), a na temelju kojih je i donesen Pravilnik o postupanju s otpadom od 21. srpnja 2020., a s kojim je važećim aktima tužiteljica morala biti upoznata. Sav medicinski otpad (biološki pripravci, citotoksični i citostatski otpad, farmaceutski otpad, kemijski otpad, itd.) mora biti rashodovan i zbrinut, i to na način da je tužiteljica bila dužna sav takav otpad razdužiti s Klinike i dostaviti ga Bolničkoj ljekarni koja je sukladno pravilima postupka rashodovanja trebala postupati s medicinskim otpadom. U konkretnom slučaju tužiteljica nije rashodovala lijekove koji predstavljaju farmaceutski otpad, onaj kojemu je istekao rok, već je isti pod njezinom nadzorom neovlašteno skladišten u prostoru koji nije primjeren za takvu vrstu lijekova, kao niti bilo kakvih lijekova uopće. Odmah po pronalasku prve kutije s lijekovima obaviještena je Uprava tuženika, te je po dobivenim uputama nastavljeno s daljnjim pretraživanjem skladišta, prilikom čega su pronađene dodatne skrivene kutije s lijekovima, njih ukupno devet i tri najlon vrećice u kojima se također nalaze posebno skupi lijekovi. U samoj prostoriji izmjereno je preko 30°C. Lijekovi su popisivani na licu mjesta te su detaljno opisani u Izvješću o obavljenom izvidu. Isto tako, među pronađenim posebno skupim lijekovima nađeni su i oni s valjanim rokom trajanja, ali koje s obzirom na njihovu skrivenost i neprimjereno odlaganje u skladišni prostor, koji nije namijenjen za čuvanje lijekova, nadalje nije uopće moguće upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata, na koji je način neadekvatnim odlaganjem takvih posebno skupih, neevidentiranih lijekova počinjena direktna šteta tuženiku, a osobito njegovim onkološkim pacijentima. U redovno obavljenoj inventuri na Klinici od 30. lipnja 2022. nisu evidentirani niti su uopće popisani lijekovi koji su pronađeni na prethodno navedeni način, slijedom čega je tuženik utvrdio kako je tužiteljica pokušala prikriti postojanje tako posebno skupih lijekova, iako se više od trećine pronađenih lijekova zbog važećeg roka trajanja mogla iskoristiti za liječenje onkoloških pacijenata. Obzirom na uočene nezakonitosti oko postupanja s lijekovima i medicinski potrošnim materijalom od 27. srpnja 2022., po nalogu Uprave tuženika nastavno su 28. srpnja 2022. zadužene osobe izvršile izvid u Dnevnoj bolnici za kemoterapiju radi provjere skladištenja posebno skupih lijekova, te je utvrđeno da se posebno skupi lijekovi nalaze u ormarima koji nisu pod ključem, a da dio lijekova sukladno propisima nije u hladnjaku. Odlaskom u Odjelnu ljekarnu Klinike, zadužene su osobe utvrdile kako je smještena u prostoriji koja je jednako bila zaključana, bez direktne dostupnosti ključa i nakon ulaska zatekle su prostoriju koja je izrazito zapuštena, neuredna i vidno prljava, a u kojoj se prostoriji, osim lijekova, nalaze i druge stvari kojima nije mjesto u Odjelnoj ljekarni Klinike. Provjerom valjanosti roka trajanja lijekova pronađena je velika količina lijekova s rokom trajanja koji je istekao. Pronađeni su posebno skupi lijekovi koji se čuvaju pod ključem, koji nije dostupan, ali u kojem ormariću je nedostajala ladica s gornje strane, pa se unatoč nemogućnosti pronalaska ključa uspjelo utvrditi kako se u njemu nalazi ukupno 20 posebno skupih lijekova, kako su opetovano pojedini lijekovi nepravilno skladišteni (trebaju se čuvati u hladnjaku, a ne u ormariću), a ukupno šest posebno skupih lijekova s istekom roka trajanja, dok se ostatak posebno skupih lijekova s važećim rokom trajanja nalazio skriven u ladici, iako su se takvi posebno skupi lijekova morali čuvati u hladnjaku, zbog čega se posebno skupi lijekovi nisu mogli upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata. Također je prilikom obilaska prostora Odjelne ljekarne Klinike utvrđeno kako se u istoj nalazi mali hladnjak u kojem je oko 50% lijekova s istekom roka trajanja, te u kojem su pronađeni posebno skupi lijekovi. Otvaranjem hladnjaka uočena je neprimjerena temperatura. Pozvan je ovlašteni Odjel zaštite na radu kako bi izmjerili temperaturu prostorije i hladnjaka u Odjelnoj ljekarni Klinike, te je prilikom mjerenja utvrđeno kako temperatura prostorije iznosi 29,3°C, a temperatura u hladnjaku 19,5°C što je nepravilno i neprimjereno za čuvanje bilo kakvih, a posebno ne za čuvanje posebno skupih lijekova, od kojih se neki moraju čuvati na temperaturi od 2 do 8°C. Daljnjom provjerom prostorija je utvrđeno kako se lijekovi osim u Odjelnoj ljekarni Klinike, čuvaju i u prostoriji koja se nalazi pokraj Odjelne ljekarne Klinike. Predmetna prostorija je zatečena, također, vidno neuredna i zatrpana raznim stvarima. Između ostalog, u predmetnoj prostoriji je zatečena i ležeća pacijentica koja se nalazila u sobi u kojoj se čuvaju lijekovi koji nisu pod ključem, i koji lijekovi su se nalazili na policama, u ladicama i u hladnjaku. Izvršenom provjerom lijekova iznova je utvrđeno kako se u navedenoj prostoriji nalazi nekoliko lijekova s istekom roka trajanja. Također je izmjerena temperatura prostorije koja je iznosila 26,8°C, a izmjerena temperatura u hladnjaku iznosila je 19,1°C. Navedeni lijekovi zatečeni na Odjelu nisu po načelima primjenjivane dobre kliničke prakse niti trebali biti pohranjeni na Odjelu jer se njihova primjena provodi kroz Dnevnu bolnicu, neposredno po dostavi lijeka na ime bolesnika iz centralne Bolničke ljekarne i nakon uvođenja u evidenciju Odjelne ljekarne. O svemu prethodno navedenom obaviještena je Uprava tuženika te su svi lijekovi odmah uklonjeni iz obje prostorije. Oba hladnjaka su zapečaćena (oblijepljena trakom) s naznakom „Neispravno!“, a glavna sestra Klinike SN podnijela je žurnu zahtjevnicu za nabavku novih hladnjaka. Iz navedenog proizlazi kako je u Odjelnoj ljekarni Klinike i u susjednoj prostoriji, pronađena velika količina posebno skupih i drugih lijekova koji su bili neprimjereno uskladišteni i na neprimjerenoj temperaturi, a koji se zbog toga i u slučaju ispravnog roka valjanosti ne mogu upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata. Dio tih posebno skupih lijekova je bio skriven i neevidentiran, te jednako tako pronađeni posebno skupi lijekovi nisu prikazani i evidentirani od strane tužiteljice prilikom provedbe redovne inventure na Klinici 30. lipnja 2022., a u čemu se ogleda protupravnost i namjera neevidentirana posebno skupih lijekova na Klinici od strane tužiteljica jer se svaki lijek (posebno skupi lijek, narkotik) mora prijaviti i evidentirani na Klinici na za to predviđeni način, a osobito prilikom vođenja inventura koje su se na Klinici provodile dva puta godišnje, a po Odluci ravnatelja tuženika od 2022. svaka tri mjeseca, pa je tako posljednja redovna inventura obavljena na Klinici 30. lipnja 2022. kojom prilikom tužiteljica, kao ovlaštena osoba, nije prijavila (evidentirala) lijekove koji su pronađeni zabačeni u skladištu Klinike i ostalim, do tada, nedostupnim prostorijama. Sukladno uputi Uprave tuženika zadužene osobe su izvršile izvid 29. srpnja 2022. na Zavodu za internističku onkologiju i Zavodu za radioterapiju kao ustrojstvenim jedinicama Klinike za radioterapiju i onkologiju, te je tom prilikom izvršena provjera stanja i Knjige narkotika. Utvrđeno je da se narkotici čuvaju na oba Zavoda, ali se koristi zajednička Knjiga narkotika, te je utvrđeno kako zatečeno stvarno stanje i stanje iz Knjige narkotika nisu sukladni. Preliminarnim pregledom Knjige narkotika utvrđeno je kako na Klinici postoje manjkovi i viškovi narkotika koji nisu zakonito evidentirani u Knjizi narkotika, kako se Knjiga narkotika vodi protivno pravilima struke te kako je ista neuredna, bez valjanog slijeda i prijepisa zatečene stvarne količine narkotika na Klinici. Na temelju Zapisnika o stanju i evidenciji primanja i izdavanja opojnih droga od 9. kolovoza 2022. jasno proizlazi kako je utvrđeno da samo za sedam od ukupno 38 vrsta narkotika stanje odgovora evidenciji u Knjizi narkotika, dok preostali 31 narkotik ne odgovora stvarnom stanju zatečenih opojnih droga (narkotika) na Klinci za radioterapiju i onkologiju. Pored navedenog, na Klinici su pronađene značajne količine narkotika koji uopće nisu bili evidentirani, a za koje je pravilno i zakonito evidentiranje narkotika po samom položaju jedine odgovorne osobe za vođenje i rad Klinike bila zadužena tužiteljica kao predstojnica Klinike. Svaka Klinika u sklopu tuženika ima novčani iznos (limit) na raspolaganju koji može potrošiti za nabavku posebno skupih lijekova, običnih lijekova kao i potrošnog medicinskog materijala, sve kako je to određeno financijskim planom protivnika osiguranja. Na Klinici su posebno skupi lijekovi od 1. veljače 2019. izdvojeni u zaseban limit i zahtijevaju se sukladno potrebama, bez ograničenja visine financijskog limita za nabavku istih. Uvidjevši kako nepostojanje limita za nabavku lijekova nije sukladan pravilnom načinu financijskog rukovođenja ustanove poput tuženika, nova je Uprava tuženika opetovano počam od 1. veljače 2021. uvela ograničenje financijskog limita za predmetnu Kliniku i to na način da je Klinika imala odobren iznos na mjesečnoj bazi od 7.744.000,00 kuna za nabavku posebno skupih lijekova i iznos od 1.810.500,00 kuna za nabavku ostalih lijekova i medicinskog potrošnog materijala. Pored navedenih limita, tužiteljica je redovito mjesečno tražila dodatne novčane iznose za nabavku posebno skupih lijekova i lijekova (narkotika). Narudžba posebno skupih lijekova je vršena putem zahtjevnica Klinike za radioterapiju i onkologiju koje su bile izrađivane od strane medicinske sestre HN, a odobrene od strane glavne sestre FN, sve uz znanje tužiteljice kao Predstojnice Klinike, koja je jedina upravljala i donosila sve odluke na Klinici. Na temelju predmetnih zahtjevnica mjesečno su se odobravala dodatna novčana sredstva od strane Uprave tuženika za nabavku posebno skupih lijekova i lijekova, a na temelju čega se posebno skupi lijekovi naručuju od strane Klinike u Bolničkoj ljekarni, koja pri takvoj narudžbi mora voditi računa o tome da se posebno skupi lijek smije naručiti isključivo na temelju Odobrenja Povjerenstva za lijekove u odnosu na svakog pojedinog pacijenta za čije je liječenje odobren točno određeni posebno skupi lijek. Predmetni lijekovi su naručivani putem narudžbenica Bolničke ljekarne koje su ovisno o vrsti lijeka dostavljane farmaceutskoj tvrtki koja lijek prodaje. Na temelju narudžbenice i isporučenog lijeka Bolničkoj ljekarni farmaceutska tvrtka je ispostavljala račun, a Bolnička ljekarna je primkom potvrđivala zaprimanje lijeka (naznačen naziv lijeka i LOT serijski broj lijeka). Nakon što je lijek zaprimljen u Bolničku ljekarnu, isti se putem Izdatnice prosljeđivao na Kliniku za radioterapiju i onkologiju i sestre HN ili glavna sestra FN lijekove preuzimale u Bolničkoj ljekarni i prosljeđivale ih ili u Dnevnu bolnicu Klinike, ili u Odjelnu ljekarnu Klinike. Putem predmetnih zahtjevnica vršeno je naručivanje posebno skupih lijekova nekoliko puta mjesečno, sve u skladu s limitom (iznosom) koji je mjesečno bio na raspolaganju Klinici za radioterapiju i onkologiju. Tužiteljica je kao predstojnica Klinike pored redovnog i odobrenog limita od 7.744.000,00 kuna za posebno skupe lijekove i limita od 1.810.500,00 kuna za ostale lijekove i medicinski potrošni materijal svaki mjesec od Uprave tuženika tražila odobrenja za dodatna novčana sredstva za nabavku posebno skupih lijekova i ostalih lijekova, a zbog kojih je učestalih traženja dodatnih financijskih sredstava tuženik posumnjao u zakonitost naručivanja i stvarnog trošenja posebno skupih lijekova, slijedom čega je tuženik putem imenovanog Povjerenstva za nadzor i praćenje rada Klinike krenuo s nadzorom predmetne rada i radnih procesa na Klinici. Od siječnja 2022. pa do srpnja 2022., dok je na čelu kao Predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju bila upravo tužiteljica, pored odobrenog iznosa na mjesečnoj bazi od 7.744.000,00 kuna za posebno skupe lijekove i iznosa od 1.810.500,00 kuna za ostale lijekove i medicinski potrošni materijal, od strane tužiteljice je na ime posebnih skupih lijekova i ostalih lijekova zatraženo još dodatnih 5.810.019,22 kuna i to upravo za pojedine lijekove koji su u konačnici od strane tuženika pronađeni neprimjeno odloženi u tzv. skladištu u neadekvatnim uvjetima i u ostalim prostorijama Klinike koje uopće nisu ispunjavale posebne uvjete za skladištenje, ali za koje je posebno skupe lijekove zakonski propisano obvezno zbrinjavanje i način mjesečnog zbrinjavanja takvih lijekova, iz čega proizlazi kako je tužiteljica, kao odgovorna osoba Klinike, s jedne strane naručivala nove lijekove i tražila da se za takve narudžbe u prvih sedam mjeseci 2022. dodatno odobri iznos od 5.810.019,22 kuna, dok su se ti isti neiskorišteni lijekovi koji su imali važeći rok trajanja, protuzakonito držali i skladištili, a što je utvrđeno u Tablici popisa lijekova pronađenih u tzv. skladištu, Odjelnoj ljekarni i sobama na Klinici. Tuženik drži kako očita nezakonitost u pribavljanju i korištenju lijekova od strane tužiteljice proizlazi iz naručivanja lijeka Cotellic serijskog broja B5003M3 koji su naručeni na način da je u svibnju 2022. naručeno četiri kutije, u lipnju 2022. su naručene dvije kutije, odnosno, ukupno je za potrebe Klinike naručeno šest kutija Cotellic lijeka serijskog broja B5003M3, što proizlazi iz zahtjevnica, računa i izdatnica. Protivnik osiguranja je na temelju evidencije kroz internu knjigu posebno skupih lijekova koja se vodi na Klinici utvrdio kako je na Klinici zaprimljeno svih šest kutija Cotellic lijeka i kako su pacijenti preuzeli svih šest kutija navedenog Cotellic lijeka serijskog broja B5003M3, međutim, jedna cijela neotvorena kutija Cotellic lijeka serijskog broja B5003M3, bez oznake pacijenta i rokom valjanosti do 31. srpnja 2026. je pronađena u skladištu, a budući se radi o lijeku čija jedna kutija ima cijenu od 32.328,45 kuna, proizlazi kako je tužiteljica zajedno s glavnom sestrom FN i sestrom HN, koje su bile zadužene kako za narudžbu, zaprimanje i dostavljanje posebno skupih lijekova pacijentima na Klinici te koje su jedino bile zadužene za njihovo zbrinjavanje za slučaj da lijeku istekne rok trajanja ili da se ne iskoristi za liječenje određenog pacijenta kojemu je lijek morao biti namijenjen, dakle, da su iste na čelu s tužiteljicom postupale u cijelosti nezakonito i s namjerom da dodatnim narudžbama posebno skupih lijekova oštete KBC Rijeka i Državni proračun RH. Predmetni lijek je provođen kroz knjige u kojima je lažno prikazivano stvarno stanje takvih lijekova na Klinici, budući je predmetni lijek koji je trebao biti iskorišten jer je naručen za potrebe točno određenog pacijenta, pronađen u skladištu s važećim rokom trajanja do 31. srpnja 2026., koji se lijek zbog neadekvatnog skladištenja više ne može upotrijebiti. Tuženik drži da činjenica što je ogromna količina posebno skupih lijekova, od kojih je velik broj lijekova i dalje imao važeći rok trajanja, pronađena u nedostupnom i neadekvatnom skladištu i drugim neprimjerenim poslovnim prostorijama Klinike, ukazuje kako tužiteljica nije postupala u skladu s Pravilnikom o postupanju s otpadom u KBC Rijeka od 21. srpnja 2020., te da ista sukladno važećoj proceduri nije rashodovala lijekove koji više nisu bili za upotrebu bilo zbog isteka roka trajanja, bilo zbog činjenice da se nisu iskoristile za određenog pacijenta, već su nemarno ostavljane kutije posebno skupih lijekova kojima je istekao rok trajanja, ali i one kojima nije istekao rok trajanja, bez nadzora u neadekvatnom skladištu i drugim sobama Klinike, na koji način nije sukladno važećim propisima i procedurama pravilno zbrinjavala niti citostatski otpad kojoj kategoriji pripadaju posebno skupi lijekovi. Na Klinici je posljednje mjesečno zbrinjavanje otpada izvršeno 5. srpnja 2022. (prije toga 2. lipnja 2022.), a prilikom kojeg redovnog zbrinjavanja otpada tužiteljica kao odgovorna osoba Klinike nije zbrinula lijekove s istekom roka trajanja koji su pronađeni u tzv. skladištu i ostalim prostorijama Klinike, niti ostale lijekovi koji su pronađeni kako je to prethodno opisano, slijedom čega se pokazuje osnova sumnje da je tužiteljica takve lijekove pokušale prikriti. Slijedom navedenog protivnik osiguranja je utvrdio kako je tužiteljica na neuredan, neprofesionalan, netransparentan i nezakonit način obavljala povjerene poslove na Klinici i kako je pod njezinom nadzorom, protivno pravilima struke vođena Odjelna ljekarnu Klinike ta kako su prikrivani, nisu evidentirani te nisu adekvatno skladišteni posebno skupi lijekovi koji se stoga više ne mogu upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata tuženika, na koji su iznimno grub način kršile zakonske odredbe i profesionalna načela u postupanju s posebno skupim lijekovima i narkoticima, iako je tužiteljica kao osoba visokog profesionalnog znanja i dugogodišnjeg medicinskog iskustva po svojem položaju i ovlastima na Klinici morala znati na koji se način postupa s posebno skupim lijekovima i narkoticima. Prethodno navedenim protupravnim postupanjem tužiteljice te namjernim neevidentiranjem posebno skupih lijekova i narkotika, te ne korištenjem posebno skupih lijekova u namijenjene svrhe liječenja najteže skupine onkoloških pacijenata koji su odloženi iako im nije istekao rok trajanja u zapuštenom i prljavom skladištu (stoga se više ne mogu koristiti za liječenje), tužiteljica je tuženiku prouzročila štetu u iznosu od čak 7.000.000,00 kuna. Tuženik je osporio navode tužiteljice kako su razlozi donošenja pobijanih Odluka osobno motivirani netrpeljivošću prema njoj od strane drugih zaposlenika tuženika, jer da je tužiteljica zaista bila diskriminirana ili stavljena u bilo kakav degradirajući položaj od strane drugih radnika tuženika, a što ista nije bila, tuženik pretpostavlja kako bi mu se tužiteljica obratila sa zamolbom za zaštitu svojih prava. Budući da se tužiteljica sa zahtjevom za zaštitu nije nikada obratila tuženiku, to je nesporno kako se tužiteljica u svrhu usvajanja tužbenog zahtjeva koristi tehnikom napad je najbolja obrana. Tuženik je također osporio navode tužiteljice kako su svi članovi imenovanog Povjerenstva imali opće poznatu osobnu netrpeljivost prema njoj, budući je upravo tužiteljica ta koja je onemogućavala rad Povjerenstva prilikom vršenja nadzora nad radom Klinike, odnosno sprječavala njihov dolazak na Kliniku. Nadalje, tuženik je istaknuo kako ne osporava kvalitetu tužiteljice kao onkološke liječnice, međutim u konkretnom slučaju utvrđeno je niz propusta u ispunjavanju radnih obveza na strani tužiteljice, od samog upravljanja Klinikom do izvršenja obveza iz radnog odnosa zbog čega je tuženik bio dužan donijeti pobijane Odluke. Tuženik je također naveo kako je iz svega naprijed navedenog 2. rujna 2022. donio Odluku kojom nadopunjuje obrazloženje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Također je naveo kako iz svega navedenog jasno proizlazi osnovanost donošenja pobijanih Odluka, a tužiteljica je i nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika nastavila sa svojim protupravnim postupanjem budući je poduzimala radnje kojima ne samo da šteti ugledu i časti tuženika, njegovim zaposlenicima i pacijentima, već svojim neovlaštenim istupima u javnost i davanju netočnih podataka medijima, odavanjem poslovnih tajni, kao i odavanju tajnih podataka protivno odredbama o zaštiti tajnosti podataka jer je 22. kolovoza 2022. zajedno s FN i HN na press konferenciji na kojoj su pozvani svi mediji, te mnogobrojni onkološki pacijenti u Domu sindikata u Rijeci iznijela niz lažnih i netočnih tvrdnji o radu Uprave tuženika i Ministra zdravstva, te su ujedno na takvom javnom obraćanju pred većim brojem ljudi predstavnika medija i onkoloških bolesnika iznijela niz podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu tuženika, nastojeći iskoristiti svoj raniji položaj i nemoć onkoloških bolesnika čiji su nazočnost osigurale kako bi prikrile i opravdale svoje nezakonito postupanje prilikom nabavke i raspolaganja posebno skupih lijekova, koje su nezakonito zbrinjavale, te za koje su posebno skupe lijekove dopustile da u skladištu koji je samo njima bio dostupan i poznat, propadne takvih posebno skupih lijekova vrijednosti najmanje 8.000.000,00 kuna, a koji su se lijekovi mogli i morali iskoristiti za liječenje upravo tih istih onkoloških pacijenata, te je 24. kolovoza 2022. u Večernjem listu izašao članak pod nazivom „Otpuštena liječnica iz KBC-a Rijeka:

Toliko nas žele ocrniti da su se pogubili, ni ne shvaćaju što govore“. Takvim ponašanjem tužiteljica je počinila povredu obveze čuvanja poslovne tajne i propise o zaštiti podataka te iznosi kronologiju internog poslovanja i postupanja tuženika, odnosno neovlašteno upoznaje javnost s podacima koji su tajni, a u svojim medijskim istupima i svojim izjavama nije nikada pokušala istinski i pravno demantirati navode i činjenice koje joj se stavljaju na teret zbog čega je dobila izvanredni otkaz ugovora o radu.

3. Nadalje, tužiteljica, kao predlagateljica osiguranja, radi osiguranja nenovčane tražbine temeljem odredbe čl. 442. Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbama čl. 341., 342., 346., 347. i 351. Ovršnog zakona, držeći da je u tužbi učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatražila je izdavanje privremene mjere na način da se naloži tuženiku, kao protivniku osiguranja da tužiteljicu, kao predlagateljicu osiguranja vrati na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-01/00-01/76, urbroj: 2170-29-02/2-00-1 od 2. siječnja 2002., Aneks broj 1., klasa: 112-02/05/01/284, urbroj: 2170-29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005., Aneks broj 2, klasa: 112-02/06-01/303, urbroj: 2170-29-02/2-06-1 od 31. siječnja 2006., u roku od osam dana, potom da se zabrani protivniku osiguranja odjava tužiteljice, kao predlagateljice osiguranja s mirovinskog te zdravstvenog osiguranja, te da mu se nalaži isplata plaća tužiteljici kao predlagateljici osiguranja za to radno mjesto na kojem radi od 12. kolovoza 2022., pa nadalje, do pravomoćnog okončanja postupka u kojem je ova mjera donijeta, koja privremena mjera se ima provesti danom dostave rješenja protivniku osiguranja. Podneskom od 26. srpnja 2023. (stranica 175-178 spisa) predlagateljica osiguranja je uredila prijedlog radi izdavanja privremene mjere obzirom da svojim prijedlogom traži povratak na radno mjesto liječnika specijaliste na Klinici za radioterapiju i onkologiju KBC Rijeka, a na kojim poslovima je bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-01/00-01/76, urbroj: 2170-29-02/2-00-1 od 2. siječnja 2002., kao i Ankesa broj 1., klasa: 112-02/05/01/284, urbroj: 2170-29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005., kojim aneksom su napravljene izmjene osnovnog ugovora u pogledu radnog vremena, uz napomenu da je u prvotnom prijedlogu tražila i povrat na radno mjesto sukladno Aneksu broj 2 klasa: 112-02/06-01/303, urbroj: 2170-29-02/2-06-1 od 21. siječnja 2006., kojim aneksom je bila imenovana na mjesto v.d. Pročelnika polikliničkog odjela s dnevnom bolnicom Zavoda za radioterapiju i onkologiju, a koji aneks da nije na snazi od 2013., od kada predlagateljica ne obavlja poslove opisane iz tog aneksa.

3.1. Ovdje se napominje kako je o prijedlogu radi izdavanja privremene mjere ovaj sud odlučio rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-160/2023-12 od 13. veljače 2023. (stranica 86-110 spisa) kojim je odbio dani prijedlog za donošenjem privremene mjere, a Županijski sud u Karlovcu, odlučujući povodom žalbe tužiteljice kao predlagateljice osiguranja, rješenjem pod poslovnim brojem Gž Ovr-142/2023-2 od 4. svibnja 2023., prihvatio je žalbu tužiteljice, kao predlagateljice osiguranja te citirano rješenje ovoga suda ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-657/2023-27 od 26. ožujka 2025. odbijen je dani prijedlog, protiv kojeg je tužiteljica, kao predlagateljica osiguranja podnijela žalbu, koju je Županijski sud u Karlovcu rješenjem poslovni broj Gž Ovr- 137/2025-3 od 17. srpnja 2025. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-657/2023-27 od 26. ožujka 2025.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i u spis Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KP-DO-44/2022, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka SN (stranica 872-881 spisa), FN (stranica 1271-1286 spisa), HN (stranica 1289-1300 spisa), BNĆ (stranica 1322-1334 spisa), TN (stranica 1334-1338 i 1340-1346 spisa), ĆN (stranica 1360-1373 spisa), JN (stranica 1375-1387 spisa), BN (stranica 1560-1573 spisa), ŽN (stranica 1575-1583 spisa), FNĆ (stranica 1592-1602 i 1603-1617 spisa), CNĆK (stranica 1621-1630 spisa), ĐN (stranica 1645-1658 i 1713-1723 spisa), ČN (stranica 1723-1725 i 1760-1770 spisa), RN (stranica 1773-1785 i 1786-1792 spisa), UN (stranica 1792-1798 spisa), ON (stranica 1801-1814 spisa), DNĆ (stranica 1838-1845 spisa), MN (stranica 1847-1858 spisa), VN (stranica 1859-1862 spisa), NN (stranica 1862-1865 spisa), PN (stranica 1865-1868 spisa), ŠNĆ (stranica 2011- 2018 spisa), SNĆ (stranica 2089-2102, 2112-2121 i 2130-2142 spisa), kao i tužiteljice (stranica 829-841 i 852-861 spisa) i zakonskog zastupnika (dalje z.z.) tuženika prof. dr. sc. CN, dr. med. (stranica 2263-2273 spisa), kao stranaka.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u odnosu na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, a neosnovanim u odnosu na odluku tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, klasa:

500-01/22-01/152, urbroj: 2170-29/01/22-01 od 1. kolovoza 2022. (stranica 20-23 spisa), kao i Odluka Upravnog vijeća tuženika, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170- 29-02/1-22-2 od 29. kolovoza 2022. (stranica 31 spisa) kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice protiv Odluke o razrješenju dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju i potvrđena Odluka o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju od 1. kolovoza 2022. Nadalje, predmet ovog spora je i daljnji zahtjev da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, klasa: 112-02/22-01/676, urbroj:

2170-29-02/1-22-1 od 4. kolovoza 2022. (stranica 12-19 spisa), kao i Odluka Upravnog vijeća tuženika, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170-29-02/1-22-3 od 29. kolovoza 2022. (stranica 30 spisa), kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice protiv Odluke o izvanrednom otkazu i potvrđena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2022., kumulirano sa zahtjevom za vraćanje na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2022., s pripadajućim Aneksima i Dodacima.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika, kao poslodavca bila zaposlena na radnom mjestu specijaliste radioterapije i onkologije, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-02/01-02/06, urbroj: 2170-29-02/2-02-1 od 2. siječnja 2002. (stranica 119-120 spisa), Aneksa broj 1, klasa: 112-02/05-01/ 284, urbroj: 2170-29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005. (stranica 118 spisa), Aneksa broj 2, klasa: 112-02/06-01/303, urbroj: 2170-29-02/2-06-1 od 31. siječnja 2006. (stranica 116-117 spisa), Dodatka broj 8, klasa: 112-02/19-01/680, urbroj: 2170-29-02/2-19-3 od 21. listopada 2019. (stranica 113-115 spisa), kao i činjenica da je razriješena dužnosti predstojnika Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka prije isteka mandatnog razdoblja. Nadalje, nesporno je da je tuženik 4. kolovoza 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, s time da je tužiteljici radni odnos prestao danom dostave te odluke, i da tužiteljica nije imala prava na otkazni rok i otpremninu.

8. U ovoj fazi postupka sporno je pitanje dopuštenosti odluke o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, kao i odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice za radno mjesto specijaliste radioterapije i onkologije zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, kao i pravovremenost zatražene sudske zaštite u odnosu na odluku o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju.

9. Vezano za tuženikov prigovor prekluzije, kojeg ističe u odgovoru na tužbu, navodi se da je predmet ovog spora, između ostalog, utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Imajući u vidu činjenicu da je sporna odluka donesena prije isteka mandata, to tužiteljici radni odnos kod tuženika donošenjem Odluke o razrješenju od 1. kolovoza 2022. nije prestao jer odluka o razrješenju nije ujedno i odluka o otkazu.

9.1. Kako je Odluka o imenovanju tužiteljice predstojnicom Klinike za radioterapiju i onkologiju, klasa: 112-02/19-01/680, urbroj: 2170-29-02/2-19-2 od 18. listopada 2019. (stranica 713 spisa) donesena temeljem odredbe čl. 29. tada važećeg Statuta tuženika (koja odredba je istovjetna odredbi čl. 30. Statuta donesenog 21. prosinca 2019.), kojom je položaj predstojnika izrijekom reguliran kao reizborno i rukovodno radno mjesto koje podrazumijeva voditeljske dužnosti, to se za ostvarivanje sudske zaštite u odnosu na spornu odluku ima primijeniti Zakon o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08; dalje ZU), a ne Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 155/22; dalje ZR), koji u čl. 46. propisuje da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom. Članak 48. ZU-a propisuje da se glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju na odgovarajući način odredbe o imenovanju i razrješenju ravnatelja iz članka 39. do 45. ZU-a.

9.2. Imajući u vidu navedeno, mišljenje je ovoga suda da se na postupak razrješenja tužiteljice kao predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju primjenjuje čl. 45. ZU- a koji propisuje da protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani čl. 44. st. 2. toga zakona (st. 1.) te da se tužba podnosi nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka odluke o razrješenju (st. 2.).

9.3. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da tužiteljica nije u roku iz čl. 45. st. 2. ZU-a (rok od 30 dana od dana primitka osporavane Odluke o razrješenju) podnijela tužbu ovome sudu, obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je spornu odluku zaprimila 2. kolovoza 2022. (navedeno proizlazi iz Zahtjeva za zaštitu prava od 12. kolovoza 2022. sa stanice 27-29 spisa), dok je tužba podnesena dana 14. rujna 2022. (navedeno proizlazi iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska). Nadalje, sporna odluka o razrješenju sadrži uputu o pravnom lijeku u kojoj se navodi da tužiteljica protiv te odluke može zatražiti zaštitu svojih prava sukladno važećim propisima i u propisanim rokovima sudske zaštite koji počinju teći od dana dostave odluke tužiteljici.

9.3.1. Iako bi iz navedenog proizlazilo da je tužiteljica podnijela tužbu protekom roka od 30 dana u smislu odredbi čl. 45. ZU-a, tuženik kao poslodavac se upustio u ocjenjivanje tužiteljičinog Zahtjeva za zaštitu prava od 12. kolovoza 2022. (stranica 27-29 spisa) i zaključno ga ocijenio neosnovanim Odlukom Upravnog vijeća tuženika, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170-29-02/1-22-2 od 29. kolovoza 2022. (stranica 31 spisa) kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice protiv Odluke o razrješenju dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, te potvrđena Odluka o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju od 1. kolovoza 2022.

9.3.2. Stoga kada je tuženik na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice odgovorio Odlukom Upravnog vijeća, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170-29-02/1-22-2 od 29. kolovoza 2022., a tužiteljica tužbu podnijela 14. rujna 2022., to je tužba tužiteljice pravovremena jer od donošenja te odluke, čak i da ju je tužiteljica primila istog tog dana (iz navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica navedenu Odluku Upravnog vijeća tuženika od 29. kolovoza 2022. zaprimila 2. rujna 2022., koji navod sud prihvaća obzirom da je u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu tj. povratnicom na stranici 180-12 spisa uvidom u koju sud utvrđuje da je predmetna odluka tužiteljici dostavljane kao privitak dopisa tuženika, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170-29- 02/1-22-6 od 31. kolovoza 2022. sa stranice 177-12 spisa), do podnošenja tužbe nije protekao 30-dnevni rok iz čl. 45. ZU-a, slijedom čega je primjenom tog roka tužba pravovremena, odnosno tužiteljica nije prekludirana u svojem pravu da protiv te odluke u propisanom roku podnese tužbu, pa nema osnove za odbacivanje tužbe u tom dijelu.

10. U smislu navedenih zakonskih odredbi, odluku o prestanku mandata tužiteljice za predstojnicu Klinike za radioterapiju i onkologiju, donio je ravnatelj tuženika prof. dr. sc. CN, dr. med., pozivajući se pri tom na čl. 30. st. 1. alineja 4. i čl. 33. st. 1. i 2., alineje 2. i 5. Statuta.

11. Vezano za osporavanu odluku o razrješenju, navodi se da je tužiteljica razriješena s mjesta predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka prije isteka mandata Odlukom tuženika od 1. kolovoza 2022. (stranica 20-23 spisa), uz obrazloženje da je ravnatelj tuženika, sukladno odredbama čl. 22. i 27. Statuta, dana 20. siječnja 2022. donio Odluku o imenovanju Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju, i to radi uočenih nepravilnosti u radu te Klinike, a temeljem zaključaka tog Povjerenstva tužiteljici da je izrečeno Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa, klasa: 500-01/22-01/04, urbroj:

2170-29/01-22/01 od 20. siječnja 2022. Nadalje, u istoj stoji kako tužiteljica do dana pisanja te odluke nije otklonila nepravilnosti i počinjene povrede opisane i dokumentirane u navedenom Upozorenju, te da je utvrđeno da tužiteljica čini daljnje povrede obveza iz radnog odnosa obzirom da je to Povjerenstvo naišlo na niz prepreka u izvršavanju naloženih zadaća, koje su se sastojale u svakodnevnom praćenju rada i svih procesa na toj Klinici, a koja je okolnost nemogućnosti izvršavanja redovno povjerenih zadaća i naloga Povjerenstvu kulminirala neosnovanom pritužbom tužiteljice na rad legitimno osnovanog Povjerenstva, čijim članovima je na legitiman način izdan radni nalog. Nadalje se u odluci navodi kako je upravo Odlukom od 20. siječnja 2022. određeno kako je Povjerenstvo ovlašteno svakodnevno prati rad i aktivnosti na toj Klinici, što ujedno uključuje radno obvezu tužiteljice na kontinuiranu i otvorenu suradnju s članovima Povjerenstva, dostavu traženih izvješća, poduzimanje popravno-preventivnih mjera na Klinici, odnosno da pored redovnih procesa rada predstojnice Klinike svoj svakodnevni rad uskladi s preporukama i uputama tog Povjerenstva. Međutim, tužiteljica da je 15. srpnja 2022. podnijela Zamolbu za donošenje odluke o prestanku rada imenovanog Povjerenstva u kojem iznosi niz neosnovanih pritužbi na rad Povjerenstva te da je u dva navrata, dopisima od 18. i 19. srpnja 2022. zatražila institucijsku zaštitu od ravnatelja tuženika na način da predlaže da joj se takva institucijska zaštita pruži na način da ravnatelj tuženika donese odluku o prestanku rada tog Povjerenstva. Nakon zaprimanja takve ozbiljne pritužbe, a osobito upiranja da bi predsjednica Povjerenstva prof. dr. sc. HNĆ, dr. med. poduzimala određene neovlaštene radnje, ravnatelj tuženika da je dopisom od 19. srpnja 2022. odgovorio da će razmotriti navode iz pritužbe i odgovoriti u najkraćem roku, a nakon razmatranja svih navoda da je odgovorio dopisom od 20. srpnja 2022. Očigledno nezadovoljna odgovorom, tužiteljica da je dopisom od 20. srpnja 2022. uputila prethodno navedene dopise (koje je ranije slala ravnatelju) članovima Upravnog vijeća neosnovano navodeći kako je zatražila (a očigledno nije dobila) institucijsku zaštitu, na koji način je javno i prenošenjem većem broju osoba neistinitih činjenica o nezakonitom radu Povjerenstva i navodnom prekoračenju ovlasti članova Povjerenstva iskazala otvoreno protivljenje odlukama Uprave tuženika i primjeni institucijskih, te zakonskih okvira koji nameću obvezu praćenja i nadzora rada svih klinika u sklopu tuženika, pa tako i Klinike kojoj je tužiteljica na čelu i čijim radom upravlja. Slijedom navedenog, da je nepobitno da je tužiteljica neosnovano ukazala nepovjerenje u rad tog Povjerenstva, na koji način da je ujedno iskazala i nepovjerenje u rad svog poslodavca, a osobito nadređenoj osobi u funkciji ravnatelja, budući da je to Povjerenstvo imenovao ravnatelj sukladno važećim aktima tuženika, upravo radi uočenih nepravilnosti u radu te klinike, čime da je iskazala opstrukciju i nepovjerenje u rad poslodavca koji je imao za cilj spriječiti nenadoknadivu štetu koja bi nastala da poslodavac nije otpočeo s ispravljanjem nepravilnosti. Ovakvim isticanjem nepotkrijepljenih i kontradiktornih tvrdnji kako bi radom tog Povjerenstva tužiteljica, kao predstojnica Klinike, bila onemogućena u svakodnevnom radu i izvršavanju radnih zadataka, da se dolazi do zaključka da odbijanjem da svakodnevno u radu surađuje s članovima Povjerenstva, tužiteljica u konačnici odbija izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, osobito imajući u vidu da obnaša funkciju predstojnice Klinike, pa da je upravo ona osoba koja bi po svojim zaduženjima bila u obvezi svakodnevno izvješćivati o radu Klinike i radnim procesima kojim rukovodi, a osobito da je dužna slijediti upute i zaključke tog Povjerenstva, i to ne na način da preispituje rad Povjerenstva, već da slijedi njegove preporuke koje doprinose boljem funkcioniranju Klinike. Također u odluci stoji da se radi uznemiravanja i iznesenih omalovažavajućih navoda prof. dr. sc. HNĆ, dr. med. obratila tuženiku radi zaštite dostojanstva, dok da je tužiteljica podnijela neobrazložen zahtjev za zaštitu njezina dostojanstva, ne navodeći činjenice i ne dostavljajući dokaze koji bi potkrijepili izrečene tvrdnje da ju prof. dr. sc. HNĆ, dr. med. uznemirava i zastrašuje. U konačnici, i u dopisu od 25. srpnja 2022., kojim da je odgovorila na dopis ravnatelja od 20. srpnja 2022., tužiteljica da netočno ukazuje da kontinuirano i otvoreno surađuje s članovima Povjerenstva, koji navodi da su protivni Izvješću Povjerenstva u kojem da se ukazuje na otežanost rada Povjerenstva zbog nesuradnje tužiteljice, kao i ranijim zahtjevima iz dopisa tužiteljice od 15. srpnja 2022. u kojem tužiteljica traži institucijsku zaštitu, čime zapravo tužiteljica vrši direktna uznemiravanja i iskazuje otvoreno nepoštivanje odluke ravnatelja. Nadalje, s obzirom na saznanja poslodavca prije donošenja ove odluke, vezana uz nepravilnosti oko postupanja s lijekovima i medicinskim potrošnim materijalom na predmetnoj Klinici, da je bilo potrebno donijeti ovu odluku kojom se tužiteljica razrješava dužnosti predstojnice, dakle s funkcije za koju je poslodavac izgubio povjerenje da je ista obnaša. Takvim ophođenjem tužiteljica da je narušila povjerenje ukazano joj od strane ravnatelja te nedvojbeno da ukazuje da tužiteljica dužnost predstojnika Klinike ne obnaša adekvatno i na način na koji bi bili zaštićeni poslovni i profesionalni interesi tuženika, kao ni interesi pacijenata i zaposlenika te Klinike.

12. Ovdje se napominje da spornom Odlukom o razrješenju nije prestao ugovor o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom, jer je tužiteljica razriješena s dužnosti predstojnika Klinike za radioterapiju i onkologiju, koja dužnost je bila vezana uz određeno (mandatno) razdoblje koje je trajalo od 21. listopada 2019. do 20. listopada 2023. (Odluka o imenovanju tužiteljice predstojnicom Klinike za radioterapiju i onkologiju, klasa: 112-02/19-01/680, urbroj: 2170-29-02/2-19-2 od 18. listopada 2019., donesena od strane tadašnjeg ravnatelja tuženika prof. dr. sc. KN, dr. med., prileži na stranici 713 spisa) i to temeljem Dodatka br. 8. Ugovora o radu od 21. listopada 2019. (stranica 113-115 spisa). Razrješenje je regulirano Statutom tuženika (stranica 302-322 spisa) kojim je određeno da je to radno mjesto reizborno na koje radnike (imenuje i) razrješava ravnatelj (čl. 30. st. 3. Statuta) prije isteka mandata u slučajevima navedenim odredbom čl. 33. st. 2. Statuta.

12.1. Podredno se ističe kako je tužiteljica funkciju predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju obnašala još od 2015. kada je prvi put imenovana na radno mjesto predstojnika te Klinike i to Odlukom tadašnjeg ravnatelja tuženika prof. dr. sc. KN, dr. med., klasa: 112-22/15-01, urbroj: 2170-29-02/2-15 od 20. listopada 2015. (stranica 710 spisa).

13. Dakle, u ovom konkretnom slučaju radi se o radnom mjestu s posebnim ovlastima i odgovornostima (opis poslova i odgovornosti radnog mjesta predstojnika Klinike - Kliničkog zavoda prileži na stranici 688 spisa, a sadržan je u Privitku 1. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta: Katalogu radnih mjesta tuženika i opisu poslova sa stranice 1112-1113 spisa), pa imajući u vidu da tuženik nije trgovačko društvo nego ustanova, to se na istog primjenjuje ZU-a, Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22. , 156/22., 33/23., 36/24. i 102/25.; dalje ZZZ) i interni akti tuženika (Statut i Pravilnik o radu – stranica 413-439 spisa).

14. Uvidom u Odluku o imenovanju Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju, klasa: 500-01/22-01/06, urbroj: 2170-29/01-22/01 od 20. siječnja 2022. (stranica 32 spisa) ovaj sud utvrđuje da je predmetnu odluku donio ravnatelj tuženika temeljem čl. 22. i 27. Statuta, da su članovima Povjerenstva imenovani zdravstveni i nezdravstveni radnici i to: prof. dr. sc. HNĆ, dr. med., pomoćnica ravnatelja za kvalitetu, kao predsjednica tog Povjerenstva, dr. sc. IN, dr. med, zamjenica ravnatelja tuženika, viša medicinska sestra GN, mag. med. tech., viša medicinska sestra ČN, dipl. med. tech., te TNĆ, mag. iur, viša pravna savjetnica (točka I. Odluke). Nadalje, točkom II. Odluke utvrđena je zadaća Povjerenstva - pratiti rad i aktivnosti Klinike za radioterapiju i onkologiju, odnosno provedbu popravno- preventivnih mjera na Klinici slijedom pisanih izvješća tužiteljice, kao predstojnice, podnesenih Povjerenstvu kontinuirano barem svakih 14 dana, dok je točkom 3. naloženo Povjerenstvu dostava nalaza i mišljenja ravnatelju tuženika na mjesečnoj osnovi te prijedloga daljnjih popravno-preventivnih mjera. U obrazloženju iste stoji da je s obzirom na važnost zadaća Klinike za radioterapiju i onkologiju ukazano nužnim redovito pratiti zaprimljena izvješća tužiteljice, kao predstojnice, o svim aktivnostima te radu Klinike za koje se ukaže potrebnim provoditi popravno-preventivne mjere.

15. Uvidom u Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa, klasa: 500-01/22- 01/04, urbroj: 2170-29/01-22/01 od 20. siječnja 2022. (stranica 33-35 spisa) ovaj sud utvrđuje da je predmetno upozorenje tužiteljici, zaposlenoj na radnom mjestu predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju izrekao ravnatelj, slijedom zaključaka i prijedloga Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju, radi teške i osobito teške povrede radne discipline iz čl. 61. Pravilnika o radu tuženika i to zbog okolnosti da je: organizirala vlastiti rad na način da je prekoračila ovlaštenja i zloupotrijebila svoj položaj; da ne izvršava, odnosno neuredno i nepravovremeno izvršava radne obveze; da je iskazala neprofesionalan odnos nadređene prema ostalim radnicima; da je povrijedila propisane propise o sigurnosti i zaštiti na radu zbog čega je mogla nastupiti šteta i da je propustila radnju zbog koje se ometa ili otežava proces rada ili vođenje ustanove, pri čemu navedeno narušava ugled tuženika, dovodi u opasnost poslovne i profesionalne interese tuženika, a u konačnici narušava povjerenje tuženika u tužiteljicu. Ovim upozorenjem određuje se tužiteljici usmeno i pisanim putem kontinuirano najmanje jednom u 14 dana izvještavati Povjerenstvo za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju o provedenim popravno-preventivnim mjerama u odnosu na rad i aktivnosti Klinike.

15.1. Što se tiče neurednog i nepravovremenog izvršavanja radne obveze, organiziranja vlastitog rada na način da je prekoračila ovlaštenja i zloupotrijebila svoj položaj te iskazala neprofesionalan odnos nadređene prema ostalim radnicima u obrazloženju Upozorenja se navodi da je 31 svibnja 2021. zaprimljeno Izvješće o neželjenom događaju specijaliste ĆN, dr.med. (kojeg da je tužiteljica utvrdila svojom zamjenom u njezinoj odsutnosti), a u svezi navodnog neprimjerenog postupanja doc. dr. sc. EN, dr. med. prema dežurnoj liječnici Klinike za radioterapiju i onkologiju Ivi Skočilić, dr. med., specijalizantici u noći s 30. na 31. svibnja 2021. vezano za liječenje pacijenta, sada pok. LN. Nadalje se navodi da je od Klinike zatraženo dodatno očitovanje na koji je način organiziran rad u dežurstvima, pojašnjenje protokola postupanja u radu s drugim klinikama, kao i pojašnjenje iz kojeg je razloga prijavu izvršio liječnik koji nije bio sudionikom događaja. Iz zaprimljenih očitovanja da je utvrđeno da se pritužba odnosi na navodno neprimjerenu komunikaciju doc. dr. sc. EN, dr. med., koji je obavljao stariju internističku dežurnu službu, kojeg je specijalizantica Klinike AN, dr. med., koja je obavljala dežurstvo na Klinici kontaktirala radi kliničkog pogoršanja hospitaliziranog bolesnika, s time da se doc. dr. sc. EN, dr. med. naknadno usmeno ispričao AN, dr. med., na povišenom tonu prilikom komunikacije vezano za navedeni događaj. Iz očitovanja da proizlazi kako je nadslužba dežurnoj specijalizanti bila tužiteljica, odnosno da je specijalizantica u navedenom dežurstvu bila pripravna i nadslužba, dok je rad po pozivu za razdoblje dva sata dana 31. svibnja 2021. (noć s 30. -og na 31. svibnja 2025.) plaćen tužiteljici kao prekovremeni rad. Iz navedenog da proizlazi neuredno vođenje službene evidencije jer je nejasno je li nadslužba specijalizantici bila tužiteljica ili sama specijalizantica. Također da je nejasno iz kojeg se razloga tužiteljica nije odazvala pozivu u pripravnost u zdravstvenu ustanovu unutar roka predviđenog odredbom čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, već da je to učinjeno s vremenskim odmakom od više od jednog sata. Dakle, tužiteljica koja obnaša funkciju predstojnice Klinike u svojoj odsutnosti, zbog korištenja prava na godišnji odmor, kao svoju zamjenu imenuje osobu koja po svom radnom mjestu nije rukovoditelj niže organizacijske jedinice, nego ambulantni liječnik, pri tome zaobilazeći po rangu funkciju pročelnika Zavoda, kakva zamjena je neprimjerena jer osobe koje su po položaju podređene pročelnicima Zavoda postaju nadređene pročelnicima, uz napomenu da gotovo redovito vikendima tužiteljica sebe raspoređuje u pripravnost.

15.2. Što se tiče povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu, zbog čega da je mogla nastupiti šteta, navodi se da je početkom rujna 2021. zaprimljena pritužba, a u svrhu unaprjeđenja kvalitete rada medicinskih sestara, koje sudjeluju u pripremi kemoterapije. Naime, glavna sestra tuženika da je održala sastanak s glavnom sestrom Klinike za radioterapiju i onkologiju te da je utvrđeno da kemoterapiju pripremaju medicinske sestre za potrebe Dnevne bolnice i za potrebe hospitaliziranih bolesnika, a na evidencijskoj listi korištenja prostora za pripremu kemoterapije u Dnevnoj bolnici Zavoda za hematologiju na duži vremenski period da nema zapisa od strane medicinskih sestara Klinike za radioterapiju i onkologiju, slijedom čega je utvrđeno kako je evidencija neopravdano zanemarena i da postoji mogućnost da medicinske sestre Klinike za radioterapiju i onkologiju zbog dislociranosti i drugih otežavajućih okolnosti ponekad razrjeđuju kemoterapiju u prostoru same Klinike, koji je prije više godina koristio za razrjeđivanje kemoterapije, a trenutno da nema adekvatne uvjete za isto. Vezano za to da su utvrđene preventivno-popravne mjere: da se iz navedenog prostora nužno odmah ukloni skladište lijekova koje služi za pripremu kemoterapije; obvezno upisivanje medicinskih sestara u evidencijsku listu; da je dogovoreno da će se medicinskim sestrama olakšati transport pripremljene kemoterapije iz Dnevne bolnice Zavoda za hematologiju na radilište na kojemu će se kemoterapija primjenjivati, za što će biti zaduženi nosači bolesnika, te da će se u istom prostoru osigurati infuzijske otopine potrebne za pripremu kemoterapije za potrebe Klinike, za što će biti zaduženi transportni djelatnici Službe za tehničke poslove i da je dogovorena potreba nabave adekvatnog sredstva za prijenos pripremljene kemoterapije; u svrhu unapređenja kvalitete rada zaposlenika Klinike da je potrebno u najkraćem roku radnom uputom opisati proceduru pripreme kemoterapije u postojećim uvjetima i definirati odgovornost, za realizaciju navedenog zatražena je pomoć Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete i pružanja zdravstvene zaštite.

15.3. Što se tiče neprofesionalnog odnosa nadređene prema radnicima u obrazloženju Upozorenja stoji da iz pritužbi osoba zaposlenih na Zavodu za radioterapiju proizlazi nedostatak komunikacije vodstva Klinike i navedenog Zavoda s radnicima.

15.4. Što se tiče sljedeće povrede iz radnog odnosa, navodi se da je 27. listopada 2021. tužiteljica zatražila od pomoćnice ravnatelja za kvalitetu odobrenje dodatnih sredstava u visini od 974.005,15 kn, koja da su potrebna kako bi se održao kontinuitet u primjeni sistemske onkološke terapije bolesnika, i to za pacijente koji su bili naručeni za nastavak terapije u razdoblju od 28. do 29. listopada 2021. (broj zahtjevnice 755401, 755390 – skladište 701 STL), s time da je u mjesecu rujnu zahtjev sličnog sadržaja zaprimljen na isti način, s istim ostavljenim rokom za postupanje, čime da je tužiteljica propustila radnju s posljedicom ometanja, odnosno otežavanja procesa rada ustanove.

16. U konačnici, uvidom u očitovanje tužiteljice na dano Upozorenje od 25. siječnja 2022. (stranica 36-41 spisa) ovaj sud utvrđuje da istim tužiteljica detaljno osporava isto, uz navođenje učinjenih preventivno-popravnih mjera u odnosu na pripremu citostatika navedenih pod točkom ad. 1.2.

17. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužiteljice (stranica 789-790,829-841 i 892-861 spisa), ovaj sud utvrđuje da je u trenutku donošenja osporavanih Odluka bila zaposlena u kumulativnom radnom odnosu kod tuženika, na radnom mjestu predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, kao i na Medicinskom fakultetu, kao izvanredni profesor na Katedri za onkologiju i radioterapiju. Nakon donošenja osporavanih Odluka, istovremeno da joj je prestao radni odnos kod tuženika, ali i na Medicinskom fakultetu i to zbog odredbi o kumulativnom radnom odnosu. Također je navela da je prvi put imenovana na dužnost predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju u listopadu 2015., na mandat od četiri godine, koji mandat je ponovno dobila u listopadu 2019. Isto tako, na Medicinskom fakultetu, nakon dugogodišnjeg rada, da je imenovana pročelnikom Katedre za onkologiju i radioterapiju u listopadu 2017., te da je ponovno u reizboru odabrana kao pročelnik predmetne Katedre 2021. Tijekom njezina dugogodišnjeg rada, i kao liječnika, i kao profesora, da je dobivala sam brojne pohvale i to od strane stručne medicinske javnosti, od pacijenata, od rukovodstva i tuženika kao poslodavca, ali i Medicinskog fakulteta, gdje da je godinama uspješno radila sa studentima. Isto tako, sadašnji ravnatelj tuženika prof. dr. sc. CN da je uspješno surađivao s njom, o njoj da se uvijek pohvalno izražavao, u njihovom radu i suradnji da nije bilo problema ili nesuglasica, te se o njoj vrlo pohvalno, kako direktno, tako i indirektno, izražavao. Problemi u njezinom radu i u načinu funkcioniranja Klinike za radioterapiju i onkologiju da su započeli dolaskom prof. dr. sc. SNĆ na mjesto pomoćnice ravnatelja za kvalitetu. Od tada da je kontinuirano, sustavno započelo praćenje rada Klinike, u kojoj je bila predstojnica, te da je svakodnevno bila suočena i prisiljena davati izvješća ili očitovanja na svoj rad, odnosno na funkcioniranje predmetne Klinike. Nadalje je navela da je 26. listopada 2021., u jutarnjim satima, imala nastavu sa studentima stomatologije, koja se odvijala on line zbog Covida, tijekom koje je vidjela da joj je z.z. tuženika uputio nekoliko poziva i poruka. Po završetku nastave, osobno da ga je nazvala, a on da joj je rekao kako se kod tuženika održava Stručno vijeće i da će je obavijestiti nakon završetka istog. Nakon završetka Vijeća, oko 15,20 sati, z.z. tuženika da ju je obavijestio kako je predstavnica sindikata, ZN održala press konferenciju na kojoj je, između ostalog, prozvala z.z. tuženika zbog smjena dotadašnjih pročelnika tuženika i najavila kako je tužiteljica sljedeća na redu. Z.z. tuženika da joj je demantirao takve navode, izuzetno se pohvalno izrazio o njezinom radu, naveo kako je ona jedna od njegovih najboljih predstojnika Klinike, te da ne vjeruje takvim objavama. Sve navedeno da su čule i tadašnja tajnica, CŠ i tadašnja glavna sestra FN. Nakon navedene konferencije i razgovora sa z.z. tuženika, ona da je normalno nastavila raditi i kod tuženika, i na Medicinskom fakultetu, u cijelosti odgovorno, savjesno i s velikim entuzijazmom, kako s pacijentima, tako i sa studentima, te je smatrala da na njezin rad, u stručnom segmentu, nema primjedbi niti zamjerki, te da joj se ništa ne može dogoditi. U navedenom razdoblju da se nastavio konstantni pritisak na rad i organizaciju Klinike za radioterapiju i onkologiju, zbog čega da su ona i dr. ĆN, koji je bio v.d. u mandatu prof. dr. sc. SNĆ, zatražili sastanak sa z.z. tuženika da vide zbog čega su nastali problemi i kontinuirani pritisak na njihovu Kliniku. Tada da se z.z. tuženika nije odazvao sastanku, već da su bili prisutni prof. dr. sc. C i SŠ, te da je dr. ĆN rekao kako u posljednja tri mjeseca ima više primjedbi na rad Klinike, nego u prethodnih 60 godina. Nadalje na navela da je pozvana na sastanak 21. siječnja 2021. nakon rada u onkološkoj ambulanti, u Ravnateljstvo tuženika s prof. dr. sc. C i dr. IN, koja da je obnašala poslove pomoćnice ravnateljice, kojom prilikom su joj rekle da su je pozvale radi preuzimanja pismena koje su joj htjele osobno dostaviti, i kojom prilikom da je zaprimila Uvjerenje o teškim i osobito teškim povredama obveza iz radnih odnosa. Tužiteljica da je bila potpuno iznenađena i osupnuta takvim Uvjerenjem (upozorenjem), hitno da se očitovala na način da je u cijelosti opširno osporila isto, a prilikom sastanka i preuzimanja pismena izričito da je pitala prof. dr. sc. C i dr. IN da joj objasne što to preuzima i koja je svrha predmetnog sastanka, na što joj nisu htjele odgovoriti. Očitovanje na predmetno Upozorenje da je dostavljeno u sudski spis, te je u istom osporeno i detaljno obrazloženo iz kojih razloga se protivi takvim navodima i kako je takvo Upozorenje neosnovano. Isto tako, u cijelosti da ostaje kod svih navoda istaknutih u postupku vezanih za svoje prigovore u odnosu na imenovano Povjerenstvo za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju od 20. siječnja 2021. iz razloga što su u navedeno Povjerenstvo, između ostalih nepravilnosti, imenovane i osobe u odnosu na koje je, kao predstojnica Klinike, imala primjedbe na njihov prijašnji rad, a što je detaljno obrazložila u odnosu na članice ČN i GN. Isto tako, u odnosu na prof. dr. sc. C da je detaljno obrazložila iz kojih razloga imenovana ne može biti članica takvog Povjerenstva i da njezini navodi u odnosu na tužiteljicu ne predstavljaju objektivne primjedbe. Jednako tako da je obrazložila iz kojih razloga smatra da takvo Povjerenstvo nije moglo istog dana donijeti zaključke o radu Klinike, iz kojeg razloga smatra da istog dana z.z. tuženika nije mogao donijeti Upozorenje o povredama obveza iz radnog odnosa. Isto tako, da je dostavljala Izvješća o radu Klinike i svim poduzetim radnjama i mjerama z.z. tuženiku, kako je to od nje traženo, te izričito napominje kako od Povjerenstva za praćenje rada Klinike, osnovanog 20. siječnja 2022., nije dobila bilo kakav nalog, niti naputak o tome što treba promijeniti u svojem radu na Klinici, niti joj je poznato što na Klinici nije funkcioniralo, a što je trebala izmijeniti, a sukladno navodima iz Upozorenja na povrede obveza iz radnog odnosa da je svakih 15 dana dostavljala očitovanja, odnosno napisala 12 očitovanja, na koja da nije dobila odgovor. Zbog toga u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda u postupku vezanih za rad predmetnog Povjerenstva i osporava da je učinila bilo kakvu povredu obveza iz radnog odnosa zbog nepridržavanja naputka, zaključka, naloga ili uputa predmetnog Povjerenstva. Također je navela da s predmetnim Povjerenstvom nije bilo službenih i formalnih sastanaka, već je jedne prigode članica Povjerenstva ČN došla u Dnevnu bolnicu, ali tužiteljicu nije pozvala, te su jednom prilikom prof. C, ĐN i glavna sestra Klinike FN došle u Kliniku, te je bilo razgovora o nezadovoljstvu medicinskih sestara sa stanjem u citostatičkom laboratoriju gdje su sestre tražile sastanak vezano za uvjete rada, a prof. dr. sc. C da je rekla kako će organizirati takav sastanak, što nije učinjeno. Predmetne prilike da je rekla "upriličit ću takav sastanak". Zbog kontinuiranog, suptilnog pritiska na nju osobno i na njezinu funkciju pročelnika Klinike za radioterapiju i onkologiju, z.z. tuženiku da je uputila zamolbe za ukidanje Povjerenstva za praćenje rada Klinike i to 15. srpnja 2022., 18. srpnja 2022. i 19. srpnja 2022., koji da su bili samo njezin pokušaj da je netko čuje i da joj netko pomogne u tome da nastavi sa svojim radom, te da se u potpunosti posveti svojim pacijentima i stručnom radu jer da nema ingerencije da o tome odlučuje. Na navedene dopise nitko da nije odgovorio i da nije dobila zaključke, obrazloženja ili slično, da bi u kasnijem dijelu iskaza navela da je na navedene dopise dobila odgovor od z.z. tuženika, ali ne i od Povjerenstva. U svezi svih naprijed iznijetih navoda, najprije da je od z.z. tuženika, a nakon toga od Upravnog vijeća, kao drugostupanjskog tijela, tražila zaštitu dostojanstva odnosno da je htjela da netko čuje i očituje se o tome što se njoj događa, te na koji način se sustavno u određenom razdoblju ponaša prema njoj. Tužiteljica da nije dobila bilo kakvu zaštitu u svezi svojih zahtjeva za zaštitom dostojanstva, već da je dobila Odluku o razrješenju s mjesta predstojnice Klinike za onkologiju i radioterapiju, te da je na istu uložila zahtjev za zaštitu prava i pokrenula predmetni postupak. Izričito osporava navod iz Odluke o razrješenju kako je u svojem radu kao predstojnica Klinike za onkologiju i radioterapiju odbijala suradnju s Povjerenstvom za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju osnovanim 20. siječnja 2022., kao i navod da je nepravilno vršila raspored liječnika jer nije raspoređivala specijalizante da samostalno rade, a zbog administrativne pogreške navedeno je da je 31. svibnja bila i pripravna i dežurna, umjesto ispravno da je bila u pripravnosti, ali da su je u noćnom terminu pozvali u 01,00 sati, te da je došla u pripravnosti u bolnicu, jer joj je pripravnost trajala do 08,00 sati 31. svibnja 2021., a 31. svibnja 2021. da je bila na godišnjem, ali od 08,00 sati. Nadalje, 31. svibnja 2021. da nije prijavila incident koji se dogodio (vikanje kolege na mlađu kolegicu) jer je bila na godišnjem, slijedom čega da je navedeno prijavio njezin zamjenik (dr. ĆN). Isto tako, u cijelosti osporava navod da je ugrozila zdravlje pacijenta jer je izuzetno odgovorna liječnica u odnosu na sve svoje pacijente, te da je došla pravovremeno u bolnicu. Ponovno ponavlja kako se nije slagala s imenovanjem glavne sestre (SN), koje je obavljeno bez njezinog sudjelovanja zbog toga što imenovana glavna sestra nije nikada radila s citostaticima i na stacionarnom dijelu onkologije, a što je sve detaljno obrazložila. U konačnici, a što se tiče edukacija, navela je da su edukativne mjere predstavljale veliko omalovažavanje i ponižavanje iz razloga što je od strane prof. dr. sc. C, odnosno Odjela za praćenje kvalitete rada tuženika dobivala pozive na edukaciju, kako za sebe, tako i za članove Klinike neposredno prije same edukacije, da se morala tražiti suglasnost koju bi dobivala pet minuta prije održavanja nekog edukativnog ili ostalog skupa, što je sve bilo jedino i isključivo u odnosu na nju osobno i tijekom mandata prof. dr. sc. C, a ne u odnosu i na ostale djelatnike tuženika ili tijekom rada drugih osoba na funkciji prof. dr. sc. C. Također je navela da i sada kod tuženika takvu proceduru ima jedino Onkologija, a što je započeto u siječnju 2022. od strane prof. dr. sc. C. Ona da je u cijelosti poštivala sve odluke prof. dr. sc. C, ali da se u svakom dopisu tuženika o istom očitovala i detaljno ih opisivala.

18. Nadalje, z.z. tuženika u svom iskazu navodi (stranica 2263-2273 spisa) da je ravnatelj tuženika od srpnja 2020., dok je tužiteljica bila predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju, ali da ne zna točno od kada. Kao ravnatelj tuženika da ima obveze koje su definirane pravnim okvirima i koje mu daju, iz istih tih pravnih okvira, mehanizme za njihovo provođenje, one da su u širokom rasponu, od Ustava i brojnih zakona, pa da temeljnog akta ustanove, a to je Statut tuženika. Ono što je njega zateklo da je bilo zatečeno stanje na Klinici za radioterapiju i onkologiju, to da su bile brojne nepravilnosti i nesukladnosti u radu, a ključne da su bile: loše financijsko planiranje i redovito traženje velikih dodatnih iznosa za posebno skupe lijekove u posljednjim danima mjeseca, što je nespojivo s kvalitetnim rukovođenjem jer se potrebe, a vezano za rad Klinike, mogu i moraju znati bitno ranije. Riječ je bilo o rasponu sredstava od 600.000 do milijun kuna u posljednjih nekoliko dana mjeseca, u pravilu zadnja tri dana u mjesecu, tako je bilo svaki mjesec po njegovom sjećanju, a detaljni podaci da su u spisu. Također da je bilo nadprosječno puno neželjenih događaja, da su utvrđene nepravilnosti odnosno nepridržavanja propisanih mjera zaštite na radu kod rada na digestoru i usprkos velikim izdacima za lijekove, pritužbe građana na nedostupnost lijekova i kašnjenja, a jedna pritužba da je bila i od strane Opće bolnice Pula, po njegovom sjećanju. Jedan izoliran veliki propust na Klinici je bilo širenje zaraze Covidom, zbog grubog nemara jer pristigli pozitivan test dva dana nije nitko pogledao, nije uočio. Z.z. tuženika je naveo da je u svemu tome pokušao na konstruktivan način biti suportivan, potaknuti suradnju i iskreno pomoći da se unaprijedi rad u interesu pacijenata. Tu da je došlo do izricanja opomene tužiteljici i formiranje Povjerenstva za praćenje rada i kliničkih procesa nad Klinikom, upravo u cilju poboljšanja stanja. Tu mora naglasiti da je Povjerenstvo, kao tijelo, statutarna kategorija i praktički jedina učinkovita metoda upravljanja u ovakvim situacijama, s ciljem poboljšanja u bolničkom sustavu od 3700 zaposlenih. Ovakve neke njegove dobre namjere i napori da nisu, po reakcijama, dobro shvaćene, pa je koncem ožujka 2022. dobio na potpis dokument, papir nekoliko sestara s te Klinike kojim se tražilo, tekst je bio da potpiše jamstvo kako neće biti kadrovskih promjena na Klinici i kako će prestati, citira, „militantni nadzor“. To je bilo vrijeme uoči isteka mandata glavne sestre FN. Z.z. tuženika postavlja pitanje može li se zamisliti, u rukovodnom smislu, značenje ovakvog postupka, ovakve ucjene, kojom se uvjetovalo nastavljanje davanja terapije onkološkim pacijentima. Ako vi u upravljanju otklonite pravo odgovornoj osobi da utječe na kadrove i ima pravo nadzora, kako to možete nazvati?! On da je nastavio na što osjetljiviji način, argumentima i pokušaju stvaranja razuma, komunikaciju sa sestrama i cijelom Klinikom, da je izabrana nova glavna sestra, a onda da je cijeli srpanj 2022. protekao u pokušaju primopredaje i tu se dogodilo nekoliko stvari neposredno po početku rada nove glavne sestre SN. Tužiteljica da ju je proglasila nekompetentnom i počela upućivati dopise njemu, kojima je, sada ona, tražila prekid rada Povjerenstva, uz obrazloženje, citat „institucijske zaštite“, a onda je isto pisala i Upravnom vijeću. Ono što je tu važno je to da je tužiteljica, dakle, odbijala suradnju s Povjerenstvom kao statutarnim tijelom, s članovima Uprave i s njim, kao ravnateljem. Tu se postavilo pitanje, kojim onda mehanizmom, u toj forsiranoj i nepripadajućoj autonomiji, koju je tužiteljica tražila, uopće upravljati Klinikom, za koju on kao ravnatelj, odgovara u svim aspektima, od medicinskog rada, do poslovanja i potpuno je možda suvišno, a svakako nužno, naglasiti da je ovo bio više nego očit razlog za potpuni gubitak povjerenja u tužiteljicu, koja je po svojoj funkciji trebala biti jedna od njegovih prvih suradnika u piramidalnom ustroju tuženika, kao zdravstvene ustanove. I onda je interesantno da su u tom razdoblju tužiteljica i još dvije druge sestre, FN i HN, koje su isto dobile otkaz, bile na bolovanju, kada se 27. srpnja 2022. dogodila strašna stvar, koju svi pamte kod tuženika, gdje su u derutnom prostoru pronađene velike količine lijekova, posebno skupih lijekova. Nakon tog saznanja i šokantnih slika prašnjavog prostora i lijekova u kartonskim kutijama i najlonima prekrivenih glomaznim tekstilom, osnovano je Povjerenstvo za utvrđivanje zaliha i potrošnog materijala, koje je odmah krenulo s radom i dnevno, unutar i izvan radnog vremena, generiralo pisana izvješća, materijalnu dokumentaciju, fotografije, popise i o tome dnevno izvještavalo njega izravno, jednom ili nekoliko puta dnevno ili u njegovoj privremenoj odsutnosti nekog od članova ravnateljstva, a potom i sve te dokumentacije i generiranih Excel tablica, slika i drugih bilješki dostavljalo i periodična zbirna izvješća. U taj postupak bile su uključene Pravna služba, Služba za financije i Služba za kvalitetu, te cijelo Ravnateljstvo. Nađeno je, po njegovom sjećanju 356 posebno skupih lijekova, od čega 95 kutija valjanog roka u tom trenutku, procijenjene vrijednosti oko milijun eura, nešto manje. Ti lijekovi nisu nigdje bili evidentirani, niti kao dio bilo koje inventure jer se oni, kao skriveni, u inventurama nisu prikazivali, prijavljivali. Također je naveo da se u ranijem dokaznom postupku ovog spisa puno pažnje pridavalo nabavljanju lijekova, no to da je nevažno jer na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje procedura formalno mora biti zadovoljena, ali mogućnosti nekontroliranog postupanja počinju kada lijek dođe u ruke osoba koje njima upravljaju. Posebno skupi lijekovi se moraju ili potrošiti, ili uništiti na propisan način, a to se uništavanje kod njih redovito provodilo, s time da viškovi ne mogu i ne smiju postojati, posebno ako nisu zavedeni u stanje odnosno prijavljeni u inventuri. Vezano za nađene narkotike, riječ je o tisuću jediničnih doza opojnih droga, pronađenih izvan zaključanih uvjeta, u ambulanti u sobi glavne sestre, uz teške nepravilnosti Knjige narkotika, u kojoj samo sedam od 38 opojnih sredstava ima urednu evidenciju, što da je utvrđivalo, zbog specifičnosti, posebno Povjerenstvo za utvrđivanje stanja narkotika i Knjige narkotika. Tu da je važno naglasiti da kad se na Klinici otvara Knjiga narkotika, u nju da se prebacuje stanje iz stare knjige, tzv. prijenos stanja upisa narkotika, a nova knjiga da se ovjerava u Upravnom odjelu zdravstva županije. Prethodnu knjigu da nisu našli, što da je teška povreda, a o karakteru istrage o ovom segmentu govori činjenica da je postojeća knjiga s utvrđenim nepravilnostima još uvijek u njegovom sefu i nije izuzeta, potom da je pronađeno 50 boca alkoholnih pića, što da je po institucijskim dokumentima izrazita teška povreda radnih obveza i sama po sebi dovoljna za otkaz ugovora o radu, o čemu da postoji fotodokumentacija. Dakle, po preporuci Pravne službe, koja je oštrije stegovne mjere prema tužiteljici zagovarala i ranije, mada je, priznaje, vjerovao u poboljšanje stanja i želio u interesu pacijenata unaprijediti odnose sve do otkrića 27. srpnja 2022., donio Odluku o izvanrednom otkazu, kako je Pravna služba preporučila. Ta je odluka temeljena na očitoj teškoj povredi vezanoj uz štetu po pitanju posebno skupih lijekova, ali i druge brojne nepravilnosti, višestruke teške povrede obveza iz radnog odnosa, opstrukciju rada legitimnih tijela tuženika i neupitno i nepovratno izgubljeno povjerenje poslodavca u zaposlenicu. Čak dva sindikata, onaj Sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu, te Hrvatski liječnički sindikat, dali su suglasnost na ovaj izvanredni otkaz, a jednoglasno ga je potvrdilo i Upravno vijeće kao tijelo koje predstavlja osnivača ustanove. Osobno da je bio šokiran i da je siguran da se s ovakvim iskustvom ni jedan ravnatelj bolnice nigdje na svijetu, vjerojatno nije susreo, ali da niti jedan drugi rukovoditelj ne bi imao druge alternative za odluku. Ljudski, da ne zna kome koristi ovaj postupak, jer da je tužiteljica odbila posao na fakultetu, odbila je nekoliko poslova u zdravstvu, mislim tri, čak za veću plaću nego kod tuženika i silno se posvetila osporavanju njegove neizbježne i utemeljene odluke. Na upit koja su tijela tuženika vršila nadzor, z.z. tuženika je naveo Povjerenstvo za praćenje rada i kliničkih procesa i nadzor nad Klinikom, to da je bilo prvo tijelo kojim su željeli poboljšati, odnosno otkloniti utvrđene nepravilnosti tijekom 2021. od financija, digestora do groznog stručnog propusta s Covidom. Misli da je to Povjerenstvo osnovano u siječnju 2022., ali da ne zna točno kojeg datuma. Na daljnji upit u kojoj je mjeri bio upoznat s radom Povjerenstva, z.z. tuženika je odgovorio detaljno, to da je imalo svoju dinamiku, ali ne kao onu od 27. srpnja 2022. Povjerenstvo da je imalo sastanke, uz napomenu da vodi ustanovu od 3700 zaposlenika i teško se može danas (iskaz dan na ročištu od 4. srpnja 2025.) sjetiti dinamike sastanaka Povjerenstva iz 2022.

19. Vezano za navod tužiteljice kako Povjerenstvo za praćenje rada Klinike nije moglo istoga dana kada je osnovano donijeti zaključke o radu Klinike, kao i da tog istog dana z.z. tuženika nije mogao donijeti Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa proveden je dokaz saslušanjem svjedoka prof. dr. sc. SNĆ, dr. med., koja u svom iskazu navodi (stranica 2089-2102, 2112-2121 i 2130-2142 spisa) da kod tuženika radi od 1987., a u vrijeme donošenja spornih odluka da je radila kao pomoćnica ravnatelja za kvalitetu te kao savjetnica za strateške projekte. U Upravu tuženika da je ušla 19. srpnja 2021., na poziciju pomoćnice ravnatelja za kvalitetu, a daljnji tijek događaja da je išao u dvije varijante. Prva varijanta odnosila se na to da ju je tada pomoćnica ravnatelja za financije HŠ obavijestila da su na Klinici za onkologiju u određenom razdoblju, sada ne može točno navesti kada, uočili da se svaki mjesec traži neprimjereno visoka količina financijskih sredstava potrebnih za kupnju posebno skupih lijekova i u pravilu da ti zahtjevi dolaze neprimjereno kasno u mjesecu. Svaka klinika ima mjesečni limit novčanih sredstava te ukoliko je potrebno više novaca, tada je potrebno dobiti odobrenje ravnatelja ili financijske službe. Također da joj je rekla da joj je to neobično da su tako previsoki financijski iznosi, zna li ona nešto o tome i je li to zaista tako potrebno. Nadalje, tadašnja pomoćnica ravnatelja za pravne poslove, FŠ da ju je pitala zna li išta o događaju od 30. svibnja 2021., kao i što se to tamo zbiva. Kako ona ništa nije znala o navedenom, jer je tek tada postala članom Uprave, ista da joj je rekla da se u noći 30. na 31. svibnja dogodio incident, koji da je prijavljen kao neželjeni događaj, te koji je pokrenuo pravnu službu koja je utvrdila određene nepravilnosti, odnosno da je u toj noći bila dežurna specijalizantica, dok joj je tužiteljica bila nadslužba, iako je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru, a što je nepropisno, potom da nije došla na Kliniku po pozivu specijaliste, kolege EN, interniste, odnosno da nije došla odmah po pozivu već nakon dva sata, te da je isti nije nikako mogao dobiti na telefon, o čemu da je dao pisanu izjavu u kojoj je naveo da je tužiteljicu pokušao dobiti na telefon pet do šest puta, da mu se nije javljala i da je predložio ispis svojih telefonskih poziva. Nadalje, da je izjavu o tom događaju potpisao kolega ĆN, koji da nije sudjelovao u tome, i to da je bilo malo čudno, slijedom čega su malo obratili pažnju na ovu Kliniku. Rekla joj je i da su utvrdili da je tužiteljica sebe stavljala redovito u nadslužbu vikendima i praznicima, što je pogodovanje samoj sebi zbog većeg financijskog iznosa na plaći, a utvrdili su da je tužiteljica nekoliko puta sebe stavila kao nadslužbu specijalisti, što je nepropisno i nepotrebno. Dakle, njih dvije da su je o tome obavijestile kada je došla u Upravu, odnosno da financijska služba prati što se događa u toj Klinici više mjeseci, a pravna služba o tom događaju. Ona, kao pomoćnica za kvalitetu, da se trebala upoznati sa stanjem svih ustrojstvenih jedinica što se tiče kvalitete, pa je zatražila od Službe za kvalitetu da joj dostave sve neželjene događaja i izvanredne situacije koje su se dogodile u protekle dvije godine. Već tada da ju je ĐN, voditeljica Službe za kvalitetu, upozorila da ova Klinika odskače u odnosu na druge klinike po tipu neželjenih događaja, njihovom broju, načinu očitovanja djelatnika te Klinike na neželjene događaje, kao i po broju pisanih primjedbi i telefonskih poziva pacijenata, njihovih obitelji i djelatnika te Klinike. Svjedok je pojasnila da kad imate neželjeni događaj ili se dogodi nešto što nije očekivano poput pada pacijenta, iznenadne smrti pacijenta i dr., to da se prijavljuje odmah, odnosno u najkraćem mogućem roku na obrascu Jedinice za kvalitetu na kojem se napiše ono što se dogodilo, odnosno djelatnik koji je sudjelovao u tom događaju ili očevidac istog napiše dvije do tri rečenice o tome, taj dokument potpisuje predstojnik klinike i isti se šalje u Jedinicu za kvalitetu, a nekad i u Upravu, ovisno o tome što se dogodilo. Nakon toga, ovisno o tome o čemu se radi, ili Jedinica za kvalitetu ili Uprava mogu tražiti dodatna očitovanja djelatnika. Ovdje da su imali situaciju da je medicinska sestra u Dnevnoj bolnici ove Klinike dala dvama različitim pacijentima krivu terapiju, u razmaku od nekoliko dana, srećom bez posljedica, a očitovanje te djelatnice je bilo da imaju puno posla i da je zabunom dala krivi lijek, koje očitovanje je užasavajuće, a to očitovanje da je tužiteljica potpisala i isto je poslano u Jedinicu za kvalitetu. Kod takvog neželjenog događaja da se očekuje da predstojnik klinike zatraži široko očitovanje djelatnika, da obavi veliki razgovor s djelatnikom, sve to da dokumentira i to da javi kvaliteti s upitom trebali poduzeti kakve mjere, ali svakako ne može se potpisati na isto i reći da je to u redu. Nadalje, uočilo se da ova Klinika ima više padova pacijenata nego što ih ima cijela kirurgija, a što nije logično. Svaki mjesec da se nastavilo tražiti velika novčana sredstva, odnosno dva do tri dana prije isteka mjeseca da se tražilo 700-800 tisuća kuna za nabavku lijekova, a što pokazuje nemogućnost financijskog planiranja tj. nered, jer točno znate koji lijek treba pripasti određenom pacijentu i kada taj pacijent treba doći. Dakle, to se mora unaprijed isplanirati. Nadalje, do Nove godine da je obavila razgovor s tri do četiri vrlo ogorčene obitelji, taj razgovor da je obavio i ravnatelj, a što je bilo neobično jer njima obitelji ne dolaze u toj mjeri na kliniku, odnosno u tri godine možda da je imala dva razgovora s obitelji. Neki od njih da su se prijetili tužbama, žalili se na Kliniku za onkologiju, na tužiteljicu i glavnu sestru FN, na neljubaznost svih, a najviše glavne sestre FN i tužiteljice, na zanemarivanje određenih dijagnostika, slijedom čega su tražili drugo mišljenje u Zagrebu, a vezano za navedeno kao laici da nisu uvijek imali pravo. U listopadu da se dogodio proboj Covida na Kliniku, što samo po sebi nije problem da se proboj nije dogodio iz razloga što se nisu kontrolirali nalazi pacijentice na Covid, odnosno dalo se napraviti nalaz pacijentice na Covid, ista je bila pozitivna, a dva dana se nije gledao taj nalaz, slijedom čega je došlo do širenja zaraze na toj Klinici, nadalje žalili su se da na vrijeme ne dobivaju lijekove, a i djelatnici te Klinike da su se žalili na neadekvatnu komunikaciju s tužiteljicom. Konkretno, pismena pritužba bila je od inženjera MN sa Zavoda za radioterapiju, koji je naveo cijeli niz problema, a glavni problem bilo je zanemarivanje tog Zavoda od tužiteljice, odsustvo bilo kakve komunikacije, naveo je da im je naređeno da upisuju pacijentima epidemiološki pregled, koji nema nikakve veze s onim što oni rade obzirom da su spremačice na ulazu mjerile temperaturu pacijentima i osoblju tuženika. Pretpostavlja da im je to naredila tužiteljica. Svaki dan da su očekivali da će se nešto dogoditi, tako da ih je zvala za hitnu pomoć BŠ, glavna inženjerka na Zavodu za radioterapiju jer je u tom danu došlo do manjka sestara na tom Zavodu zbog bolovanja, u kojem slučaju se uvijek kontaktira glavna sestra tuženika DŠ, a tužiteljica je naredila glavnoj sestri klinike Predovan da inženjere na radioterapiji rasporedi u Dnevnu bolnicu na pacijente koji primaju kemoterapiju, što je direktno ugrožavanje pacijenata, zbog čega su nas odmah zvali i poslali pisanu dokumentaciju. Mi smo odmah to javili sestri DŠ da to riješi, a ona je s neke druge klinike povukla sestre, jer inženjeri nemaju nikakve kompetencije da rade s pacijentima koji primaju kemoterapiju. Nadalje, u rujnu 2021. da je osobno radila inspekciju Dnevne bolnice hematologije Interne klinike, u kojoj se nalazi digestor - aparat za razrjeđivanje citostatika, a na zidu da je bila lista medicinskih sestara koje dolaze s hematologije razrijediti citostatike na tom digestoru. Ona da je pitala gdje su na toj listi sestre s Onkologije, a da joj je rečeno da već duže vrijeme ne dolaze, na što ih je pitala gdje razrjeđuju citostatike, te joj je odgovoreno da ne znaju. Svjedok da se vratila u Upravu i od glavne sestre tuženika DŠ tražila da istraži gdje Onkologija razrjeđuje lijekove. Utvrđeno je da lijekove razrjeđuju na prastarom aparatu u spremištu ili ispred spremišta zgrade Klinike onkologije ili čak u Dnevnoj bolnici na licu mjesta, a glavna sestra DŠ je tamo našla i lijekove, ne zna koje, a radilo se o citostaticima. Ona je odmah naredila sestri FN da to sve odmah makne jer je to van svake pameti i da odmah počnu koristiti digestor koji je ispravan i certificiran. Nakon toga da su održali sastanak u Upravi i da su dogovorili da treba napraviti plan rasporeda sestara koje idu na digestor odnosno da iste smiju maksimalno jedan do dva sata dnevno biti tamo, da moraju imati zaštitnu odjeću koja im je dostupna. Osoba koja razrjeđuje citostatike mora imati kaljače, zaštitni ogrtač, deblju masku, zaštitne naočale i dva para rukavica. Također da je zatražila da im i dostavi protokole za lijekove i da su zamolili glavnu sestru tuženika da vodi računa o tome, zbog zaštite osoblja. O svim tim zbivanjima bili su obaviješteni ravnatelj, pravna služba, kadrovska i financijska služba, a kolegica S bila je već odavno mišljenja, odnosno još od onog događaja od 30. svibnja da treba primijeniti teže mjere za tužiteljicu. U datom trenutku, kada se sve to nakupilo, rekla je da je dosta, da se treba napraviti sastanak i osnovati povjerenstvo kako bi se dovelo u pravni okvir funkcioniranje ove Klinike, kako funkcioniraju druge klinike. Tu da je bilo još puno sitnih stvari, a u studenom ili početkom prosinca 2021. da je bio sastanak Povjerenstva za utvrđivanje pritužbi, a temeljem tih svih zbivanja. Raspravljalo se o tom događaju od 30. svibnja gdje je Pravna služba utvrdila niz nepravilnosti naprijed navedenih, kao i nepravilnosti vezano za raspored liječnika, gdje je tužiteljica sebe stavljala u nadslužbu neprimjereno mnogo puta, a pogotovo specijalistima, raspravljalo se o financijskom planiranju, a iz izvještaja kolegice HŠ bilo je izuzetno problematično iznos novca koji se naknadno tražio u visini i do milijun kuna u zadnji trenutak, što je bilo neprimjereno, a pacijenti da su se žalili da lijekove ne dobivaju na vrijeme, a svaki od tih zahtjeva za dodatna financijska sredstva se uvijek odobravao, pa je bilo nejasno zašto se itko žali da na vrijeme nije dobio terapiju. Nadalje, da se raspravljalo i o komunikaciji na Zavodu za radioterapiju na kojem su veliki problem bili stari aparati koji su se često kvarili, slijedom čega je bilo potrebno da nadzor predstojnice bude svakodnevan i da komunikacija bude dobra kako bi se ti kvarovi rješavali i pacijenti naručivali, da to sve bude glatko, a to nije bilo tako. Ta komunikacija, općenito i prema upravi i prema pacijentima je bila loša, da su imali upite pacijenata da ne mogu ostvariti komunikaciju koju su trebali, raspravljalo se i o razrjeđivanju kemoterapije, na Zavodu za hematologiju koristio se zatvoreni sustav za razrjeđivanje, to je bilo nešto novo i skupo, te se pitalo zašto se isti ne koristi od strane Onkologije, a Hematologija ga je koristila šest mjeseci prije nego Onkologija. Zaključak tog Povjerenstva je bilo da stvarno postoje problemi na toj Klinici i to je komunicirano s ravnateljem koji je donio odluku, tj. izrekao je opomenu tužiteljici i osnovao Povjerenstvo za praćenje rada kliničkih procesa i nadzor nad Klinikom. Svjedok je navela da kada se Povjerenstvo sastalo, da je dokumentacija već bila pripremljena od strane pravne službe, to da su prodiskutirali, da je utvrđeno da postoje nepravilnosti, pravna služba da je napisala izvještaj od 12. studenoga 2021. (stranica 532-536 spisa), oni da su ga pročitali i potpisali, svi da su bili suglasni, a s obzirom da taj izvještaj ide ravnatelju, vjerojatno je to razlog zašto nema klasu i urudžbeni broj. Temeljem izvještaja Povjerenstva i imajući u vidu cijelu situaciju, ravnatelj da je u suradnji s pravnom službom izrekao opomenu tužiteljici i osnovao Povjerenstvo za praćenje i nadzor Klinike. To da je bilo u siječnju 2022. Ističe da osnivanje takvog povjerenstva nije nešto neuobičajeno, a u trenutku osnivanja ovog Povjerenstva da je bila predsjednik Povjerenstva za nadzor druge dvije klinike jer Uprava tuženika da vrlo često osniva povjerenstva za praćenje rada klinike, zavoda i drugo iz više razloga. Tako da se povjerenstva mogu ustanoviti zbog seljenja u nove prostore, jednog neželjenog događaja, neželjenog ishoda liječenja, pritužbi i dr. Dakle, da ima puno mogućnosti zbog kojih se može osnovati povjerenstvo i u pravilu da održe jedan sastanak s predstojnikom klinike, iskomuniciraju što treba iskomunicirati, najavljeno ili nenajavljeno idu na radilište, prate što se zbiva po nizu pokazatelja, i jednostavno da se nikada ne događa da imaju bilo kakve otpore jer komuniciraju na prijateljskoj i kolegijalnoj osnovi, a povjerenstvo da je tu da utvrde kako pomoći i što treba promijeniti kako bi svima bilo bolje, kako pacijentima, tako i djelatnicima. Do sada da se nikada nije dogodilo da bi netko propitkivao rad povjerenstva. Također je navela da su polovicom ožujka 2022. ĐN, voditeljice Službe za kvalitetu i sestra ČN, iz Službe za bolničke infekcije, a koja je i član Povjerenstva za nadzor klinike išle u nadzor Dnevne bolnice Klinike za onkologiju, te da su naišle na mnogo nedostataka, te su odmah, na licu mjesta dale usmene preporuke, što također stoji u izvješću. Puno toga je bilo nepravilno, od lijekova isteklog roka, nereda, sestre su rekle da ih nitko ne educira vezano za primjenu novih lijekova, prljave radne površine, administrator Klinike nije radio svoj posao, nedostatak pisanih kemoterapijskih protokola, nedostatak lotova i dr,. te su dale usmene upute glavnoj sestri Dnevne bolnice BN i sestrama, s napomenom da će se vratiti za tjedan dana. Izvještaj je bio takav da se isti službeno uputio, tada bi se moralo ići s drugom opomenom tužiteljici, glavnoj sestri Dnevne bolnici BN i glavnoj sestri Klinike Vlasti Predovan, te da bi to bio razlog za smjenu sve tri. Pokušalo se vidjeti hoće li usmene preporuke uroditi plodom, odnosno hoće li se krenuti u ispravljanje zatečenog te je jasno rečeno da će se Klinika pratiti na tjednoj bazi kako bi se dovela do poboljšanja. To da je bio prvi izvid Dnevne bolnice, to da nije bio dubinski izvid, a da su došle za sedam dana, išlo bi se dublje u rad ove Dnevne bolnice. Do toga nije došlo zato što je situacija eskalirala odnosno vrlo brzo nakon toga dobili su prijetnje sestara na Onkologiji koje ne žele razrjeđivati citostatsku terapiju. Kako su odmah na mail dobili to izvješće, glavnoj sestri bolnice dan je zadatak da pokuša naći još sestara za ovu Kliniku, a što je bio problem jer nitko nije htio raditi u ovoj Klinici, da doda još jednog administratora kako bi imali administratora i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni, kako bi se administrativni posao prebacio na administratore i sestre rasteretilo, angažirana je služba tj. nosač da pomogne sestrama nositi terapiju na razrjeđivanje, da se pomnije prati odlazak sestara na digestor. Navedeno je dano na zadatak glavnoj sestri bolnice, slijedom čega je ravnatelj dao naputke kako bi pomogao osoblju koje je očito bilo u stresu, a sestre su rekle da ne mogu dobiti više od dva do tri dana godišnjeg odmora, bile su frustrirane. Ravnatelj je krenuo rješavati situaciju da bi odjednom došlo prijetnje štrajkom i obustavom rada na razrjeđivanju citostatske terapije, što je čudno jer se krenulo rješavati ono što se moglo riješiti, a za rješavanje ostalog trebalo je nekoliko godina. Sestre su se bunile jer trebaju raditi nešto što su radile preko 40 godina, a što im je službeno uneseno u dokumentaciju za vrijeme prošle Uprave, uz odobrenje ZN. To da je bilo jako čudno, a pitanje je koliko su se bunile, a koliko su bile podstaknute. Unutar tjedan dana, ravnatelj je želio primiti na razgovor sve sestre, odnosno većinu sestara Klinike za onkologiju i u tom smislu je taj sastanak tako i dogovoren u ravnateljstvu tuženika, da bi se ispred sestara pojavila gospođa ZN, pri čemu da je doslovce fizički odgurnula SŠ, voditeljicu ureda ravnatelja i u samo ravnateljstvo propustila sestre za koje je ona procijenila da su na strani FN i tužiteljice, odnosno one koje će govoriti samo u jednom smjeru. Misli da je nakon toga održan još jedan sastanak, ali ne može govoriti o pojedinostima jer nije bila u bolnici, misli da je bila na bolovanju, a nakon toga je ravnatelju došao dopis kojim se tražilo da sestre odustaju od štrajka ukoliko ravnatelj ne poduzme nikakve stegovne mjere protiv rukovodstva Klinike i ukoliko se da farmaceutski tehničar da pomogne sestrama u radu, što je propisno i posljednje, što je najvažnije, da treba prestati s militantnim nadzorom Klinike, što je isto nerazumljivo jer Klinika mora proći redovne unutarnje nadzore, izvanredne nadzore i to nije u domeni sestrinskog kadra koje nije rukovodno, tako da je ta točka, kao i točka da se ne poduzimaju stegovne mjere protiv rukovodstva Klinike jasno ukazivala da se radi o pokušaju da se zapravo ne utvrdi što se doista događa na toj Klinici, odnosno da se onemogući utvrđivanje realnog stanja na toj Klinici. Ravnatelj to, naravno, da nije potpisao, tada su bili uskršnji praznici, nisu se poduzele nikakve dodatne mjere, u smislu stegovnih i nastavilo se s praćenjem sveukupne situacije zbivanja na klinici. Vezano za radnje koje je obavilo Povjerenstvo za praćenje rada ove klinike svjedok je navela da od trenutka kada je Povjerenstvo osnovano do trenutka kada je tužiteljica poslala mail ravnatelju za ukidanje tog Povjerenstva nisu provodili nikakve radnje osim što su imali zajednički sastanak početkom veljače 2022. s ciljem utvrđivanja potreba Klinike, ali nisu provođene nikakve radnje osim što je tužiteljici prijateljski najavila da će doći na Kliniku. Na taj najavljeni sastanak da su išli jer su htjeli doznati što im sve mogu reći i da isprave probleme. Tu su čuli o manjku kadra, koji da je svuda bio prisutan, ali da nije bilo objašnjeno zašto odlaze, potom da se postavilo pitanje radioterapije, opreme i aparata koji su bili vrlo stari, jedva da se održavao pogon (ali da je to pitanje Vlade i ministarstva), da su sestre izuzetno nezadovoljne s razrjeđivanjem citostatika, a što da je bilo čudno jer svaka bolnica koja nema centrali sustav razrjeđivanja citostatika, citostatike da razrjeđuju medicinske sestre i tako da je već desetljećima). Desetak dana nakon tog sastanka da je srela tužiteljicu i rekla joj: „mi bi ti došli, sutra ili prekosutra, proći po klinici“. To da nije trebala reći, no da joj je bilo normalno da to kaže, a tu da se vrlo brzo poklopilo i to da je ponovno bila u Dnevnoj bolnici Hematologije i pokucala na vrata digestora, a da bi bolje bilo da nije, te da je našla unutra višu medicinsku sestru ON koja je na digestoru bila djelomično obučena (na sebi je imala masku ispod nosa, na nogama nije imala ništa, bila je bez ogrtača ili otkopčanog ogrtača, skroz neprimjereno), da je ostala i rekla joj: „ ON, za H miloga, imate dvoje male djece“. Isti dan da je dogovorila s glavnom sestrom bolnice Juričić set edukacija predavanja za sestre ako ne znaju, da ih dodatno educiraju, a što je trebalo napraviti rukovodstvo Klinike. Taj dan, oko 17,00 sati da se vozila kući s SŠ, šeficom ureda ravnateljstva i tijekom vožnje da je nazvala tužiteljicu da joj kaže za tu ponuđenu edukaciju. Nakon toga da je ravnatelju došao mail od tužiteljice, jer je očito da to sve skupa njoj nije dobro sjelo, tražila je da se promjeni sastav Povjerenstva jer da se u Povjerenstvu nalaze osobe koje njoj nisu sklone i s kojima ima sukob od prije 20 i više godina, da svjedok zloupotrebljava svoje dužnosti i ovlasti jer da ju je nazvala izvan radnog vremena, a radno vrijeme za Upravu i rukovodni kadar ustrojstvenih jedinica praktički ne postoji, a ta da je bilo 17,00 sati, a ne 22,00 sata, slijedom čega da to nije bilo neprimjereno vrijeme. To da je pokazalo izraziti otpor prema Povjerenstvu, dovođenje u pitanje ravnatelja, praktički stavljanje sebe iznad ravnatelja. Svi rukovodioci da imaju službeni mobitel kako bi ih mogli nazvati kada treba, i svi da su ostali zatečeni ovime. Svjedok je navela da se tako ne komunicira s Upravom, ravnateljem ni Povjerenstvom. Tako nešto nigdje da nije zabilježeno. Ovdje da se radi o instituciji s 3700 zaposlenih i uvijek ima stvari koje se mogu dogoditi. Oni da komuniciraju na drugačiji način i nikada da se nije dogodilo da netko piše ravnatelju, i nikada nitko nije preispitivao sastav Povjerenstva ni od ravnatelja tražio promjenu Povjerenstva. Ovo je bilo nečuveno i da su bili zatečeni. Također je navela da su s Klinike odgovarali na mailove, da su dobivali sva tražena izvješća, ali da podaci nisu bili potpuni. Neovisno o onome što se odradi, i dalje da su postojali isti problemi na koje da je tužiteljica upozorena, a to su zahtjevi za financijske potrebe Klinike (svjedok je navela da su zahtjevi za velikim svotama novaca dolazili pred kraj mjeseca, a dužnost tužiteljice je bila planirati financijski dio potrošnje Klinike obzirom da se zna koliko pacijenata kada dolazi, slijedom čega su ti zahtjevi mogli doći polovinom mjeseca, a nakon što bi utvrdila kroz tri mjeseca da ima stalnu potrebu za većom količinom novaca, da je mogla najaviti sastanak u financijskoj službi ili napisati opsežni dopis kojim se moli trajno povećanje limita, a ne, ako se zna da s 1. siječnja dio lijekova ide na teret Klinike, a ne više na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zašto se onda 1. veljače ili 1. ožujka traži povećanje limita u iznosu koji im je potreban), i dalje da su imali usmene i pisane pritužbe pacijenata, i dalje da je bilo problema u komunikaciji. Što se tiče edukativnih mjera, svjedok je navela da su u prethodnom razdoblju dobili usmene žalbe nekoliko djelatnika, pa čak i jedan mail o tome da vrlo često, najmanje jednom, a ponekad dva i tri puta tjedno, u popodnevnim satima, u svoje slobodno vrijeme moraju slušati edukativna predavanja sponzorirana od farmaceutske industrije, a najviše im je smetalo što dosta često slušaju ista predavanja. Tako im je naredila tužiteljica, a s obzirom na manjak kadra, na probleme koje Klinika ima, na pokušaj štrajka, odnosno obustave rada, bilo je mišljenje da se mora utvrditi koliko zapravo svega toga ima, te da je zatraženo je da im tužiteljica dostavi naziv predavanja, vrijeme održavanja, koja farmaceutska tvrtka sponzorira predavanje i da zatraži od Povjerenstva i Uprave, da ne bi došlo do poremećaja radnih procesa, dozvolu za ta predavanja. Ta dozvala se u tom trenutku, a što se ove Klinike tiče, odnosila samo na predavanja koja nisu vezana uz nastavna predavanja odnosno nastavne obveze. Koliko je svjedoku poznato, ni jedno predavanje nije bilo, a da nije odobreno. U pravilu suglasnosti je ona davala, ali kada ja bila odsutna, to da je bilo u ingerenciji zamjenice ravnatelja, kolegice ŠŠ, koja je bila i član Povjerenstva, a suglasnost je mogao dati i ravnatelj. Također je navela da se s praćenjem tih edukativnih predavanja počelo još prije najave štrajka, jer se pratio rad Klinike obzirom da su imali prijava svih vrsta, a intenziviralo se nakon toga. Samo po sebi, takva predavanja da su uobičajena i nisu problematična, provode se i na drugim klinikama i zavodima, a ovdje je bilo problematično što ih je očito bilo neprimjereni broj, uz napomenu da oni i sada traže redovne izvještaje, barem dva puta godišnje za klinike koje nisu pod nadzorom, da im dostave broj predavanja, naziv predavanja, farmaceutsku tvrtku i predavače.

20. Suglasno navedenom, iskazivala je i svjedok ČN, medicinska sestra u Odjelu za kvalitetu zdravstvene njege, koja je navela (stranica 1723-1725 i 1760- 1770 spisa) da je primila odluku o osnivanju Povjerenstva za praćenje rada Klinike, da je 2022. imenovana u to Povjerenstvo i navodno da je tužiteljica tražila njezino izuzeće, ali da nema saznanja i dokaza o tome. Također je navela da je ovo Povjerenstvo bilo osnovano jer je bilo jako puno pritužbi pacijenata i ustanova, odnosno da se navodno ne može stupiti u kontakt s Klinikom radi narudžbe pacijenta, navodno zbog nedostatka u pisanju medicinske dokumentacije, pojačanog broja pada pacijenata, nedovoljnog broja sestara, loših međuljudskih odnosa, uz napomenu kako je cilj tog Povjerenstva bio praćenje rada Klinike radi pronalaženja rješenja. U konačnici, svjedok potvrđuje navod svjedoka prof. dr. sc. SNĆ, dr. med. da su imali samo jedan sastanak u siječnju 2022., na kojem da se lijepo komuniciralo između predsjednice tog Povjerenstva, prof. dr. sc. SNĆ, dr. med. i tužiteljice, kao predstojnice Klinike. Na tom sastanku da se komuniciralo o problemima (nedostatak medicinskih sestara, priprema citostatske terapije, uvjeti rada), te da su dogovarale rješenja (da će se izgraditi centralno razrjeđivanje citostatika). Nakon ovog sastanka da više nije bilo sastanaka jer da su se medicinske sestre bunile na uvjete rada i da je došlo do velikog odlijeva istih, odnosno da je iskrsnuo problem sa sestrama da će ići u štrajk.

21. Da je bio povećani broj pritužbi na ovu Kliniku, u svom iskazu potvrđuje svjedok ĐN, rukovoditeljica Jedinice za osiguranje i unaprijeđenje kvalitete zdravstvene zaštite, koja u svom iskazu navodi (stranica 1645-1658 i 1713-1723 spisa) da su primijetili povećani broj pritužbi pacijenata i neželjenih događaja (primjenu krivog lijeka, što da njima klinike same prijavljuju), to da su prijavili Upravi, nje sjeća se kada. Nakon toga, da je poslana u nadzor u Dnevnu bolnicu Klinike za radioterapiju i onkologiju sa sestrom ČN. Također je navela da je bio povećani broj neželjenih događaja koje Klinika sama prijavljuje, a oni da su gledali višegodišnje razdoblje, možda tri godine unatrag, te je bilo možda 30-tak pritužbi na rad ove Klinike. Svjedok je navela da je bilo i pohvala, ali manje od pritužbi, uz napomenu da pohvale prosljeđuju na znanje Klinici, dok reagiraju samo na pritužbe.

22. Da je bilo problema u komunikaciji u svom iskazu potvrđuje svjedok MN, glavni inženjer na Zavodu za radioterapiju, koji navodi (stranica 1847- 1858 spisa) da je od 2023. glavni inženjer na Zavodu za radioterapiju, a prije toga da je bio inženjer na istom Zavodu, i to od 2017., kada je tužiteljica postala predstojnicom ove Klinike i kada ga je smijenila s mjesta glavnog inženjera, na kojem mjestu da je bio od 2011. ili 2012. Radi pojašnjenja, svjedok je naveo da se Klinika za radioterapiju i onkologiju 2021. i 2022. sastojala od Dnevne bolnice, Zavoda za internističku onkologiju i Zavoda za radioterapiju koji je imao dva djela, jedan – ležeći dio, na kojem su bili hospitalizirani radioterapijski pacijenti, i drugi – ambulantni, gdje su bili aparati za radioterapiju i gdje su dolazili pacijenti koji nisu bili hospitalizirani. Tužiteljica da je bila šefica radioterapije i šefica Klinike, i bilo što da je trebalo, da su pitali nju, tako da su imali kontakt. Njegov subjektivni stav je da nije bila prisutna što se tiče radioterapije, da su morali tražiti termin za bilo što i sve je bilo stavljeno na njih tj. kolegicu glavnog inženjera BŠ, koja da je u više navrata tražila da je se smjeni s tog radnog mjesta, čemu nije bilo udovoljeno, slijedom čega je dala otkaz jer to više nije mogla psihički izdržati. Otkaz je dala 2023., točan datum ne zna, a on da je na njeno mjesto došao nakon toga, po preporuci dr. UN, i to je bilo u drugoj polovici 2023., točnog datuma se ne sjeća. Također je naveo da se na radioterapiji ništa nije moglo riješiti bez da to tužiteljica nije odobrila, a sve što su tražili, da nisu dobili. Naime, oni godišnje da obrade tristotinjak pacijenata s karcinomom glave i vrata, slijedom čega su tražili jednokratne termoplastične maske i kad ih više ne bi bilo, nove nisu mogli naručiti, uz odgovor da više nema financijskih sredstava, a taj odgovor da su dobivali od glavne sestre klinike Predovan, koja ih je i naručivala, i od tužiteljice, kao šefice Klinike, slijedom čega su jednu masku morali reciklirati četiri puta, odnosno koristiti je na četiri pacijenta, a radi se o jednokratnoj masci. To da je bilo nevjerojatno i tako da se više ne radi godinama. U konačnici je naveo da je krajem 2021. i početkom 2022. ukazivao na probleme na Zavodu odnosno da je ravnateljstvu ukazao na nepravilnosti. Naime, oni da imaju specifičan način obračuna radioterapijskih postupaka i kada prvi put pacijent dođe, da mu se naplaćuju svi troškovi odjednom, od kontrole liječnika, kompletnog postupka, od početka do završnog nalaza i na taj broj pacijenta, odnosno uputnicu više ne možete, odnosno ne smijete stavljati nikakve nove troškove. Od njih da je tužiteljica, kao šefica Klinike tražila da svaku promjenu položaja, vađenje krvi računaju kao ponovni pregled. Kad je bila Corona, mjerenje temperature pacijenta naplaćivalo se 74 kune, kao pregled. Tužiteljica je sazvala sastanak jer da nema evidentiran niti jedan takav pregled u njegovoj smjeni, a to da se niti ne smije obračunavati jer mjerenje temperature nije pregled doktora specijaliste, a te epidemiološke preglede tj. mjerenje temperature da su obavljale sestre, spremačice, njegovateljice i njegove kolege. Ne zna je li tužiteljica bila jednom na planiranju radioterapije, a bila je šefica radioterapije i radioterapeut. Njegova percepcija, kao i percepcija njegovih kolega da je bila da tužiteljicu radioterapije ne interesira.

23. Odredbom čl. 30. st. 1. alineja 4. Statuta tuženika (stranica 302-322 spisa) propisano je da, između ostalih, radno mjesto predstojnika Klinike podliježe reizboru, dok je odredbom čl. 33. st. 1. Statuta propisano da radnik na reizbornom radnom mjestu može biti razriješen i prije isteka mandata na koji je imenovan, dok je st. 2. istog članka, alineja 2. i 5. propisano da je ravnatelj dužan razriješiti radnika na reizbornom radnom mjestu i prije isteka mandata za koji je imenovan, između ostalih, i u slučajevima ako ne postupa po propisima ili općim aktima tuženika ili neosnovano ne izvršava odluke Upravnog vijeća, ravnatelja ili drugih nadležnih tijela ili postupa protivno njima, te ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima tuženika.

24. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. Statuta propisano je da ravnatelj organizira i vodi poslovanje tuženika, predstavlja i zastupa tuženika, te da je odgovoran za zakonitost rada tuženika, dok je st. 2. istog članka propisano da u provedbi nadležnosti iz čl. 1. ovog članka, ravnatelj, između ostalog, i pokreće postupak i donosi mjere u slučajevima povrede obveza iz radnih odnosna radnika tuženika. Nadalje, odredbom čl. 27. Statuta propisano je da ravnatelj može imenovati radne, odnosno stručne skupine, ili povjerenstva za izradu elaborata, analiza i dr.

25. Slijedom naprijed iznijetog, proizlazi utvrđenim da je z.z. tuženika, temeljem odredbe čl. 27. Statuta osnovao Povjerenstvo za praćenje rada ove Klinike, s ciljem utvrđenja nepravilnosti i otklanjanja istih, a nakon utvrđenih nepravilnosti u radu tužiteljice kao predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju (loše financijsko poslovanje, loša komunikacija sa Zavodom za radioterapiju, koji Zavod je ustrojstvena jedinica Klinike za radioterapiju i onkologiju, prigovora pacijenata i dr.), slijedom čega je nadzor nad radom tužiteljice kao predstojnice Klinike bio opravdan, obzirom da iz očitovanja tužiteljice na Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa, temeljem kojeg je i osnovano ovo Povjerenstvo, proizlazi da je došlo do promjene u organizaciji rada na Klinici za radioterapiju i onkologiju (vezano za pripremu citostatika).

26. Ovdje se naglašava da imenovanje tužiteljice predstojnicom Klinike za radioterapiju i onkologiju pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika, pa se od radnika očekuje ne samo da ispunjava obveze i odgovornosti radnog mjesta predstojnika Klinike (navedene u Privitku 1. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta: Katalogu radnih mjesta tuženika i opisu poslova sa stranice 1112-1113 spisa), već i povjerenje u međusobnom odnosu, a ponašanje tužiteljice u konkretnom slučaju je bilo suprotno tom očekivanju.

27. Gubitak povjerenja predstavlja subjektivni osjećaj koji treba biti zasnovan na nekoj činjenici ili događaju. Ta se činjenica ili događaj koji su doveli do gubitka povjerenja, mora dokazati u slučaju da su sporni, da bi se po njihovom utvrđenju procijenilo jesu li takve težine da opravdavaju gubitak povjerenja. Da se tužiteljica konstantno i uporno protivila tom Povjerenstvu, sud utvrđuje uvidom u njezina Izvješća Povjerenstvu za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju (stranica 42-108 spisa), Zamolbu za donošenje odluke o prestanku rada Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju od 15. srpnja 2022. (stranica 323- 325 spisa) i dopis upućen Predsjedniku i članovima Upravnog vijeća od 20. srpnja 2022. (stranica 112 spisa), iz kojih je razvidna njezina upornost u tvrdnjama da radi omogućavanja daljnjeg uspješnog rada Klinike za radioterapiju i onkologiju, a na dobrobit onkoloških pacijenata, i u cilju održavanja dobrog ugleda tuženika, z.z. tuženika donese odluku o prestanku rada tog Povjerenstva, napose kraj činjenice da je z.z. tuženika dopisom od 20. srpnja 2022. (stranica 122-123 spisa) ukazao tužiteljici da interni akt tuženika (misleći na Statut) nedvojbeno propisuje obvezu praćenja i nadzora rada svojih ustrojstvenih jedinica, a u ovom konkretnom slučaju to je određeno donošenjem Odluke o imenovanju Povjerenstva za praćenje rada Klinike od 20. siječnja 2022., koja odluka podrazumijeva obvezu tužiteljice da surađuje s članovima tog Povjerenstva, dostavu traženih Izvješća barem svakih 14 dana i poduzimanje popravno-preventivnih mjera.

28. Naime, iz Izvješća Povjerenstvu za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju (stranica 42-108 spisa) proizlazi da Izvješća redovito započinju ponovnim navođenjem prigovora na sastav Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju KBC-a Rijeka, budući da su u sastavu navedenog Povjerenstva dvije djelatnice KBC-a Rijeka protiv kojih je tužiteljica u ranijem razdoblju ulagala prigovore (u svibnju 2002. prijavila GN, mag. med. tech. tadašnjem predstojniku Klinike za radioterapiju i onkologiju radi odbijanja odlaska u pratnju životno ugroženog bolesnika na lokalitet Sušak, a u studenom 2015. uložila prigovor na neprimjereni postupak ČN, dipl. med. techn.), slijedom čega, po mišljenju tužiteljice, angažman istih osoba, protiv kojih je ranije uložila opravdani prigovor, od strane prof. dr. sc. SNĆ, dr. med. dovodi do nesigurnosti u potpunu objektivnost tog Povjerenstva, te da i dalje smatra kako određene radnje koje se poduzimaju od strane tog Povjerenstva nadilaze okvire redovitog praćenja službe.

29. Uvidom u Zamolbu za donošenje odluke o prestanku rada Povjerenstva za praćenje rada Klinike za radioterapiju i onkologiju od 15. srpnja 2022. (stranica 323- 325 spisa) razvidno je da tužiteljica moli ravnatelja tuženika da donese odluku o prestanku rada Povjerenstva radi omogućavanja daljnjeg uspješnog rada Klinike, a sve na dobrobit onkoloških bolesnika i u cilju održavanja dobrog ugleda tuženika. U istoj također navodi kako je izborom sastava tog Povjerenstva (za kojeg smatra da je bio ključan utjecaj prof. dr. sc. HNĆ, dr. med., a u kojem su članice i dvije djelatnice tuženika - medicinske sestre protiv kojih je u ranijem razdoblju ulagala prigovore), nedavnom ostavkom članice Povjerenstva doc. dr. sc. IN, dr. med., a najviše radnjama koje je kontinuirano poduzimala i koje i dalje poduzima predsjednica tog Povjerenstva, objektivnost istog u potpunosti narušena. Okvir redovitog praćenja službe postupanjem prof. dr. sc. SNĆ, dr. med. da su prekoračene do to do te mjere da smatra da štete pružanju adekvatne medicinske skrbi onkološkim bolesnicima, da negativno utječu na ugled poslodavca, da štete poslovnim i profesionalnim interesima, te ugledu tuženika. Također navodi da se prof. dr. sc. HNĆ, dr. med. služi Povjerenstvom kao paravanom za prikrivanje vlastite odgovornosti i to svakodnevnim višekratnim sustavnim prozivanjem, traženjem očitovanja na događaje u radu Klinike, svjesnim izborom nekompetentnog i nedovoljno stručnog rukovodnog kadra Klinike, kao i rukovodnog kadra koji ne namjerava raditi na Klinici (nekompetentna novoizabrana glavna sestra Klinike, bez radnog iskustva u bolničkom radu na Klinici), potom imenovanje za v.d. glavnog inženjera medicinske radiologije osobe koja je zbog višestrukog napuštanja radnog mjesta i nedolaska na posao dobila opomenu, kao i imenovanje pročelnice Zavoda za internističku onkologiju za mandat do navršenja starosne dobi od 68,5 godina, uz usmenu napomenu iste da zbog brojnih obveza često neće biti prisutna na Klinici i stoga od iste imenovanje njene zamjene, potom onemogućavanjem tužiteljice kao predstojnice Klinike u sudjelovanju prilikom izbora rukovodnog kadra Klinike, onemogućavanjem da organizira optimalan rad na Klinici, izmjenama rasporeda rada liječnika Klinike koje je sastavila prof. dr. sc. HNĆ, dr. med., koja da je zloupotrijebila i dalje zloupotrebljava svoj položaj na način da donosi odluke u ime Uprave i Ravnateljstva kojima, osim što joj izmjenama sastavljenog rasporeda rada liječnika Klinike onemogućava organizaciju rada na Klinici, također onemogućava da kao predstojnica Klinike sudjeluje u edukacijama ili ih bitno otežava obzirom da je izdala naredbu da joj je za sve edukacije obvezna poslati upit za koji daje suglasnost ili nesuglasnost, čime da je prekoračila ovlaštenja i zloupotrebljava svoj položaj, te iskazuje neprofesionalan odnos nadređene prema tužiteljici i ostalim radnicima ove Klinike, a ujedno da ju omalovažava i ponižava, te ruši njezin ugled i dostojanstvo.

30. U konačnici, uvidom u dopis kojeg je tužiteljica uputila Predsjedniku i članovima Upravnog vijeća tuženika od 20. srpnja 2022. (stranica 112 spisa) proizlazi da istim daje na znanje dopis kojeg je uputila ravnatelju tuženika, radi sustavnog omalovažavanja prof. dr. sc. SNĆ, dr. med., na koje da je više puta ukazivala, usmeno i pismeno, te u dva navrata tražila institucijsku zaštitu.

31. Imajući na umu naprijed navedeno, razvidno je da se tužiteljica otvoreno protivila Povjerenstvu za praćenje rada Klinike, koje predstavlja legitimno tijelo, osnovano od strane z.z. tuženika, obzirom da je nadzor nad Klinikom za radioterapiju i onkologiju bio osnovan zbog postojanja nepravilnosti u njezinu radu, slijedom čega je obveza tužiteljice bila uvažavati zaključke istog i slijediti njegove upute, a ne zahtijevati njegovo ukidanje, tvrdeći da nije objektivno i da je onemogućava u radu, a što je osnovano dovelo do gubitka povjerenja z.z. tuženika u nju kao bliske suradnice (za koju je sam z.z. tuženika u svom iskazu naveo da su uvijek imali dobru suradnju), te za posljedicu imalo razrješenje tužiteljice s dužnosti pročelnice te Klinike, imajući na umu odredbe čl. 30. st. 1. alineja 4. i čl. 33. st. 1. i 2. alineja 2. i 5. Statuta, slijedom čega je odluka o razrješenju dopuštena, pa je valjalo u tom dijelu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te presuditi kao u točki III. izreke.

31.1. Podredno se ističe da se u osporavanoj odluci kao razlog za razrješenje navode i saznanja poslodavca prije donošenja te odluke vezana uz nepravilnosti oko postupanja s lijekovima i medicinskim potrošnim materijalom na predmetnoj Klinici, koja saznanja da poslodavac temelji na već utvrđenim činjenicama, uz napomenu da navedene nepravilnosti nisu obrazložene, tj. precizirane, niti su navedene bitne činjenice na temelju kojih je tuženik utvrdio razloge za razrješenje, slijedom čega ih sud nije niti cijenio. Da bi se razrješenje smatralo obrazloženim, poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku, kojeg razrješava, učiniti vidljivim o kojoj se to situaciji iz odredbe čl. 33. st. 2. Statuta tuženika radi, jer tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu čl. 44. st. 1. ZU-a. U konačnici, ovdje valja dodati kako se u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici stavljaju na teret osobito teške povrede radnih obveza vezane uz posebno skupe lijekove i medicinski potrošni materijal (koje povrede su detaljno obrazložene u toj odluci), slijedom čega se iste povrede ne mogu tužiteljici stavljati na teret i odlukom o razrješenju i odlukom o izvanrednom otkazu, obzirom da se odluka o razrješenju odnosi na mjesto pročelnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, a odluka o otkazu na radno mjesto specijaliste radioterapije i onkologije.

32. U odnosu na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, klasa: 112-02/22- 01/676, urbroj: 2170-29-02/1-22-1 od 4. kolovoza 2022. (stranica 12-19 spisa), navodi se da je sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a, prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

33. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica protiv te odluke podnijela Zahtjev za zaštitu prava 16. kolovoza 2022. (stranica 24-26 spisa), koji zahtjev je tuženik zaprimio 17. kolovoza 2022. (navedeno proizlazi iz obrazloženja Odluke Upravnog vijeća tuženika od 29. kolovoza 2022.). Kako je tuženik predmetni zahtjev za zaštitu prava odbio Odlukom Upravnog vijeća, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170-29-02/1- 22-3 od 29. kolovoza 2022. (stranica 30 spisa), koju odluku je tužiteljica primila 2. rujna 2023. i to kao privitak dopisa tuženika, klasa: 003-06/22-01/22, urbroj: 2170-29- 02/1-22-6 od 31. kolovoza 2022. sa stranice 177-12 spisa (navedeno sud utvrđuje uvidom u povratnicu sa stranice 180-12 spisa), to je tužiteljica pravovremeno ustala radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 14. rujna 2022. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).

34. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

35. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

35.1. Nadalje, Zakon o radu odredio je kratak rok u kojem poslodavac (ili radnik) mogu izvanredno otkazati ugovor o radu. Prema čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok od 15 dana iz čl. 116. ZR-a materijalnopravne je prirode i ima značenje osnovne pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (takvo stajalište izraženo je u odlukama broj Revr-1329/10 od 23. studenoga 2010. i Revr- 1895/10 od 12. siječnja 2011.). Nepoštovanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost (nezakonitost) otkaza.

36. Cijeneći sadržaj citirane odredbe ZR-a razvidno je da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki, a to je postojanje osobito teške povrede iz radnog odnosa te činjenica da iz tog razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

37. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

38. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

39. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužiteljice na obranu nije povrijeđeno time što je tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznijela nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava (stranica 24-26 spisa), kao i tijekom ovog parničnog postupka.

40. Pored toga, sukladno čl. 150. st. 1. ZR-a poslodavac se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci (a ukoliko njega nema, sa sindikalnim povjerenikom, u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR-a), te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika, dok je st. 4. citiranog članka propisano da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U st. 7. citiranog članka propisano je da se radničko vijeće može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim ZR-om, dok je st. 8. citiranog članka propisano da radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.

41. Pravni institut savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu ne implicira i obvezu poslodavca glede uvažavanja iznesenih prijedloga i primjedbi radničkog vijeća. Naime, dužnost je poslodavca provesti obvezatni postupak savjetovanja prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu u smislu odredbe čl. 150. ZR-a.

42. U svezi pitanja savjetovanja s radničkim vijećem napominje se da iz obrazloženja sporne odluke proizlazi da je tuženik proveo postupak savjetovanja s Hrvatskim liječničkim sindikatom i Nezavisnim sindikatom medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske, obzirom da kod tuženika u svojstvu poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće i da se sindikati koji djeluju kod tuženika nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, te nisu obavijestili tuženika o sindikalnom predstavniku odnosno povjereniku.

43. Navedeno sud utvrđuje uvidom u dopis tuženika od 3. kolovoza 2021. (pogrešno navedena godina obzirom da je savjetovanje izvršeno 2022., što sud utvrđuje uvidom u tražena očitovanja) sa stranice 285-286 spisa, kojim od Hrvatskog liječničkog sindikata i Nezavisnog sindikata medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske traži savjetovanje prije donošenja namjeravane odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici, uz napomenu da je navedeno sadržano i u obrazloženju odluke o otkazu. Uvidom u očitovanje Hrvatskog liječničkog sindikata od 4. kolovoza 2022. (stranica 190 spisa) i Nezavisnog sindikata medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske od istoga dana (stranica 287 spisa) ovaj sud utvrđuje kako se isti nisu protivili namjeravanoj odluci, uz napomenu da ni ova činjenica među strankama nije sporna.

44. Vezano za navode tužiteljice kako je sporna odluka nezakonita i zbog činjenice što se u odluci o izvanrednom otkazu ne navodi kada je i kojem sindikalnom povjereniku dostavljen nacrt sporne odluke, kao ni kada se i kako pojedini povjerenik očitovao, navodi se da navedeno ne čini spornu odluku nedopuštenom, odnosno takav nedostatak u odluci o otkazu ne čini sam po sebi tu odluku nezakonitom, jer je tuženik uz odgovor na tužbu, dakle u sudskom postupku dostavio dokaz o traženju suglasnosti za namjeravanu odluku o otkazu, kao i očitovanja Sindikata na istu, a sve u svrhu dokazivanja da su ispunjene pretpostavke zakonitog i dopuštenog otkaza.

45. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

46. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

47. Nastavno na navedeno, tuženik je donio i Odluku kojom nadopunjuje obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, klasa: 112-02/22-01/676, urbroj: 2170-29-02/1-22-2 od 2. rujna 2022. (stranica 181-188 spisa), i to iz razloga što je, nakon što je tužiteljici temeljem uručenja odluke o otkazu prestao radni odnos kod tuženika, došao do novih saznanja o daljnjim počinjenim osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, slijedom čega tuženik ovom odlukom nadopunjuje obrazloženje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2022., a obzirom na naknadno pronađene dokaze o teškim povredama radnih obveza učinjenih od strane tužiteljice za vrijeme trajanja radnog odnosa, te ujedno na počinjene osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja je tužiteljica počinila nakon prestanka radnog odnosa, a koje se odnose na odavanje tajnosti poslovnih podataka, radnji kojima se šteti poslovnim i profesionalnim interesima poslodavca, te časti i ugledu poslodavca i svih njegovih radnika, koja da se ima smatrati sastavnim dijelom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Zaključno se navodi kako se na kraju navedene odluke navodi da je tužiteljica Odluku o izvanrednom otkazu zaprimila 12. kolovoza 2022., na koju odluku da je uložila zahtjev za zaštitu prava 16. kolovoza 2022., a budući da je Upravno vijeće tuženika 29. kolovoza 2022. potvrdilo Odluku o izvanrednom otkazu, to da smatra kako nema potrebe da tužiteljica iznova ulaže zahtjev za zaštitu prava na ovu Odluku kojom da se nadopunjuje obrazloženje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

48. Prema odredbi čl. 116. st. 2. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a posljedično tome, i sve dopune se moraju dostaviti u istom roku.

49. U konkretnom slučaju tužiteljici je Odluka o izvanrednom otkazu dostavljena 12. kolovoza 2022., a da bi dopuna obrazloženja bila pravovremena, ista mora biti podnesena u roku za podnošenje odluke o otkazu. Kako je Odluku o nadopuni obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu tuženik donio tek 2. rujna 2022., dok je Odluku o izvanrednom otkazu tuženik donio 4. kolovoza 2022. (koja je tužiteljici dostavljena 12. kolovoza 2022.), dakle van roka od 15 dana, ista je nepravovremena, slijedom čega sud odluku tuženika kojom nadopunjuje obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2022. nije cijenio prilikom donošenja odluke o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

50. Naime, imajući na umu odredbu čl. 120. st. 2. ZR-a, to proizlazi da poslodavac ne može obrazloženje odluke o izvanrednom otkazu nadopunjavati nakon dostave iste radniku, protekom roka od 15 dana od dana saznanja za osobito teške povrede radnih obveza koje se radniku stavljaju na teret odlukom o otkazu, unatoč činjenici što je naknadno pronašao dokaze o teškim povredama radnih obveza učinjenih od strane tužiteljice za vrijeme trajanja radnog odnosa, a pogotovo unatoč činjenici što je tužiteljica nakon prestanka radnog odnosa počinila nove osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, sve obzirom na vrstu danog otkaza (izvanredni otkaz ugovora o radu).

51. U konkretnom slučaju, kao otkazni razlozi tj. osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u spornoj odluci od 4. kolovoza 2022. (stranica 12-19 spisa) navodi se sljedeće. Tuženik u osporavanoj odluci prvenstveno navodi kako je prije donošenja ove odluke bio primoran donijeti odluku o razrješenju tužiteljice funkcije predstojnice, međutim, upravo u vrijeme donošenja odluke o razrješenju da je došao do novih saznanja vezanih za daljnje počinjenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice pa da je tako 27. srpnja 2022. glavna sestra Klinike za radioterapiju i onkologiju, SN obavijestila upravo tuženika o pronađenoj skrivenoj kutiji s lijekovima u zapuštenom, izrazito prljavom skladišnom prostoru predmetne Klinike, a po pozivu i nalogu Uprave tuženika zadužene osobe da su se uputile u opisani prostor kako bi utvrdile činjenično stanje, odnosno istinitost tih navoda, slijedom čega su nakon ulaska u skladišni prostor zatekle skrivene i neadekvatno skladištene lijekove, koji se tamo uopće nisu smjeli nalaziti, a vezano za što je sačinjeno Izvješće temeljem kojeg je tuženik utvrdio kako je dio skladišta koji koristi sestra HN izrazito neuredan, prljav stvari koje se tamo nalaze su nabacane, na prvi pogled da je uočena značajna količina novog, ne upotrebljavanog posteljnog rublja, a u pronađenoj kutiji s lijekovima da je utvrđeno kako se radi o posebno skupim lijekovima koji su ostavljeni na neprimjerenom mjestu i na neprimjerenoj temperaturi. Po pronalasku prve kutije s lijekovima pristupilo se daljnjem pretraživanju skladišta, prilikom čega su pronađene dodatne skrivene kutije s lijekovima njih ukupno devet i tri najlon vrećice u kojima su se također nalazili posebno skupi lijekovi, koji su popisani na licu mjesta i detaljno opisani u Izvješću o obavljenom izvidu. Ovdje se naglašava da je među pronađenim posebno skupim lijekovima bilo i onih s valjanim rokom trajanja, ali koje s obzirom na neprimjereno odlaganje u skladište, koje nije namijenjeno za čuvanje, nije ni bilo moguće upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata. Time da je počinjena direktna šteta tuženiku, a posebno onkološkim pacijentima, uz napomenu da u redovno obavljenoj inventuri od 30. lipnja 2022. nisu evidentirani ni popisani lijekovi koji su pronađeni na način opisan u ovoj odluci. S obzirom na navedeno, a po nalogu Uprave tuženika 28. srpnja 2022. da su zadužene osobe izvršile izvid i u Dnevnoj bolnici za kemoterapiju radi provjere skladištenja posebno skupih lijekova, te je utvrđeno da se posebno skupi lijekovi nalaze u ormarima koji nisu pod ključem, a odlaskom u Odjelnu ljekarnu Klinike istoga dana zatečeno je da ta prostorija nije imala dostupnog ključa, a kada su ušle u prostor te ljekarne da su utvrdile da se radi o izrazito zapuštenoj, neurednoj, vidno prljavoj prostoriji u kojoj se, osim lijekova, nalaze i druge stvari kojima nije mjesto u Odjelnoj ljekarni. Tu da je pronađena velika količina lijekova s rokom trajanja koji je istekao, kao i citostatici u ormariću koji se čuvaju pod ključem koji nije dostupan, a u kojem nedostaje ladica s gornje strane, pa je unatoč nemogućnosti pronalaska ključa utvrđeno kako se u istoj nalazi 20 neevidentiranih posebno skupih lijekova, koji su opet nepravilno skladišteni jer se trebaju čuvati u hladnjaku, a ne u ormariću, a ukupno šest posebno skupih lijekova da ima istek roka trajanja. Također je utvrđeno da se u istoj nalazi mladi mali hladnjak u kojem je 50% lijekova s istekom roka trajanja, a svi ti lijekovi da su detaljno popisani u Izvještaju. Otvaranjem hladnjaka da je uočena neprimjerena temperatura, a dio hladnjaka da je ispunjen ledom, slijedom čega je pozvan ovlašteni Odjel zaštite na radu kako bi izmjerili temperaturu prostorije i hladnjaka u Odjelnoj ljekarni, prilikom čega je utvrđeno kako temperatura prostorije iznosi 29,3 stupnjeva Celzijevih, a temperatura u hladnjaku 19,5 stupnjeva Celzijevih, jednako neprimjerena za čuvanje posebno skupih lijekova. Daljnjom provjerom prostorija na Klinici da je utvrđeno kako se lijekovi osim u ljekarni, čuvaju u prostoriji koja se nalazi pokraj Odjelne ljekarne, a radi se o osobi 138, u kojoj je zatečena pacijentica koja je tamo privremeno smještena iz Dnevne bolnice kemoterapije. Sama prostorija da je zatečena vidno neuredna, zatrpana raznim stvarima, a pacijentica se nalazila u sobi u kojoj se čuvaju lijekovi koji nisu pod ključem, već na policama, u ladicama i hladnjaku. Temperatura te prostorije iznosila je 26,8 stupnjeva Celzijevih, a temperatura u hladnjaku 19,1 stupnjeva Celzijevih. Navedeni lijekovi nisu ni trebali biti pohranjeni na odjelu jer se njihova primjena provodi kroz Dnevnu bolnicu. Dakle, i u Odjelnoj ljekarni Klinike i u susjednoj prostoriji da su pronađeni posebno skupi i drugi lijekovi koji su neprimjereno uskladišteni na neprimjerenoj temperaturi, zbog čega se ne mogu upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata. Nadalje se navodi da je 29. srpnja 2022. izvršen uvid na Zavodu za internističku onkologiju i Zavodu za radioterapiju, kojom prilikom je izvršena provjera stanja Knjige narkotika, koji se čuvaju na oba Zavoda, ali se koristi zajednička Knjiga te je utvrđeno kako zatečeno stanje i stanje iz Knjige narkotika nisu sukladni. Radi svega navedenog, članovi Povjerenstva za utvrđivanje stanja zaliha lijekova, potrošnog materijala i drugih materijalnih dobara ove Klinike, a koje je Povjerenstvo osnovano Odlukom ravnatelja od 27. srpnja 2022. izvršilo je obilazak Klinike 30. srpnja 2022., te je utvrđeno kako u nekoliko prostorija Klinike nije omogućen tj. dozvoljen ulazak, te da u navedene prostorije pristup ima samo do tada predstojnica Klinike, ovdje tužiteljica i da ključevi za pojedine prostorije nisu bili dostupni. Kako bi izvršili uvid u zaključanu prostoriju, tj. sobu 137, djelatnik Službe za tehničke poslove obijanjem brave omogućio je ulazak u istu, te je u navedenoj prostoriji u ormaru pronađen neevidentirani lijek pod nazivom Paclical s rokom valjanosti 7/2021 i 11/2021, ukupno devet kutija, a izmjerena temperatura u prostoriji da je bila približno 30 stupnjeva Celzijevih. Slijedom navedenog, a nakon utvrđenog činjeničnog stanja u razdoblju od 27. srpnja do 1. kolovoza 2022. i nakon uvida u materijalne dokaze (kutije s lijekovima, foto dokumente, kao i pisane izvještaje), nakon pronađenih značajnih količina neevidentiranih lijekova i medicinskih potrošnog materijala, tuženik je utvrdio kako tužiteljica, kao bivša predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju na neuredan, neprofesionalan, netransparentan i nezakonit način rukovodi imenovanom Klinikom, slijedom čega je počinila niz osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa opisanih Pravilnikom o radu tuženika i detaljno navedenih u spornoj odluci. Nadalje se navodi da je prethodno opisanim protupravnim postupanjem tužiteljica, koja je samim time što je rukovodila Klinikom, odgovorna za njezin rad i za nabavku i skladištenje lijekova, nezakonitim postupanjem tuženiku nanijela materijalnu štetu koja je samo u dijelu neevidentiranih lijekova procijenjena u iznosu od minimalno šest milijuna kuna. Nadalje, pronađen je sanitetski i drugi medicinski materijal potreban za rad te Klinike, koji je skladišten u neadekvatnim uvjetima, te iz tog razloga neupotrebljiv za daljnju uporabu, a bilo je i dosta materijala kojem je prošao rok trajanja. Procijenjena vrijednost takvog sanitetskog i drugog medicinskog materijala da iznosi dodatnih cca 15,000,00 kuna, što zajedno s procijenjenom vrijednosti pronađenih lijekova čini veliku materijalnu štetu ne samo tuženiku, nego i za državni proračun Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenog, tuženik da je došao do zaključka da je upravo razlog inzistiranja tužiteljica da se ukine Povjerenstvo za praćenje rada predmetne Klinike bilo usmjereno na to da se ne otkriju opisane nepravilnosti vezane uz pronađene lijekove i sanitetski te drugi medicinski materijal na Klinici. Razotkrivanje ovakvog nezakonitog poslovanja da nepobitno daje pravnu osnovu zbog koje je tužiteljica razriješena funkcije predstojnice predmetne Klinike, ali tuženik da je mišljenja da samo razrješenje kao takvo nije dostatno da se radnicu sankcionira i da joj se onemogući daljnji neprofesionalni rad na Klinici na kojoj bi ista nadalje imala pristup posebno skupim lijekovima za liječenje onkoloških bolesnika, slijedom čega da joj je primoran izvanredno otkazati ugovor o radu.

52. Prema ocjeni ovoga suda, razlozi navedeni u osporavanoj odluci o izvanrednom otkazu odnose se na tužiteljicu kao predstojnicu Klinike za radioterapiju i onkologiju, a ne na tužiteljicu kao specijalistu radioterapije i onkologije. Naime, predmetna odluka je donijeta pozivom na odredbe čl. 114., 116. i 120. ZR-a i čl. 61. Pravilnika o radu tuženika, međutim u obrazloženju iste se navode povrede koje mogu jedino i isključivo tereti predstojnika Klinike, kako to i sam tuženik u istoj navodi (Poslodavac sa sigurnošću utvrdio kako je F, kao bivša predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju, na neuredan, neprofesionalan, netransparentan i nezakonit način rukovodila imenovanom Klinikom), slijedom čega te povrede nije niti mogla počiniti kao specijalist radioterapije i onkologije (kojih je na Klinici bilo 13, a što sud utvrđuje iz iskaza tužiteljice kao stranke) jer zadaća specijaliste radioterapije i onkologije nije upravljanje i organizacija rada te Klinike, slijedom čega navedeni razlozi nisu i ne mogu biti razlogom otkaza ugovora o radu tužiteljice, već eventualno razlozi za razrješenje tužiteljice s funkcije predstojnice imenovane Klinike, slijedom čega ih sud nije niti cijenio. U tom kontekstu i sam tuženik u odluci o otkazu dalje navodi: „Nadalje, utvrđeno je kako su lijekovi kojima je istekao rok trajanja uskladišteni i čuvani na nezakonit način, a što je regulirano Pravilnikom o postupanju s otpadom u KBC Rijeka, a što je imenovana F kao visokopozicionirana osoba u sustavu KBC-a Rijeka (predstojnica Klinike) te kao član Povjerenstva za lijekove KBC-a Rijeka, morala znati, a očigledno neprimjenom dužne profesionalne pažnje nije organizirala procese rada i nije primjenjivala propisane procedure zbrinjavanja lijekova na način na koji je sukladno važećim propisima morala činiti.“

53. Kako je sud utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu, to je valjalo usvojiti i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje nedopuštenom Odluku Upravnog vijeća tuženika o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava, kao konačne (drugostupanjske) poslodavčeve odluke, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke.

53.1. Podredno se ističe kako su u tužbenom zahtjevu vezano za oznaku klase i urbroja osporavanih odluka pogrešno navedeni brojevi koje je sud u točki I. izreke presude pravilno naveo, smatrajući kako se radi o očitoj omašci u pisanju, uz napomenu kako je nesporno da se radi o jednoj odluci o otkazu i jednoj odluci o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava i potvrđivanju odluke o izvanrednom otkazu. Nadalje, a vezano za Odluku kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava, navodi se kako je u tužbi pogrešno navedeno da se radi o odluci od 31. kolovoza 2022., obzirom da je ta Odluka od 29. kolovoza 2022. tužiteljici dostavljena kao privitak podnesku od 31. kolovoza 2022. (stranica 177 spisa), slijedom čega se i ovdje radi o omašci u pisanju koju je sud ispravio.

54. Kako je sud utvrdio da otkaz tuženika nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao, to je usvojio i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se održi na snazi Ugovor o radu sklopljen 2. siječnja 2022. i pripadajući Aneksi, budući da se radno-pravni status vraća u stanje u kojem je bio prije otkaza, pa je sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a naložio vraćanje tužiteljice na rad, slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki II. izreke, pri tom imajući u vidu da je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje nedopuštenom odluke o razrješenju funkcije predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju.

55. Sud iskaze ostalih saslušanih svjedoka nije analizirao obzirom da su isti saslušavani na okolnosti sadržane u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koje sud nije niti cijenio iz razloga navedenih u točki 52. obrazloženja ove odluke, pa radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na istu.

56. Nadalje, sud je tijekom postupka, a temeljem suglasnog prijedloga parničnih stranaka, pribavio i izvršio uvid u spis Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: KP-DO-44/2022, te je utvrdio da u predmetnom spisu prileži kaznena prijava ovdje tuženika od 3. svibnja 2023. protiv 1. -okrivljene, ovdje tužiteljice, 2. -okrivljene FN, 3.-okrivljene HN i 4.-okrivljenika nepoznatih počinitelja, pretpostavljeno radnika ovdje tuženika, u kojem spisu je dana 7. kolovoza 2024. doneseno rješenje broj: KP-DO-44/2022-52 kojim se na temelju čl. 206. st. 1. 4. ZKP- a odbacuje kaznena prijava protiv 1. -osumnjičene, ovdje tužiteljice, 2. osumnjičene FN, 3. osumnjičene HN i 4. - osumnjičene NN osobe radnika ovdje tuženika zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ-a i zbog kaznenog djela odavanja tajnih podataka čl. 347. st. 1. KZ-a, kao i rješenje broj KP-DO-44/2022-50 od 23. srpnja 2024. kojim se na temelju čl. 25. st. 5. u svezi čl. 26. st. 1. ZKP-a razdvaja postupak protiv 1. -osumnjičene, ovdje tužiteljice i 2.-osumnjičenika NN počinitelja zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenih dijela zlouporabe povjerenje u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ-a, prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. te zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ-a, opisano u kaznenoj prijavi ovdje tuženika od 3. svibnja 2023., te će se posebno dovršiti pod poslovnim brojem KP-DO-29/2024. (koje rješenje prileži na stranici 1676-1712 spisa).

57. Imajući u vidu podjednak uspjeh stranaka u parnici, obzirom na njihovo postupanje prije i tijekom postupka, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, u svezi čl. 155. ZPP-a valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

58. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. listopada 2024. (stranica 1452-1455 spisa) punomoćnica tuženika predložila je sudu da, sukladno odredbi čl. 307. ZPP-a, isključi javnost za cijelu glavnu raspravu, što obrazlaže potrebom zaštite interesa morala, a jednako i radi zaštite službene i poslovne tajne, kao i pokušajem utjecaja na neovisnost i nepristranost suđenja. Prije svega valja istaći da je temeljno načelo parničnog postupka javnost rasprave, budući je čl. 4. ZPP-a izričito propisano da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Isto tako, odredbom čl. 306. st. 1. ZPP propisano je da je glavna rasprava javna. U smislu članka 307. ZPP-a, sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite privatnog života stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde. Imajući na umu navedeno, sud je odbio prijedlog tuženika za isključenje javnosti s cijele glavne rasprave jer odredba čl. 307. st. 1. ZPP-a propisuje da sud može isključiti javnost za glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju, između ostalog, interesi morala ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne. Stoga isključenje javnosti s cijele glavne rasprave zbog toga što je tužiteljica u sudski spis i nizu medijskih kuća dostavila cjelokupno rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: KP-DO-44/2022-52 od 7. kolovoza 2024. o odbačaju kaznene prijave protiv nje (stranica 1415-1451 spisa), koje postupanje, po navodima punomoćnice tuženika, ima cilj stvoriti javno mišljenje kako nitko, a najmanje tužiteljica, ne bi trebala odgovarati za 357 kutija posebno skupih lijekova, vrijednosti preko milijun eura, koji novac da je utrošen iz državnog proračuna, a nije potrošen za ono što je namijenjen – liječenje onkoloških pacijenata, ne predstavlja razlog za isključenje javnosti koje zahtijevaju interesi morala. Naime, ovdje se radi o radno pravnoj odgovornosti i činjenice odlučne za rješenje ovoga spora sud utvrđuje u parničnom postupku, uz napomenu da se u ovoj pravnoj stvari nije kao prethodno pitanje postavilo počinjenje kaznenog djela, već počinjenje osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Vezano za prijedlog radi isključenja javnosti u dijelu u kojem se isti podnosi radi zaštite službene i poslovne tajne, navodi se da punomoćnica tuženika u svom prijedlogu nije navela o kojoj bi se to službenoj i poslovnoj tajni radilo, a koja bi mogla biti otkrivena, pa kako je prijedlog u tom dijelu paušalan i neprecizan, valjalo je riješiti kao u točki I. izreke obzirom da nisu ispunjeni uvjeti koje propisuje odredba čl. 307. st. 1. ZPP-a. Podredno, ističe se da se isključenjem javnosti ne može štititi parnične stranke jedne od drugih, štoviše, ustavno jamstvo pravičnog suđenja (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) zahtijeva, među ostalim, osiguranje jednakosti procesnog položaja stranaka i kontradiktornosti postupka. To znači da se svakoj stranci u postupku mora pružiti razumna mogućnost da iznese svoju argumentaciju u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu, a pritom svaka stranka ima pravo biti upoznata sa svakim očitovanjem protivne strane koje je podneseno sudu.

59. U odnosu na prijedlog punomoćnice tuženika, danog na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. lipnja 2025., da sud pozivom na odredbu čl. 213. st. 2. t. 1. ZPP-a, prekine ovaj parnični postupak do donošenja odluke po kaznenoj prijavi radi počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza, koju je tužiteljica, po punomoćniku, podnijela protiv prof. dr. sc. SNĆ, dr. med., kao svjedoka u ovoj pravnoj stvari, navodi se da odredba čl. 213. st. 2. t. 1. ZPP-a propisuje da sud može odrediti prekid postupka, između ostalog, ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna. Ovdje se ističe da je predmet ovoga spora utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o razrješenju tužiteljice dužnosti predstojnice Klinike za radioterapiju i onkologiju, kao i Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, kumulirano sa zahtjevom za vraćanje na rad, uz napomenu da su tijekom trajanja ovog parničnog postupka saslušani mnogobrojni svjedoci (njih 23) i izvršen je uvid u opsežnu materijalnu dokumentaciju. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da se u ovoj pravnoj stvari odlučne činjenice mogu utvrditi iz ostalih provedenih dokaza, a ne isključivo saslušanjem svjedoka prof. dr. sc. SNĆ, dr. med., to sumnja da je imenovani svjedok u ovom postupku dao lažni iskaz nije dovoljna za donošenje odluke o prekidu postupka. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u točki II. izreke.

U Rijeci 25. srpnja 2025.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.