Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2596/2019-58

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi od 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku broj 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102951415, zaključenog dana 13. travnja 2006. godine između tužitelja KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, potvrđenog dana 18. travnja 2006. godine po javnom bilježniku Marija Grozdanić Deklava iz Rijeke, poslovni broj OV-685/2006 u dijelu odredbe koji glasi:

„VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i propadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi evenutalni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospjeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

II-Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku broj 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102951415, zaključenog dana 13. travnja 2006. godine između tužitelja KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, potvrđenog dana 18. travnja 2006. godine po javnom bilježniku Marija Grozdanić Deklava iz Rijeke, poslovni broj OV-685/2006 u dijelu odredbe koji glasi:

„Kamatna stopa je promjenjiva“ i „u skladu s važećim odlukama Banke“

III-Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 7.312,73 EUR (slovima: sedam tisuća tristo dvanaest eura i sedamdeset i tri centa) s osnove pretplate po ništetnoj valutnoj klauzuli, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi koja se određuje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,a od 1. siječnja 2023. do isplate s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena odnosno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče

- na iznos od 0,10 EUR od 1.5.2006. do isplate,

- na iznos od 1,58 EUR od 1.6.2006. do isplate,

- na iznos od 2,30 EUR od 1.9.2006. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 1.10.2006. do isplate,

- na iznos od 1,54 EUR od 1.11.2006. do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR od 1.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,30 EUR od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 20,81 EUR od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 24,92 EUR od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 26,59 EUR od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 28,27 EUR od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 23,24 EUR od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 23,80 EUR od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 18,08 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 11,38 EUR od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 14,14 EUR od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 18,99 EUR od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 14,27 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,80 EUR od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,43 EUR od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 23,93 EUR od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 29,83 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 29,83 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 28,40 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 38,54 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 36,34 EUR od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 38,75 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 65,73 EUR od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 59,77 EUR od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 81,73 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 70,84 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 59,83 EUR od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 87,16 EUR od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 101,10 EUR od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 90,67 EUR od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 93,89 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 85,15 EUR od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 86,12 EUR od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 110,23 EUR od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 114,67 EUR od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 145,22 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 140,90 EUR od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 116,92 EUR od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 112,01 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 110,39 EUR od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 116,36 EUR od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 123,04 EUR od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 123,19 EUR od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 119,02 EUR od 1.4.2012. do isplate,

- na iznos od 120,40 EUR od 1.5.2012. do isplate,

- na iznos od 122,97 EUR od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 120,52 EUR od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 120,71 EUR od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 118,36 EUR od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 113,71 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 119,06 EUR od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 120,59 EUR od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 120,71 EUR od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 112,96 EUR od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 117,94 EUR od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 119,29 EUR od 1.4.2013. do isplate,

- na iznos od 116,30 EUR od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 107,91 EUR od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 104,59 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 108,73 EUR od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 111,57 EUR od 1.9.2013. do isplate,

- na iznos od 118,84 EUR od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 114,84 EUR od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 116,63 EUR od 1.12.2013. do isplate,

- na iznos od 118,09 EUR od 1.1.2014. do isplate,

- na iznos od 104,76 EUR od 1.2.2014. do isplate,

- na iznos od 107,30 EUR od 1.3.2014. do isplate,

- na iznos od 106,00 EUR od 1.4.2014. do isplate,

- na iznos od 103,46 EUR od 1.5.2014. do isplate,

- na iznos od 102,32 EUR od 1.6.2014. do isplate,

- na iznos od 102,82 EUR od 1.7.2014. do isplate,

- na iznos od 106,01 EUR od 1.8.2014. do isplate,

- na iznos od 109,27 EUR od 1.9.2014. do isplate,

- na iznos od 108,98 EUR od 1.10.2014. do isplate,

- na iznos od 110,61 EUR od 1.11.2014. do isplate,

- na iznos od 112,96 EUR od 1.12.2014. do isplate,

- na iznos od 112,00 EUR od 1.1.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.2.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.3.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.4.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.5.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.6.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.7.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.8.2015. do isplate,

- na iznos od 113,33 EUR od 1.9.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV-Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 1.695,75 EUR (slovima: tisuću šesto devedeset i pet eura i sedamdeset i pet centi) s osnove pretplate po ništetnoj promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi koja se određuje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 1. siječnja 2023. do isplate s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena odnosno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče

- na iznos od 0,01 EUR od 1.8.2006. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.2.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.3.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.4.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.5.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.8.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.9.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.11.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 1.12.2007. do isplate,

- na iznos od 29,94 EUR od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 29,93 EUR od 1.3.2008. do isplate,

- na iznos od 29,92 EUR od 1.4.2008. do isplate,

- na iznos od 29,91 EUR od 15.5.2008. do isplate,

- na iznos od 29,89 EUR od 13.6.2008. do isplate,

- na iznos od 29,89 EUR od 1.7.2008. do isplate,

- na iznos od 29,87 EUR od 14.8.2008. do isplate,

- na iznos od 29,86 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 29,84 EUR od 1.10.2008. do isplate,

- na iznos od 29,84 EUR od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 29,82 EUR od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 29,81 EUR od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 29,79 EUR od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 29,78 EUR od 1.3.2009. do isplate,

- na iznos od 29,76 EUR od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 48,43 EUR od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 48,41 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 48,38 EUR od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 48,36 EUR od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 48,35 EUR od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 48,32 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 48,30 EUR od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 48,28 EUR od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 48,25 EUR od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 48,23 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 48,21 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 48,19 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 48,16 EUR od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 48,13 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 48,11 EUR od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 48,09 EUR od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 48,06 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 48,03 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 34,99 EUR od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 34,98 EUR od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 34,95 EUR od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 34,93 EUR od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 34,91 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 34,88 EUR od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 34,86 EUR od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 19,40 EUR od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 19,35 EUR od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 19,34 EUR od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 1,45 EUR od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 1,45 EUR od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 1,45 EUR od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 1,45 EUR od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 1,44 EUR od 1.4.2012. do isplate,

- na iznos od 1,44 EUR od 1..2012. do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR od 1.6.2012. do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR od 1.7.2012. do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR od 1.9.2012. do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR od 1.12.2012. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR od 1.1.2013. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR od 1.2.2013. do isplate,

- na iznos od 1,40 EUR od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 1,40 EUR od 1.4.2013. do isplate,

- na iznos od 1,40 EUR od 1.5.2013. do isplate,

- na iznos od 1,39 EUR od 1.6.2013. do isplate,

- na iznos od 1,39 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 1,39 EUR od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 1.9.2013. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 1.10.2013. do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR od 1.11.2013. do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR od 1.12.2013. do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR od 1.1.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

V-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 4.906,28 EUR s osnove pretplate razlike glavnice u kunskim glavnicama u konverziji zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a sve u roku od 15 dana."

VI-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u visini od 2.058,95 EUR (slovima: dvije tisuće pedeset i osam eura i devedeset i pet centi) s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana.

VII-Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki VI izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

Ne postoji potraživanje tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 236,35 EUR i za razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene u visini od 1.236,09 EUR,a koje potraživanje je istaknuto raid prebijanja.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 11. lipnja 2019. u kojoj navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-103126160/514000607- 5102951415 dana 13. travnja 2006. i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor. Tim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, iznosa od 109.400,00 CHF,a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti u 324 mjesečna obroka. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno odluci tuženika,a koja je u trenutku ugovoranja iznosila 4,550% godišnje. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13,a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke,a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Nadalje, se poziva na istu odluku koja je potvrđena odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 66322017 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne doredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje se navodi da su stranke zaključile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu dana 18. siječnja 2016. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15),a no tužitelj smatra da i nadalje ima pravni interes za podnošenje ove tužbe jer konverzijom valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu EUR nije u cijelosti podmiren,a ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. Tužbenim zahtjevom predlaže da su utvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, potražuje povrat preplaćenih iznosa s te osnove,razliku u glavnici, sve uz naknadu parničnog troška.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su stranke zaključile Aneks Ugovoru o kreditu na način da je kredit tužitelja koji je bio denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR čime da je tužitelj izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR.Sukladno odredbi čl. 19. c toč. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) prilikom kovnerzije u obzir su uzeti svi uplaćeni iznosi radi namirenja početno utvrđenih obroka stoga da tužitelj više nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Ističe prigovor zastare. Smatra da odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne i da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF. Smatra da tužitelj tužbom uvodi fiksnu kamatnu stopu što nije bila volja ugovornih strana jer je deklaratorna zaštita usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik spori da bi postupanjem tuženika tužitelju nastala ikakva šteta. Ističe prigovor radi prijeboja s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, te za razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3.Proveden je dokazni postupak uvidom u Ugovor o kreditu (list 7 do 17 spisa), u izračun preplaćenih iznosa (list 18 do 20 spisa), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu (list 21 do 27 spisa), u poziv na plaćanje (list 28 do 31 spisa), u dopis tuženika od 24. svibnja 2019. (list 32 spisa), u dokumentaciju uloženu u spis kao prilog odgovoru na tužbu (list 47 do 116 spisa), u pisani iskaz ZA (list 172 i 173 spisa), u Obavijest o kreditu (list 307 spisa), u otplatni plan (list 308 do 311 spisa), saslušani su svjedokinja PA i tužitelj (list 476 do 480 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Goranki Šmer Maraš koja je u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje (list 493 do 523 spisa), dopunu nalaza i mišljenja (list 556 do 583, 609 do 620 spisa), saslušana je vještakinja (list 606 spisa),te je izvršen uvid u očitovanje vještaka od 8. veljače 2024. (list 608 spisa),

4.Tužitelj se tijekom postupka očitovao podneskom od 25. siječnja 2021. (list 175 do 185 spisa), od 11. svibnja 2021. (list 441 do 446 spisa),od 12. travnja 2022. (list 529 spisa), od 20. rujna 2022. (list 542 do 544 spisa),od 21. studenog 2022. (list 584 do 590 spisa),od 30. kolovoza 2024. (list 633 i 634 spisa), a tuženik podneskom od 30. studenog 2020. (list 124 do 133 spisa), od 29. siječnja 2021. (list 291 do 306 spisa), od 23. rujna 2021. (list 492 i 493 spisa), 9. prosinca 2022. (list 596 do 599 spisa), od 11. srpnja 2024. (list 627 do 629 spisa), od 22. svibnja 2025. (list 652 do 656 spisa).

5.Nije sporno da su stranke 13. travnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-103126160/514000607-5102951415 sa valutnom klauzulom u CHF i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, te nije sporno da su stranke skopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu 18. siječnja 2016.,a temeljem prethodno prihvaćene konverzije kredita ponuđene od strane tuženika, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/2015).

6.Tužitelj prvenstveno smatra da tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije postupao u dobroj vjeri jer iako je raspolagao svim relevantim informacijama o rizicima vezanim za valutnu klauzulu u CHF, kao i informacijama o promjenjivosti kamatne stope, iste nije predočio tužitelju i nije ga upozorio na moguće posljedice, čime je na tužitelja prebacio cjelokupni rizik nastalih promjena, a slijedom čega su navedene odredbe ništetne. Stoga potražuje isplatu iznosa preplaćenih s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli.Također smatra da da je izvršio preplatu razlike glavnice odnosno da glavnica u konverziji nije pravilno obračunata, pa potražuje i navedeni iznos.

7.Tuženik prvenstveno smatra da su zaključenjem Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu stranke stvorile novu pravnu osnovu bez značaja obnove kojim je tužitelj izjednačen sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u Eur,te da nema pravnog interesa utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora niti tražiti navodna obeštećenja s te osnove. Ističe prigovor zastare. Nastavno ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije sklapanja ugovora. Spori da bi tužitelju nastala šteta kao i da bi takvu štetu prouzročio tuženik svojim postupanjem.

8.U ovom je postupku saslušana svjedokinja PA, te je saslušan tužitelj. Ovaj sud iskaz saslušane svjedokinje cijeni logičnim i ovome sudu prihvatljivim s obzirom na očekivano ponašanje djelatnika prilikom sklapanja pravnih poslova odnosno ugovaranja kredita i ponude proizvoda banke klijentima. Međutim, djelatnica se konkretnog ugovora i osobe tužitelja ne sjeća, te je u osnovi govorila o općenitom pristupu u ophođenju sa klijentima banke prilikom zaključenja ugovora o kreditu Treba reći i da iskaz tužitelja nije doveden u pitanje. Tužitelj je kod tuženika, kao njegov klijent, došao sa povjerenjem,a tuženik ničim u ovom postupku nije dokazao da bi isti bio informiran o posebnim uvjetima i parametrima zbog kojih dolazi do promjene kamatne stope ili dodatnog pojašnjenja glede valute CHF u odnosu na kredite sa valutnom klazulom u EUR u smislu razlike i eventualne zaštite od strane HNB-a.

9.Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. iznio je pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 502. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu s Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim Zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. c. ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, odredbe ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.

10.Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope,a ta presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude VTS pod brojem P-7129/13 odbijene su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.

11.Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

12.Kao odlučna činjenica u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i radi utvrđenja ništetnosti i zahtjeva za povrat primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jest okolnost da se tužitelj u tužbi pozvao na naprijed navedena pravna utvrđenja.

13.Zakonom o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP) uređen je učinak odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na bitno sličan način određeni su učinci presude donesene povodom kolektivne tužbe i prema ZPP-u i to u članku 502. c ZPP-a, prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.Dakle, prema citiranim je odredbama za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi da li je odluka na koju se tužitelj pozvao odluka donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 131. stavak 1. ZZP –a i članka 502.a stavka 1. ZPP-a i jesu li tom odlukom prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, a potom i da li tužitelj ovom pojedinačnom tužbom traži zaštitu interesa odnosno prava koje je bilo predmetom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ukoliko je odgovor na postavljena pitanja pozitivan,a u konkretnom slučaju jest, sud u pojedinačnom zahtjevu više nije ovlašten raspravljati o tome je li došlo do povrede ili ugroze prava čija se zaštita traži, već je dužan prihvatiti utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, onda kada je zahtjev iz takve tužbe prihvaćen odnosno kada je utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača. Uz to se ističe kako prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava obvezuje sudove samo u postupku radi naknade štete, međutim tu odredbu treba teleološki tumačiti tako da se ima primijeniti u svakom individualnom postupku čija je svrha saniranje posljedica utvrđene povrede kolektivnih interesa potrošača, tako i u ovom postupku u kojem se zahtjev tužitelja temelji na vraćanju primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U prilog tome govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u kojoj se ističe potreba vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu ČAA i GA Palacios Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15, navodi da je Europski sud u istoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ.

15.Slijedom obrazloženog, nedvojbeno je da su ništetne odredbe Ugovora kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak.

16.Samo ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nepošteno niti ništetno imajući u vidu da takvo postupanje potpada pod slobodu uređivanja obveznih odnosa, a nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a). Međutim, treba reći da u ovom sporu tuženik nije iznio niti jedan prigovor koji nije raspravljen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7192/13 od 13. lipnja 2014.,presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ali i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 .To znači da su zaključak o povredi kolektivnih interesa ti sudovi donijeli na činjeničnoj i pravnoj osnovi u kojoj su u obzir uzeti, preciznije otklonjeni, isti prigovori koje tuženik ovdje ističe. Prema tome, istaknuti prigovori kojim tuženik spori tužiteljevu tezu o ništetnosti prijeporne odredbe ni na koji način ne dovode u pitanje koneksitet utvrđene povrede kolektivnih interesa i konkretnog slučaja, niti predstavljaju nove okolnosti koje bi u ovom predmetu mogle dovesti do drukčije odluke. Svi navedeni sudovi pošli su od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne i uočljive. Međutim, iste nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije, te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Primjenom testa poštenosti zaključeno je da su te kod tih banaka bile dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao u cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom toga, takva odredba ugovora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Posebno je bitno da Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno navodi da u preostalom dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, nisu nepoštene, a time ništetne odredbe, a zbog čega njihova valjanost, primjena i učinak nije dovedena u pitanje. Dakle, ovom su argumentacijom otklonjeni prigovori da su tužene banke postupale sukladno tadašnjim propisima, kao i prigovori da nije moguće utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope bez da to ima utjecaja na ostatak pravnog posla.

17.Ništetna je i nepoštena ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kada su sklapani ugovori nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, odnosno priroda i specifičnost valute švicarski franak nije bila poznata prosječnom građaninu kojeg banka o tome ni na koji način nije informirala i potrošač nije bio i ne može biti svjestan rizika koji je preuzeo.

18.Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, prema čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je tuženik tužitelju dužan vratiti ono što je primio na temelju kamatne stope koju je u odnosu na prvotno ugovorenu povisio jednostranom odlukom, kao i iznos koji je primio na temelju ništetne odredbe kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu CHF.

19.Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i kamate i to od prvog dana nakon dana stjecanja preplaćenih iznosa od strane tuženika, budući da je isti, s obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača koja implicira svijest o nepripadnosti tako stečene imovine, bio nepošten, sve pozivom na članak 1115. ZOO-a. Visina zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

20.Prigovor zastare nije osnovan.

21.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO- a), koji zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Pokretanjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. navodeći da „pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe…“.

22.Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sve s obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev usmjeren i na utvrđenje ništetnosti. Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., slijedom čega nema dvojbe da ukoliko je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

23.Pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014. kada je počela teći zastara koja je istekla je 13. lipnja 2019. U odnosu na potraživanje s osnova tečajne razlike, zastara je počela teći 14. lipnja 2018.,te je istekla 14. lipnja 2023., dok je tužitelj tužbom ustao 11. lipnja 2019. slijedom čega zastara nije nastupila.

24.Konačno, treba reći da se kao ključno pitanje u ovom postupku pojavljuje pitanje posljedica ZID ZPK.

25.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR.

26.Citirani propis odredio je metodologiju izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK,a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava,a te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK).

27.Takav dodatak ugovora potpisao je i tužitelj,čime je po ocjeni ovoga suda osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

28.Dakle, cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF sa korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se, međutim, nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje,a što je u konačnici propisano i odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano).

29.U osnovi se može reći da je cilj ZID ZPK bio prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. Na to ukazuje činjenica da ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji,a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Dakle, primjenom citiranog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

30.Dakle, po ocjeni ovoga suda konverzija ima samo učinak promjene valute kredita,a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

31.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku broj Gos 1/2019 dana 04. ožujka 2020. donio je odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim sa Ustavom Republike Hrvatske, te rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona.

32.U svojoj odluci Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera,a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

33.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako se ukazuje u citiranoj odluci na to presuda Č ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi,a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna. Kako je već ranije navedeno, iz presude C-452/18 Ibercaja Banco proizlazilo bi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

34.Može se reći da temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Č i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao,a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

35.Treba spomenuti i to da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

36.Ocjena je ovog suda da provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen i nije mu vraćena preplata s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Konverzija je prvenstveno imala svrhu da se osigura redovita otplata kreditnih zaduženja dužnika u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika pri tome se vodeći načelom da im se osigura ravnopravan,a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Ugovor o konverziji je posebno zakonsko uređenje koje na specifičan i nov način uređuje odnose između stranaka i njegovim je zaključenjem stvorena nova pravna osnova.Radi se o specifičnoj građanskoj pravnoj ponudi u kojoj je banka imala dužnost ponuditi ga potrošačima,a potrošači su imali pravo izbora prihvatiti ga ili ne.Pobuda na strani potrošača za zaključenje takvih ugovora nije bila odlučna i ne utječe na valjanost ugovora. Nadalje, način izračuna konverzije propisan je čl. 19. c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao kredit i na takav način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita. Dakle, konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka u osnovi nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. To tim više što je razlog donošenja navedenog Zakona, kao što je već rečeno, bio da se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora o kreditu se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka. Činjenica da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.U vrijeme sklapanja Aneksa pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije niti bilo pravomoćno riješeno.

37.Glede visine tužbenog zahtjeva obrazlaže se kako slijedi.

38.U ovom je postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke.

39.Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, no prvenstveno smatra da je vještačenje nepotrebno i prigovara osnovu potraživanja tužitelja.

40.Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, smatra da je isti stručan i temeljit, te da je vještak odgovorio na datu mu zadaću.Treba reći da je pravilno vezati visinu tužbenog zahtjeva za početnu kamatnu stopu i početni tečaj jer je odnosu na navedene parametre ugovorna odredba jasna, razumljiva i točno određena i na istu su nedvojbeno obje strane pristale. Konverzijom utvrđeni iznos preplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Dakle, Aneksom temeljnog ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama ZPK/07 („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.

41.Konverzija je provedena sukladno zakonskim odredbama,pa iako su preplate kamata i tečaja indirektno uključene u izračun preplate odnosno manjka preko stvarnih uplata, sam izračun u konverziji na bazira se na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu već se računa na temelju dospjelih obveza kamata i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, pa je ovaj sud i nadalje stava da provedenom konverzijom tužitelj nije obeštećen,a sve kako je to već obrazloženo.

42.Tuženikov prigovor radi prijeboja nalazi se neosnovanim.Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja smatrajući da ukoliko sud utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, tada bi tužitelj bio dužan vratiti tuženiku svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog ugovorenog , kao i za razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene. Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Svaki izračun anuiteta vršio je tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja, pa nema stjecanja bez osnove na strani tuženika. Odredba članka 232. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora,ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti,što diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. Dodatno se ističe da u situaciji kada je vjerovnik samostalno ponudio potrošaču smanjenje kamatne stope, time nije došlo do povrede interesa potrošača niti je narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu.

43.Tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu razlike u glavnici smatrajući da je ista pogrešno obračunata u konverziji. Aneks Ugovora o kreditu predstavlja novu pravnu osnovu sklopljenu po strogo definiranim zakonskim uvjetima, gdje je tužitelju prije zaključenja Aneksa predočen obračun kojeg je prihvatio, pa se i stoga njegov zahtjev za isplatu navedenog iznosa u ovom postupku ne nalazi osnovanim.

44.Visina tužbenog zahtjeva sukladna je nalazu i mišljenju vještaka.

45.Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

46.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a,a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

47.Tužitelju je priznat slijedeći trošak:

- sastav tužbe 250 bodova/500,00 € (Tbr. 7.1.)

- sastav podneska od 22.9.2020. 25 bodova/50,00 € (Tbr.8.4.)

- sastav podneska 25.1.2021. 250 bodova/500,00 € (Tbr. 8.1.)

- zastupanje na ročištu 15.2.2021. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

- sastav podneska od 11.5.2021. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.)

- zastupanje na ročištu 27.5.2021. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

- trošak vještačenja 398,16 €

- sastav podneska od 12.4.2022. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.)

- sastav podneska od 17.5.2022. 25 bodova/50,00 € (Tbr.8.4.)

- sastav podneska od 20.9.2022. 250 bodova/500,00 € (Tbr.8.1.)

- sastav podneska od 21.11.2022. 125 bodova/250,00 € (Tbr.8.3.)

- zastupanje na ročištu 12.10.2023. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

- sastav podneska od 30.8.2024. 125 bodova/250,00 € (Tbr.8.3.)

- zastupanje na ročištu 11.7.2025. 250 bodova/500,00 € (Tbr.9.1.)

- sudska pristojba na tužbu 90,00 €

- trošak PDV-a od 25% 1.275,00 €.

48.Ukupni opravdani trošak koji pripada tužitelju iznosi 6.863,16 Eur-a.

49.Tužitelj je u većem dijelu uspio sa tužbenim zahtjevom, kako glede osnove, tako i visine, pa cijeneći da je tužitelju dosuđen iznos od 9.008,46 Eur- a, u odnosu na ukupno potraživanje od 13.914,76 Eur-a to čini uspjeh u visini od 65% što znači da uspjeh tuženika iznosi 35%, pa je tuženik dužan naknaditi parnični trošak tužitelju u visini od 30% priznatog troška, odnosno iznos od 2.058,95 Eur-a.

U Opatiji, 25. srpnja 2025.

S u d a c:

Senka Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Pun. tužitelja (oslobođen plaćanja pristojbe sukladno čl. 11.st.1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama)

2. Pun. tuženika