Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-403/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv tuženika FR iz [adresa], 102, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Zdilar, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj: P-101/2024. od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu u broj: P-101/2024. od 17. travnja 2025. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj P-101/2024. od 17. travnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 22.441,83 eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke).
Istom presudom odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za plaćanjem troškova postupka u iznosu od 4.500,00 eur-a, te naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 eur-a (točke II. i III izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da se preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 22.441,83 eur-a na ime stečene imovinske koristi u visini godišnje zakupnine, a na koji iznos je Općina Križ zaključila Ugovor o zakupu sa ČR dana 5. studenoga 2012.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio, jer je utvrdio da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 5. studenoga 2012. zaključen protupravno sa ČR i da onda treće osobe pa tako i tuženik koji se također javio na natječaj i bio već u posjedu predmetnih nekretnina imaju pravo smatrati da je taj Ugovor nevažeći.
8. Kako je protivno žalbenim navodima tuženik znao da zaključeni Ugovor sa ČR nije valjan, a Županijsko državno odvjetništvo je uskratilo suglasnost za njegovo zaključenje, te posebno da ga je upravo Županijsko državno odvjetništvo obavijestilo da se JR ne uvodi u posjed, to se tuženik u utuženom razdoblju ne bi mogao smatrati nevaljanim posjednikom predmetnih nekretnina, a do objavljivanja natječaja bio je dugogodišnji posjednik istih i jedini koji je ispunjavao uvjete za dodjelu poljoprivrednog zemljišta.
Dakle, Ugovor koji je zaključio JR zaključen je protivno odredbi članka 531. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i članka 17. i 38. stavak 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne Novine broj 20/18., 115/18., 98/19., 57/22.) jer isti nije ispunjavao uvjete za zaključenje ugovora budući da nije prije toga bio posjednik i nije imao pravo prvokupa, bio je u blokadi, stariji od 41 godinu, nije priložio u gospodarsku osnovu pa stoga kako Ugovor nije bio valjan, to tuženik nije mogao biti nevaljani posjednik pa da bi bio dužan platiti zakupninu u visini kakvu je trebao plaćati JR, a pri tom Općina Križ nije niti donijela odluku o vrijednosti zakupnine.
9. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
10. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužiteljice odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 25. srpnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin