Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-120/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj: P-528/2024. od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj: P-528/2024. od 16. siječnja 2025. potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P- 528/2024. od 16. siječnja 2025. utvrđena je ništetnost odredbi kojima je u Ugovoru o kreditu od 3. svibnja 2006. ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula CHF, te je temeljem tako utvrđene ništetnosti naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 591,88 eur-a na ime promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, te iznos od 1.701,72 eur-a na ime valutne klauzule sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.
Istom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.603,99 eur-a.
2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.
7. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 3. svibnja 2006. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 7 godina uz kamatnu stopu od 4,30% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.
Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit u cijelosti otplaćen.
8. Knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više i to po osnovu kamata 591,88 eur-a, a po osnovu tečaja CHF 1.701,72 eur-a.
9. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev za isplatu što je protivno žalbenim navodima mogao učiniti temeljem odredbe članka 190. stavak 2. i 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), a osim toga i na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen je Zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
10. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.
11. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.
12. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2245/2017. a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.
Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.
Zastarni rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.
Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. lipnja 2019., zastara nije nastupila.
13. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer je sporni Ugovor sklopljen 3. svibnja 2006. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik, odnosno njegov pravni prednik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012., a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.
16. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.
17. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznos predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu, jer je nesavjesni stjecatelj.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
19. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
20. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.
Vukovar, 25. srpnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin