REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1746/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Borak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 51401652-5105491172 od 22. studenog 2010. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita koja je sadržana u čl. 10 Ugovora o kreditu:

- članak 10. st. 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % (dvacijelihpedesetposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 HRK (dvijestopedeset HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana."

- čl. 10. st. 2. „Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.715,28 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 115,71 eura od 24.11.2010. godine do isplate

- na iznos 301,76 eura od 11.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 192,45 eura od 18.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 1.105,36 eura od 25.12.2010. godine do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.349,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu 22. studenog 2010., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 70.000,00 eura prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom ugovoreno je da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita (tužitelj) dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. St. 2. istog članka predviđeno je da će za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka/tuženik imati pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata. Tužitelj tvrdi da su ništetne navedene ugovorne odredbe s obzirom da su neodređene i neodredive, unaprijed formulirane u tipskom, standardiziranom obrascu sročenom od strane tuženika kao financijske institucije i jače ugovorne strane. Navodi kako su takve ugovorne odredbe ništetne jer su neodređene, nepoštene te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe kao i naloži tuženiku naknaditi mu iznos plaćene naknade za obradu kredita te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su navedene ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Navodi kako je naknada za obradu kredita dopuštena, lako uočljiva i određena te ekvivalentna izvršenim uslugama banke. Osporava navode tužitelja kako tuženik nije imao nikakav trošak prilikom obrade kredita kada su se ulaznom naknadom pokrivali operativni, materijalni i drugi troškovi banke.Ističe prigovor zastare, dok ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova. Ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju. Tuženik ističe kako je odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva. Ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Kasnije u tijeku postupka ističe nedostatak pravnog interesa u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 7-24 spisa), Potvrdu tuženika o naplaćenoj naknadi (list 25), pregled prometa po kreditu (listovi 26-45), Prikaz procesa obrade kredita za razdoblje od 2004. do 2011. godine (listovi 68-69), Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada (listovi 103-109) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 175-176). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka JV jer je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga na ročištu 23. srpnja 2025.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 22. studenog 2010., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 70.000,00 eura prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita te da je odredbom čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita (tužitelj) dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. St. 2. istog članka predviđeno je da će za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka/tuženik imati pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.

6. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje hipotekarni kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, tužitelju kao fizičkoj osobi. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo jer je htio zatvoriti postojeći kredit koji je imao u Zagrebačkoj banci d.d. te su mu još trebali novci radi obavljanja radova na kući u [adresa] u kojoj živi. Ne sjeća se točno za što je uzeo taj prijašnji kredit u Zagrebačkoj banci, a koji je zatvorio ovim kreditom. Kredit je potrošio dijelom za otplatu starog kredita dijelom za radove na kući a dio je ostao u portfelju - onih 7.000,00 EUR. Kredit su otplaćivali supruga i on. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao otvoren obrt niti trgovačko društvo. Iako je tuženik predložio da se dostavi stari Ugovor o kreditu koji je dijelom zatvoren predmetnim Ugovorom o kreditu tužitelj je dao na uvid sudu i protivnoj strani potvrdu Zagrebačke banke d.d. od 31. ožujka 2025. iz koje proizlazi da je tužitelj zatražio od Zagrebačke banke d.d. da dostavi podatke o ranijem ugovoru o kredit, ali da Zagrebačka banka d.d. ne raspolaže sa navedenom dokumentacijom jer je banka prema Zakonu o kreditnim institucijama dužna čuvati 11 godina nakon isteka godine u kojoj je prestao poslovni odnos. Unatoč tome, a na temelju ostalih izvedenih dokaza sud zaključuje da tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač, dok tuženik nije dostavio nijedan dokaz koji bi upućivao na suprotan zaključak.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredaba Ugovora kojom su ugovorene predmetne naknade, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe 10. st. 1. Ugovora o kreditu, proizlazi da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % (dvacijelihpedesetposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 250,00 HRK (dvijestopedeset HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Dok iz čl. 10. st. 2. proizlazi da za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je kredit u banci uzeo jer je htio zatvoriti postojeći kredit koji je imao u zagrebačkoj banci d.d. te su mu još trebali novci radi obavljanja radova na kući u [adresa] u kojoj živi. Prvo je bio u Zagrebačkoj banci d.d. ali mu tamo nisu mogli dati toliki iznos kredita pa je došao kod tuženika. Ne sjeća se točno za što je uzeo taj prijašnji kredit u Zagrebačkoj banci, a koji je zatvorio ovim kreditom. Krajem 1. mjeseca ove godine je otplatio ovaj kredit i to prijevremeno. Prije sklapanja ugovora o kreditu je isti pročitao, ali najviše ga je zanimao iznos kredita i godine otplate, a ponuda je bila zapravo "uzmi ili ostavi", odnosno nisu posebno razgovarali o naknadama za obradu kredita i prijevremenu otplatu već je morao uzeti kredit pod tim uvjetima kakvi su bili. Koliko se sjeća nisu mu pojašnjavali navedene ugovorne odredbe. Naknada za obradu kredita je naplaćena jer je na račun dobio manji iznos kredita, ali ne zna točno koliko je ona iznosila. Navodi da je pitao službenicu u banci jesu li mu naplatili naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koja mu je rekla da nisu jer da to nije bilo u ugovoru, međutim ne zna je li to zaista tako. Ponavlja da se ne sjeća da bi uopće pričali o navedenim naknadama prilikom sklapanja ugovora zato što je ponuda bila "uzmi ili ostavi". Navodi da je prije sklapanja ugovora o kreditu pričao sa šefom poslovnice čijeg imena se ne sjeća, koji mu je rekao tek nakon sklapanja ugovora i isplate iznosa, da njegov slučaj dalje vodi gospođa JV.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

9.1. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

9.2. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati.

9.3. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Isto se odnosi i na ostale naknade koje se utvrđuju prema Odluci banke, jer tužitelj o tome nije imao mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužan platiti i u kojem slučaju te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine.

10. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 10. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog je utvrđena ništetnom.

11. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa da tužitelj traži utvrđenje ništetnim cijele odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na naknade s obzirom da u ovom postupku potražuje samo isplatu s osnove ulazne naknade valja reći da isti nije osnovan. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev-1051/22), na što nije od utjecaja potražuje li tužitelj pritom isplatu s navedene osnove.

12. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio iznos plaćene naknade za obradu kredita u zatraženom iznosu od 1.715,28 eura. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada je izvršena uplata sukladno specifikaciji uplata (list 25 spisa). Visina stope zatezne kamate dosuđena je prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

14. U odnosu na prigovor zastare, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

15. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 23. srpnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, podneska od 4. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. studenog 2024., 11. ožujka 2025. i 23. srpnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.250,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.349,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.