Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-256/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, protiv 1. ovršenika ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice TA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Mariju Sokaču, odvjetniku u [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama 2. ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-43/2020-48 od 7. studenog 2024., te rješenja poslovni broj: Ovr-43/2020-61 od 11. veljače 2025., 25. srpnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba 2. ovršenice kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-43/2020-48 od 7. studenog 2024.
II. Odbija se žalba 2. ovršenice kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ovr-43/2020-61 od 11. veljače 2025.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o ovrsi od 7. studenog 2024. odredio ovrhu na nekretninama 1. i 2. ovršenika (točka I. izreke), odmjerio trošak ovrhovoditelju u iznosu od 758,91 eura (točka II. izreke), te naložio zemljišno- knjižnom odjelu da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu ovrhe (točka III. izreke) 1.2. Prvostupanjski je sud, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe 2. ovršenice podnesenom uz žalbu protiv spomenutog rješenja o ovrsi, odbio isti kao neosnovan.
2. Protiv navedenih rješenja žali se 2. ovršenica pravodobno, pobijajući ista u cijelosti, navodeći žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. dalje: OZ), predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje o ovrsi i vrati predmet na ponvni postupak, odnosno da odgodi ovrhu u ovom postupku.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalbe 2. ovršenice nisu osnovane.
5. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je na temelju prijedloga ovrhovoditelja od 20. siječnja 2020., ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-43/2020-2 od 15. lipnja 2020. na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to Ugovora o stambenom kreditu za mlade od 8. siječnja 2003. (dalje:Ugovor), solemniziranog od strane javnog bilježnika Melanije Dujić iz [adresa] poslovni broj OU-18/03-1 dana 8. siječnja 2003., koji sadrži potvrdu ovršnosti od dana 1. studenog 2007., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 71.800,67 eura i 3.908,76 kuna uvećano za zatezne kamate. ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio i izvod iz poslovnih knjiga sa stanjem dospjelog duga na dan 8. siječnja 2020.
- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi 2. ovršenica 1. rujna 2020. podnijela žalbu, te je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-43/2020-8 od 4. studenog 2020. ista upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točama 9. i 11. OZ-a
- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ovr-20/21-2 od 8. ožujka 2021. uvažena žalba 2. ovršenice, ukinuto rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha protiv 2. ovršenice i predmet vraćen sudu na ponovni postupak, na temelju utvrđenja da spomenutim Ugovorom nije određeno da će se izvatkom iz poslovnih knjiga dokazivati visina ovrhovoditeljeve tražbine, te da je ovrhovoditelj uz spomenuti prijedlog za ovrhu bio dužan dostaviti dokaz o visini tražbine, kako glavnice, tako i obračun kamata u dijelu koji se odnosi na tražene zatezne kamate u naznačenoj visini
- da je ovrhovoditelj podneskom od 17. travnja 2023. predložio da se na okolnost utvrđenja visine tražbine odredi izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, pa je zaključkom prvostupanjskog suda od 21. travnja 2023. naloženo sudskoj vještakinji za financije i računovodstvo Mariji Hrešć izraditi pisani nalaz i mišljenje u pogledu visine novčane tražbine radi čije naplate je predložena ovrha na nekretnini 1. i 2. ovršenika
- da iz nalaza i mišljenja spomenute vještakinje od 15. travnja 2024. proizlazi da ukupne tražbine ovrhovoditelja na dan 8. siječnja 2020. iznose 71.800,67 eura, a odnose se na glavnicu u iznosu od 30.150,43 eura i zatezne kamate u iznosu od 41.650,24 eura. navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je punomoćniku 2. ovršenice, te se 2. ovršenica povodom istog nije očitovala
- da je potom doneseno spomenuto pobijano rješenje o ovrsi, protiv kojeg 2. ovršenica podnosi žalbu i prijedlog za odgodom ovrhe, u bitnom ponavljajući ranije žalbene navode radi kojih je zaključkom od 4. studenog 2020. upućena u parnicu, te ističući prigovor povrede prava na dom, pa je 20. siječnja 2025. održano ročište na kojem je punomoćnik 2. ovršenice potvrdio da nema primjedbi na spomenuti nalaz i mišljenje vještaka
6. U žalbama 2. ovršenica u bitnome navodi ranije žalbene navode od 1. rujna 2020. ponavljajući da je spomenuti Ugovor sklopio I. ovršenik, da je tražbina u zastari, da je ista djelomično otplaćena, ponovno osporavajući novčane iznose navedene u izvodu iz poslovnih knjiga, te ističući prigovor prava na dom.
7. Prema čl. 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.
8. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koja je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u suvlasništvu 1. ovršenika i 2. ovršenice, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.
9. Također, spomenuti solemnizirani ugovor je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (čl. 23. toč. 5. i 29. st. 1. OZ-a), te sadržajno ima opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane čl. 41. st. 1. OZ-a, te sve posebne propisane čl. 80. OZ-a.
10. Za istaknuti je da 2. ovršenica u žalbi neosnovano navodi da ovrhovoditelj nije dostavio ispravu iz koje bi bilo vidljivo njegovo potraživanje, odnosno visina tražbine, obzirom da je na tu okolnost provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku na koje 2. ovršenica nije imala primjedbi, dok je vezano uz žalbene navode o zastari i djelomičnom podmirenju tražbine za ukazati da je ista ranijim zaključkom prvostupanjskog suda već bila upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točka 9. i 11. OZ-a.
11. Vezano uz istaknuti prigovor povrede prava na dom i prijedlog za odgodu ovrhe iz navedenog razloga, potrebno je navesti sljedeće; odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbama čl. 65. OZ-a, pa se sukladno čl. 65. st. 1. OZ-a ovrha može u potpunosti ili djelomice odgoditi na prijedlog ovršenika, uz kumulativno ispunjenje dva uvjeta, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako bude ispunjen i neki od razloga iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. do toč. 8. OZ-a.
12. Podnošenjem tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od strane 2. ovršenice, bio je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe (čl. 65. st 1. toč. 5. OZ-a).
13. Međutim, iz sadržaja spomenute ovršne isprave – Ugovora, proizlazi da je 1. ovršenik kao prednik 2. ovršenice svojevoljno ugovorio založno pravo na nekretnini
– predmetu ovrhe u ovom postupku, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za nju poslije tog ugovaranja nastupile. Uvažavajući naprijed iznesene okolnosti, mišljenje je ovog suda da u situaciji kada je prednik 2. ovršenice svjesno raspolagao svojim vlasničkim pravom na nekretnini koja je predmet ovrhe u ovom postupku, koristeći ga kao instrument osiguranja potraživanja, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da u slučaju neisplate potraživanja ovrhovoditelj kao zalogoprimac naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založene nekretnine, ista se ne bi mogla s uspjehom pozivati na okolnost povrede prava na dom, kada je tu nekretninu njezin prednik, ovdje 1. ovršenik, svojevoljno ugovorio kao instrument osiguranja dospjelog potraživanja, radi čije naplate je pokrenut postupak ovrhe u ovoj pravnoj stvari.
14. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga čl. određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
15. Budući da se radi o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava na navedenoj nekretnini, nije ostvarena povreda prava na dom, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu Frlan protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe.
16. Dakle, u konkretnom slučaju neosnovano je pozivanje 2. ovršenice na povredu prava na dom, dok drugi uvjet iz čl. 65. OZ-a, vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, ista ni na koji način nije dokazala, osim što je paušalno navela da bi joj provedbom ovrhe bila ugrožena egzistencija, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prijedlog za odgodu ovrhe odbio kao neosnovan. Za napomenuti je pritom i da je u predmetu koji se vodi pred prvostupanjski sudom poslovni broj: P-521/2020, a koji je pokrenut tužbom ovdje 2. ovršenice na temelju ranije navedenog zaključka, doneseno pravomoćno rješenje o povlačenju tužbe iz čega proizlazi da je otpao i prvi uvjet za odgodu ovrhe.
17. Kako žalbeni navodi 2. ovršenice nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanih rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. OZ, riješeno kao u točkama I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 25. srpnja 2025.
SUTKINJA:
Andrea Boras-Ivanišević
