Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-257/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Coning d.d. u stečaju, Varaždin, Augusta Šenoe 4- 6, OIB: 49557976962, zastupano po stečajnoj upraviteljici Lidiji Sesar, a svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenika Centar banka d.d. u stečaju, Zagreb, Heinzelova 47A, OIB: 89296739230, zastupano po stečajnom upravitelju Damiru Mikiću, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2559/2024-7 od 25. veljače 2025., 25. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2559/2024-7 od 25. veljače 2025. u dijelu pod točkom II. izreke
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 30. travnja 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-48/2023 od 10. svibnja 2023., djelomično preinačene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2535/2023 od 1. ožujka 2024. (točka I. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog ovršnog postupka od 18. srpnja 2024. (točka II. izreke)
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu koji se odnosi na trošak postupka, dakle u dijelu pod točkom II. izreke, ovrhovoditelj je podnio žalbu, navodeći izričito sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i -155/23 dalje: ZPP) u vezi članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 12/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje: OZ-a), predlažući ovom sudu da rješenje o troškovima postupka preinači na način da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava podnesaka u ukupnom iznosu od 6.025,00 eura i troška sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. U obrazlažući pobijano rješenje u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjski sud u bitnom navodi da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, obzirom da očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te da je sud ovrhovoditelju omogućio, ali ne i naložio da odgovori na prijedlog ovršenika. Sa navedenim utvrđenjem prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je ovršenik 30. travnja 2024. podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom
- da se rješenjem poslovni broj. Ovr-77/2024 od dana 06. svibnja 2024. Trgovački sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti rješenja, 4. srpnja 2024. predmet ustupljen prvostupanjskom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje
- da je spomenuti prijedlog bez zaključka dostavljen ovrhovoditelju, te se isti podneskom od 18. srpnja 2024. očitovao na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok se drugim podneskom odaslanim istog dana očitovao na prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim
- da je prvostupanjski sud prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim odbio kao neosnovan temeljem utvrđenja da navodi ovršenika, kojima sadržajno osporava pravilnost i zakonitost ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu, ne predstavljaju niti jedan razlog iz čl. 50. st. 1. OZ-a, te nisu od utjecaja na odlučivanje u predmetnom ovršnom postupku obzirom da je te razloge isti mogao istaknuti u žalbi protiv predmetne ovršne isprave, dok je u postupku izravne naplate prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja izvršen u cijelosti, pa da meritorna odluka suda o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije više svrsishodna, pa da je odlučivanje o tom prijedlogu postalo bespredmetno.
7. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi da mu je ovršenik neosnovanim podnošenjem spomenutih prijedloga prouzrokovao troškove odgovora na iste , koji su nastali krivnjom ovršenika.
8. Odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a propisano je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.
9. Odredbama ZPP-a propisano da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a), da obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. stavak 2. ZPP-a), da sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da će prilikom odlučivanja o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova brižljivo cijeniti sve okolnosti (članak 155. stavak 1. ZPP-a)
10. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju očitovanja ovrhovoditelja podnescima od 18. srpnja 2024. na spomenute prijedloge ovršenika nisu poslužila sudu za donošenje prvostupanjskog rješenja, pa isti u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a nisu bili potrebni, s obzirom da su navodi u prijedlogu ovršenika ocijenjeni, te je odluka donesena temeljem činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio iz dokaza koji prileže spisu.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje u pobijanom dijelu, pa je stoga odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 25. srpnja 2025.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević