REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-3/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb, Miševecka 15 a, OIB: 15907062900, zastupan po pun. Mladen Dragičević odvj. u Zagrebu, protiv tuženika LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 26. lipnja 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Daniela Jurić odvj. u Splitu, dana 25. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelana Siminiati iz Visa, Šetalište stare Isse 1, posl. br. Ovrv-12647/2022, UPP/OS-Ovrv- 52/2022 od 01. kolovoza 2023. godine.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Nalaže se tuženiku NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševećka 15/a, 10 000 Zagreb, OIB: 15907062900 isplati iznos od 688,13 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 68,59 EUR od 24.02.2021.,

- na iznos od 59,33 EUR od 24.03.2021.,

- na iznos od 68,05 EUR od 24.04.2021.,

- na iznos od 57,06 EUR od 22.05.2021.,

- na iznos od 46,82 EUR od 24.06.2021.,

- na iznos od 40,28 EUR od 23.07.2021.,

- na iznos od 37,62 EUR od 24.08.2021.,

- na iznos od 36,98 EUR od 23.09.2021.,

- na iznos od 42,42 EUR od 26.10.2021.,

- na iznos od 72,96 EUR od 25.11.2021.,

- na iznos od 92,08 EUR od 22.12.2021.,

- na iznos od 65,94 EUR od 26.01.2022.,

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.- kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 119,44 eur uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 22.04.2022. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

- Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

- Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe na rješenje ovrsi, na presudu te trošak sudskog dostavljača uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate, u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

Dana 20. travnja 2022. god., kod javnog bilježnika Jelana Siminiati iz Visa, Šetalište stare Isse 1, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od ukupno 5.185,27 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki iznos pojedinog računa teku od dospijeća, pa do isplate, a sve temeljem priloženog Izvatka iz poslovnih knjiga šifra: 30150151721 od 13. travnja 2022. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda, Stalna služba u Trogiru posl.br. Ovrv- 12647/2022 od 02. siječnja 2024. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tuženika, stavljeno je van snage donijeto Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jelana Siminiati iz Visa, Šetalište stare Isse 1, posl. br. Ovrv-12647/2022, UPP/OS-Ovrv- 52/2022 od 01. kolovoza 2023. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

U podnesenom prigovoru od 14. listopada 2023. god., tuženik navodi da pobija donijeto rješenje o ovrsi iz svih zakonom predviđenih razloga.

Tužitelj u podnesku od 18. siječnja 2024. god., navodi da tuženik nije osporio ni osnovu tužbenog zahtjeva, a niti visinu.

Tuženik je u utuženom periodu bio prijavljen kao kupac toplinske energije na predmetnoj adresi, te je kao prijavljeni kupac toplinske energije u obvezi podmiriti nastalo dugovanje tužitelju, budući da je ovrhovoditelj uredno isporučivao toplinsku energiju tuženiku.

Nadalje, na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže izvesti dokaz uvidom u dokumentaciju koju dostavlja u privitku ovog podneska, i to račune, nadalje popis suvlasnika objekta za predmetnu zgradu iz kojeg je vidljivo da je tuženik naveden u popisu pod šifrom 30150151721, te uvid u zemljišne knjige.

Također se dostavlja sklopljeni Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana te zahtjev za promjenom potrošača iz kojeg je razvidna osnova tužbenog zahtjeva.

Temeljem sve gore navedene dokumentacije razvidno je da je tužbeni zahtjev osnovan, te da je tuženi dužan podmiriti toplinsku energiju koje je predmet utuženja.

Temeljem dostavljenih računa, ali i iz samog izvatka iz poslovnih knjiga dostavljenog uz prijedlog za ovrhu, vidljivo je o kojem mjernom mjestu je riječ, tj. radi se o mjernom mjestu na adresi [adresa], šifra kupca: 30150151721.

Nadalje tužitelj objašnjava visinu potraživanja navodeći kako su tarifna grupa (TG) i tarifni model (TM) kupca određeni u skladu s Tarifnim sustavom za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarfinih stavki ( NN 65/07, 154/08,22/10,46/10,50/10).

Ukupna cijena toplinske energije sastoji se od tarifnog elementa energija (Te1) i tarifnog elementa snaga (Te2) koji se zasebno iskazuju, a dio su tarifnog modela. Visina tarifnih stavki tarifnog modela određena je sukladno Odluci o visini tarifnih stavki u Tarifnom sustavu za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom (NN 154/08).

Tužitelj, po potrebi, a na okolnost isporučene energije i pravilnog obračuna iste, odnosno visine tužbenog zahtjeva predlaže izvođenje dokaza elektrotehničkim i financijskim vještačenjem. Tužitelj dostavlja i izvadak iz knjigovodstvene kartice gdje je vidljivo koliki je preostalo dugovanje.

Nadalje ističe da je navedenim dokazao osnovu svog potraživanja, a dostavljenim računima je dokazao visinu svog potraživanja (a koje tuženi nikad nije osporio). Ovisno o eventualnim daljnjim prigovorima tuženika, po potrebi će predložiti i izvođenje daljnjih dokaza.

Slijedom iznesenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od ukupno 688,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa, pa do isplate.

Tužitelj je podneskom od 05. veljače 2025. god., konačno postavio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

U podnesku od 20. lipnja 2025. god., tuženik navodi da u prilogu dostavlja drugostupanjsku presudu iz koje je vidljivo da tužitelj po istoj osnovi kao i u ovom predmetu potražuje od njega tražbinu za kakvu već ima presudu. Ne radi se o istoj tražbini, ali radi se doslovno o istoj vrsti tražbine, istim okolnostima i istim osnovama.

Ukratko, još od 2015., tužitelj ga maltretira, tjera po sudovima i izaziva gubitak vremena, novca i golemu količinu stresa tužeći ga za uslugu isporučene toplinske energije koju su nepravedno obračunali (kako je sud već i dosudio) jer su mu od 2015. g. odbijali dostaviti drugačiji obračun (za 2 umjesto 8 članova kućanstva).

Po principu “ako prođe, prođe” u jednoj golemoj organizaciji kao što je HEP, nema tko promisliti na trenutak pa reći “Ok, očito tamo ne živi ni 8 ni 100 ljudi “ već po sistemu “šalji dalje, ja sam svoj dio obavio po svom pravilniku” neki odjel prosljeđuje odjelu naplate, odjel naplate prosljeđuje odjelu ovrha, oni prosljeđuju odvjetnicima jer nikome od tih zaposlenih u HEP-u trošak ne ide "ni iz džepa ni u džep". Bitno da su oni ispunili svoju dnevnicu, odvjetnici prihvaćaju jer naravno to će ipak netko platiti, a možda i prođe ovrha jer možda ovršenik ne primijeti na vrijeme zahvaljujući hrvatskoj pošti (kao što se i dogodilo nekoliko puta pa je ovrha prošla i naplaćena, jer, dok je živio [adresa], u zgradi od 140 stanova postojala su 3 NL, a poštar je naravno ubacivao “obavijesti o pokušaju uručenja pošiljke” i pisma kako mu je došlo nasumično u pretince. Naravno nikad se nije penjao na katove da bi zapravo i pokušao uručiti.)

HEP njega doslovno zakonski zlostavlja šaljući ovrhe za potraživanja od 2015. g. svako 6 mjeseci ili slično. Znači doslovno npr. za potraživanje od siječnja 2016. do srpnja 2016. jedna ovrha, onda za potraživanje od srpnja 2016. do siječnja 2017. druga ovrha itd. Pa povremeno ubace “potraživanje 2000 € za njihove odvjetnike” (iako su izgubili na sudu) itd. Ako prođa prođe, ako ne, nikome od zaposlenih u HEP-u ni iz džepa ni u džep.

Tuženik moli u svoje ime i ime svoje obitelji da ih se zaustavi. Njima je dosta i stresa i sudova i ovrha jer im nitko ne plaća za to, niti im je svrha života povlačit se po sudovima s HEP-om, vodovodom i svima koji su nastali kao posljedica jedne nepravedne i zlonamjerne bahate odluke tadašnjeg predstavnika stanara g. KL, da za inat prijavi 8 članova kućanstva, iz čiste obijesti i osvete jer su otvorili apartman u “njegovoj zgradi”, a da se on nije s tim složio.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Izvadak iz poslovnih knjiga sastanjem na dana 08.04.2022. od 13. travnja 2022. god., e-mail od 22. prosinca 2011. god., Obrazac tužitelja u svrhu prijave promjene potrošača, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. travnja 2009. god., Molbu za umanjenjem duga od 11.05.2017. god., Rješenje Grad Zagreb, gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo Kl. UP/I-335-03/14- 001/211, Ur. br. 251-09-05/209-15-11 od 13.01.2015. god., Račun za toplinsku energiju za 03/2021 od 08.04.2021. god., za 01/2021 od 08.02.2021. god., za 02/2021 od 08.03.2021. god., Izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2020. god., za zgradu/građevinu: [adresa], Račun za toplinsku energiju za 04/2021 od 06.05.2021. god., e-mail od 17. veljače 2020. god. i 11. veljače 2020. god., Račun za toplinsku energiju za razdoblje 05/2021 od 08.06.2021. god., za razdoblje 06/2021 od 07.07.2021. god., za razdoblje 07/2021 od 06.08.2021. god., za razdoblje 08/2021 od 07.09.2021. god., za razdoblje 09/2021 od 08.10.2021. god., za razdoblje 10/2021 od 09.11.2021. god., za razdoblje 12/2021 od 10.01.2022. god., za razdoblje 11/2021 od 06.12.2021. god., Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 115067201401 od 02.09.2014. god., Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije i popis suvlasnika objekta.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 66 st. 1, da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo), proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

U odredbama čl. 84 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoda otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine, duguje te naknade dobavljačima, odnosno davateljima usluga.

Tuženik je u dokazne svrhe priložio u spis Presudu Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1340/2023-2 od 28. studenog 2023. god., donijetu u parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl. br. Povrv-377/2022, radi isplate iz istog činjeničnog i pravnog osnova za razdoblje od veljače do kolovoza 2019. godine.

Presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1340/2023-2 od 28. studenog 2023. god., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-377/2022-22 od 1. lipnja 2023. god., kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorana Čolaka sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-266/2019 od 21. studenoga 2019., u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od ukupno 317,26 EUR/2.390,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose pojedinih računa koje teku od dospijeća svakog računa do isplate, kao i u dijelu kojim mu je naloženo plaćanje troškova ovrhe u iznosu od 51,76 EUR/390,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2019. do isplate, te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan (toč. I izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 404,57 EUR/3.048,23 kn kao neosnovan (toč. II izreke).

U obrazloženju Presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1340/2023-2 od 28. studenog 2023. god., između ostaloga se navodi da obzirom na sadržaj odredbe čl. 467. stz. 1 i 2. ZPP-a, (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tužitelja mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 317,26 EUR/2.390,42 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isporučene toplinske energije za utuženo razdoblje od veljače do kolovoza 2019. na adresi stana u vlasništvu tuženika u [adresa], šifre krajnjeg kupca: 30150150830.

U ovom postupku nije sporno da je tuženik vlasnik stana u [adresa], da je kod tužitelja evidentiran kao korisnik njegove usluge isporuke toplinske energije pod šifrom krajnjeg kupca: 30150150830 i da je prema Obrascu za prijavu promjene broja članova domaćinstva od 19.06.2015., potpisanog i ovjerenog od strane predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa], KL, za navedeni stan prijavljeno 8 ( osam) članova kućanstva ( list 10), a nije sporno ni da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao navedenu uslugu za navedeni stan tuženika.

Sporno je, je li tuženik u utuženom razdoblju dužan platiti tužitelju ovu utuženu novčanu tražbinu s osnove pružene mu usluge isporuke toplinske energije za 8 članova domaćinstva obzirom na njegovu tvrdnju da se navedeni stan ne koristi za 8 članova domaćinstva, već da se stan, prema rješenju gradskog ureda Grada Zagreba od 13. siječnja 2015., koristi u svrhu pružanja ugostiteljskih usluga-iznajmljivanja za dva gosta.

Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza, kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja odnosno u cijelosti je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gorana Čolaka iz Splita, poslovni broj: Ovrv-266/2019 od 21. studenoga 2019., zaključujući, u bitnome, da je u konkretnom slučaju obračun za isporučenu toplinsku energiju po ispostavljenim računima pogrešno izvršen za osam članova kućanstva, a da je isti mogao biti izvršen za najviše dva člana, obzirom da tuženik navedeni stan iznajmljuje kao apartman koji je registriran na dvije osobe, da je obrazac o prijavi broja članova kućanstva od 19. lipnja 2015. netočno popunjen, a o čemu je tužitelj višekratno i pravovremeno obaviješten od strane tuženika, pa posljedično tome da je tužitelj neosnovano izvršavao obračun za potrošnju toplinske energije za osam osoba, a obzirom da iz dostavljenih podataka o obračunu nije moguće utvrditi koji bi se iznos računa odnosio na dva člana kućanstva, to da je njegov zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim jer je na tužitelju teret dokaza pravilne visine obračuna, a što on u konkretnom slučaju nije učinio.

Nadalje se navodi da je na temelju odredbe čl. 6. st. 3. točke 2. Pravilnika propisano da osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za pripremu potrošne tople vode po kriteriju energije je model 2EV - udio broja članova domaćinstva u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju članova domaćinstava svih samostalnih uporabnih cjelina.

Temeljem odredbe čl. 4. st. 1. Općih uvjeta, propisano je da Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, dok je odredbom stavka 7., propisano da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

Cijeneći u ovom postupku nesporno utvrđeno činjenično stanje, te utvrđeno činjenično stanje (čl. 8. ZPP), da je ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u kojoj je smješten stan tuženika KL, prema Obrascu za prijavu promjene broja članova domaćinstva od 19.06.2015., osobno potpisanog i ovjerenog, za navedeni stan samoinicijativno prijavio 8 (osam) članova kućanstva ( list 10) i da je tuženik u više navrata prigovarao ovoj prijavi broja članova kućanstva, te ukazivao da obračun za isporučenu toplinsku energiju treba obračunavati za dva člana domaćinstva i sadržaj ovih zakonskih odredbi, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ovaj zahtjev tužitelja, kao neosnovan odbio.

Naime, iz sadržaja provedenih dokaza - računa i Obrascu za prijavu promjene broja članova domaćinstva od 19.06.2015., potpisanog i ovjerenog od strane predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa], KL, te iskaza saslušanog svjedoka KL, jasno proizlazi da je za navedeni stan tuženika samovoljno prijavio 8 (osam) članova kućanstva bez obzira što nije znao stvaran broj članova domaćinstva tuženika, i da je na tu prijavu tuženik u više navrata prigovarao tužitelju ustrajući na tome da je obračun trebalo izvršiti za dva člana domaćinstva, budući se stan, prema rješenju gradskog ureda Grada Zagreba od 13. siječnja 2015., koristi u svrhu pružanja ugostiteljskih usluga - iznajmljivanja za dva gosta, pa posljedično tome valja zaključiti da je tuženik, kao krajnji kupac, suprotno žalbenim navodima tužitelja, postupio sukladno odredbi čl. 7. stavka 7 Općih uvjeta i pravovremeno obavijestio tužitelja o nastalim promjenama (broju članova njegova domaćinstva) koje imaju utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije bez obzira što to nije učinio putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika, a sve imajući u vidu da prema iskazu saslušanog svjedoka KL jasno proizlazi da on ne zna koliko ljudi živi u navedenom stanu i da li uopće netko trajno i živi u tom stanu, a da je prethodno dok je tuženik u stanu živio sa suprugom u stanu bilo prijavljeno dvoje članova domaćinstva.

Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, kada iz prigovora tuženika na prijavljeni broj članova domaćinstva proizlazi nezadovoljstvo ostalih suvlasnika navedene zgrade u kojoj je i smješten stan tuženika na njegovo iznajmljivanje predmetnog stana i činjenicu koja jasno proizlazi iz iskaza navedenog svjedoka, da mu nije poznato da li itko živi i eventualno koliko ljudi živi u navedenom stanu, a da je prethodno do navedene svojevoljne i neprovjerene promjene u stanu bilo prijavljeno dva člana domaćinstva, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda očekivati da se navedena promjena broja članova domaćinstva tuženika u navedenom stanu izvrši putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika predstavljalo bi pretjerani formalizam u postupanju na štetu tuženika koji je, kao što je to i prethodno navedeno, o tome pravovremeno prigovarao tužitelju i inzistirao na broju od dva člana njegova domaćinstva, pa je žalbu tužitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

Obzirom na navedeno i nespornu činjenicu da ovaj tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen na obračunu za osam članova kućanstva, a da tijekom postupka tužitelj nije dostavio prvostupanjskom sudu izračun kakav bi on bio u situaciji s dva člana kućanstva, to je prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je zahtjev tužitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanim.

Cijeneći da se u ovom postupku radi o sporu između istih stranaka radi isplate iz istog činjeničnog i pravnog osnova na ime isporučene toplinske energije za utuženo razdoblje od veljače do kolovoza 2019., na adresi stana u vlasništvu tuženika u [adresa], ovaj sud cijeni da nema nikakvog razloga koji bi sprječavali ovaj sud da u dokazne svrhe koristi provedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodno vođen među strankama pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl. br. Povrv-377/2022.

Pregledom priloženih računa na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev radi isplate u ovom postupku za razdoblje siječanj – prosinac 2021. god., utvrđeno je da su i predmetni računi za utuženo razdoblje ispostavljeni tuženiku za 8 (osam) članova domaćinstva, dok tužitelj niti u ovom postupku nije dostavio ovom sudu izračun visine predmetnog potraživanja za sporno razdoblje kakva bi ona bila u slučaju da su predmetni računi za isporučenu toplinsku energiju ispostavljeni tuženiku za 2 (dva) člana kućanstva.

Slijedom navedenog, razvidno je da je i za predmetno sporno razdoblje siječanj

– prosinac 2021. god., obračun za isporučenu toplinsku energiju po ispostavljenim računima tužitelja pogrešno izvršen za 8 (osam) članova kućanstva, a da je isti mogao biti izvršen za najviše dva člana, obzirom da tuženik navedeni stan površine 60 m2 iznajmljuje kao apartman koji je registriran za dvije osobe, da je obrazac o prijavi broja članova kućanstva od 19. lipnja 2015. god., netočno popunjen, a o čemu je tužitelj višekratno i pravovremeno obaviješten od strane tuženika, pa je posljedično tome tužitelj neosnovano izvršio obračun za potrošnju toplinske energije na način da je među podacima za raspodjelu isporučene toplinske energije za predmetni stan površine 60 m2 u vlasništvu tuženika, koristio netočnu prijavu o 8 (osam) članova domaćinstva.

Osim toga, razvidno je i to da niti u ovom postupku iz dostavljenih podataka o obračunu nije moguće utvrditi koji bi se iznos predmetnih računa odnosio na dva člana kućanstva, a nedvojbeno je da je na tužitelju kao davatelju usluge teret dokazivanja pravilne visine obračuna, a što on niti u konkretnom slučaju nije učinio.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev i zahtjevi radi naknade troškova ovršnog postupka, troškova parničnog postupka i troškova sudskih pristojbi, u cijelosti su odbijeni kao neosnovan i donijeta odluka kao u izreci presude.

U Splitu, 25. srpnja 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku