Poslovni broj: P-2943/2022-64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ZO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Kuprešak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ZOH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Robert Šoštarić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate i uknjižbe založnog prava, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ZOH isplatiti tužitelju ZO iznos od 200.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na gore dosuđeni iznos za razdoblje od 18. prosinca 2021. do 30. prosinca 2022. te preostali tužbeni zahtjevi koji glase:

" Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na nekretnini i to: 5. Suvlasnički dio: 26/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), dvosobni stan u I (prvom) katu, površine 62,30 čm u nacrtu označeno plavom bojom, a koji stan se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi KUĆA U [adresa], ZGRADA I DVORIŠTE, površine 155,7 čhv (560 m2), sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901, GRAD ZAGREB, u listu C (teretovnica), izvrši uknjižbu zabilježbe postojanja založnog prava u iznosu od 200.000,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 18. prosinca 2021.g. pa sve do isplate te troškovima postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u korist tužitelja ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč - Parenzo pri Općinskom sudu u Pazinu da na suvlasničkom dijelu u visini od ½ dijela koji glasi na tuženicu na nekretnini i to: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), stan na III katu zgrade u planu označen sa „B“, a koji stan se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] u naravi DVOKATNA VIŠESTAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 236 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - ETAŽNA KNJIGA, u listu C (teretovnica), izvrši uknjižbu zabilježbe postojanja založnog prava u iznosu od 200.000,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 18. prosinca 2021.g. pa sve do isplate te troškovima postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u korist tužitelja ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. "

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi je u svojstvu zajmodavca s tuženicom u svojstvu zajmoprimca 17.12.2019. sklopio ugovor o zajmu za iznos od 200.000,00 EUR s rokom vraćanja od dvije godine tj. do 17.12.2021. Taj iznos tužitelj je isplatio tuženici prilikom sklapanja ugovora, a što je i utvrđeno u samom ugovoru, odnosno o tome je tuženica sačinila i posebnu potvrdu. Tuženica usprkos traženju nije vratila zajam u dogovorenom roku, slijedom čega tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će tuženici naložiti isplata naznačenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 18.12.2021., kao i naložiti zemljišnoknjižnim odjelima ovoga suda i Općinskog suda u Poreču-Parenzo uknjižba zabilježbe postojanja založnog prava za gornji iznos na nekretninama tuženice pobliže opisanim u izreci presude u korist tužitelja, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom poriče da bi s tužiteljem sklopila ugovor o zajmu i primila utuženi iznos, već je tužitelj kao osoba od njezinog povjerenja (dugogodišnji prijatelji, tužitelj ju je kao odvjetnik zastupao u određenim postupcima pa i ovršnom koji se vodi protiv nje u [adresa], besplatno je obavljala određene poslove prevođenja za tužitelja) iskoristio navedenu okolnost i praktično je nagovorio na sastav prividnog ugovora o zajmu i potvrde koji bi joj navodno služili za potrebe spomenutog ovršnog postupka. Osim toga, tuženica u vrijeme sastavljanja navodnog ugovora o zajmu i potvrde nije uopće bila u Zagrebu, već se nalazila u [adresa]. Osporava i da bi bile ispunjene pretpostavke za osnivanje i uknjižbu založnog prava te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o zajmu i potvrdu od 17.12.2019., opomenu pred utuženje od 28.3.2022. s povratnicom, WhatsApp poruku od 23.9.2020., izvatke iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Viber poruku od 3.8.2020., spis Općinskog sud u Puli-Pola br. Ovr-93/24 (ranije Ovr-2660/18), provedeno je telekomunikacijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Draženu Seljanu iz Zagreba, saslušani su svjedoci VO, HO, ŠO i VOH te stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev za isplatu (osim u dijelu zatraženog tijeka zateznih kamata) je osnovan, dok su zahtjevi za uknjižbu postojanja založnog prava neosnovani.

6. Iz priležećeg ugovora o zajmu proizlazi da je sklopljen 17.12.2019. u Zagrebu između zajmodavca ovdje tužitelja ZO i zajmoprimca ovdje tuženice ZOH, a u istom je pod toč. 1. navedeno da tužitelj tuženici daje zajam u iznosu od 200.000,00 EUR. Toč. 2. ugovora sadrži utvrđenje da zajmodavac isplaćuje gornji iznos zajmoprimcu potpisom ugovora, dok je u toč. 3. određeno vraćanje zajma u roku od 2 godine tj. do 17.12.2021. U spisu prileži i potvrda od istoga dana kojom ovdje tuženica kao zajmoprimac potvrđuje da je toga dana u skladu s toč. 2. ugovora o zajmu u potpunosti isplaćena za iznos od 200.000,00 EUR od strane zajmodavca ovdje tužitelja te se ponovno obvezala taj iznos vratiti do 17.12.2021. Između stranaka nije sporno da je tuženica vlastoručno napisala predmetni ugovor o zajmu i potvrdu.

7. Tužitelj u svom iskazu u bitnom potvrđuje da su tuženica i on bili dobri prijatelji te je između njih postojalo veliko povjerenje i to čak na način da su međusobno imali ključeve njihovih stanova. Za konkretnu pozajmicu tuženica ga je zamolila u svrhu rješavanja problema sa stanom u [adresa], a budući da joj je prijetila ovrha na nekretnini, kao i da isplati svoju pokćerku Z. Radilo se o iznosu od 200.000,00 EUR, a kako su stranke bile u dobrim odnosima, tužitelj je pristao pozajmiti joj taj iznos. Tuženica je sama pisala ugovor o zajmu i potvrdu, a čemu je bio prisutan i tužitelj koji joj je tada i predao novac koji je prethodno uzeo iz sefa. Rok vraćanja zajma bio je dogovoren od 2 godine, s time da mu je tuženica rekla da će zajam vratiti kada proda stan u [adresa] da joj ga ne bi zaplijenili u postupku ovrhe u kojem ju je i on djelomično zastupao. Nije mu poznato što je tuženica učinila s pozajmljenim novcem, a ista mu nije ništa vratila od tog iznosa.

8. Tuženica također u iskazu navodi da je s tužiteljem prethodno bila u dobrim odnosima, velikog međusobnog povjerenja te ga je smatrala poštenom i čestitom osobom kojoj može vjerovati. On ju je zastupao u ovršnom postupku vezano za njezin stan u [adresa] protiv AO, tako da ima jako dobrih saznanja o cijelom tom postupku i što se tamo događalo. U vezi tog postupka on ju je negdje u lipnju 2020., a što je očito tada bio i njegov pravni savjet, pitao da li bi pristala napraviti lažan ugovor o pozajmici za 200.000 EUR na temelju kojega bi se on mogao uknjižiti u zemljišne knjige, a što bi po njegovim riječima onemogućilo naplatu potraživanja AO. On bi nakon 6 mjeseci povukao taj svoj prijedlog. U svezi toga, tuženica je doista u svom stanu u njegovoj prisutnosti i po njegovom diktatu napisala barem 5, 6 primjeraka navodnog ugovora o zajmu, a budući da kod ranijih primjeraka uvijek nešto ne bi odgovaralo pa bi ponovno pisala. Bilo je i riječi o tome da bi taj ugovor o zajmu morala ovjeriti kod javnog bilježnika s time da joj je tužitelj izričito rekao da bi sve to bilo protuzakonito i da ne bi smio nikome govoriti o tome. To je u tuženici izazvalo određeni stupanj sumnje, zbog čega mu je rekla da mora prespavati i razmisliti o tome te da ću mu sutradan reći što je odlučila. Ona mu je doista i sutra rekla da je odlučila ne ulaziti u tu cijelu priču s navodnom pozajmicom, tužitelj je došao kod nje i sjeća se da mu je kuhala kavu, a isto tako on je tražio da mu preda sve te primjerke ugovora koje je dan prije pisala, odnosno svi oni nalazili su se već na stolu od ranije. Kada se vratila s kavom, on je drapao te primjerke ugovora, a nakon toga je otišao na balkon i zapalio iste. Tuženica je mislila da je na taj način uništio sve te primjerke koje je napisala, ali ispostavilo se da je on očito za sebe zadržao jedan primjerak ugovora o zajmu i potvrde, za koje je on mislio da mu najviše odgovaraju. Ponavlja da je sve je to bilo u lipnju 2020., a u tim ugovorima o zajmu ona je po njegovom naputku napisala 17.12.2019., iako ne zna zašto je on upravo izabrao taj datum, a što je najsmješnije od svega, tuženica tog dana uopće nije bila u Zagrebu, budući da je bila u [adresa] povodom sahrane njezinog dobrog prijatelja. Tuženica je na neki način sve to i zaboravila, stranke su i dalje bile u kontaktu, normalno su komunicirali i ništa nije upućivalo na ono što će se dogoditi, a to je da je tužitelj podnio ovu tužbu kada je prvi puta saznala za navodnu pozajmicu. Ista stoga nije primila nikakvu prethodnu opomenu dostavljenu uz tužbu, već je u toj pošiljci bila dokumentacija koju joj je tužitelj poslao kao njezin odvjetnik u svezi spomenutog ovršnog postupka. Tuženica nije slala tužitelju niti poruke vezano uz povrat pozajmice.

9. Između stranaka nije sporno da je pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod br. Ovr-93/24 (ranije Ovr-2660/18) u tijeku ovrha između ovrhovoditelja i AO (ranije i LO koja je u međuvremenu umrla) protiv ovršenika HOH i ovdje tuženice određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi toga suda od 3.12.2018. br. gornji donesenog na temelju presude Općinskog suda u Poreču od 1.4.2008. br. P-199/07 glede izvršenja činidbe – izvršenje radova u hodniku zgrade koja se nalazi na adresi F. [adresa] i to na način da se ukloni postavljena električna instalacija, odnosno nepropisno prikapčanje na utičnicu direktno vanjskim PVC kabelom te time onemogući egzistiranje opasnosti za život osoba te opasnost od izbijanja požara, odnosno da se navedenim radovima dovedu električne instalacije u hodniku zgrade u prvobitno stanje, i to ukoliko ovršenici ne ispune svoju obvezu isplatom iznosa od tadašnjih 1.000,00 kn ovrhovoditeljima za svaki dan zakašnjenja do ispunjenja obveze u cijelosti. Nije sporno da je u tom postupku po prijedlogu ovrhovoditeljice AO donesena i mjera osiguranja – privremena mjera (rješenje od 19.12.2022.) kojim je radi osiguranja gornje nenovčane tražbine te radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 186.608,27 EUR zabranjeno protivnicima osiguranja (gore ovršenicima) otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] dvokratna višestambena zgrada u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga, ukupne površine 236 m2, 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), stan na III. katu zgrade u planu označen s "B" u ½ dijela. Nesporno je i da je u tom postupku ovdje tužitelj kao punomoćnik-odvjetnik zastupao ovdje tuženicu u razdoblju od 28.12.2018. do otkaza punomoći 1.2.2023.

10. Iz priležeće opomene pred utuženje od 28.3.2022. razvidno je da njome tužitelj poziva tuženicu na povrat pozajmice u roku od 8 dana kako ne bi morao u sudskom postupku ostvarivati svoja prava, a uz koju je i priložena povratnica s potpisom tuženice te potvrdom pošte o primitku s datumom prijema preporučene pošiljke 30.3.2022.

11. U prilog svojih tužbenih navoda tužitelj je u spis dostavio i poruku koju mu je navodno 23.9.2020. s mobitela poslala na njegov mobitel tuženica u kojoj je doslovno navedeno: " V pokušavam prodati kuću u [adresa] da bih ti vratila 750.000,00 kn, oprosti mi, znam da sam promašila sve rokove, ako hoćeš da ti dam stanove pod račun ne mogu izaći iz svoje kože. Kćerka H neće da čuje za dug, a uzela mi je 400.000,00 kn. UO". S obzirom da je tuženica osporavala slanje takve poruke, dakle njezinu vjerodostojnost, na prijedlog stranaka na tu okolnost provedeno je odgovarajuće telekomunikacijsko vještačenje. Za potrebe vještačenja stranke su u spis predmeta dostavili i svoje mobilne uređaje i to tužitelj uređaj Samsung Galaxy S22+ (dalje Mobilni uređaj 1) koji je identificiran SIM karticom br. 99202301030237 na kojoj se nalazi telefonski broj [broj telefona] te uređaj Samsung Galaxy S20+ (dalje Mobilni uređaj 2) koji nije raspolagao s pripadajućom SIM karticom te se na njemu nije mogla napraviti pouzdana provjera komunikacijskih sučelja korisnika komunikacije na Viber i WhatsApp aplikacijama, naročito sadržaja koji se kreirao u dalekoj prošlosti, zbog čega je vještak SIM karticu izvadio iz Mobilnog uređaja 1 i stavio u taj mobilni uređaj. Tuženica je dostavila mobilni uređaj Samsung Galaxy A33 koji je identificiran SIM karticom na kojoj se nalazi telefonski broj [broj telefona]. Telekomunikacijski vještak navodi da će se provjera vjerodostojnosti poruke obavljati provjerom izvornosti elektroničkog zapisa poruke. U slučaju da je prikazana poruka identična tom izvorniku u elektroničkom obliku potvrdit će se točnost poruke u trenutku sagledavanja iste. U tu svrhu vještak je analizirao mobilne uređaje tužitelja i tuženice s ciljem verifikacije sadržaja komunikacijskog sučelja SMS, RCS, WhatsApp i Viber poruka i povezanosti istog sa spornom porukom. Pri tome je potrebno je napomenuti da su i Viber i WhatsApp poruke kriptirane „s kraja na kraj“, što znači da su vidljive samo učesnicima u komunikacijskim sučeljima uređaja sa pripadajućom SIM karticama, i to isključivo unutar Viber odnosno WhatsApp aplikacije. Dostavljeni „Mobilni uređaj 1“ tužitelja, koji je bio opremljen sa SIM karticom kojoj je pripadao telefonski broj [broj telefona], dao je mogućnost analize SMS/RCS, WhatsApp i Viber poruka i potencijalnu verifikaciju povezanosti istih sa spornom porukom - ne postoji nikakva poruka na predmetnim komunikacijskim sučeljima koja bi odgovarala karakteristikama te poruke između tužitelja i tuženice. Dostavljeni „Mobilni uređaj 2“ tužitelja, koji je nije bio opremljen sa SIM karticom te koji nije sadržavao telefonski broj [broj telefona], oduzeo je mogućnost analize komunikacijskog sučelja WhatsApp i Viber poruka na tom uređaju i potencijalnu verifikaciju povezanosti istog sa spornom porukom. U svrhu osiguranja pozitivne identifikacije u aplikacijama za poruke, u isti je stavljena SIM kartica sa „Mobilnog uređaja 1“, te je povlačenje povijesti razgovora sa Google backupa i kasnija analiza pokazala da se na „Mobilnom uređaju 2“ tužitelja nalazi poruka koja je sukladna spornoj poruci, dakle da je ista vjerodostojna. Dostavljeni mobilni uređaj tuženice koji je bio opremljen sa SIM karticom kojoj je pripadao telefonski broj [broj telefona], dao je mogućnost analize SMS, RCS, WhatsApp i Viber poruka i potencijalnu verifikaciju povezanosti istih sa spornom porukom - ne postoji nikakva poruka na predmetnim komunikacijskim sučeljima koja bi odgovarala karakteristikama sporne poruke između tužitelja i tuženice. Sukladno svemu tome, vještak zaključuje da je provedenim vještačenjem u cilju provjere vjerodostojnosti sporne poruke odrađena provjera, te je uz podatke na dostavljenim uređajima i pripadnim SIM karticama, zaključio da je sporna poruka vjerodostojna na „Mobilnom uređaju 2“ tužitelja.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je istima tuženica prigovarala navodeći da je zadatak vještaka bio utvrditi vjerodostojnost sporne poruke, dakle da li je ista upućena s broja mobitela tuženice, a što vještak nije utvrdio. Nalaz i mišljenje vještaka su u jednom dijelu i proturječni (nejasno je kako je vještak utvrdio vjerodostojnost kada navodi da ne postoje nikakve poruke na komunikacijskom sučelju koje bi odgovarale spornoj poruci), odnosno vještak u jednom dijelu preuzima ulogu suda kada navodi da je tuženica moguće poruke izbrisala jer je to u njezinom interesu.

13. U svojim pisanim očitovanjima na iznesene prigovore vještak navodi da je u nalazu i mišljenju naveden cjelokupan hodogram primijenjenih postupaka, početo od kategorizacije poruka, sagledavanje definicije provjere vjerodostojnosti poruke, identifikacije mobilnih uređaja tužitelja i tuženice, sagledavanje baza korisnika i njihovih identifikatora (brojeva mobilnih priključaka) kao elemenata u komunikacijskom slučaju, sagledavanje svih prometnih slučajeva, sagledavanje mogućnosti pronalaska poruka na SMS/RCS komunikacijskom sučelju, WhatsApp komunikacijskom sučelju i Viber komunikacijskom sučelju, sa „prema zadatku vještačenja“ potrebnom provjerom povezanosti sa spornom porukom. Na mobilnim uređajima je osim komunikacijskog sučelja sagledan i datotečni sustav predmetnih aplikacija, te su u nalazu i mišljenju navedeni elementi koji upućuju na selektivno kopiranje i posljedično izostavljanje sadržaja, te posljedično konstataciju o „brisanju velikog broja poruka i slika“ na mobilnom uređaju tuženice, što je relevantan razlog za odsustvo slika i poruka na komunikacijskom kanalu sa tužiteljem unutar komunikacijskog sučelja WhatsApp. U nalazu i mišljenju je navedeno da je na mobilni uređaj 2 tužitelja instalirana i konfigurirana WhatsApp aplikacija upravo sa mobilnim brojem tužitelja, te da je WhatsApp aplikacija sa Google backup servisa povukla podatke od 11.08.2020., te da je ustanovljeno postojanje poruke koja je kao elektronički zapis sukladna spornoj poruci. Prva provjera u hodogramu rađena je provjerom kontakta „Habazin Veber Minhen“, te za isti nije nađen sadržaj. Druga provjera u hodogramu uključila je „ulazak“ u traženi vremenski okvir (23.09.2020), te je u istom pronađena poruka koja na mjestu pošiljatelja sadrži samo početnu riječ „HABAZIN…“. Detaljan uvid u ovu poruku sa ciljem provjere pošiljatelja vodi na kontakt: „HABAZIN WEBER VESNA MOB“ (Prilog 7, Slika 6 Nalaza i mišljenja), kontakt u WhatsApp koji uz ime sadrži i broj mobilnog priključka. Elementi poruke koji sačinjavaju naziv pošiljatelja, datum, poruke tužitelja tuženici sa vremenima, poruke tuženice tužitelju sa vremenima, oblik i pozicija na ekranu potrebno je kritički analizirati sagledavajući činjenicu da novo instalirani WhatsApp na mobilnom uređaju 2 tužitelja brojeve stavlja u plavu boju, te kontakte na WhatsApp sučelju stavlja iz baze kontakata onako kako su na tom uređaju trenutno postavljeni. Svaki korisnik WhatsApp aplikacije može izmijeniti ime bilo kojeg svog kontakta, te će se isto odnositi na ime unutar WhatsApp aplikacije na svim porukama sa korisnikom tog specifičnog mobilnog broja, te stoga samo ime kontakta ne može biti isključivo relevantno u provjeri. Najbitniji identifikator je broj mobilnog priključka, odnosno u konkretnom slučaju poruka je poslana s broja mobilnog priključka: [broj telefona]. Razlozi zašto ta poruka nije bila vidljiva na mobilnom uređaju tuženice vještak je ranije obrazložio. U digitalnom svijetu korištenje servisnih platformi od st r ane korisnika bazira se na pozitivnoj identifikaciji korisnika isključivo s njegovim mobilnim brojem (MSISDN) koji se propagira korištenjem usluge. Mobilni broj hrvatskih korisnika je oblika „ [broj telefona]“, te se nalazi na SIM kartici koju svaki korisnik dobije od svog mobilnog operatora, te koju mora staviti u mobilni uređaj da bi korisnikov uređaj uopće imao mogućnost komunikacije pozivom, porukom, internetom, uslugama. Svaki mobilni operator te svaki davatelj usluga (npr. Viber, WhatsApp) mogu: a) proslijediti poruku na korisnikov uređaj ukoliko je u isti stavljena SIM kartica sa korisnikovim mobilnim brojem, te b) generirati poruku sa korisničkom identifikacijom putem isključivo njegovog mobilnog broja, prema drugom korisniku u bilo kojoj svjetskoj mobilnoj mreži. Na bilo kojem mobilnom uređaju svaki kontakt povezan sa mobilnim brojem može u jednom vremenskom periodu imati jedan naziv, dok se svaka promjena naziva korisnika može napraviti u bilo kojem trenutku te je kao takva vidljiva svim uslugama na tom uređaju od trenutka provedene promjene. Kako će bilo koji korisnik nazvati svoj kontakt sa određenim komunikacijskim partnerom stvar je njega i njegovog uređaja kako po pitanju funkcionalnosti tako i po pitanju kapaciteta uređaja i/ili SIM kartice. Nalaz je metodološki razložio analizu mobilnih uređaja tuženice i tužitelja, te je za svaki uređaj dao osvrt o potvrdi ili osporavanju pronalaska te verifikacije potvrđenih pronalazaka poruka isključivo na promatranom uređaju. U nalazu je eksplicitno navedeno da je tužitelj dostavio dva uređaja. Ovaj drugi uređaj tužitelja je njegov stari uređaj koji je koristio u prošlosti, te i je na njemu isto tako bilo potrebno napraviti analizu. U svrhu pozitivne identifikacije tog drugog uređaja tužitelja sa uslugama koje je koristio prebačena je SIM kartica sa tužiteljevog novog na stari uređaj, te se dalje pristupilo pripremi okoline i analizi istoga. U nalazu i mišljenju eksplicitno je navedeno da je na tom mobilnom uređaju pronađena sporna poruka koja je dobivena od MSISDN broja [broj telefona], koji je na tom starom uređaju u trenutku promatranja bio povezan sa imenom „HABAZIN WEBER UO“. Prilog 7 daje prikaz tog imena na WhatsApp bazi korisnika na tom starom mobilnom uređaju sa mobilnim brojem tužene. Za sam nalaz nije važno o kojim se uslugama ovdje radi, da li SMS/RCS, Viber ili WhatsApp. Iskazi stranaka na glavnoj raspravi spominju korištenje i Viber i WhatsApp usluga, međutim vještačenje je utvrdilo da se komunikacija između stranaka odvijala preko svih usluga, dakle i preko SMS/RCS, Viber i WhatsApp usluge. To što predmetne poruke nisu nađene na mobilnom uređaju tuženice nije problematično za potvrdu vjerodostojnosti. Kao što je prije navedeno, u digitalnom svijetu se niti može poslati, niti primiti poruka bez potpune identifikacije pošiljatelja i primatelja, i to isključivo s njihovim mobilnim brojem. Pronađena sporna poruka na drugom mobilnom uređaju tužitelja, uz provjeru izvornosti tog predmetnog elektroničkog zapisa poruke, predstavlja dovoljan dokaz da se u ovoj fazi metodologije može potvrditi „postojanje elektroničkog zapisa poruke na sučelju za WhatsApp poruke koja odgovara karakteristikama sporne poruke. U usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja te prethodnih pisanih očitovanja. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika vještak je naveo da je br. MS ISDN u današnje vrijeme vrlo teško hakirati zbog razine enkripcije u mobilnim mrežama kod svih operatera. Na upit da li je eventualno u razdoblju od 10 minuta od navodnog slanja poruke s mobitela tuženice na mobitel tužitelja, a za koju poruku je vještak utvrdio da je vjerodostojna, došlo do brisanja te poruke s mobitela tuženice, vještak je naveo da to nije bilo moguće utvrditi zbog rađenih izmjena na programu za slanje poruka na mobitelu tuženice. Na mobilnom uređaju tuženice je osim komunikacijskog sučelja Whatsapp platforme sagledan i datotečni sustav predmetne aplikacije te su u nalazu utvrđeni elementi koji upućuju na selektivno kopiranje i posljedično izostavljanje određenog sadržaja. To sve ukazuje da je očito tuženica brisala veliki broj poruka i slika. Za spornu poruku potvrđena je vjerodostojnost iste poruke verifikacijom elektroničkog zapisa, elektroničkog zapisa te poruke na mobilnom uređaju tužitelja s potvrđenim identitetom istog i izvornika poruke.

14. Sud je prihvatio gornji nalaz i mišljenje telekomunikacijskog vještaka dopunjeno pisanim i usmenim očitovanjem istoga, cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine. Tako je vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak suda, a za svoje mišljenje dao valjane i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Na isti način vještak je otklonio i iznesene prigovore tuženice koji stoga time nije dovela u sumnju pravilnost i prihvatljivost danog nalaza i mišljenja, odnosno eventualno osnovano ukazala na postojanje proturječnosti i nedostataka u mišljenju istoga, zbog čega je i odbijen prijedlog tuženice za provođenje novog telekomunikacijskog vještačenja. U skladu s time, sud nalazi utvrđenim da je sporna gore citirana poruka poslana s broja mobilnog uređaja tuženice na broj mobilnog uređaja tužitelja putem aplikacije Whatsapp, čime je potvrđena vjerodostojnost poruke. Pri tome je neodlučno što je prethodno tužitelj naveo da se radilo o aplikaciji Viber (vještačenjem je između ostaloga utvrđeno da se komunikacija između stranaka vršila putem obje aplikacije, dok i sama tuženica navodi da koristi aplikaciju Whatsapp). Ovdje je i za napomenuti da je vještak osim sporne poruke vještačio i vjerodostojnost druge poruke s lista 52 spisa, no kako sadržaj te poruke ne ukazuje na povezanost s predmetom ovoga spora, sud istu nije posebice niti cijenio kao niti nalaz i mišljenje vještaka u tom dijelu.

15. Cijeneći tako priložene i provedene dokaze, dakle postojanje ugovora o zajmu i potvrde koje je sama tuženica napisala i u njima izričito priznala primitak utuženog iznosa od 200.000,00 EUR, kao i vjerodostojne Whatsapp poruke koja je s njezinog broja mobitela upućena na broj mobitela tužitelja kojim faktično priznaje postojanje duga i poteškoća oko vraćanja istoga, na tuženici je onda bio teret dokazivanja suprotnog, što ista prema nalazu suda u ovom postupku nije uspjela učiniti. Tako tužiteljica osim vlastitim iskazom ničim ne dokazuje svoje navode da se u konkretnom slučaju radilo o prividnom ugovoru i da nikakve pozajmice nije bilo, a što je u izravnoj suprotnosti sa sadržajem gore pobrojane dokumentacije i iskazom tužitelja, čiji iskaz stoga sud zbog suglasja s tom dokumentacijom prihvaća u tim bitnim dijelovima, za razliku od iskaza tuženice koji se zbog suprotnosti s tim dokazima ukazuje neiskrenim i neprihvatljivim. Stranke su nesporno bile u dobrim odnosima i imale međusobno povjerenje, zbog čega se npr. nedostatak ovjere na ugovoru ili izostanak odgovarajućih sredstava osiguranja za povrat pozajmice sam za sebe kraj gornjih utvrđenja ne može cijeniti u prilog navoda tuženice. U ovom postupku odlučna je utvrđena činjenica primitka novca tužitelja od strane tuženice kao pozajmice, pri čemu za obvezu povrata tako primljenog novca nije od bitnog utjecaja sam dan sklapanja ugovora o zajmu i potvrde o primitku novca (moguće je i da su isti bili doista antidatirani, što bi se neizravno moglo i zaključiti iz po mišljenju suda iskrenih i životnih iskaza saslušanih svjedoka VO, HO, ŠO i VOH iz kojih bi proizlazilo da tog dana 17.12.2019. tužiteljica nije bila u Zagrebu, već u [adresa] nakon prisustvovanja sahrani dobrog prijatelja).

16. Odredbom čl. 15. tada važećeg Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09. i 145/10. i 76/13. – dalje: ZDP) plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj bili su dopušteni u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. toč. 4. ZDP-a, u smislu tog zakona rezidentima su se smatrale fizičke osobe s prebivalištem u [adresa]. Odredbom čl. 17. st. 1. ZDP-a bilo je propisano da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a odobreni kredit može se otplaćivati u stranoj valuti, dok je u odredbi st. 2. bilo navedeno da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Isto tako, iz tada važeće Odluke Hrvatske narodne banke o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji ("Narodne novine", br. 11/05. i 16/15.) proizlazilo je da plaćanje i naplata između rezidenata u stranim sredstvima plaćanja kod ugovora o zajmu nije dopuštena.

17. Kako je u konkretnom slučaju izvršeno pozajmljivanje novca u EUR, dakle tada stranom sredstvu plaćanja, a u tom sredstvu plaćanja očito je bilo ugovoreno i vraćanje pozajmljenog iznosa, to je predmetni pisani ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženice protivan citiranim prisilnim propisima te kao takav ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO). S obzirom da je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takva ugovora, to postoji i dužnost tuženice na povrat primljenog iznosa od 200.000,00 EUR. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti takav tužbeni zahtjev i naložiti tuženici isplatu naznačenog iznosa tužitelju.

18. Budući da se prilikom vraćanja stečenog bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO-a), tuženica je kao pošteni stjecatelj dužna tužitelju platiti zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva za povrat tj. 30.3.2022. (tuženica suprotno priležećoj dostavnici i potvrdi prijema ničim ne dokazuje navode da tada nije zaprimila opomenu pred utuženje), dok je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatu kamate za razdoblje od 18.12.2021. do toga dana. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

19. Prema odredbama čl. 305. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV) založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom. Založno pravo je osnovano kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. S obzirom da tužitelj ničim ne dokazuje da bi na koji od ovih propisanih načina u njegovu korist bilo stečeno založno pravo na nekretninama tuženice pobliže opisanim u izreci presude, to svakako ne postoje niti pretpostavke za eventualni upis tog prava u zemljišnoj knjizi (čl. 311. st. 3. ZV-a vezano za stjecanje na temelju odluke suda), zbog čega je iste tužbene zahtjeve valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovane.

20. Sud nije posebice cijenio preostale navode stranaka i provedene dokaze budući da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne ili kraj gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Vođenje postupka pred poreznim organom radi utvrđivanja možebitnog nesrazmjera u imovini tužitelja, odnosno pred tijelima Hrvatske odvjetničke komore zbog povrede prava i dužnosti tužitelja kao odvjetnika, sve po prijavi ovdje tuženice, nije odlučno u ovom postupku te je stoga i prijedlog tuženice za pribavu istih spisa i uvid u njih odbijen, uz napomenu da se radi i o dokazima koji su predloženi protivno odredbama čl. 299. ZPP-a (nakon zaključenja prethodnog postupka) zbog čega ih niti ne bi trebalo uzimati u obzir. Takav nedopušteni dokaz je i prijedlog za uvid u spis koji se vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu povodom podnesene kaznene prijave ovdje tuženice protiv tužitelja vezano za ovaj slučaj, s time da je potrebno i napomenuti da vođenje tog postupka ovdje nije odlučno niti odluka o možebitnoj kaznenoj odgovornosti tužitelja predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom postupku, dakle ne bi postojale pretpostavke za prekid ovoga postupka. Isto tako, vezano uz okolnost da je tuženica u međuvremenu 3.7.2025. pred ovim sudom podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o zajmu i potvrde sve od 17.12.2019., a koje zahtjeve temelji na navodima koje je iznijela i ovom postupku, također nije odlučna budući da formalno gledano pitanje ništetnosti tih isprava nije niti presudno za odluku u ovom postupku (i ovdje je utvrđena ništetnost ugovora o zajmu), već je to okolnost primitka ili neprimitka ovdje utuženog iznosa novca te postojanje obveze povrata. Neovisno o tome, sve i da se pitanje valjanosti ugovora o zajmu i potvrde tretira kao ovdje prethodno pitanje, sud je svakako primjenom ovlasti iz odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a sam riješio to pitanje uslijed čega nije bilo pretpostavki za eventualni prekid postupka do pravomoćnog dovršetka tog znatno kasnije pokrenutog postupka za utvrđenje ništetnosti.

21. Kako su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka od njih snosi svoje troškove. Sud je odbio prijedlog tuženice za naknadu troškova odgode ročišta 10.3.2023. budući da predmetno ročište nije odgođeno niti je stoga posljedično tuženici nastao kakav trošak krivnjom ili slučajem na strani tužitelja.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženici po pun.