Poslovni broj: Povrv-191/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI INŽENJERING D.O.O., sa sjedištem u [adresa], OIB: 30889871639, zastupanog po punomoćnici Aleksandri Simić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženice TL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici iz Pule, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 12. lipnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnica stranaka, 25. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-2989/2022, UPP/OS-Ovrv-267/2022, od 13. lipnja 2022. te se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju STAMBENI INŽENJERING D.O.O., OIB: 30889871639, da u roku od petnaest (15) dana naknadi tuženici TL KVASINA, OIB: [osobni identifikacijski broj], postupovni trošak u iznosu od 789,82 eur.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja, radi naplate iznosa od 6.280,32 kn (833,54 eur[1] ), uvećan za iznos pripadajućih zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose tražbina iz dospjelih, a neplaćenih računa, potražujući i trošak ovršnog postupka u iznosu od 937,50 kn (sada 124,43 eur). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 13. lipnja 2022. donio javni bilježnik Fabiana Kliman iz Rovinja, određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenice, sada tuženice.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je pravodobno podnijela prigovor kojim isto osporava u cijelosti. Tuženica prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za utuženje predmetnih tražbina za koje navodi da se odnose na neplaćene iznose pričuve za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa]. Tuženica navodi kako nije jasna pravna osnova po kojoj tužitelj zahtjeva da se njemu uplati iznos pričuve. Nadalje, tuženica ističe da tužitelj nije od strane kvalificiranog broja suvlasnika ovlašten za poslove upravljanja predmetnom zgradom te citira odredbu članka 44. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojom je propisano da suvlasnici mogu suglasno povjeriti na upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Naime, navodi tuženica, pred ovim je sudom vođen postupak između ovdje tužitelja i tuženičinog pravnog prednika Brioni d.o.o. [adresa] (tada Brioni d.d.), a koji je postupak pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-125/14-2 od 18. ožujka 2015., čiji preslik tuženica dostavlja u privitku, na način da su ukinuti platni nalozi sadržani u rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa] od 6. veljače 2007. Iz predmetne presude proizlazi da Međuvlasnički ugovor od 27. listopada 2003. i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. ne obvezuju tuženičinog pravnog prednika jer suvlasnički dijelovi potpisnika ne predstavljaju više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade. Slijedom navedenog, smatra tuženica, isti ne obvezuju ni nju. Također, tuženica citira i odredbe članka 93. stavka 2. te članka 378. stavka 1. točke 4. i stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi da iz istih proizlazi da tužitelj, čak i kad bi imao zakonom propisano ovlaštenje za upravljanje predmetnom zgradom, mogao bi u ovome postupku imati jedino položaj zastupnika suvlasnika zgrade. Tuženica ističe i prigovor zastare. Konačno, tuženica navodi i da ju tužitelj uopće ne uključuje u poslove upravljanja predmetnom zgradom te s toga tuženici nije poznato da li su potpisnici ranijeg međuvlasničkog ugovora naknadno sklopili kakav drugi međuvlasnički ugovor. Kao dokaz svojih navoda, tuženica predlaže da sud izvrši uvid u dostavljenu presudu Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-125/14-2 od 18. ožujka 2015., po potrebi i uvid u spis ovoga suda pod posl.br. P-1198/07 te da po potrebi izvrši uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i mjernične struke.

3. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020; u daljnjem tekstu: OZ), javni je bilježnik proslijedio spis ovome sudu radi provedbe postupka u povodu prigovora. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv- 191/2022-2 od 14. studenog 2022. u cijelosti je stavljeno van snage rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na poziv suda, po primitku gore navedenog rješenja od 14. studenog 2022. u zakonskom roku očitovao na prigovor tuženice, podneskom od 19. prosinca 2022., na način da je uvodno naveo da je prijedlog za ovrhu, suprotno navodima tuženice, podnio u ime i za račun suvlasnika predmetne zgrade, koje zastupa u ovome postupku u skladu sa zakonom, a radi naplate iznosa pričuve za predmetnu zgradu, koja se uplaćuje na poseban račun koji je otvoren u tu svrhu, a kojim upravlja tužitelj te je isti odvojen od imovine bilo kojeg suvlasnika zgrade, ali i od imovine samog tužitelja kao upravitelja zgrade. Tužitelj navodi da je riječ o računu otvorenom u Privrednoj banci Zagreb d.d., IBAN: 1723400091310436749, koji je naveden i u prijedlogu za ovrhu. Naime, tužitelj je upravitelj dijela zgrade koja se nalazi na nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., 518/2 ZGR. i 518/4 ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to ulaza na adresi [adresa], a tuženica na tom ulazu u predmetnoj zgradi ima u suvlasništvu u ½ dijela poslovni prostor zajedno sa JL, a koji poslovni prostor je u zemljišnoj knjizi označen kao 1/16 dijela k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., 518/2 ZGR. i 518/4 ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru koji se sastoji od: autobusne stanice, stajališta čekaonice, čekaonice, biletarnice, informacije, dva predprostora, dva spremišta, garderobe, umivaonice, pet WC-a, dvije arhive, turističke poslovnice i dvorišta, ukupne površine od 245,26 m2 (E-8). Sporno potraživanje odnosi se na potraživanje svih suvlasnika predmetne zgrade za plaćanje polovice iznosa zajedničke pričuve za poslovni prostor u suvlasništvu tuženice. Nadalje tužitelj ističe da je zahtijevao naplatu neplaćenih iznosa pričuve počevši od mjesečne obveze za svibanj 2019., a koja je tražbina dospjela 31. svibnja 2019., te za svaki mjesec zaključno s pričuvom za prosinac 2021. pa s obzirom da je tužitelj prijedlog podnio 26. travnja 2022. za niti jedan pojedinačni mjesečni iznos pričuve nije protekao trogodišnji zastarni rok. U odnosu na navod tuženice da ona nije potpisala međuvlasnički ugovor kojim bi tužitelj bio imenovan upraviteljem zgrade i da je isti niti ne obvezuje jer da je mogao biti potpisan samo od strane manjinskog broja suvlasnika, tužitelj napominje da je za upravljanje predmetnom zgradom na snazi priloženi valjani ugovor o upravljanju stambenom zgradom koji je izmijenjen aneksom od 1. ožujka 2017. na način da je isti potpisao ovlašteni predstavnik suvlasnika GL i time otklonio nedostatak u zastupanju u samom ugovoru o upravljanju stambenom zgradom koji je bio potpisan od strane SL. Naime, suvlasnici predmetne zgrade zaključili su međuvlasnički ugovor dana 1. ožujka 2017. kojim su upravljanje predmetnom zgradom povjerili tužitelju i kao predstavnika suvlasnika izabrali LL. Na okolnost da su suvlasnici koji imaju većinu suvlasničkih udjela u predmetnoj zgradi, odnosno na predmetnom ulazu, donijeli takvu odluku predlaže se njihovo saslušanje. U odnosu na pozivanje tuženice na presudu Županijskog suda u Puli- Pola posl. br. Gž-125/2014 od 18. ožujka 2015. kojom su ukinuti platni nalozi sadržani u rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava te da iz te odluke proizlazi da međuvlasnički ugovor od 27. listopada 2003. i ugovor o upravljanju zgradom od 29. listopada 2003. ne obvezuju ovršeničinog pravnog prednika jer suvlasnički dijelovi ne predstavljaju više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade, tužitelj pojašnjava kako je do donošenja takve odluke došlo iz razloga jer je navedene ugovore omaškom kao suvlasnica potpisala majka jedne od suvlasnika zgrade te je utvrđeno da je taj suvlasnički dio predstavljao 17,9 % suvlasničkog dijela zgrade, a suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika koji su potpisali međuvlasnički ugovor uz gđu CL iznosio je 39,1 %. Konačno, tužitelj ističe da nije istinita tvrdnja da ne uključuje tuženicu u poslove upravljanja predmetnom zgradom već je istina da ona odbija biti uključena u poslove upravljanja što proizlazi i iz same činjenice da već godinama odbija plaćati pričuvu koju plaćaju svi ostali suvlasnici. Tužitelj smatra kako iz prigovora tuženice proizlazi da ona ne osporava činjenicu da u utuženom periodu nije plaćala pričuvu za posebni dio koji je u njezinom suvlasništvu u predmetnoj zgradi i da ne osporava sam obračun, odnosno visinu spornih iznosa, a u slučaju da i to osporava predlaže se provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost. Radi utvrđenja njegovih navoda, tužitelj predlaže i slijedeće dokaze: -uvid u zemljišnoknjižni izvadak, u prilogu, -uvid u međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju, u prilogu, -uvid u Ankes od 1. ožujka 2017., u prilogu, - uvid u otvorene stavke kupaca koje se već nalaze u spisu, -saslušanje parničnih stranaka, -saslušanje suvlasnika predmetne zgrade i to: 1. Grad Pula, [adresa]. ALPHA ADRIATIC d.d. kao pravni slijednik društva Uljanik plovidba d.d. na adresi [adresa], 3. Čedomir Pulja, Vodnjan, Peroj 144, 4. ČL, [adresa], 5. SL, [adresa], 6. GL, [adresa], 7. UL, [adresa], 8. ML, [adresa], -saslušanje zaposlenika upravitelja zgrade PL na adresi tužitelja i EL kao ranije zakonskog zastupnika tužitelja, a sada prokurista tužitelja, -po potrebi mjernično i građevinsko vještačenje radi utvrđenja suvlasničkih udjela, -uvid u potpisni karton za račun zajedničke pričuve predmetne zgrade kod PBZ banke d.d. koja se prilaže, a po potrebi službenim putem zatražiti od iste banke svu dokumentaciju vezanu za predmetni račun, -po potrebi financijsko vještačenje. Sukladno svemu navedenom, tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom će održati u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u pobijanom Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i obvezati tuženicu na naknadu postupovnog troška tužitelju.

5. Na podnesak tužitelja tuženica se očitovala pripremnim podneskom od 20. veljače 2023., u kojem navodi da neovisno o odluci prvostupanjskog suda o tuženičinom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije istaknutom i obrazloženom u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženica ističe da tužiteljeva aktivna legitimacija ne proizlazi ni iz isprava koje je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 19. prosinca 2022. Kao što je već ranije istaknuto, presudom Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-125/14-2 od 18. ožujka 2015. godine, utvrđeno je da tuženičinog pravnog prednika, a time ni tuženicu, ne obvezuje Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. S obzirom da tužitelj u ovom postupku ponovno svoju aktivnu legitimaciju temelji na istoj ispravi, odnosno na onoj za koju je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da ne obvezuje tuženicu, potpuno je jasno da je tuženičin prigovor nedostatka aktivne legitimacije u cijelosti osnovan. Predmetni Ugovor o upravljanju stambenom zgradom ne može obvezivati tuženicu ni zbog činjenice što je dana 01. ožujka 2017. potpisan Aneks istog jer takav aneks može obvezivati tuženicu samo ako ju obvezuje i glavni ugovor, što ovdje nije slučaj. Pritom se ističe da tužitelj nije dokazao da je potpisnik aneksa valjanom odlukom potrebne većina suvlasnika imenovan predstavnikom suvlasnika, a time i ovlašten na sklapanje predmetnog aneksa. Tužitelj, kao obrazloženje takve odluke suda, u svom podnesku ističe samo razlog navodnog nedostatka pravnog interesa jedne od ugovornih strana, iako je Županijski sud u Puli u svojoj odluci posl. br. Gž-125/14 od 18. ožujka 2015. godine, istaknuo i činjenicu da suvlasnički udjeli preostalih potpisnika međuvlasničkog ugovora ne predstavljaju više od polovice vrijednosti posebnih dijelova nekretnine. S obzirom da je uvjet valjanosti Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. godine, valjanost prethodnog sklopljenog međuvlasničkog ugovora od 27. listopada 2003. godine, potpuno je jasno da tužitelj ni iz tog razloga nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Tuženica ističe da je Međuvlasnički ugovor od 01. ožujka 2017. godine, broj: M-288/1- 03, u cijelosti ništetan, s obzirom da je potpisan tek od strane jednog vlasnika jednog posebnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, takva isprava uopće ne predstavlja međuvlasnički ugovor u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već jednostranu izjavu jednog od suvlasnika, GL kojom on sam sebe imenuje predstavnikom suvlasnika. Odredbom čl. 85. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor). Stoga je jasno da je pisani oblik pretpostavka valjanosti međuvlasničkog ugovora te da tužitelj, osim jednostrane izjave jednog suvlasnika naziva „Međuvlasnički ugovor“, isprave naziva „Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima“ te prijave potpisa banke nije dostavio međuvlasnički ugovor u pisanom obliku, a kojeg su potpisali suvlasnici – vlasnici većine suvlasničkih dijelova upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pritom tužitelj nije dostavio ni valjanu odluku suvlasnika da je upravo GL imenovan njihovim predstavnikom. Svi predmetni nedostaci koji za posljedicu imaju ništetnost međuvlasničkog ugovora ne mogu biti otklonjeni saslušanjem svjedoka, odnosno saslušanjem suvlasnika koji očito raspolažu ukupno manjinskim udjelima iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, tuženica ističe da tužitelj nije u roku propisano člankom 461. a. st. 6. Zakona o parničnom postupku dokazao postojanje vlastite aktivne legitimacije koja bi se temeljila na pravnoj osnovi različitoj od Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. godine, s obzirom da je pravomoćnom presudom za taj pravni posao utvrđeno da ne obvezuje tuženičinog pravnog prednika pa time ni tuženicu. Dostavljeni Aneks predmetnog ugovora potpisan je od strane osobe za koju nije dokazano da je valjanom pisanom odlukom dovoljnog broja suvlasnika iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] imenovana predstavnikom suvlasnika. Također, svoj tužbeni zahtjev, po osnovi i visini, tužitelj temelji na jednostranoj izjavi naziva „Međuvlasnički ugovor“ jednog od suvlasnika koji sam sebe imenuje predstavnikom suvlasnika, a koja isprava sukladno kogentnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima nema valjanost međuvlasničkog ugovora. S obzirom da tužitelj nije otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije, niti je dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, kao ni njegovu visinu, tuženica smatra da je pravna stvar dovoljno raspravljena i bez održavanja ročišta. Stoga predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da tuženici nadoknadi troškove ovog postupka. Na kraju, tuženica "opreza radi" navodi i da su ona i JL suvlasnice ukupno 3 posebna dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: - 7. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru koji se sastoji od: prijemne kancelarije, šalter sale, hodnika, dvije arhive i kancelarije, ukupne površine 136,53 m2, - 8. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru koji se sastoji od: autobusne stanice, stajališta čekaonice, čekaonice, biletarnice, informacije, dva predprostora, dva spremišta, garderobe, umivaonice, pet WC-a, dvije arhive, turističke poslovnice i dvorišta ukupne površine 245,26m2 i - 9. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru koji se sastoji od: prijemne kancelarije, ukupne površine 56,84 m2. Riječ je o jednom zemljišnoknjižnom tijelu, odnosno u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, o jednoj nekretnini kojom se mora jedinstveno upravljati te ni tužitelj, ni manjinski suvlasnici istu nisu ovlašteni „dijeliti“ na posebne cjeline i upravljati jednom od njih. Također, oznake kućnih brojeva ne znače da je time izvršena podjela jedinstvene nekretnine na posebne cjeline u odnosu na poslove upravljanja ili druga pitanja. Dodjela kućnog broja nema nikakve veze sa pitanjima jedinstva nekretnine, ni sa uređenjem međuvlasničkih odnosa na istoj. Tek međuvlasničkim ugovorom koji će sklopiti suvlasnici s natpolovičnim suvlasničkim udjelima iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne samo oni koje je odredio tužitelj ili AL, moguće je valjano urediti pitanje upravljanja cjelokupnom nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uključujući pitanje pričuve. Slijedom navedenog, iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj ne proizlazi na temelju čega je isti utvrdio koji od svih posebnih dijelova upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pripadaju nekretnini kojom on upravlja, niti čime on uopće upravlja i koga AL uopće predstavlja kad, sukladno načelu jedinstvenosti nekretnine, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] postoje i drugi upisani vlasnici posebnih dijelova od onih koje on navodi u svom Popisu suvlasnika. Tuženica i JL suvlasnice su posebnih dijelova ukupne površine od čak 438,63 m2, dok drugi suvlasnici s tužiteljevog popisa imaju ukupno 523,12 m2 pa je već iz navedenog potpuno jasno da se međuvlasnički ugovor nije mogao valjano sklopiti između suvlasnika navedenih u predmetnom popisu, ako i zanemarimo činjenicu drugih suvlasnika upisanih u predmetnom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz tužiteljevog Popisa suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima proizlazi da je jedan od vlasnika posebnog dijela površine 48,34 m2 [adresa] – [adresa]. Međutim, posebni dio te površine nije upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], niti je kao vlasnik bilo kojeg posebnog dijela upisano to društvo. U odnosu na posebni dio u suvlasništvu tuženice, tužitelj u svom podnesku navodi da upravlja nekretninom u kojoj se nalazi 8. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) ukupne površine 245,26 m2, u suvlasništvu tuženice i JL, dok u Popisu suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima navodi da je riječ o posebnom dijelu površine 136,54 m2. Slijedom navedenog, tužitelj očito ne zna ni koji se posebni dijelovi u suvlasništvu tuženice nalaze u nekretnini kojom on navodno upravlja pa slijedom navedenog nije jasno niti po kojoj je osnovi utvrdio obvezu njezinog plaćanja pristojbe u traženom iznosu. Konačno, tuženica ističe da za isti poslovni prostor koji se navodi u tužiteljevom popisu suvlasnika i za koji tužitelj zahtijeva naplatu pričuve u ovom postupku, i drugi upravitelj EUROSTYLE d.o.o. zahtijeva plaćanje pričuve, o čemu se u prilogu dostavljaju računi koje je isti upravitelj ispostavio ranijem tuženičinom zakupcu – društvu TUTA BLU j.d.o.o., tvrdeći da se isti poslovni prostor nalazi na adresi [adresa], a kojom navodno upravlja to društvo. Iz svega navedenog proizlazi zaključak da ne postoji valjana odluka suvlasnika nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] o upravljanju predmetnom nekretninom te o dogovorenom iznosu pričuve, već neriješeni međuvlasnički odnosi i odluke pojedinih suvlasnika koji sklapaju ugovore s pojedinim trgovačkim društvima za upravljanje, a koji ugovori ne obvezuju, niti mogu obvezivati tuženicu. Za utvrđenje njenih navoda, tuženica predlaže izvesti slijedeće dokaze: - uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- saslušanje tuženice te svjedoka JL iz [adresa] i NL iz [adresa], - uvid u ugovor o zakupu i račune društva TUTA BLU j.d.o.o.

6. Na pripremnom ročištu od 21. kolovoza 2024., tužitelj zastupan po punomoćnici je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod svih navoda iz dotadašnjih podnesaka te je predao za spis i suprotnu stranu Odluku suvlasnika zgrade na adresi [adresa] u [adresa] o izboru ovlaštenog predstavnik suvlasnika i o izboru upravitelj predmetne zgrade od 28. veljače 2017., a koja je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 2017. kako je i navedeno u članku 3. istoga, uz napomenu kako predmetna odluka omaškom tužitelja nije dostavljena uz podnesak tužitelja zaprimljenog na ovome sudu 19. prosinca 2022., iako tužitelj u istome navodi da ju dostavlja u prilogu. Ako bi i dalje ostalo sporno da su suvlasnici predmetne zgrade na adresi [adresa] za predstavnika suvlasnika izabrali g. GL te za upravitelja zgrade Stambeni inženjering d.o.o. na te okolnosti je tužitelj predložio da se saslušaju svi suvlasnici. Tuženica po punomoćnici je u cijelosti ostala kod prigovora na Rješenje o ovrsi te kod svih dotad iznesenih navoda i dokaznih prijedloga, uz navod da se protivi upotrebi isti kao dokaznog sredstva budući da nije pravodobno dostavljena te uz navod da čak i pod pretpostavkom da sud odluči provesti dokaz uvidom u tu ispravu, tuženica ukazuje da istom suvlasnici, čak i pod pretpostavkom da predstavljaju većinu suvlasničkih dijelova (što tuženica osporava), ne ovlašćuju GL da kao njihov punomoćnik, odnosno u njihovo ime i za njihovu korist sklopi Međuvlasnički Ugovor od 1. ožujka 2017. Tuženica ukazuje da je dostavljeni Međuvlasnički ugovor ništetan s obzirom da isti nije sklopljen od strane potrebne većine suvlasnika te da isti predstavlja jednostranu izjavu predstavnika ispred navodnog predstavnika većine suvlasnika koja je nazvana "Međuvlasnički ugovor". Tuženica je ustrajala na svim dotadašnjim navodima, posebno na osporavanju da su suvlasnici, čak i pod pretpostavkom valjanosti Međuvlasničkog ugovora, imali potrebnu većinu. Ta je činjenica vrlo razvidna već i uvidom u zemljišno knjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na upit suda osporava li da tuženica u utuženom razdoblju nije plaćala pričuvu za stan kojeg ima u suvlasništvu na adresi [adresa] u [adresa], te osporava li visinu obračunate pričuve, punomoćnica tuženice je odgovorila da ne osporava da u utuženom razdoblju nije plaćala pričuvu, ali osporava visinu obračunate pričuve, a s obzirom da su tužitelji svojevoljno odlučili o kvadraturi posebnih dijelova tuženice koje ulaze u obračun pričuve zanemarujući činjenicu da građevina izgrađena na česticama iz gore navedenog zk uloška predstavlja jedinstvenu cjelinu te nije ovlast tužitelja da samoinicijativno odluči kojim će posebnim dijelovima upravljati, a kojima neće upravljati. Stoga tuženica smatra suvišnim provođenje bilo kakvog financijskog vještačenja jer nije jasno koje bi to parametre vještak trebao uzeti u obzir, s obzirom da tuženica izričito osporava kvadrature navedene u dostavljenoj dokumentaciji od strane tužitelja kao i posebne dijelove koje tužitelj uzima u obzir prilikom obračuna visine pričuve. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanjem suvlasnika na okolnosti "osnaživanja Međuvlasničkog ugovora", tuženica navodi da je takav dokazni prijedlog nebitan iz razloga jer Međuvlasnički ugovor mora biti u pisanom obliku te nikako naknadno "usmeno osnaživanje" kroz iskaze u ovom postupku ne može dovesti do valjanosti takvog pravnog posla. Uz to je ništetan i sam Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, a vezano uz aktivnu legitimaciju tužitelja, kako je tuženica već ukazala prethodno tijekom ovog postupka te zaključno smatra da su sve isprave na kojima se temelji tužbeni zahtjev ništetne. Punomoćnica tužitelja je replicirala navodima tuženice na način da navodi kako nije točno da su suvlasnici sklopili kakav usmeni ugovor već su ovlastili svojeg predstavnika suvlasnika na sklapanje Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom, koji je iste i potpisao. Tužitelj smatra da su svi dosadašnji navodi tuženice usmjereni isključivo ka izbjegavanju plaćanja pričuve na račun koji je otvoren u korist zgrade. Navedeno je razvidno iz same činjenice da, koliko su tužitelji razumjeli, tuženica smatra da se njezin prostor ne nalazi na adresi [adresa], već da dijelom pripada drugoj zgradi, međutim nije u ovom postupku sporno da tuženica nikome ne plaća pričuvu, kako zgradi na adresi [adresa], tako niti susjednoj zgradi. Dakle, jasno je da tuženica bez obzira na to tko je upravitelj zgrade samo izbjegava plaćanje pričuve. Tuženica je na predmetne navode ustvrdila da nije riječ o nikakve dvije zgrade s obzirom da je, kako je već navedeno u prigovoru, riječ o jedinstvenoj nekretnini te da kućni brojevi ne znače, odnosno ne odjeljuju posebne cjeline u građevinskom smislu. Na suglasan prijedlog stranaka ročište je odgođeno radi mogućnosti postizanja nagodbe.

7. Na pripremnom ročištu od 12. lipnja 2025. stranke su ostale kod tužbe odnosno odgovora na tužbu (prigovora) te kod svih dotadašnjih podnesaka, činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je usvojio dokazni prijedlog stranaka čitanjem odnosno uvidom u cjelokupnu pravodobno dostavljenu dokumentaciju spisa predmeta, dok je ostale dokazne prijedloge stranaka odbio kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, u skladu sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te su bile suglasne da sud sudi temeljem postojećih pravodobno dostavljenih isprava u spisu predmeta, sud je zaključio prethodni postupak te na istom ročištu otvorio glavnu raspravu, proveo dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu.

8. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u slijedeću dokumentaciju koja prileži spisu predmeta: prijedlog za ovrhu, vjerodostojnu ispravu – izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja – otvorene stavke kupaca od 6. travnja 2022., Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-2989/2022, UPP/OS-Ovrv-267/2022, od 13. lipnja 2022., prigovor tuženice, presudu Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1585/2019-2 od 5. rujna 2019., presudu Županijskog suda u Puli posl.br. Gž- 125/14-2 od 18. ožujka 2015., podnesak tužitelja od 19. prosinca 2022. , popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, od 19. prosinca 2022., Međuvlasnički ugovor od 1. ožujka 2017., Anex Ugovora o upravljanju od 1. ožujka 2017., Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003., izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 580 m2), 518/2 ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 770 m2) i 518/4 ZGR. (ZGRADA POSEBNE NAMJENE, U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 192 m2), sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijavu potpisa Privredne banke Zagreb od 17. lipnja 2010., podnesak tuženice od 19. veljače 2023., neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige – povijesnog prikaza za k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 580 m2), 518/2 ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 770 m2) i 518/4 ZGR. (ZGRADA POSEBNE NAMJENE, U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 192 m2), sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], račune društva EUROSTYLE d.o.o. [adresa] od 1. travnja 2022., 15. siječnja 2022., 1. lipnja 2022. i 15. rujna 2022. te Ugovor o zakupu od 21. listopada 2015. Sud nije proveo dokaz uvidom u Odluku suvlasnika zgrade na adresi [adresa] u [adresa] o izboru ovlaštenog predstavnik suvlasnika i o izboru upravitelj predmetne zgrade od 28. veljače 2017. s obzirom da je ista dostavljena izvan roka propisanog člankom 461.a stavkom 3. ZPP-a, a sve sukladno stavku 7. istoga članka.

9. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelih, a neplaćenih tražbina po osnovi zajedničke pričuve za stambenu zgradu na adresi [adresa] u [adresa] za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 6.280,32 kn (833,54 eur). Sukladno odredbi članka 461.a stavku 3. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stavkom 4. istog članka propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok stavak 6. propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Stavkom 7. navedenog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

12. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

13. Između stranaka je nesporno da je tuženica upisana u zemljišnim knjigama ovoga suda kao suvlasnica 8.3. Suvlasnički dio etaže: 1/2, 8. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 580 m2), 518/2 ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 770 m2) i 518/4 ZGR. (ZGRADA POSEBNE NAMJENE, U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 192 m2), sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru koji se sastoji od: autobusne stanice, stajališta čekaonice, čekaonice, biletarnice, informacije, dva predprostora, dva spremišta, garderobe, umivaonice, pet WC-a, dvije arhive, turističke poslovnice i dvorišta, ukupne površine 245,26 m2. Između stranaka je nesporno i da je pravni prednik tuženice u odnosu na predmetnu nekretninu društvo BRIONI D.O.O. (ranije BRIONI D.D.), OIB: 78706979190.

13.1. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja te pravna osnova i visina utuženih tražbina. Sporno je, također i da li je nastupila zastara utuženih tražbina.

14. Uvodno je sud ispitao prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kojeg je istaknula tuženica.

14.1. Člankom 40. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Članak 44. stavak 1. ZV-a određuje da Suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Člankom 85. stavkom 1. ZV-a propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Člankom 86. ZV-a regulirano je da su poslovi redovite uprave cijelom nekretninom osobito, između ostalog, imenovanje i opoziv zajedničkoga upravitelja. Člankom 90. stavkom 1. ZV-a propisano je da zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (stavak 2.). Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (stavak 3.). Člankom 93. stavkom 1. propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom, dok stavak 2. istog članka propisuje da u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Člankom 375. stavkom 1. ZV-a određeno je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavak 2. tog članka propisuje da Međuvlasnički ugovor iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito: - veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, - uvjete i način upravljanja nekretninom, - pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, - opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., - uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, - ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, - uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini. Stavkom 3. je propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, dok stavak 4. određuje da odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora. Članak 378. ZV-a propisuje da suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju (stavak 1.). Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova (stavak 2.). Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom (stavak 3.). Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve (stavak 4.). Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno (stavak 5.). Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno (stavak 6.).

14.2. Sukladno odredbama članka 40. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 86. ZV-a propisano je da izbor upravitelja spada u poslove redovne uprave nekretninom o kojoj odlučuju suvlasnici većinom glasova (po suvlasničkim dijelovima).

14.3. Tužitelj je u spis dostavio ispravu naslova "Međuvlasnički ugovor" (str. 44. spisa), za koji tvrdi da predstavlja međuvlasnički ugovor kojim su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji suvlasnički dijelovi predstavljaju većinu, uređuju uzajamne odnose u vezi sa upravljanjem i korištenjem nekretnine i kojim, između ostalog, navedeni suvlasnici povjeravaju poslove upravljanja zgradom tužitelju kao upravitelju. Uvidom u navedenu ispravu, sud je utvrdio da ista ne predstavlja uopće ugovor, koji je uvijek dvostrani pravni posao, već da je ista po svojoj pravnoj prirodi jednostrana izjava koju je 1. ožujka 2017. u pisanom obliku sastavio GL, po navodu tužitelja ovlašteni predstavnik gore navedenih suvlasnika. U skladu sa navedenim, stav je ovoga suda da svojstvo tužitelja kao upravitelja predmetne zgrade ne može ni u kojem slučaju proizlaziti iz navedene isprave. Nadalje, navedeno svojstvo nikako ne bi moglo proizlaziti niti iz iskaza suvlasnika i zz tužitelja, čije je saslušanje na okolnosti sklapanja međuvlasničkog ugovora sud odbio, jer je člankom 375. stavkom 1. ZV-a izričito propisan pisani oblik ugovora kojim se utvrđuju uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine (međuvlasnički ugovor).

14.4. Tužitelj je u spis također dostavio i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. (na str. 51. do 56. spisa). Uvidom u Presudu Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-125/14-2 od 18. ožujka 2015. (str. 25. do 26. spisa), utvrđeno je da je ista, između ostalog, utemeljena na utvrđenju da međuvlasnički ugovor od 27. listopada 2003. i ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. (i na način na koji suvlasničke dijelove obračunava prvostupanjski sud, cijeneći zgradu na adresi [adresa], sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao jedinstvenu, funkcionalnu cjelinu na temelju koje određuje samo njene suvlasničke dijelove) nisu obvezivali tuženika (pravnog prednika ovdje tuženice – društvo Brioni d.d. [adresa]- op.a.) prema odredbi čl. 375. st. 3. ZV jer bez suvlasničkog dijela za koji je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da predstavlja vlasništvo CL (stan površine 112 m2, na koji zato otpada približno 17,9 % suvlasničkog dijela zgrade), suvlasnički dijelovi preostalih potpisnika međuvlasničkog ugovora ne predstavljaju više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine-zgrade, budući da iznose približno 39,1 % njenih suvlasničkih dijelova. Zato ne postoji ni obveza tuženika prema tom ugovoru da tužitelju plati iznos ugovorene zajedničke pričuve. Slijedom navedenog, proizlazi kako Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. ne obvezuje niti tuženicu, kao pravnog slijednika društva Brioni d.d. [adresa] u odnosu nekretninu: 8.3. Suvlasnički dio etaže: 1/2, 8. Suvlasnički dio: 1/16 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 580 m2), 518/2 ZGR. (KUĆA U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 770 m2) i 518/4 ZGR. (ZGRADA POSEBNE NAMJENE, U [adresa] TE CARRARINA ULICA 4 I 6, površine 192 m2), sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru koji se sastoji od: autobusne stanice, stajališta čekaonice, čekaonice, biletarnice, informacije, dva predprostora, dva spremišta, garderobe, umivaonice, pet WC-a, dvije arhive, turističke poslovnice i dvorišta, ukupne površine 245,26 m2.

14.5. Nadalje, tužitelj u svom podnesku od 19. prosinca 2022. navodi da je gore navedeni Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. izmijenjen Aneksom od 1. ožujka 2017. (na str. 49. do 50. spisa) na način da je isti potpisao ovlašteni predstavnik suvlasnika GL i time otklonio nedostatak u zastupanju u osnovnom ugovoru, kojni je bio potpisan od strane SL. Ne ulazeći u valjanost ovlaštenja GL za potpisivanje navedenog Aneksa, odnosno u njegovo svojstvo ovlaštenog predstavnika suvlasnika, po stavu ovog suda sklapanjem navedenog Aneksa ne može konvalidirati u odnosu na tuženicu ništetan osnovni Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 29. listopada 2003. (za kojega je već u prethodnoj točki obrazloženja objašnjeno da ne obvezuje tuženicu), budući da je člankom 326. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,145/2023, 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. Također, u odnosu na iznimke navedenog pravila o nemogućnosti konvalidacije ništetnog ugovora propisane člankom 294. ZOO-a (konvalidacija ugovora za koji se zahtijeva pisani oblik), 326. stavkom 2. ZOO-a (kada je uzrok ništetnostio bila zabrana manjeg zančenja) i člankom 329. stavkom 3. i 4. ZOO-a (konvalidacija zelenaškog ugovora), ovaj sud ne nalazi da bi bila ispunjena bilo koja od pretpostavki za konvalidaciju propisana navedenim odredbama.

14.6. Naposlijetku, aktivna legitimacija tužitelja, po stavu ovoga suda, ne proizlazi niti iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 29. prosinca 2023. (str. 132. do 139. spisa), kojeg je tužitelj dostavio (tek) na ročištu od 12. lipnja 2025., budući da se isti ne odnosi na utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari (razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. prosinca 2021.).

14.7. Sukladno svemu navedenom, stav je ovoga suda da tužitelj nije aktivno legitimiran za sudjelovanje u ovome postupku u svojstvu tužitelja.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku (točke II i III izreke) donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a ("Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka."). Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj:

Su-IV-204/17., objavljenom na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

17. Budući da tužitelj nije uspio u ovom postupku, dužan je tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje u tekstu: OT).

18. Tuženici koja je zastupana po punomoćnici iz reda odvjetnika priznat je trošak postupka i to za sastav prigovora na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1. u vezi sa Tbr. 8/1 OT), sastav podneska od 19. veljače 2023. u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1 u vezi sa Tbr. 8/1. OT), za zastupanje na ročištu od 21. kolovoza 2024. u visini od 75 bodova. (Tbr. 7/1 u vezi sa Tbr. 9/1. OT) te za zastupanje na ročištu od 12. lipnja 2025. u visini od 75 bodova (Tbr. 7/1 u vezi sa Tbr. 9/1 OT), odnosno ukupno 300 bodova, što pomnoženo s vrijednosti od 2,00 eur za 1 bod sukladno Tbr. 52. i 54. OT iznosi 600,00 eur. Tuženici pripada i trošak PDV-a na navedeni iznos sukladno Tbr. 46 OT, u iznosu od 150,00 eur. Tuženici je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eur sukladno sukladno Tar. br. 1. st. 1. u vezi sa Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023). Dakle, tuženici je priznat ukupni postupovni trošak u iznosu od 789,82 eur.

18.1. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 dana, sukladno članku 328. ZPP-a.

U Puli-Pola, 25. srpnja 2025.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženici po punomoćnici.