Poslovni broj:P-1995/2024-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Veljku Kerčeviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženih 1. GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku iz Labina, 3. IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 16. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, 1. i 2. tužene, punomoćnika 1. i 2. tužene, a u odsutnosti 3. tuženika te objave 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl. br. Ovr-2961/2018 od 16. studenog 2018. god. na temelju ovršne isprave, Presude Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-183/2013 od 25. srpnja 2014. god.

Nalaže se I-tuženoj GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženoj UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku CĐ, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade prouzročeni parnični trošak uvećan za iznos zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećano za iznos zakonske zatezne kamate tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se I-tuženoj GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženoj UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku CĐ, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici isplate iznos od 60.079,67€ na ime naknade prouzročene štete uvećano za iznos zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Nalaže se I-tuženoj GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženoj UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku CĐ, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade prouzročeni parnični trošak uvećan za iznos zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Tužiteljica je dužna 1. tuženoj i 2. tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eur, a 3. tuženoj u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda posl.br. Ovr-2961/2024 od 19. studenog 2024. nakon istaknutog prigovora treće osobe upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi da su tužiteljica i 3. tuženi zaključili brak 1965. te da su za vrijeme trajanja braka zajednički ulagali u adaptaciju i održavanje nekretnine zč. 459/1, ranije grč. 250 k. o. [katastarska općina]. Ovršenik CĐ da je tužiteljicu upoznato s ovršnim postupkom i činjenicom da je na predmetnoj nekretnini zakazano uredovanje 20. rujna 2024. radi uklanjanja izgrađene terase s betonskim i metalnim ogradama i natkrovljem. 3. tuženi da je samo formalno upisan kao vlasnik navedene nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu pa predlaže da sud utvrdi da je ovrha nedopuštena iz razloga zbog kojeg je tužiteljica kao treća osoba upućena u parnicu. Nadalje tužiteljica ističe da ovrhovoditeljice nemaju pravni interes za vođenje ovršnog postupka obzirom da su dale suglasnost treće tuženiku za izgradnju terase, betonskih stupova, metalne ograde i natkrovlja. Kako je u međuvremenu promijenjena brojčana oznaka nekretnine tužiteljica i ovaj razlog ističe za nedopuštenost ovrhe kao i da predmetna nekretnina predstavlja kulturno dobro te da bi provođenjem ovrhe došlo do uništenja međe u odnosu na susjednu nekretninu te uništenja građevinske čestice.

2. Prvo i drugo tužena u odgovoru na tužbu osporavaju tužbeni zahtjev tužiteljice te ističu da iz dostavljenih dokaza ne proizlazi kada je predmetna nekretnina stečena a da je neživotno da tužiteljica kao supružnik treće tuženika nije upoznata s ovršnim postupkom koji traje sedam godina. U odnosu na pravni interes ističe se da je to već raspravljeno u parničnom postupku u kojem je donesena presuda temeljem koje se provodi ovrha a u odnosu na promjenu oznake nekretnine navodi da se je o tome već raspravilo po podnesenom prigovoru ovršenika u ovršnom postupku. Prigovor da nekretnina predstavlja kulturno dobro da ne može isticati treća osoba, kao i da ne može tražiti naknadu štete koje pravo je isključivo rezervirano za ovršenika. Zaključno predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška.

3. Treće tuženi u odgovoru na tužbu priznaje činjenične navode iz tužbe te se ne protivi tužbenom zahtjevu i potražuje naknadu troška sastava odgovora na tužbu.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u zaključak ovoga suda poslovni broj Ovr-2961/2018-109 od 19. studenog 2024., elektronički zapis iz Matice vjenčanih, Izvadak iz zemljišne knjige, izjavu GĐ od 16. listopada 2006., rješenje Odjela za katastar nekretnina od 15. veljače 2022., Izvod iz katastarskog plana, prigovor treće osobe i prijedlog za odgodu ovrhe tužiteljice, rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, Ispostava Opatija od 26. rujna 2014., rješenje o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-2961/2018 od 16. studenoga 2018., sporazum zaključen između LĐ, TĐ i treće tuženika od 10. siječnja 1996., rješenje ovoga Suda poslovni broj R1-75/93 od 24. veljače 1994., Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 10. veljače 2015., suglasnost od 24. travnja 2015., dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Ivković i Sunčica Novak iz Rijeke od 04. srpnja 2012., zapisnik od 12. veljače 2025. iz predmeta ovoga suda poslovni broj P- 840/2021-38 od 12. veljače 2025., rješenje Ovr-2961/2018-25 od 24. siječnja 2025., rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Su Gzp-125/2024-13 od 09. siječnja 2025., ovosudnu presudu poslovni broj P-840/2021-42 od 06. ožujka 2025., nalaz i mišljenje vještaka graditeljske struke Dragana Blaževića od 02. veljače 2025., rješenje ovoga suda poslovni broj R1-298/2024 od 01. travnja 2025., podnesak ovršenika od 11. lipnja 2025. iz ovosudnog predmeta poslovni broj R1-2961/18, žalba ovršenika, rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-2961/18 od 19. svibnja 2025., potvrdu pravomoćnosti istog rješenja i saslušanjem 1. i 2. tužene.

5. Ocjenom provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i70/19) sud utvrđuje da su tužbeni zahtjevi tužiteljice neosnovani.

6. Zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-2961/2018-109 od 19. studenog 2024. treća osoba, ovdje tužiteljica upućena je da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dana dostavljanja zaključka. Tužiteljica je upućena u parnicu jer nekretnina na kojoj se provodi ovrha predstavlja bračnu stečevinu koju su tužiteljica i ovršenik CĐ stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice pa je ovršenik faktični suvlasnik samo u 1/2 dijela.

7. Iz Izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je treće tuženi CĐ suvlasnik nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s neodređenim omjerom kao i ostali suvlasnici time da ova nekretnina predstavlja raniju grč. 250 k. o. [katastarska općina].

8. Iz rješenja o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-2961/18 od 16. studenoga 2018. razvidno je da je određena ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja GĐ, UĐ i NĐ protiv ovršenika IĐ da u dvorištu na grč. 250 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u [adresa] u [adresa] ukloni izgrađenu terasu sa svim betonskim i metalnim ogradama i nadkrovljem, kao i reklamne ploče ugostiteljske djelatnosti Caffe bar Mario i Bisto Mario i ventilacijski uređaj s fasade stambene zgrade [adresa].

9. Iz elektroničkog zapisa iz Matice vjenčanih Matičnog ureda Šibenik za matično područje Brodarica razvidno je da se za 1965. pod rednim brojem 4 vodi brak zaključen između tužiteljice i treće tuženika.

10. Tužiteljica u tijeku postupka nije dostavila dokaz kada je predmetna nekretnina stečena da bi sud mogao zaključiti da li ista predstavlja zajednički stečenu imovinu za vrijeme trajanja braka, međutim i bez utvrđenja ove činjenice sud je imao dovoljno elemenata za donošenje presude. Ovršni postupak radi uklanjanja terase sa svim betonskim i metalnim ogradama i natkrovljem vodi se sedam godina i za to vrijeme, kao i za vrijeme vođenja prethodno parničnog postupka tužiteljica ne navodi da nije bila upoznata s tim postupcima, a također nije pokretala postupak utvrđenja zajednički stečene imovine za vrijeme trajanja braka niti je upisala u zemljišne knjige vođenje takvog spora čime bi dala do znanja ovrhovoditelju i trećim osobama da polaže neko pravo u odnosu na predmetnu nekretninu.

11. Valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 22. veljače 2018. pod brojem Su-IV-4/18-4 da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zlouporabio svoje pravo. U konkretnom slučaju ovrhovoditelji nisu znali niti su morali znati da tužiteljica kao supruga tuženika polaže neko pravo na nekretnini koje je tužitelj suvlasnik u neodređenom dijelu i na kojem dijelu nekretnine se provodi postupak ovrhe. Tužiteljica, kako je već obrazloženo nikada nije vodila neki sudski postupak u vezi predmetne nekretnine niti je tuženima 1. i 2. dala do znanja da polaže neko pravo na predmetnoj nekretnini iako se već dugi niz godina vodi sudski postupak uklanjanja terase, najprije parnični postupak, a kasnije ovršni postupak. Tužene saslušane kao stranke iskazale su da s njom nikada nisu razgovarale o tome da se vodi postupak ovrhe, a drugo tužena se nikada nije niti upoznala s tužiteljicom ali zna da je bila prisutna na licu mjesta kod drugog pokušaja ovrhe. Sve ovo ukazuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer tužiteljica nema pravo koje sprječava ovrhu iz razloga koji su navedeni sve i da u postupku dokaže da je ona suvlasnica u 1/2 dijela predmetne nekretnine, a treće tuženi u preostalih 1/2 dijela.

12. Nastavno se ističe da je terasa zajednički dio nekretnine svih suvlasnika zč. 459/1 k. o. [katastarska općina] te je ova činjenica već raspravljena i u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrha. Zgrada nije etažirana te ova terasa ne predstavlja pripadak nekretnine treće tuženika pa niti tužiteljica kao supruga ne može imati takvo pravo koje sprječava ovrhu temeljem bračne stečevine jer to nema niti treće tuženi kao upisani vlasnik u neodređenom dijelu. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je tužiteljica zaključkom poslovni broj Ovr-2961/2018-109 od 19. studenoga 2024. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Preostali razlozi koje tužiteljica u tužbi ističe da 1. i 2. tužene nemaju pravni interes za vođenje ovršnog postupka obzirom na danu suglasnost za izgradnju terase, betonskih stupova, metalne ograde i natkrovlja, promjena oznake nekretnine, da nekretnina predstavlja kulturno dobro te da bi provedbom ovrhe došlo do uništenja međe i građevne čestice te da je u međuvremenu ozakonjena samostojeća zgrada stambeno-poslovne namjene nisu razlozi koje može isticati treća osoba da bi ovrha bila nedopuštena jer tužiteljica time ne dokazuje da ima pravo koje sprječava ovrhu već su to razlozi koje može isticati samo ovršenik u ovršnom postupku, a ne i treća osoba. Treća osoba mora imati neko pravo da bi ovrha mogla biti proglašena nedopuštenom, a ne isticati razloge zbog kojih bi ovrha bila nedopuštena. Nadalje tužiteljica može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom isključivo iz razloga zbog kojih je upućena u parnicu, a u parnicu je upućena isključivo iz razloga da nekretnina predstavlja zajednički stečenu imovinu za vrijeme trajanja braka s treće tuženikom pa da bi iz tog razloga ovrha bila nedopuštena. Stoga je i u ovom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. Odredbom čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojeg je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. OZ provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

15. Iz citirane odredbe razvidno je da je pravo na naknadu štete rezervirano isključivo za ovršenika a ne i za treću osobu. Ovrha poslovni broj Ovr-2961/2018 pravomoćno je dovršena rješenjem od 15. svibnja 2025. koje je postalo pravomoćno 10. lipnja 2025. prije zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari. Jedino ovršenik može zahtijevati naknadu štete, a sve da to može i treća osoba s osnova bračne stečevine i u tom slučaju bi tužbeni zahtjev tužiteljice bio neosnovan iz razloga koji su već navedeni u obrazloženju u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Stoga je odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak 1. i 2. tuženoj odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur, sastav podneska od 10. srpnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eur i pristup odvjetnika na dva ročišta u iznosu od po 1.000,00 eur, tako da je 1. i 2. tuženoj ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 4.000,00 eur. Treće tuženoj je dosuđen trošak sastav odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 1.000,00 eur.

U Opatiji, 25. srpnja 2025.

S u d a c:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice (uz nalog za plaćanje pristojbe)

- pun. 1. i 2. tuženika

- pun. 3. tuženika