Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1018/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:545663846319), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TL, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Vučiniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste & Steiermärkische banke d.d. (OIB:23057039320) [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 9. srpnja 2025., 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. broj 2402006-1031262160/51400607- 5102696813 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 02.11.2005. godine, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: „…Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu kamatu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 1.2.2008. do 02.11.2011. godine.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d. [adresa], OIB 23057039320 da tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 10,37 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 2,15 EUR od 02.02.2008 do isplate

na iznos od 2,11 EUR od 02.03.2008 do isplate

na iznos od 2,08 EUR od 02.04.2008 do isplate

na iznos od 2,03 EUR od 02.05.2008 do isplate

na iznos od 2,00 EUR od 02.06.2008 do isplate

koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana" odbija se.

III. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102696768 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 02.11.2005. godine, kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d. [adresa], OIB 23057039320 da tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova razlike u tečaju isplati iznos od 1.075,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 6,30 EUR od 02.11.2008 do isplate

na iznos od 8,94 EUR od 02.01.2009 do isplate

na iznos od 10,01 EUR od 02.02.2009 do isplate

na iznos od 11,10 EUR od 02.03.2009 do isplate

na iznos od 7,86 EUR od 02.04.2009 do isplate

na iznos od 7,67 EUR od 02.05.2009 do isplate

na iznos od 4,12 EUR od 02.06.2009 do isplate

na iznos od 1,67 EUR od 02.08.2009 do isplate

na iznos od 4,69 EUR od 02.09.2009 do isplate

na iznos od 1,75 EUR od 02.10.2009 do isplate

na iznos od 1,46 EUR od 02.11.2009 do isplate

na iznos od 4,95 EUR od 02.12.2009 do isplate

na iznos od 7,75 EUR od 02.01.2010 do isplate

na iznos od 11,42 EUR od 02.02.2010 do isplate

na iznos od 10,53 EUR od 02.03.2010 do isplate

na iznos od 16,83 EUR od 02.04.2010 do isplate

na iznos od 15,47 EUR od 02.05.2010 do isplate

na iznos od 16,96 EUR od 02.06.2010 do isplate

na iznos od 33,73 EUR od 02.07.2010 do isplate

na iznos od 30,02 EUR od 02.08.2010 do isplate

na iznos od 43,67 EUR od 02.09.2010 do isplate

na iznos od 36,90 EUR od 02.10.2010 do isplate

na iznos od 31,02 EUR od 02.11.2010 do isplate

na iznos od 48,43 EUR od 02.12.2010 do isplate

na iznos od 57,32 EUR od 02.01.2011 do isplate

na iznos od 50,67 EUR od 02.02.2011 do isplate

na iznos od 52,72 EUR od 02.03.2011 do isplate

na iznos od 47,15 EUR od 02.04.2011 do isplate

na iznos od 47,77 EUR od 02.05.2011 do isplate

na iznos od 65,37 EUR od 02.06.2011 do isplate

na iznos od 68,29 EUR od 02.07.2011 do isplate

na iznos od 88,38 EUR od 02.08.2011 do isplate

na iznos od 85,54 EUR od 02.09.2011 do isplate

na iznos od 69,77 EUR od 02.10.2011 do isplate

na iznos od 69,37 EUR od 02.11.2011 do isplate

koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische Bank d.d. [adresa], OIB 23057039320 da naknadi tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove postupka u iznosu od 2.112,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. lipnja 2021. protiv tužene podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi čl.8., čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102696813 kojeg da su stranke zaključile 2. studenog 2005., te radi isplate iznosa koje da je tužiteljica zbog ništetnosti navedenih odredbi preplatila tuženoj.

2. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužena tužiteljici odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 23.230,00 CHF po srednjem tečaju tužene važećem na dan puštanja kredita u otplatu, da se tužitelj obvezao kredit vratiti u 72 jednaka mjesečna anuiteta, platiti kamatu u visini od 5,29% koja da je ugovorena kao promjenjiva kamata sukladno važećim odlukama banke.

3. Dalje proizlazi da je tužena dopisima obavještavala tužitelja o promjeni kamatne stope temeljem jednostranih odluka, da je na isti način tužena vršila izmjene tečaja CHF, a sve bez da je o visini kamate stope i tečaja CHF i promjenama istih tužiteljica imala pravo pregovarati sa tuženom.

4. Tužiteljica je navela da je ugovor o kreditu sklopljen 2. studenog 2005. sa tuženom standardni – tipski ugovor, da joj prilikom zaključenja ugovora nisu bile razumljive odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju valute, da na odredbe ugovora za koje tužiteljica tvrdi da su ništetne ona nije mogla na nikakav način utjecati, da je ugovor o kreditu bio sastavljen po principu "uzmi sve ili ostavi", te smatra da su takove odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te ništetne.

5. Također, tvrdi da je zaključenjem takovih odredbi ugovora o kreditu došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu, a što da je također protivno načelu savjesnosti i poštenja.

6. Smatra da joj je zbog navedenih razloga tužena dužna platiti preplaćene iznose, kako one nastale s osnova promjene visine kamatne stope, tako i one nastale zbog promjene tečaja valute CHF.

7. Tužiteljica je tužbene zahtjeve koji se odnose na utvrđenje ništetnosti odredbi čl.8., čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu postavila u tužbi na način kako je to navedeno u toč.I. i toč.III. izreke ove presude, dok je tužbene zahtjeve koji se tiču isplate preplaćenih iznosa specificirala podneskom od 26. ožujka 2025., a zaprimljenog nalaza financijskog vještaka Goranke Šmer Maraš na način kako je to navedeno u toč.II. i toč.IV. izreke ove presude.

8. Tužena je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporila tužbene zahtjeve tužitelja, istakla prigovor zastare tužiteljevih potraživanja, osporila tužiteljici status potrošača, navela da odredbe Ugovora o kreditu za koje tužiteljica tvrdi da su ništetne nisu ništetne nego da su dopuštene, da je tužiteljica prije i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bila na adekvatan način informirana o svim odredbama ugovora, da je pristala na zaključenje ugovora, da tužena svojim radnjama nije tužiteljica prouzročila nikakovu štetu, da je šteta, ukoliko je nastala, nastala doprinosom tužiteljice.

9. Tužena je osporila zahtjev tužiteljice koji se tiče tijeka zakonskih zateznih kamata, a kako je to zatražila tužiteljica, te je istakla i prigovor radi prijeboja zatraživši da se u prijeboj potraživanja tužiteljice uračuna iznos od 2.934,33 kn (389,88 eur – list 298), a koji iznos da predstavlja tzv. negativnu razliku koja da je nastala u vrijeme kada je tečaj valute CHF bio niži od početno ugovorenog.

10. Tužena je predložila da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice.

11. Obje stranke su postavile i zahtjeve za naknadu troškova ovog postupka.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 10), Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102696813 (list 12 do 15), pregled prometa po partiji kredita 5102696813 za razdoblje od 4. studenog 2005. do 8. studenog 2011. (list 16 do 25), otplatna tablica (list 26 do 28), obavijest o promjeni kamatne stope (list 29 do 30), otplatni plan (list 31), obavijest o promjeni kamatne stope (list 32), odgovor na tužbu (list 35 do 49), pismena sa lista 50 do 107, podnesak tužitelja od 5. prosinca 2022. (list 109 do 111), podnesak tuženika od 24. ožujka 2023. (list 118 do 128), dopis Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 12. travnja 2023. (list 252), rješenje doneseno od Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službi za gospodarstvo, ispostava Mali Lošinj, Klasa:UP/I-335-03/15-01/45, Urbroj:2170-11-02/3-15-4 od 4. svibnja 2015. (list 253 do 255), rješenje doneseno od Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Klasa: UP/I-335-03/22- +01/331, Urbroj:2170-08-02/21-23-2 od 9. veljače 2023. (list 256 do 258), podnesak tužitelja od 4. svibnja 2023. (list 259 do 260), saslušao svjedoka JL (list 262 do 263), saslušao tužiteljicu (list 263 do 264), proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš od 12. ožujka 2025. (list 269 do 291), račun vještaka broj 22-1-2025 od 12. ožujka 2025. (list 292), podnesak tužitelja od 27. ožujka 2025. (list 296 do 297), troškovnik tužitelja (list 300), troškovnik tuženika (list 301).

13. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Uvidom u ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102696813 (list 12 do 15), sud je utvrdio da su parnične stranke taj ugovor sklopile u [adresa] 2. studenog 2005.

15. Iz čl. 2 Ugovora utvrđeno je da je tužiteljici od strane tuženika odobren iznos kredita od 23.230,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan puštanja kredita u opticaj, da je kredit odobren za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, da je ugovoren rok od 72 mjeseca u 72 mjesečna anuiteta za povrat kredita na način da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog dana u mjesecu, da je početni anuitet iznosio 377,25 CHF u protuvrijednosti kn.

16. Iz sadržaja čl.7.st. 4. Ugovora, proizlazi da su stranke ugovorile valutnu klauzulu da je tužiteljica kao korisnica kredita upoznata s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja valute CHF, da je svojim potpisom potvrdila da ju je banka informirala o posljedicama i svim rizicima promjene tečaja.

17. Iz čl. 8. Ugovora proizlazi da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, da je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,29% godišnje, da su ugovorne strane bile suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

18. Iz iskaza tužiteljice, te nalaza i mišljenja financijskog vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici iznos kredita isplaćen 4. studenog 2005. te da je tužiteljica u cijelosti platila tuženoj kredit u iznosu od 110.572,48 kuna.

VEZANO ZA TUŽBENE ZAHTJEVE TUŽITELJICE IZ TOČ.I. I TOČ.III. IZREKE;

19. Tužiteljica tvrdi da su ništene odredbe čl.8., čl. 2. i čl.7,. Ugovora o kreditu, a kojim odredbama je ugovoreno da se izmjene ugovorene kamatne stope te tečaja valute CHF, kao način obračuna i naplate mogu vršiti u skladu sa važećim jednostranim odlukama banke.

20. Kao razlog ništetnosti navedenih odredbi ugovora tužiteljica navodi da su takove odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da o odredbama tužiteljica u vrijeme zaključenja ugovora, a i tijekom trajanja otplate kredita sa tuženom nije mogla pregovarati, da nije mogla na nikakav način utjecati na sadržaj ugovora o kreditu, da je na temelju jednostranih odluka tužene došlo do povećanja ugovorene visine kamatne stope i tečaja CHF, da je na takav način tužena prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što da je također suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Tužiteljica također tvrdi da ju prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužena nije informirala o svim rizicima koji mogu nastupiti zbog promjene visine kamatne stope i tečaja CHF.

22. Svoje zahtjeve za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu tužiteljica temelji na utvrđenjima presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

23. Osnovani su tužbeni zahtjevi tužiteljice navedeni pod toč.I. i toč.III. izreke ove presude.

24. Tužiteljica je u svom iskazu kojeg je potvrdio i saslušani svjedok JL navela da je tužena inače bila njena banka u koju da je imala povjerenje, te očekivala da će joj banka ponuditi najbolji kredit.

25. Iz njenog iskaza i iskaza svjedoka proizlazi da su joj u banci rekli kako je kredit u protuvrijednosti CHF za nju najbolji kredit, da joj nije rečeno ništa o tome da bi kamata i valuta CHF bili stabilni ili nestabilni, da o visini kamatne stope i tečaju valute nije bilo govora, te da joj ni na kraj pameti nije bilo da bi se nešto od strane banke moglo napraviti na njenu štetu, da je mislila ako bi kamata i anuitet mogli varirati ili da bi to moglo biti neznatno.

26. Saslušani svjedok također je potvrdio navode tužiteljice o tome da prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije bilo rečeno ništa o tome da bi se kamatna stopa mogla jako povećati i da bi anuitet mogao narasti.

27. Već iz iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi utvrđenim da tužiteljica nije sa tuženom mogla pregovarati niti o visini kamatne stope, niti tečaja, a niti o promjenama istih, kao i da joj od strane tužene nisu objašnjeni svi rizici koji bi mogli nastupiti povećanjem visine kamatne stope i tečaja valute CHF.

28. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu sud je utvrdio da se radi o tzv. tipskom ugovoru prema sačinjenom, već unaprijed formuliranom obrascu.

29. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu među strankama sklopljen 2. studenog 2005., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalnopravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi u ovom postupke, imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (dalje ZZP/03, Narodne novine, broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

30. Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana a na štetu potrošača.

31. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl.81. st.2. ZZP/03).

32. Člankom 81. st.4. ZZP/03 propisano je da teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu.

33. Sukladno odredbi čl. 81. st.4. ZZP/03, tuženik je bio dužan dokazati da se o odredbama ugovora o kreditu za koje tužitelj tvrdi da su nepoštene i ništetne pregovaralo, a tuženik to nije dokazao.

34. Člankom 83. ZZP/03 propisano je da će se prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena, uzimati u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

35. Člankom 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetnu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

36. Sporne odredbe ugovora o kreditu bile su uočljive, ali, po mišljenju ovog suda nisu tužiteljici bile lako razumljive jer ista nije niti ekonomske struke, a što i sama navodi.

37. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužiteljici lako razumljive, iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope i valute, na način da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogla u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.

38. Po mišljenju ovog suda tužiteljica kao potrošač, a što proizlazi iz njenog iskaza, nije u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu mogla procijeniti i predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su proizašle zbog prihvaćanja spornih odredbi ugovora.

39. Iz iskaza tužiteljice proizlazi utvrđenim da sa tuženom nije mogla pregovarati o spornim ugovornim odredbama, niti utjecati na sadržaj bilo koje odredbe ugovora o kreditu.

40. Cijeneći da je jedino tužena kao banka bila ovlaštena jednostrano donositi odluke kojima se vrši izmjena visine kamatne stope i tečaja valute, to je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bila narušena ravnoteža u pravima ugovornih strana na štetu tužiteljice.

41. Iz navedenog sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika, na način da mijenja visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, a što sve tužiteljica nije moga predvidjeti, nije mogla provjeriti utemeljenost takovih promjena niti postojanje objektivnih okolnosti zbog kojih je trebalo doći do navedenih promjena, jer za to nije imala egzaktne kriterije.

42. Stvaranjem neravnoteže u odnosima ugovornih strana kako je naprijed navedeno, radnjama tužene prouzročena je neravnopravnost sudionika u obveznopravnom odnosu, a čime je tužena povrijedila načelo savjesnosti i poštenja propisano odredbom čl.4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

43. Tim člankom je popisano da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese i pri tome voditi računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.

44. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužiteljice kao potrošača, treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke trena uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

45. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni temeljem tih informacija mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogla imati ugovorna odredba.

46. Kako je sud utvrdio da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu bile tužiteljici lako razumljive, da o istima tužiteljica nije mogla pregovarati sa tuženom, to je u ovom postupku dopušteno ocjenjivati da li su iste ugovorne odredbe poštene.

47. Sud je utvrdio da tužiteljica o spornim odredbama ugovora nije mogla sa tuženom pregovarati, tužena nije, mada je bila dužna u smislu čl. 81. st.4. ZZP/03 to dokazati, dokazala da se o tim odredbama među ugovornim stranama pregovaralo.

48. Stoga sud smatra da su odredbe ugovora o kreditu naveden u toč.I. i toč.III. ove presude nepoštene, a sukladno odredbi čl. 87. st.1. ZZP/03 iste odredbe su i ništetne (ništave).

49. Nije sporno da je odredbama čl.22. i čl.26. ZOO bila propisana mogućnost ugovaranja promjenjive stope i valutne klauzule, te da samo ugovaranje istih nije bilo nedopušteno.

50. Međutim, sud je naprijed obrazložio iz kojih razloga smatra da su te odredbe ugovora nepoštene i ništetne.

51. Slijedom navedenog utvrđeni su osnovanim tužbeni zahtjevi tužiteljice navedeni u toč.I. i toč.III. izreke ove presude i kao takvi usvojeni.

52. Također, u pravu je tužiteljica kada se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a vezano za njen tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i tečaj CHF.

53. Tim odlukama pravomoćno je presuđeno da je, između ostalih i tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezla uz tečaj kune za CHF.

54. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te da su suprotne načelu savjesnosti i poštenja da su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da se stoga radi o ništetnim ugovornim odredbama

55. Stavove navedenih presuda potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

56. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnijete na temelju čl. 502 a do 502 h ZPP i čl.131 do 141. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/07, Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09), te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i prave osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je tužbu podnijela.

57. Stoga se i u ovom parničnom postupku tužiteljica s pravom, a radi zaštite njenih prava i interesa navedenih u tužbenim zahtjevima pod toč.I. i toč.III., poziva na naprijed navedene presude.

58. Neosnovan je navod tuženika da tužiteljica nema status potrošača u smislu odredbi čl. 3. st.1. t.1. ZZP/07, a koja odredba definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti i poduzetničkoj djelatnosti.

59. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka JL, utvrđeno je da je tužiteljica kredit koristila isključivo za adaptaciju kuće u [adresa], na adresi [adresa], te da istu nekretninu nije nikada iznajmljivala, a da je iznajmljivala i iznajmljuje drugu nekretninu u [adresa].

60. Da su navodi tužiteljice i svjedoka istiniti proizlazi i iz podneska Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 12. travnja 2023. (list 252).

61. Osim toga, iz tog podneska je utvrđeno da tužiteljica nema upisan obrt u Obrtnom registru kao gospodarsku djelatnost u smislu odredbe čl.2. Zakona o obrtu (Narodne novine, broj 143/13, 127/19, 41/20), te da pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu građana, ali u nekretnini na adresi [adresa].

62. Dakle, iz navedenog proizlazi utvrđenim da tužiteljica ima status potrošača, a tužena suprotno nije dokazala.

63. Tužbeni zahtjevi tužiteljice iz toč.I. i toč. III. izreke presude nisu u zastari, obzirom da je odredbom čl.328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

64. Obzirom da je sud utvrdio ništetnima odredbe ugovora o kreditu navedene u toč.I. i toč.III. izreke ove presude, to tužiteljici pripada pravo tražiti od tužene da joj plati iznose kredita koji predstavljaju preplatu s osnova povećanja visine kamatne stope i promjene tečaja valute CHF, a koje iznose je tužena stekla bez osnove u smislu odredbe čl.1111. ZOO.

65. Međutim, u pravu je tužena kada ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice koje se odnose na preplatu kredita s osnova promjene početno ugovorene visine kamatne stope.

66. Kod vraćanja stečenog bez osnove, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisn čl.225 ZOO.

67. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zatare na temelju čl.241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

68. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je spor pravomoćno okončan.

69. U odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi spor je pravomoćno okončan 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli spor je pravomoćno okončan 15. lipnja 2018.

70. Obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela 14. lipnja 2021., a cijeneći rok zastare od 5 godina, to je tužbeni zahtjev naveden u toč.II. izreke ove presude, a koji se odnosi na isplatu preplaćenog kredita s osnova kamate, podnesen nakon proteka roka od 5 godina, te je za podnošenje tog zahtjeva nastupila zastara prije podnošenja tužbe.

80. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.II. izreke ove presude odbijen.

81. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice iz toč.IV. izreke presude, prigovor zastare istaknut od strane tužene je neosnovan.

82. Kako je već naprijed navedeno, naprijed navedena presuda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli pravomoćna je 15. lipnja 2018., te je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi izmjene valutne klauzule, podnesen prije isteka zastarnog roka od 5 godina.

83. O visini tužbenog zahtjeva tužiteljice navedenog u toč.IV. izreke ove presude sud je odlučio sukladno njenom zahtjevu i utvrđenjima iz nalaza financijskog vještaka Goranke Šmer Maraš, te dokumentacije priležeće spisu koju je vještak koristila u postupku davanja nalaza i mišljenja.

84. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica s osnova tečajnih razlika preplatila tuženoj iznos od 1.075,60 eur, odnosno da je u odnosu na početni tečaj valute CHF primijenjen prilikom sklapanja ugovora o kreditu, platila tuženoj 1.075,60 eur više nego što bi platila da nije došlo do promjene tečaja valute CHF.

85. Vještak Šmer Maraš je u svom nalazu iskazala više uplaćene iznose od strane tužiteljice po svakom mjesecu, cijeneći pri tome datume plaćanja tih iznosa.

86. Stranke na izračun iz nalaza i mišljenja vještaka nisu imale primjedbi.

87. Stoga je i sud u cijelosti prihvatio nalaz vještaka, tim prije što je nalaz zasnovan na dokumentaciji priležećoj spisu, jasan je i objektivan, stručan, te nema dokaza iz kojih bi proizlazilo suprotno.

88. Vještak je pravilno, prilikom obračuna preplate, utvrdila tečajne razlike između tečaja CHF u vrijeme uplate anuiteta od strane tužiteljice i početnog tečaja iz ugovora o kreditu.

89. Ovo iz razloga što je jedino taj početni tečaj bio među strankama ugovoren i prihvaćen, jedino je taj početni tečaj bio tužiteljici poznat i razumljiv, dok su sve kasnije izmjene vršene jednostranom odlukom tužene, o njima se nije pregovaralo, bile su nepredvidive, te su utvrđene ništetnim.

90. Osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice iz toč.IV. izreke ove presude koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose.

91. Naime, sud je mišljenja da sukladno odredbi čl.1115. ZOO tužiteljici pripada pravo tražiti kamatu na svaki preplaćeni mjesečni iznos od plaćanja tog iznosa.

92. Tužena se ne može smatrati poštenom ugovornom stranom, jer su odredbe koje se tiču načina promjene visine kamatne stope i tečaja CHF pravomoćno utvrđene nepoštenim ništetnim već u odlukama donesenim u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a i u ovoj presudi.

93. O visini kamatne stope odlučeno je primjenom odredbe čl. 29. ZOO koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., cijeneći da su se odredbe koje se odnose na stope ugovornih i zateznih kamata počele primjenjivati od 1. siječnja 2008., a da su se do 31. prosinca 2007. Zatezne kamate određivale prema Zakonu o zateznim kamatama.

94. Oba zakona propisivali su visinu stope zatezne kamate na način kako je tužiteljica zatražila u tužbenom zahtjevu iz toč.IV. ove presude.

95. Kako je tužiteljica tužbeni zahtjev iz toč.IV. definirala sukladno nalazu vještaka Šmer Maraš, a kojeg je sud u cijelosti prihvatio, to je utvrđen osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice iz toč.IV. izreke presude i kao takav usvojen.

96. Neosnovan je prigovor tužene radi prijeboja postavljan u odgovoru na tužbu, a specificiran nakon financijskog vještačenja na iznos od 389,88 eur (list 298).

97. Po mišljenju ovog suda, plaćanjem manjih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF, tužiteljica kao potrošač nije ništa primila.

98. Osim toga, tužiteljica nije niti sudjelovala u donošenju odluke o sniženju tečaja CHF, nego je o tome odlučivala isključivo tužena, pa je pad tečaja CHF za tuženu predstavljao rizik poslovanja.

99. Stoga, ukoliko je u određenom razdoblju trajanja kredita anuitet bio manji zbog manjeg tečaja CHF, a i zbog niže kamatne stope, to ne može biti na štetu tužiteljice kao potrošača.

100. Iz navedenih razloga prigovor prijeboja istaknut po tuženoj, utvrđen je neosnovanim i odbijen.

101. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da je tužiteljica na bilo koji način doprinijela svom oštećenju, a kako to navodi tužena.

102. Naime, tužena navodi da je tužiteljica mogla raskinuti zaključeni ugovor o kreditu.

103. Sud smatra da namjera zaključenja ugovora o kreditu nije bila da se taj ugovor raskine, nego je namjera ugovornih stranaka prilikom zaključenja pravnog posla da se ugovor ispuni poštujući sve zakonom propisane i valjane odredbe.

104. Sud nije kao dokaz cijenio pisanu izjavu svjedoka AL jer se ne radi o dokazu koji je neposredno proveden, te je razvidno da je iskaz svjedoka unaprijed pripremljen.

105. Svjedoka PL nije saslušana, jer je tužena odustala od prijedloga za njeno saslušanje (list 298).

106. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154.st.4., čl.151. st.3., čl.155. st.1. ZPP.

107. Naime, po mišljenju suda tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva i to sa zahtjevom sa isplatom iznosa od 10,37 eur sa pripadajućim kamatama, a tužena nije uspjela s prigovorom prijeboja.

108. Stoga sud smatra da zbog neuspjeha tužiteljice nisu nastali nikakovi posebni troškovi pa je joj je dosuđen ukupno zatraženi trošak.

109. Tužiteljica je troškovnikom zatražila naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.112,00 eur.

110. Njen zahtjev je u cijelosti osnovan.

111. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur, (tbr.7.1.Tarife), sastava podnesaka od 5. prosinca 2022., 4. svibnja 2023., 26. ožujka 2025. od po 200,00 eur (tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 21. ožujka 2023., 21. siječnja 2025., 19. veljače 2025. i 9. srpnja 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.9.1. Tarife), trošak PDV po stopi od 25 % u iznosu do 400,00 eur (tbr.46 Tarife), trošak sudskog vještačenja u iznosu od 600,00 eur, trošak sudskih pristojbi na tužbi i presudu u iznosima od po 26,55 eur.

112. Tužiteljici također, na dosuđene troškove, a sukladno odredbi čl. 151. st.3. ZPP pripada pravo na naplatu zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

113. O visini troškova postupka sud je odlučio u skladu s utvrđenom vrijednosti predmeta spora (1.459,95 eur), troškovniku tužitelja, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, nastalim troškovima financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

Mali Lošinj, 25. srpanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marko Vučinić, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Damir Matelko, odvjetnik