REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2280/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 9.076,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2023. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica AB stradala dana 16. veljače 2016. u prometnoj nezgodi kada ju je kao pješaka na pješačkom prijelazu udarila ĐB upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1646/16 od 26. listopada 2016. osiguranica tuženika proglašena je krivom za navedenu prometnu nezgodu. Nadalje navodi, da je osiguranica tužitelja vodila parnicu protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-602/17, kao i da joj je rješenjem tužitelja broj 352997 od 14. studenog 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti kojoj je 100% uzrok navedena ozljeda izvan rada, pa isplatom te invalidske mirovine tužitelj trpi štetu. Tako je u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. isplatio ukupnu svotu od 9.076,50 EUR, koja svota predstavlja štetu za tužitelja. Tuženik je pozvan da predmetnu štetu podmiri u mirnom postupku, no isti je navedeno odbio. S obzirom na odštetni zahtjev zaprimljen po tuženiku dana 14. veljače 2023., tužitelj smatra da ima pravo i na zatezne kamate na taj iznos počevši od 2. ožujka 2023., a sukladno čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga je predložio da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 9.076,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2023. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku AB priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Međutim, osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, s obzirom da je tuženik osiguravajuće društvo, koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti, visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine, mora se utvrđivati temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. tog Zakona smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom da je predmet ovog spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima upravo s osnove ozljede izvan rada, smatra da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, slijedom čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u dopis Hrvatskog ureda za osiguranje od 17. studenog 2022., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1646/16-3 od 26. listopada 2016., rješenje tužitelja od 14. studenog 2018., obračun mirovinskog staža, nalaze i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, obračun isplata tužitelja od 27. siječnja 2023., zahtjev za naknadu štete od 8. veljače 2023., povratnicu, obavijest o isplati štete od 19. travnja 2024., provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., koji se i dopunski usmeno i pisano očitovao.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, odnosno da je osiguranica tužitelja AB nastradala dana 16. veljače 2016. u prometnoj nezgodi koju je skrivila osiguranica tuženika, zbog koje nezgode je ista pravomoćno oglašena krivom, kako to i proizlazi iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1646/16-3 od 26. listopada 2016.

6. Nije sporno niti da je tužitelj zbog štetnog događaja od 16. veljače 2016. svojoj osiguranici priznao invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, kako to i proizlazi iz rješenja tužitelja od 14. studenog 2018., iz kojeg proizlazi i da je joj je ista priznata u cijelosti zbog te ozljede i to počevši od 20. ožujka 2018., u obrazloženju kojeg se navodi i pravomoćno rješenje tužitelja o tome od 5. rujna 2018., a uzročna veza proizlazi i iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pri čemu je za dodati i da je ovaj sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom koju je o tome donijelo upravno tijelo u upravnom postupku, sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Tuženik nije osporio niti da je tužitelj u utuženom razdoblju, tj. od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022., i dalje vršio isplatu svojoj osiguranici, kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu, s tim da iz obračuna isplata od 27. siječnja 2023. proizlazi da je u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. istoj isplatio na ime invalidske mirovine ukupno iznos od 9.076,50 EUR. Nije sporno niti da se tužitelj obratio u mirnom postupku tuženiku sa zahtjevom za naknadu navedene štete koju tvrdi da zbog toga trpi, koji zahtjev je tuženik zaprimio 14. veljače 2023., kako to i proizlazi iz zahtjeva za naknadu štete od 8. veljače 2023. i povratnice.

7. Sporno je postoji li šteta koju bi trpio tužitelj, a koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi, s obzirom na pozivanje tuženika na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Narodne novine br.151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), kao mjerodavne, dok tužitelj štetu potražuje pozivajući se na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO).

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke mr. sc. Zrinka Ručevića, proizlazi da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja određene u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, s obzirom da bi u tom slučaju njena mirovina iznosila 3.146,55 EUR, dok joj tužitelj isplaćuje mirovinu u visini od 2.325,44 EUR.

9. U usmenom obrazloženju svojih utvrđenja, vještak je naveo kako može u pisanom obliku izračunati, sukladno prijedlogu tužitelja, razliku između većih pretpostavljenih mirovina koje bi osiguranica tuženika primala pod pretpostavkom umirovljenja zbog ozljede na radu, te invalidskih mirovina koje ostvaruje, što je i učinio u dopuni nalaza i mišljenja te u istoj utvrdio da je navedena razlika mirovina u utuženom razdoblju iznos od 2.203,02 EUR (tužitelj je za toliko manje platio nego što bi iznosila u utuženom razdoblju pretpostavljena ukupno isplaćena invalidska mirovina po osnovi ozljede na radu).

10. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke. Nadalje, vještak je dopunio nalaz sukladno prijedlogu tuženika, nakon čega stranke nisu imale primjedbi na izračune vještaka.

11. Glede među strankama spornog pitanja je li za razrješenje konkretnog spora mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete ili ZMO, za istaknuti je da je odredbom čl. 162. st. 1. ZMO, na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev, propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je čl. 164. st. 1. ZMO propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

12. Međutim, odredba čl. 27. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje u obvezi nadoknaditi zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama preuzetih obveza ugovorom o osiguranju (st. 1.), te se stvarnom štetom smatra, između ostalog, razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.), te se isti određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kako to propisuje odredba st. 3. tog članka.

13. Iz navedenog slijedi da oba zakona uređuju istu materiju, tj. pravo zavoda za mirovinsko osiguranje na naknadu štete od osiguravajućeg društva u slučaju kada je ista nastala uporabom vozila, pa to ZMO uređuje u odredbama čl. 161. do čl. 166., kojima je propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete i od osobe koja je prouzročila, između ostalog, smrt osigurane osobe (čl. 162. st. 1.), te tu štetu ima pravo izravno potraživati od društva za osiguranje kod kojega su se vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurali od odgovornosti za štetu (čl. 164. st. 1. ZMO), s tim dana odredba propisuje da zavod ima pravo na naknadu stvarne štete, koja u konkretnom slučaju predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. ZOOP istu materiju uređuje u čl. 27. st. 1., kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se, kako to definira st. 2. istog članka, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

14. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u više odluka (primjerice br. Rev 21067/12 od 5. prosinca 2017. i Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022.), za utvrđivanje osnove i visine štete u konkretnom slučaju mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja tj. prometne nezgode. U navedenoj odluci je izraženo shvaćanje da su mjerodavne upravo odredbe ZOOP, jer se u konkretnom slučaju radi o obveznom osiguranju u prometu, koje je regulirano odredbama tog Zakona, kao posebnog zakona (lex specialis), iako je ovaj sud mišljenja da se radi o dva zakona koji reguliraju istu materiju, pa su oba lex specialis, što znači da bi se po načelu lex posterior derogat legi priori primjenjivale odredbe ZMO.

15. Slijedom navedenog, sukladno navedenoj sudskoj praksi, glede nastanka štete relevantno je je li invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici veća od one na koju bi ona imala pravo u slučaju da joj je utvrđena ozljeda na radu, jer ta razlika predstavlja razmjerni iznos na koji bi tužitelj imao pravo, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja određene u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, proizlazi da ne postoji razlika koja bi govorila u prilog postojanja štete na strani tužitelja, jer on isplaćuje manji iznos od onog koji bi trebao plaćati u slučaju ozljede na radu.

16. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

18. Tuženiku, zastupanom u dijelu postupka po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava podneska od 3. lipnja 2025. po Tbr. 8. toč. 1. (100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 7. studenog 2024., 13. veljače 2025. i 2. srpnja 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x100 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 200,00 EUR i vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, slijedom čega mu je dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika