REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3850/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, izvan ročišta za glavnu raspravu, 25. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz točke 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-3436189 od 02.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj i tuženik, u dijelu odredbe koji glasi: “ 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju KL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 303,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 02.05.2006. kao Korisnik kredita sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj: 528-50-3436189 za kupnju rabljenih automobila. Ugovorom o kreditu tuženik je stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 8,943.72 CHF. Točkom 3. Ugovora o kreditu /NAKNADA/ ugovoreno je kako je tužitelj dužan tuženiku platiti naknadu od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita 04.05.2006. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 1,375.85 kn1, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 182,60 EUR. O ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Navedena ugovorna odredba. Ugovora o kreditu protivna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
1.1. Dalje tužitelj navodi da Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ 96/03), kao i kasniji Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine broj“ broj: 79/07), s istim sadržajem u članku 81., odnosno kasnije u članku 96., reguliraju nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac (ovdje tuženik), zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu iz točke 3. Ugovora o kreditu broj: 528- 50-3436189 od 02.05.2006., koji su zaključili tužitelj i tuženik, u dijelu odredbe koji glasi: “ 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “ te naložiti tuženiku naknadu parničnog troška tužitelju, a kako je pobliže navedeno u izreci presude.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 6. lipnja 2025., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje dostavnica na listu 14 spisa.
3. Tužitelj je spisu priložio dokumentaciju u vidu preslike potvrde tuženika od 4.4.2022. (list 4 spisa) i preslike Ugovora o kreditu (list 6-10 spisa).
4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine broj 138/2023) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54) iznosi ukupno 200,00 €, a uz PDV od 25% iznosi 250,00 €. Navedenom trošku valja dodati i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od plaćenih 26,55 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 €, pa ukupni troškovi iznose 303,09 €. Tužitelj je zahtijevao i naknadu troška sastava podneska od 23.7.2025., kojim jedino predlaže sudu donošenje presude zbog ogluhe, a koji podnesak po ocjeni ovog suda nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer sud nije potrebno podučavati o tome koju je odluku ovlašten donijeti. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
Zagreb, 25. srpnja 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- tužitelju po pun.
- tuženiku
