Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Psp-6/2023- 28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja Interventus d.o.o., Osijek, Vukovarska 6, OIB: 90960473830, zastupani po punomoćniku Antunu Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić & Babić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženog ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Novakoviću, odvjetniku u Tenji, radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i njegovog punomoćnika, uz javnu objavu, 25. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Interventus d.o.o., Osijek, Vukovarska 6, OIB: 90960473830, a koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik ĆU smetao tužitelja Interventus d.o.o. u mirnom I faktičnom posjedu Poslovnog prostora koji se nalazi u Stambeno poslovnom objektu na Trgu A. Šnoe br. 2 u Osijeku, a upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica], na način da je dana 26.ožujka 2023.godine samovlasno i neovlašteno pokidao postojeću bravu na ulaznim vratima i umjesto brave postavio lokot na ulazna vrata, i na taj način tužitelju oduzeo posjed.

Naređuje se tuženiku ĆU uspostava ranije posjedovnog stanja kako je bilo prije čina smetanja posjeda.

Zabranjuje se tuženiku TU iz [adresa], svako takovo ili slično smetanje posjeda tužitelja Interventus d.o.o. Osijek, Vukovarska 6.“.

II. Nalaže se tužitelju Interventus d.o.o. da naknadi tuženom ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petstoeura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja Interventus d.o.o. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik vlasnik nekretnine opisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] stambeno-poslovni objekt i dvorište, Trg A. Šenoe 2, površine 437 m2, koju nekretninu je naslijedio iza smrti svog pok. oca RU. Tijekom 2019. godine, pok. RU, kao tadašnji vlasnik nekretnine opisane u točki I. tužbe je s ĆUN, tadašnjim osnivačem i vlasnicom ovdje tužitelja, vodila poslovne pregovore oko najma poslovnog prostora opisanog u točki I. ove tužbe. Poslovni razgovori su rezultirali time da je RU dozvolio osnivaču i tadašnjoj vlasnici tužitelja ĆUN da njezino društvo, ovdje tužitelj, investira u uređenje prostora jer je prostor bio potpuno neuređen i devastiran, a za uzvrat da tužitelj može useliti i nesmetano posjedovati i koristiti poslovni prostor, što je i učinjeno. Otac tuženika je umro u listopadu 2021. Tužitelj je neometano nastavio koristiti/posjedovati poslovni prostor sve do 26.3.2023. kojeg dana je tuženik smetao tužitelja u posjed, na način da je samovlasno i neovlašteno pokidao postojeću bravu na ulaznim vratima, ušao u prostor, te zatim postavio drugi lokot na ulaznim vratima i tako tužitelju-posjedniku onemogućio daljnje posjedovanje i korištenje poslovnog prostora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika kao adresata predmetne tužbe. Naime, tužbom se traži utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posjedu poslovnog prostora u Osijeku, Trg A. Šenoe 2, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], na način da je navodno 26. ožujka 2023. pokidao bravu na ulaznim vratima i umjesto brave postavio lokot, pa da bi na taj način tužitelju oduzeo posjed, gdje se dalje traži da sud naredi tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kako je bilo prije smetanja posjeda uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda. Ističe kako je tuženik kao prodavatelj još 21. lipnja 2023. zaključio kupoprodajni ugovor s PU, kao kupcem, pa se ovaj upisao u zemljišne knjige i stekao posjed poslovnog prostora smetanje kojeg je predmet ovog spora, gdje dakle tuženik od tada više nije vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, iz kojeg razloga se tužba ukazuje bespredmetnom. Nadalje, tuženik ukazuje kako je do izmjene brave i postavljanja lokota na predmetnoj nekretnini od strane tuženika došlo 21. veljače 2023., a ne 26. ožujka 2023. kako se navodi u tužbi. Kako odredbe članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuju da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, gdje je od izmjene brave i postavljanja lokota od strane tuženika 21. veljače 2023. pa do podnošenja tužbe u ovoj stvari 25. travnja 2023. proteklo preko 30 dana, to tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao nepravovremen. Pod zaštitom gore istaknutog, ističe kako tužitelj nije u spis priložio ugovor o zakupu niti bilo koji drugi dokument na kojemu bi temeljio svoje pravo na posjed. Slijedom navedenog, protivi se predloženom saslušanju svjedoka i očevidu kao nepotrebnom, odnosno odbaciti kao nepravovremenu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti mu da naknadi prouzročene parnične troškove tuženika.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu materijalnu dokumentaciju i to u uvjerenje o prebivalištu (stranica 12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 38-48 spisa). Saslušani su svjedoci ĐU i ĆUN, te tuženi ĆU.

3.1. Iako je prvotno, na pripremnom ročištu, prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja, na ročištu održanom 26. lipnja 2025. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje OU. Naime, nakon što je sud na navedenom ročištu saslušao sve predložene svjedoke, osim svjedokinje OU, ovaj sud je utvrdio kako za rješavanje ovog spora nije potrebno saslušanje predložene svjedokinje OU, a koja je predložena da se sasluša na istu okolnost kao i dva već saslušana svjedoka, te je stanje stvari dovoljno utvrđeno, a i radi ekonomičnosti postupka i potrebi hitnijeg rješavanja postupka (parnica radi smetanja posjeda), sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje OU.

4. Predmet spora je smetanje posjeda tužitelja.

5. Među strankama je sporno posljednje stanje i čin smetanja posjeda.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Iz uvjerenja o prebivalištu (stranica 12 spisa) proizlazi kako je na dan izdavanja navedenog uvjerenja od 6. studenog 2023. tuženik imao prijavljeno prebivalište u [adresa] i to od 27. listopada 2022.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranice 38-48 spisa) proizlazi kako je tuženik bio vlasnik nekretnine koja je predmet ovoga spora, te je istu stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 28. veljače 2022., a potom je istu nekretninu prodao PU temeljem ugovora o kupoprodaji od 21. lipnja 2023. Temeljem navedenoga sud je utvrdio kako je predmetno smetanje posjeda od strane tuženika bilo u vrijeme kada je isti bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, sud je saslušao tuženog ĆU koji je iskazao kako je on bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora od veljače 2022. godine do lipnja 2023. godine, a kada je isti prodao. Iskazuje kako je on iza svog pok. oca RU naslijedio trg. društvo Gradska Kavana d.o.o. i to zajedno s bratom, u kojem trg. društvu su oni bili suvlasnici od po 50%, te su se oni zajednički dogovornom potom raspodijelili na način da svatko dobije određenu nekretninu, a on je tim poslom stekao predmetni poslovni prostor u svoje vlasništvo, te je radi realizacije stjecajem prava vlasništva sklopljen kupoprodajni ugovor. Ističe kako je njemu bilo poznato da tužitelj koristi ured, a nije mu bilo poznato od strane njegovog pok. oca RU da je postojao takav dogovor s tužiteljem u svezi obnove, odnosno daljnje kupnje predmetnog poslovnog prostora. Iskazuje kako je pričao s ĆUN u svezi predmetnog poslovnog prostora, te ističe kako je ona htjela kupiti taj poslovni prostor, a samo je s njom vršio dogovore, odnosno pregovore, a ne s njezinom kćerkom jer je smatrao kako zapravo ona upravljala trg. društvom, a ne njezina kćer pa je zbog toga samo s njom vodio pregovore. Iskazuje kako se nije s istom mogao dogovoriti oko kupnje budući da je imao i druge kupce. Početkom 2023. godine je potom ušao u prostorije u koje ga je pustila zaposlenica tužitelja i to jer je htio očitati struju da vidi koliko je dugovanje, te iz samog tog razloga je došao očitati struju. Nakon toga je vidio da postoje dugovi za neplaćenu struju, a također ga je i brat obavijestio kako postoje dugovi na ime pričuve u visini od otprilike 15.000,00 kuna. Iskazuje nadalje kako je nakon toga on osobno rekao da se struja isključi i zatražio je isključenje struje iz razloga kako ne bi nastajali daljnji dugovi, a što pretpostavlja da je ubrzo nakon toga i učinjeno. Ističe potom kako ga je obavijestio jedan od susjeda da su se neke stvari iz poslovnog prostora odnijele, te je on potom zaključio da su napustili tužitelji predmetni poslovni prostor, a nije ih osobno kontaktirao jesu li napustili poslovni prostor, pa iz tog razloga u veljači 2023. godine je zamijenio bravu, dao je ključ bratu i agentu za nekretnine koji mu je rekao kako će on tražiti kupce i poznato mu je kako je dovodio potencijalne kupce u predmetnu nekretninu radi razgledavanja iste. Nakon otprilike mjesec dana, brat mu je javio kako više ne može ući u poslovni prostor, te je zbog toga zvana policija kako bi provjerila postoje li kakvi tragovi provale, tada je u poslovnom prostoru pristupio zajedno sa svojom majkom, a potom su zajedno otišli u policijsku postaju i zbog toga je krenula kaznena prijava. Ističe nadalje kako je potom stavljen lokot, a to je bilo u ožujku 2023. godine. Nadalje iskazuje kako ga od veljače 2023. godine do promjene lokota, odnosno ožujka 2023. godine, nitko od strane tužitelja nije kontaktirao, a također iskazuje kako se ne sjeća, odnosno misli kako ga nije nitko od tužitelja kontaktirao u razdoblju od početka 2023. godine, odnosno kada je struja isključena, pa do promjene brave, odnosno veljače 2023. godine. Ističe također kako je siguran da je usmeno obavijestio ĆUN da je on postao vlasnik predmetnog poslovnog prostora temeljem kupoprodajnog ugovora. Nije mu poznato kada je točno obavijestio ĆUN da je on vlasnik predmetnog poslovnog prostora, međutim ističe kako su oni tj. ĆUN, bila upoznata s istim sigurno godinu dana da je on vlasnik, a obavijestio je i prije nego što će sam postati vlasnikom, a i nakon što je potpisan sklopljeni ugovor. Ističe nadalje kako je prvi puta za predmetnu tužbu saznao par dana prije nego će pristupiti na raspravu, a to sve budući da je vidio obavijest u pretincu Ć. Iskazuje kako je prije živio u [adresa], a nije mu tada bio moguć pristup poštanskom sandučiću, pa iz tog razloga nije dobivao poštu. Nadalje, iskazuje kako predmetni poslovni prostor nije bio u derutnom stanju prije nego što će se pristupiti obnovi od strane tužitelja istom, međutim preko mame o tome ima samo posredna saznanja budući da on nije vidio u kakvom je stanju tada bio poslovni prostor. Iskazuje kako ne zna koliko je uloženo novaca od strane tužitelja u predmetni poslovni prostor. Iskazuje kako nakon promjene brave je jednom promijenio lokot, a također iskazuje kako misli da mjesecima nitko nije bio u predmetnom poslovnom prostoru prije promjene brave, i također iskazuje kako nije obavijestio tužitelja o zamijeni brave.

10. Svjedok ĐU je iskazao kako on radi kod tužitelja u ispomoći i to tako je i prije radio, a tako i sada radi, uglavnom na način da obavlja građevinske poslove, a to sve jer je njegova supruga bila vlasnica trg. društva, sada tužitelja. Ističe kako je predmetni poslovni prostor dan tužitelju na korištenje od strane pok. RU i to na način da je isti bio u derutnom stanju, međutim dopušteno je bilo da se koristi tim poslovnim prostorom, a usmeno su se dogovorili kako će po mogućnosti kasnije isto kupiti. Također su potom, a nakon što su ga obnovili, bili u posjedu poslovnog prostora i to je sve bilo u dogovoru s pok. RU, inače ranijim vlasnikom trg. društva Hotel Central d.o.o., koji je bio upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Nadalje, ističe kako su u predmetni poslovni prostor uselili vjerojatno 2020. godine, međutim ne zna točno kada je to bilo, a također je moguće da je to bilo i ranije, te iskazuje kako su nakon smrti pok. RU i dalje bili u posjedu predmetnog poslovnog prostora, te plaćali režije, a iskazuje kako ne zna dalje što je točno bilo. Iskazuje kako je navedeni poslovni prostor bio ured koji je u pravilu svaki dan tužitelj koristio, međutim on je često bio na terenu kao radnik, ali mu je poznato da se isti koristio redovito, te da nije bilo dužeg razdoblja da se isti ne koristi. Iskazuje kako je u veljači 2023. godine vidio da je brava na poslovnom prostoru promijenjena. Potom je uzeo bušilicu i zamijenio nazad bravu, a sve kako bi pristupio u poslovni prostor, te prilikom čega nakon što je isti pristupio, nije bilo struje, a ističe kako je njegova supruga ĆUN upoznata oko detalja u svezi struje i zamjene brave. Nakon toga je on doveo agregat kako bi se predmetnim poslovnim prostorom koristili, a ističe kako nije nikoga kontaktirao da je brava mijenjana, obavijestio je o tome svoju suprugu ĆUN. Iskazuje kako je par mjeseci nakon promjene brave ista opet promijenjena na način da je sada bio postavljen lokot na vrata, te ističe kako je potom preko prozora iz dvorišnog prozora vidio kako nedostaju stvari koje su bile tada u vl. tužitelja, ali ističe kako od tada nije ništa poduzimao, a kasnije je čuo da je predmetni poslovni prostor prodan. Kad je lokot bio ponovno postavljen, to je bilo otprilike nakon jedno do dva mjeseca otkada je bila promijenjena brava, te je nakon toga njegova supruga vidjela što se događa i potom kontaktirala odvjetnika radi poduzimanja daljnjih radnji. Iskazuje kako je struja bila isključena samo u tom objektu, odnosno predmetnom poslovnom prostoru, i to je bila isključena od strane TD Elektroslavonija, a sve po nalogu vlasnika objekta. Ne zna je li potpisan kakav ugovor, odnosno dokument vezan uz zakup predmetnog poslovnog prostora, odnosno toga se ne sjeća, a ne sjeća se ni je li potpisana kakva pisana suglasnost za ulaganje, odnosno obnovu predmetnog poslovnog prostora, te ističe kako je njegova supruga upoznata s time. Iskazuje kako tužitelj nikada nije plaćao zakupninu, odnosno misli da je to bilo iz razloga jer su rađena ranija ulaganja, pa iz tog razloga se ista nije plaćala. Iskazuje kako su sve režije oni plaćali, odnosno tužitelj, a ne zna kome su plaćane režije. Ističe kako nema informaciju je li prijavljen nestanak stvari iz poslovnog prostora, a misli da je to sve njegova supruga ĆUN prijavila. Iskazuje kako nije ponovno zamijenio lokot kad je vidio da je isti stavljen, a to iz razloga jer mu je to dosadilo, te je mislio kako će se oni potom dogovoriti. Ističe kako nije rađena nikakva policijska intervencija prilikom prve zamjene brave i koliko je njemu poznato, ne vodi se nikakav postupak. Iskazuje kako mu nije poznato koje je trg. društvo bilo vlasnikom predmetnog poslovnog prostora.

11. Svjedokinja ĆUN je iskazala kako je ona bila vlasnica i prokurist tužitelja i to u razdoblju kad se s pok. RU vršio dogovor oko predmetnog poslovnog prostora, a i nakon što su stupili u posjed poslovnog prostora, odnosno nakon što su se s pok. RU dogovorili da će poslovni prostor koji je bio u derutnom stanju obnoviti, a što su potom oni i učinili i bili su u posjedu istoga od ožujka, odnosno travnja 2020. godine. Ističe kako je ubrzo nakon toga prestala biti vlasnica tužitelja, te je nakon toga vlasnica tužitelja postala njezina kćer – GU. Iskazuje kako je postojao usmeni dogovor s pok. RU, a to je tada bilo u doba korone i to na način da će urediti poslovni prostor i da će u svrhu uređenja istoga nakon što se isti uredi i etažira, dobiti jedan etažni dio u svoje vlasništvo. Iskazuje kako nisu sklapani ugovori jer su bili u dobrim odnosima s pok. RU. Iskazuje kako je nakon istupa iz trg. društva bila u kontaktu s kćerkom oko predmetnog poslovnog prostora i bila je upoznata što se događalo s istim nakon toga. Ističe nadalje kako je nakon smrti pok. RU ona osobno prvo započela razgovor s tuženikom, a na način da su kasnije komunicirali telefonskim putem, mailom i slično, i također su ostavili posjed u predmetnom poslovnom prostoru budući da su ga isti htjeli otkupiti. Iskazuje kako se jednom prilikom njezin suprug ĐU vratio s puta, a to je bilo u veljači 2023. godine, misli kako je to bilo oko 20. veljače, te je tom prilikom trebao alat i nije mogao ući u poslovni prostor budući da je bila promijenjena brava, pa je misleći da je ključ izgubljen, sam zamijenio bravu, a to joj je poznato budući da je on njoj tako iskazao. Iskazuje kako se nakon toga koristio poslovni prostor, međutim tada nije bilo struje, a također iskazuje kako je prije prve zamijene brave tuženik bio u predmetnom poslovnom prostoru zajedno s FU, a to iz razloga jer su htjeli očitati struju, međutim ništa nisu rekli zbog čega žele istu očitati. Iskazuje i kako su uredno sve režije plaćane i to od strane tužitelja, kao korisnika predmetnog poslovnog prostora. Potom iskazuje kako je nakon zamjene brave uredno korišten poslovni prostor još otprilike mjesec dana kad joj je netko javio da je stavljen lokot na vrata, te su iz tog razloga saznali da se radi o provali. Nadalje, ističe kako je par dana nakon toga čula od strane susjeda koji živi blizu tog poslovnog prostora, gosp. T, kako je isti vidio MU da mijenja, odnosno stavlja lokot na predmetni poslovni prostor, a obavijestio je i kako su dolazili kupci gledati predmetni poslovni prostor. Ističe kako nikada nije bila obaviještena da se predmetni poslovni prostor ne koristi, a nakon što je stavljen lokot, zvala je tvrtku Hotel Central d.o.o. koji su bili raniji vlasnici i to iz razloga jer je tada mislila da su tada još uvijek vlasnici predmetnog poslovnog prostora, međutim naknadno je saznala da je tuženik vlasnik, a ona s time nije bila upoznata. Iskazuje kako dalje nisu bili u poslovnom prostoru, te su nakon toga podnijeli ovu tužbu. U svezi pisanih dokumenata postoje građevinski dnevnik, radnici zaposlenici koji su obnavljali predmetni poslovni prostor, a također su u posjedu svi računi za sve radove koji su se obavili. Iskazuje kako ne zna je li zatražen povrat sredstava u vezi ulaganja, a budući da ona nije direktorica tužitelja. Iskazuje i kako ne zna je li prilikom izmjene brave, odnosno kasnije lokota, uredovala policija, a ona je osobno samo zvala odvjetnika. Ističe nadalje kako je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv nje i njezinog supruga koja je odbačena, a potom su oni podnijeli prijavu za lažnu kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu. Iskazuje kako je postojao dogovor s pok. RU kako će biti u posjedu predmetnog poslovnog prostora do etažiranja, a koje nije bilo dovršeno i to iz razloga jer je nasilno promijenjena brava, odnosno stavljen je lokot i oni više nisu u posjedu istog od tada. Iskazuje kako joj je poznato da je trg. društvo Centra d.o.o. bilo vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a sve režije su plaćali tom trg. društvu. Podnijeta je kaznena prijava protiv tuženika i direktorice VU, a to jer je između njih dvoje zaključen ugovor kojim se prodaje predmetni poslovni prostor i u kojem ugovoru je navedeno kako je predmetni poslovni prostor slobodan od osoba i stvari, odnosno da se s istim prodaje i posjed. Također iskazuje kako je to sve bilo godinu dana prije promjene lokota.

12. Sud je iskaz svjedoka ĐU i ĆUN u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, osim u dijelu kako su plaćeni svi računi za predmetni poslovni prostor od strane tužitelja, budući da isto nije dokazano, međutim navedeno nije niti predmet ovog postupka, a također sud nije povjerovao iskazu svjedokinje ĆUN u dijelu u kojem navodi kako je ĐU zamijenio bravu jer je mislio da je ključ izgubljen, budući da isto nije niti životno, niti logično da nije vidljivo kako je brava drugačijeg izgleda, a i u suprotnosti je s onim što je iskazao svjedok ĐU (da je on zamijenio bravu), kao i u dijelu iskaza kako je saznala tek nakon što je stavljen lokot da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora tuženik.

13. Sud je tijekom postupka, a nakon saslušanja svjedoka i tuženika, utvrdio:

- da je raniji zakonski zastupnik trgovačkog društva Gradska kavana d.o.o., sada pok. RU, postigao dogovor s tužiteljem na način da se isti koristi poslovnim prostorom u Osijeku, Trg Augusta Šenoe 2, a koji je bio u vlasništvu Gradska kavana d.o.o.

- da su se tužitelji koristili predmetnim poslovnim prostorom od početka 2020.

- da nije sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora

- da je tužitelj s pok. RU vodio pregovore na način da kupe poslovni prostor (odnosno jedan njegov dio, nakon etažiranja)

- da je tuženik postao vlasnikom poslovnog prostora 28. veljače 2022.

- da je tuženik, kao vlasnik prostora, u veljači 2023., zamijenio bravu na predmetnom poslovnom prostoru

- da je tužitelj zamijenio nazad bravu, te potom ponovno ušao u predmetni poslovni prostor

- da je tuženik u ožujku 2023. umjesto brave postavio lokot

- da je tužitelj 25. travnja 2023. podnio tužbu ovome sudu radi smetanja posjeda

- da je tuženik nekretninu otuđio 21. lipnja 2023.

14. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) je propisano kako drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, stavkom 2. i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štiti svoj posjed, jedino ga nema pravo štiti od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, stavkom 3. pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, te stavkom 4. je propisano pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u potrebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Člankom 27. stavkom 1. ZV je propisano tko ima pravo na zaštitu posjeda smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavka 3. ovog Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svog posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć), te stavkom 2. je propisano dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti posjednikov pomoćnik u posjedovanju. Člankom 12. stavkom 2. ZV je propisano dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupka pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju. Člankom 22. stavkom 1. ZV je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Člankom 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) propisano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

15. U odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu kako nekretnina (poslovni prostor) koji je predmet tužbenog zahtjeva otuđena, valja uputiti na izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2866/13-2 od 13. prosinca 2017., a to je da u situaciji da kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, ali je moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu i dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Stoga se u konkretnom postupku, bez obzira na činjenicu da je predmetna nekretnina otuđena od strane tuženika, mogao postupak i provesti.

16. Međutim, imajući na umu ranije citirane članke, sud smatra kako se, u konkretnom slučaju, tužitelj, prije podnošenja tužbe poslužio dopuštenom samopomoći.

16.1. Naime, sud je utvrdio, a navedeno proizlazi iz iskaza oba saslušana svjedoka ĐU i ĆUN, te tuženika kako je tuženik u veljači 2023. zamijenio bravu na predmetnom poslovnom prostoru. Također je utvrdio, temeljem iskaza svjedoka ĐU kako je isti, vjerojatno 20. veljače 2023. zamijenio nazad bravu, a kako bi koristio predmetni poslovni prostor i pristupio u isti. Isti je to učinio kao pomoćnik u posjedovanju, budući da je on osoba u radnom ili sličnom odnosu kod tužitelja, a što je i sam iskazao, te je o tome i obavijestio tužitelja. Kako je utvrđeno da se u roku iz članka 21. stavka 3. ZV tužitelj zaštitio svoj posjed, sud je zaključio kako je tužitelj koristio dopuštenu samopomoć iz članka 27. stavka 1. ZV-a.

16.2. Kako je tužitelj, nakon korištenja dopuštene samopomoći nastavio koristiti poslovni prostor, a isto je sud zaključio iz iskaza oba svjedoka ĐU i ĆUN, to je sud zaključio kako se tužitelj poslužio dopuštenom samopomoći na djelotvoran način.

16.3. Budući da se tužitelj koristio dopuštenom samopomoći, prije podnošenja predmetne tužbe, to nema mjesta da mu se pruži i sudska zaštita u posjedovnoj parnici (tako u svojim odlukama i Županijski sud u Zagrebu u predmetima broj Gž-8191/00 od 16. siječnja 2001. i broj Gž-7298/07 od 8.1.2008.). Također je i svjedok ĐU iskazao kako ponovno nije koristio dopuštenu samopomoć iz razloga jer mu je ista dosadila, a mislio je kako će se oni i dogovoriti. Sve navedeno upućuje na zaključak suda kako je korištena dopuštena samopomoć iz članka 27. ZV-a. Također za napomenuti je kako nakon što je korištena dopuštena samopomoć u veljači 2023. isti o tome nisu obavijestili tuženika, a niti ranijeg vlasnika poslovnog prostora (budući da su u svome iskazu izjavili kako nisu znali da je tuženik postao vlasnikom predmetne nekretnine, a koju činjenicu ovaj sud smatra neutvrđenom), pa je također za zaključiti kako su smatrali da su korištenjem dopuštene samopomoći uspostavili prijašnje stanje.

17. U odnosu na prigovor tuženika kako je tužitelj podnio tužbu ovome sudu protekom subjektivnog roka od 30 dana, valja istaknuti kako je ovaj sud utvrdio da je tužitelj podnio tužbu nakon što je tuženik u ožujku 2023. ponovno promijenio bravu, ovaj puta stavljanjem lokota, pa stoga sud je zaključio kako je tužitelj podnio tužbu ovome sudu u roku propisanom sukladno članku 21. stavku 3. ZV-a.

18. Isto tako u odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj u spis nije priložio ugovor o zakupu na kojemu bi temeljio svoje pravo na posjed, valja istaknuti kako se navedeno niti ne dokazuje u postupku radi smetanja posjeda, već samo čin smetanja posljednjeg mirnog posjednika, te uspostava prijašnjeg stanja, pa navedeni prigovor od strane tuženika nije osnovan.

19. Također u odnosu na navode tužitelja kako su s tuženikom, odnosno njegovim prednikom pregovarali oko kupnje navedenog prostora, kao i da je isti ulagao u prostor koji je prvotno bio potpuno neuređen i devastiran, valja istaknuti kako se navedeno ne odlučuje u ovoj parnici, već tužitelj može pokrenuti radi istoga drugi, posebni parnični postupak, a radi naknade štete.

20. U odnosu na isključenje struje u poslovnom prostoru i to od strane tuženika, sudu navedena činjenica nije od utjecaja na rješenje ovoga spora, budući da je ista isključena prije nego je promijenjena prva brava od strane tuženika, a i struja nije predmet posjedovne zaštite, već isto može biti samo nekretnina, što i jeste slučaj u ovome postupku.

21. Također navod svjedokinje ĆUN kako joj nije bilo poznato da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora ovome sudu nije prihvatljiv. Naime, i sama je iskazala kako je nakon smrti pok. RU započela razgovor s tuženikom, a kasnije su komunicirali i telefonskim putem, mailom i slično, a to sve budući da su poslovni prostor htjeli otkupiti, a isto je iskazao i tuženik, s time da je isti iskazao i o tome kako je usmeno obavijestio ĆUN, a time i tužitelja kako je on vlasnik nekretnine. Također ĆUN je iskazala kako je tuženik zajedno s FU bio u poslovnom prostoru, prije prve zamijene brave, a kako bi očitao struju. Pa je tako ovome sudu iz toga nelogično kako ista nije znala da je tuženik vlasnik, a da ga nije upitala zbog čega on očitava struju, a također i zašto je onda osobno s njim vodila pregovore oko kupnje poslovnog prostora ako bi znala da isti nije vlasnik istoga.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelj koristio dopuštenu samopomoć iz članka 27. ZV, pa mu iz toga razloga nije dopušteno koristi i sudsku zaštitu, stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

24. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pa mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, odnosno tuženiku pripada pravo na trošak sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23. - dalje u tekstu: Tarifa) u visini od 250 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda ukupno iznosi 500,00 EUR-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove rješenja.

25. Tužitelj je u cijelosti izgubio u sporu, pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je stoga odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka i odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

26. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 25. srpnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovog rješenja koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu (članak 335 stavak 9. ZPP). Primjerak rješenja stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti rješenje na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje isto mora biti istaknuto 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se ono objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje sud će isto dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave rješenja (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika