Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2079/2019-31

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maravić&Maravić iz Ogulina protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba,radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja,a u odsutnosti tuženika, po objavi od 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 5103382747, sklopljen dana 30.01.2007. godine između tužitelja PR [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 kao kreditora ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke- tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna inaplate u skladu s važećim odlukama banke- tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II-Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka,OIB:23057039320, da tužitelju BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.389,05 eura (slovima: devet tisuća tristo osamdeset i devet eura i 05 centi) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena te daljnjim odlukama HNB i izmjenama odluke o kamatnim stopama, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućem na iznose od

16,15 eura od dana 1.5.2009. pa do isplate

15,96 eura od dana 1.6.2009. pa do isplate

16,06 eura od dana 1.7.2009. pa do isplate

16,10 eura od dana 1.8.2009. pa do isplate

16,02 eura od dana 1.9.2009. pa do isplate

16,03 eura od dana 1.10.2009. pa do isplate

16,05 eura od dana 1.11.2009. pa do isplate

15,94 eura od dana 1.12.2009. pa do isplate

16,29 eura od dana 1.01.2010. pa do isplate

16,40 eura od dana 1.02.2010. pa do isplate

16,35 eura od dana 1.03.2010. pa do isplate

16,45 eura od dana 1.04.2010. pa do isplate

16,68 eura od dana 1.05.2010. pa do isplate

17,59 eura od dana 1.06.2010. pa do isplate

17,54 eura od dana 1.07.2010. pa do isplate

16,95 eura od dana 1.08.2010. pa do isplate

17,95 eura od dana 1.09.2010. pa do isplate

17,62 eura od dana 1.10.2010. pa do isplate

17,16 eura od dana 1.11.2010. pa do isplate

18,06 eura od dana 1.12.2010. pa do isplate

18,47 eura od dana 1.01.2011. pa do isplate

18,14 eura od dana 1.02.2011. pa do isplate

37,38 eura od dana 1.03.2011. pa do isplate

39,41 eura od dana 1.04.2011. pa do isplate

40,00 eura od dana 1.05.2011. pa do isplate

39,58 eura od dana 1.06.2011. pa do isplate

39,12 eura od dana 1.07.2011. pa do isplate

39,03 eura od dana 1.08.2011. pa do isplate

39,65 eura od dana 1.09.2011. pa do isplate

40,14 eura od dana 1.10.2011. pa do isplate

32,84 eura od dana 1.11.2011. pa do isplate

32,74 eura od dana 1.12.2011. pa do isplate

32,63 eura od dana 1.01.2012. pa do isplate

32,53 eura od dana 1.02.2012. pa do isplate

32,45 eura od dana 1.03.2012. pa do isplate

32,02 eura od dana 1.04.2012. pa do isplate

32,10 eura od dana 1.05.2012. pa do isplate

32,19 eura od dana 1.06.2012. pa do isplate

31,83 eura od dana 1.07.2012. pa do isplate

4, 82 eura od dana 13.07.2012. pa do isplate

19,73 eura od dana 1.08.2012. pa do isplate

3, 20 eura od dana 8.08.2012. pa do isplate

7, 72 eura od dana 1.09.2012. pa do isplate

7, 75 eura od dana 1.10.2012. pa do isplate

7, 84 eura od dana 1.11.2012. pa do isplate

7, 76 eura od dana 1.12.2012. pa do isplate

7, 76 eura od dana 1.01.2013. pa do isplate

7, 70 eura od dana 1.02.2013. pa do isplate

7, 66 eura od dana 1.03.2013. pa do isplate

7, 67 eura od dana 1.04.2013. pa do isplate

7, 65 eura od dana 1.05.2013. pa do isplate

7, 41 eura od dana 1.06.2013. pa do isplate

4, 19 eura od dana 18.06.2013. pa do isplate

0, 22 eura od dana 26.03.2007.pa do isplate

2, 42 eura od dana 5.03.2008. pa do isplate

1, 14 eura od dana 9.04.2008. pa do isplate

4, 88 eura od dana 17.10.2008.pa do isplate

16,76 eura od dana 28.10.2008.pa do isplate

3, 04 eura od dana 26.11.2008.pa do isplate

11,48 eura od dana 29.12.2008.pa do isplate

14,65 eura od dana 27.01.2009.pa do isplate

16,54 eura od dana 26.02.2009.pa do isplate

11,32 eura od dana 23.03.2009.pa do isplate

12,65 eura od dana 22.04.2009.pa do isplate

8, 32 eura od dana 25.05.2009.pa do isplate

0, 54 eura od dana 26.06.2009.pa do isplate

6, 98 eura od dana 29.06.2009.pa do isplate

9, 27 eura od dana 31.07.2009.pa do isplate

10,07 eura od dana 27.08.2009.pa do isplate

4, 47 eura od dana 18.09.2009.pa do isplate

10,76 eura od dana 28.09.2009.pa do isplate

0, 93 eura od dana 20.11.2009.pa do isplate

10,61 eura od dana 23.11.2009.pa do isplate

10,33 eura od dana 17.12.2009.pa do isplate

15,20 eura od dana 20.01.2010.pa do isplate

16,37 eura od dana 9.02.2010. pa do isplate

18,65 eura od dana 19.02.2010.pa do isplate

18,43 eura od dana 19.03.2010.pa do isplate

20,17 eura od dana 19.04.2010.pa do isplate

0, 22 eura od dana 11.05.2010.pa do isplate

70,64 eura od dana 08.07.2010.pa do isplate

25,90 eura od dana 09.08.2010.pa do isplate

40,01 eura od dana 06.09.2010.pa do isplate

36,75 eura od dana 06.10.2010.pa do isplate

30,32 eura od dana 05.11.2010.pa do isplate

42,68 eura od dana 06.12.2010.pa do isplate

28,04 eura od dana 05.01.2011.pa do isplate

45,91 eura od dana 23.02.2011.pa do isplate

39,70 eura od dana 31.03.2011.pa do isplate

43,77 eura od dana 27.04.2011.pa do isplate

55,96 eura od dana 01.06.2011.pa do isplate

45,09 eura od dana 30.06.2011.pa do isplate

50,20 eura od dana 05.09.2011.pa do isplate

43,74 eura od dana 31.10.2011.pa do isplate

57,02 eura od dana 9.11.2011. pa do isplate

57,12 eura od dana 6.12.2011. pa do isplate

2, 85 eura od dana 15.12.2011.pa do isplate

62,08 eura od dana 09.01.2012.pa do isplate

323,00 eura od dana 08.12.2012.pa do isplate

68,00 eura od dana 07.03.2012.pa do isplate

65,14 eura od dana 11.04.2012.pa do isplate

66,52 eura od dana 11.05.2012.pa do isplate

68,37 eura od dana 12.06.2012.pa do isplate

74,87 eura od dana 9.07.2012. pa do isplate

2.520,98 eura od dana 13.07.2012.pa do isplate

2.818,41 eura od dana 26.07.2012.pa do isplate

45,02 eura od dana 08.08.2012.pa do isplate

16,70 eura od dana 19.09.2012.pa do isplate

11,44 eura od dana 10.10.2012.pa do isplate

12,26 eura od dana 21.11.2012.pa do isplate

11,84 eura od dana 14.12.2012.pa do isplate

7, 06 eura od dana 09.01.2013.pa do isplate

26,52 eura od dana 01.03.2013.pa do isplate

27,05 eura od dana 22.04.2013.pa do isplate

1.107,20 eura od dana 19.06.2013.pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 1.581,20 EUR (slovima: tisuću petsto osamdeset i jedan euro i dvadeset centi) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Ne postoji potraživanje tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, te za razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 10. lipnja 2019. ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i ništetnosti. U tužbi navodi da su stranke 30. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 5103382747 kojim je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 34.000,00 CHF u protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu sa odlukama tuženika. Ugovor je ovjeren u uredu Javnog bilježnika Ivanke Antić iz Duge Rese pod brojem OU-5/2007 dana 30. siječnja 2007. Tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, te posljedično tome ništetne. Poziva se na odluke donesene u tzv. kolektivnom sporu radi zaštite interesa potrošača, te tužbenim zahtjevom potražuje isplatu više uplaćenih iznosa, utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, sve uz naknadu parničnog troška.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare. Smatra da zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke,te smatra da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede sklapanja ugovora,a što tuženik smatra da jest i da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane za CHF. Sve promjene kamatne stope vršene su sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Deklaratorna zaštita koju tužitelj traži u ovom postupku usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da je tuženik svojim postupanjem prouzročio tužitelju ikakvu štetu. Ističe procesnopravni prigovor radi prijeboja s osnove tečaja, te s osnove kamate za razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3.Proveden je dokazni postupak uvidom u Ugovor o kreditu (list 9 do 16 spisa), u Potvrdu o otplaćenom kreditu (list 17 spisa), u pregled prometa po kreditu (list 18 do 35, 135 do 143 spisa), u otplatnu tablicu (list 36 do 41 spisa), u obavijest o kreditu (list 42 i 43 spisa), u otplatni plan (list 44 do 51, 57 do 59, 61 do 63 spisa), u potvrdu o uvjetima otplate (list 52 spisa), u dopis od 10. svibnja 2019. (list 53 spisa), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 54, 55, 56, 60 spisa), u dokumentaciju uloženu u spis po tuženiku uz odgovor na tužbu (list 96 do 121 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke koji je u spis uložio pisani nalaz i mišljenje (list 279 do 225 spisa), te je saslušan tužitelj.

4.Stranke nisu predlagale saslušanje vještaka.

5.U ovom su postupku provedeni svi predloženi dokazi.

6.Tužitelj se tijekom postupka očitovao podneskom od 2. listopada 2019. (list 122 do 125 spisa), od 27. veljače 2025. (list 290 do 294 spisa), a tuženik podneskom od 8. svibnja 2020. (list 126 do 133 spisa), od 31. ožujka 2021. (list 168 do 179 spisa) i od 4. lipnja 2024. (list 260 i 21 spisa).

7.U ovom postupku nije sporno da su stranke zaključile dana 30. siječnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 5103382747 kojim je tuženik odobrio tužitelju iznos od 34.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Tužitelj se obvezao ugovoreni iznos vratiti u 216 mjesečnih anuiteta. Dakle, ugovorena ja valutna klauzula u CHF, kao i promjenjiva kamatna stopa koja se izračunava i naplaćuje u skladu s važećim odlukama tuženika.

8. Tužitelj smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne,te potražuje iznos za koji smatra da je preplaćen i koji je tuženik neosnovano stekao.

9.Tuženik osporava sve navode tužitelja, smatra da odredbe nisu ništetne, ističe prigovor zastare. Spori da bi tužitelj imao pravo u ovom postupku u kojem traži povrat stečenog bez osnove,a ne naknadu štete, štititi svoja prava pozivom na utvrđenja iz odluka donijetih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

10.Ugovor o kreditu zaključen je između stranaka ovog postupka, te je tuženik kao kreditor sredstva stavio na raspolaganje tužitelju. Dakle, tužitelj je kao korisnik bio u obvezi otplatiti kredit i sve što je otplaćeno po navedenoj kreditnoj partiji predstavlja ispunjenje njegove obveze, pa to što su formalno za vrijeme trajanja kredita određene uplate vršene od strane druge osobe, ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja.

11.U ovom je postupku saslušan tužitelj čiji iskaz ovaj sud cijeni iskrenim. Iz iskaza proizlazi da je tužitelj bio općenito informiran o proizvodima tuženika, ali o posebnim uvjetima i parametrima zbog kojih dolazi do promjene kamatne stope ili dodatnog pojašnjenja u odnosu na kredite sa valutnom klazulom u EUR u smislu razlike i eventualne zaštite od strane HNB-a nije bilo govora.Tužitelj je, s druge strane, u svemu postupao kao prosječni potrošač.

12.Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope,a ta presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Revizije tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude VTS pod brojem P-7129/13 odbijene su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

13.Kao odlučna činjenica u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva i radi utvrđenja ništetnosti i zahtjeva za povrat primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, jest okolnost da se tužitelj u tužbi pozvao na naprijed navedeno pravno utvrđenje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12.

14.Zakonom o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP) uređen je učinak odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Na bitno sličan način određeni su učinci presude donesene povodom kolektivne tužbe i prema ZPP-u i to u članku 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-ZPP) prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,a što je već prethodno i navedeno.

15.Dakle, prema citiranim je odredbama za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi da li je odluka na koju se tužitelj pozvao odluka donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 131. stavak 1. ZZP –a i članka 502.a stavka 1. ZPP-a i jesu li tom odlukom prihvaćeni zahtjevi iz takve tužbe, a potom i da li tužitelj ovom pojedinačnom tužbom traži zaštitu interesa odnosno prava koje je bilo predmetom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ukoliko je odgovor na postavljena pitanja pozitivan,a u konkretnom slučaju jest, sud u pojedinačnom zahtjevu više nije ovlašten raspravljati o tome je li došlo do povrede ili ugroze prava čija se zaštita traži, već je dužan prihvatiti utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, onda kada je zahtjev iz takve tužbe prihvaćen odnosno kada je utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača. Uz to se ističe kako prema članku 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava obvezuje sudove samo u postupku radi naknade štete, međutim tu odredbu treba teleološki tumačiti tako da se ima primijeniti u svakom individualnom postupku čija je svrha saniranje posljedica utvrđene povrede kolektivnih interesa potrošača, tako i u ovom postupku u kojem se zahtjev tužitelja temelji na vraćanju primljenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. U prilog tome govori i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u kojoj se ističe potreba vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu PRP i LR Palacios Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15, navodi da je Europski sud u istoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ.

16.Slijedom obrazloženog, nedvojbeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak.

17.Samo ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije nepošteno niti ništetno imajući u vidu da takvo postupanje potpada pod slobodu uređivanja obveznih odnosa, a nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a). Međutim, treba reći da u ovom sporu tuženik nije iznio niti jedan prigovor koji nije raspravljen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7192/13 od 13. lipnja 2014.,presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ali i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 .To znači da su zaključak o povredi kolektivnih interesa ti sudovi donijeli na činjeničnoj i pravnoj osnovi u kojoj su u obzir uzeti, preciznije otklonjeni, isti prigovori koje tuženik ovdje ističe. Prema tome, istaknuti prigovori kojim tuženik spori tužiteljevu tezu o ništetnosti prijeporne odredbe ni na koji način ne dovode u pitanje koneksitet utvrđene povrede kolektivnih interesa i konkretnog slučaja, niti predstavljaju nove okolnosti koje bi u ovom predmetu mogle dovesti do drukčije odluke. Svi navedeni sudovi pošli su od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne i uočljive. Međutim, iste nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije, te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Primjenom testa poštenosti zaključeno je da su te kod tih banaka bile dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao u cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Slijedom toga, takva odredba ugovora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje, kao i načelu zabrane zlouporabe prava. Posebno je bitno da Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno navodi da u preostalom dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, nisu nepoštene, a time ništetne odredbe, a zbog čega njihova valjanost, primjena i učinak nije dovedena u pitanje. Dakle, ovom su argumentacijom otklonjeni prigovori da su tužene banke postupale sukladno tadašnjim propisima, kao i prigovori da nije moguće utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope bez da to ima utjecaja na ostatak pravnog posla.

18.Ništetna je i nepoštena ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kada su sklapani ugovori nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR.

19.Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, prema čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je tuženik tužitelju dužan vratiti ono što je primio na temelju kamatne stope koju je u odnosu na prvotno ugovorenu povisio jednostranom odlukom, kao i iznos koji je tužitelj više platio kao posljedicu promjene tečaja.

20.Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši.

21.Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz vještaka,te je sukladno istome postavio tužbeni zahtjev

22.Visina tužbenog zahtjeva postavljena je sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka kojeg ovaj sud prihvaća kao stručnog,te smatra da je isti udovoljio datoj mu zadaći.S obzirom na navode tuženika, treba reći da je točno da nije ugovorena fiksna kamatna stopa niti je ugovoren fiksni tečaj, ali je po ocjeni ovog suda pravilno vezati visinu tužbenog zahtjeva za početnu kamatnu stopu i tečaj jer je odnosu na navedene parametre ugovorna odredba jasna, razumljiva i točno određena i na istu su nedvojbeno obje strane pristale.

23.Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i kamate i to od prvog dana nakon dana stjecanja preplaćenih iznosa od strane tuženika, budući da je isti, s obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača koja implicira svijest o nepripadnosti tako stečene imovine, bio nepošten, sve pozivom na članak 1115. ZOO-a.

24.Visina zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

25.Glede prigovora zastare obrazlaže se kako slijedi.

26.Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO- a), koji zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Pokretanjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Stav u tom smislu iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. navodeći da „pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe…“.

27.Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sve s obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev usmjeren i na utvrđenje ništetnosti. Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., slijedom čega nema dvojbe da ukoliko je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

28.Pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu u odnosu na potraživanje s osnova ništetnosti kamatne stope nastupila je 13. lipnja 2014. kada je počela teći zastara koja je istekla je 13. lipnja 2019. U odnosu na potraživanje s osnova tečajne razlike, zastara je počela teći 14. lipnja 2018.,te je istekla 14. lipnja 2023., dok je tužitelj tužbom ustao 10. lipnja 2019. slijedom čega zastara nije nastupila.

29.Tuženikov prigovor radi prijeboja nalazi se neosnovanim.Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja smatrajući da ukoliko sud utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, tada bi tužitelj bio dužan vratiti tuženiku svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog ugovorenog , kao i za razdoblje kada je kamata bila niža od početno ugovorene. Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Svaki izračun anuiteta vršio je tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja, pa nema stjecanja bez osnove na strani tuženika. Odredba članka 232. st. 2. ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora,ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti,što diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. Dodatno se ističe da u situaciji kada je vjerovnik samostalno ponudio potrošaču smanjenje kamatne stope, time nije došlo do povrede interesa potrošača niti je narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu

30.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

31.Visina troška odmjerena je sukadno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

32.Tužitelju je priznat slijedeći trošak:

- sastav tužbe 100 bodova/200,00 € (Tbr.7.1.)

-sastav podneska od 2.10.2019. 100 bodova/200,00 € (Tbr.8.1.)

-sastav podneska od 27.2.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.8.1.)

-ročište 20.5.2024. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-ročište 11.7.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

- trošak vještačenja 331,20 €

-trošak PDV-a od 25 % 250,00 € (Tbr.46.).

U Opatiji, 25. srpnja 2025.

S u d a c:

Senka  Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. Pun. tužitelja (oslobođen plaćanja pristojbe sukladno čl. 11.st.1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama)

2. Pun. tuženika