REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-144/2024-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mato Prepelec, odvjetnik u Zagrebu, Jordanovac 41, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Margaretska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. lipnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Matu Prepelca, odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika, Paule Kiš, odvjetnice, dana 25. srpnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Margaretska 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.289,74 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućima od 26. lipnja 2015. kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023 do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023 pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 2.056,70 eura bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 26. lipnja 2015. do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Margaretska 69, OIB: 53056966535 parnični trošak u iznos od 272,17 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu.

VI. Odbija se zahjtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DM (dalje u tekstu. tužiteljica) u tužbi od 26. lipnja 2015. u ovom predmetu, ranije poslovni broj Pr-1680/2015, u bitnome navodi da je bila zaposlena kod Raiffeisen stambene štedionice d.d. Zagreb, kao prednika tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb (dalje u tekstu: tuženik), te da je dobila otkaz ugovora o radu uz otkazni rok za koji navodi da je trajao od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015. Tijekom otkaznog roka tužiteljica je bila oslobođena obveze rada, te smatra da za svaki mjesec otkaznog roka ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne isplate u zadnja tri mjeseca koji su prethodili otkazu ugovora o radu. Tužiteljica navodi da joj je tuženik isplatio naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka za

mjesec ožujak 2015. u iznosu od 1.377,07 kn / 182,77 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,5340), za mjesec travanj 2015. nije joj isplatio ništa, a za mjesec svibanj 2015. isplatio joj je 5.993,60 kn / 795,49 eura. Tužiteljica navodi da joj je tuženik na ime naknade plaće za vrijeme otkaznog roka dužan isplatiti prosjek plaće u zadnja tri mjeseca koja su prethodila otkazu, i to iz prosinca 2014. godine, te siječnja i veljače 2015. godine, koji iznosi 12.587,00 kn / 1.670,58 eura bruto. Slijedom navedenoga tužiteljica potražuje isplatu neisplaćene naknade plaće za vrijeme otkaznog roka za ožujak 2015. u iznosu od 4.916,43 kn / 652,52 eura, za travanj 2015. u iznosu od 12.587,00 kn / 1.670,58 eura te za svibanj 2015. u iznosu od 6.593,40 kn / 875,09 eura, odnosno sveukupno 24.096,83 kn / 3.198,20 eura, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu i parnični trošak s pripadajućom kamatom.

2. Prednik tuženika u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi tako i u visini, te u bitnome navodi da nije sporno da je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici 5. ožujka 2015. koja joj je uručena 17. ožujka 2015. (dalje u tekstu Odluka o otkazu). Prednik tuženika dalje navodi da nije točno da su tužiteljici za vrijeme trajanja otkaznog roka isplaćeni samo iznosi koje je navela u tužbi. Naime, prema obračunima plaće koji su joj uredno dostavljeni i na koje tužiteljica nije imala primjedbe, isplaćeni su joj sljedeći iznosi: za ožujak 2015. godine 16.006,68 kn / 2.124,45 eura bruto, za travanj 2015. godine 15.797,76 kn / 2.096,72 eura bruto i za svibanj 2015. godine 13.592,46 kn / 1.804,03 eura bruto. Prednik tuženika navodi da je pogrešno tumačenje tužiteljice da bi za vrijeme trajanja otkaznog roka imala pravo na naknadu plaće u visini prosječne isplate u zadnja tri mjeseca koji su prethodili otkazu, te da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka imala pravo na ugovorenu plaću određenu ugovorom o radu. Kao što se vidi iz obračuna plaće tužiteljice za prosinac 2014., siječanj 2015. i veljaču 2015. tužiteljica je zaista primila navedene bruto iznose kako se navodi u tužbi, ali ti iznosi nisu redovita plaća tužiteljice, već se sastoje od osnovne plaće i stimulacija od vlastitih naknada koje su varijabilne i ovise o radnom učinku radnika, stoga tužiteljica nema pravo na utužene isplate za vrijeme trajanja otkaznog roka.

3. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica obrazlaže pravni osnov tužbe i odgovara na navode tuženika na način da osporava navode tuženika da bi sve isplate koje je primila u ožujku, travnju i svibnju 2015. predstavljale naknadu plaće u otkaznom roku, s obzirom a iz obračunskih lista plaće proizlazi da su tužiteljici isplaćene i stimulacije od vlastitih naknada koje se isplaćuju ovisno o sklopljenim ugovorima. Tužiteljica dalje navodi da je 5. ožujka 2015. u sjedištu poslodavca održan sastanak uprave tuženika i viših savjetnika zaposlenih kod tuženika, na kojem je prisustvovala i tužiteljica, na kojem su zaposlenici tuženika, obaviješteni o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu zbog reorganizacije poslovanja tuženika u kojoj su proglašeni kolektivnim viškom radnika. Tužiteljica navodi da je na sastanku dogovoreno da su zaposlenici, uključujući tužiteljicu, oslobođeni rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, te da će im se isplatiti naknada plaće u visini prosječne bruto plaće tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, te će dobiti proviziju i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor. Na navedenom sastanku tužiteljica je vratila ''token'' s kojim je imala pristup u računalni sustav tuženika, te je odluku o otkazu ugovora o radu zaprimila poštom 17. ožujka 2015., od kada započinje teći otkazni rok. Međutim, nakon navedenog sastanka tuženik je 19. ožujka 2015. donio odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkaznog roka radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom, te je tom odlukom određeno da će se radnicima, za vrijeme otkaznog roka isplaćivati naknada plaće u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije otkaza (prosinac 2014., siječanj i veljača 2015.) osim naknade plaće za mjesec ožujak 2015., a na isti način je propisano i plaćanje naknade za godišnji odmor. Tužiteljica navodi da je sa odlukom tuženika 19. ožujka 2015. upoznata tek na ročištu 7. lipnja 2016., te s obzirom da je ista donesena nakon sastanka od 5. ožujka 2025. i nakon što je tužiteljici započeo teći otkazni rok 17. ožujka 2025., a da tužiteljica o istoj nije bila obaviještena, ista odluka je nedopuštena i nezakonita. Tužiteljica dodaje da tuženik zapošljava više od 20 radnika stoga je sukladno čl. 26. ZR-a bio dužan takvu odluku donijeti Pravilnikom o radu odnosno uz sudjelovanje radnika, što ovdje nije bio slučaj.

3.1. Tužiteljica dalje navodi da je tuženik naknadu plaće različito uredio s obzirom da niti pravilnikom o radu, niti kolektivnim ugovorom ili drugim propisom, a niti ugovorom o radu, nije propisana visina nakade plaće za vrijeme otkaznoga roka, stoga smatra da se ista treba odrediti prema čl. 95. st. 5. ZR-a, prema prosjeku ukupnih bruto isplata, označenih na platnim listama ''plaća-bruto'' tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu, sukladno odredbama Ugovora o radu, Pravilnika o provizijama i odredbama čl. 9. st. 3. i čl. 95. st. 5. ZR-a.

3.2. Nadalje tužiteljica navodi da nije bila upoznata da je tijekom otkaznog roka koristila godišnji odmor kako to tvrdi tuženik, te da korištenje godišnjeg odmora nije bilo određeno Odlukom o otkazu ugovora o radu niti Odlukom o kolektivnom višku radnika, niti je na sastanku od 5. ožujka 2015. o tome bilo govora. Štoviše tužiteljica godišnji odmor nije koristila niti za jednu godinu radnog odnosa, stoga se između istih stranaka kod ovoga suda vodi poseban postupak pod poslovnim brojem Pr- 1434/2015., osim za 2015. godinu. Tužiteljica navodi da Odluku o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora koju je tuženik predao na ročištu 13. rujna 2016. nije nikada zaprimila, te smatra da je navedenu odluku tuženik donio samo za potrebe ovog postupka. Dodaje da navedenu odluku nije zaprimila zajedno s Odlukom o otkazu ugovora o radu 17. ožujka 2015. kako to tvrdi tuženik. Tužiteljica osporava vjerodostojnost poštanske povratnice o potvrdi primitka od 17. ožujka 2015. navodeći da je na povratnici dopisana Odluka o korištenju godišnjeg odmora, te istu nije primila, pa u tom dijelu nije vjerodostojna, a navedenom pošiljkom primila je samo odluku o otkazu. Tužiteljica dodaje da je tuženik u spis dostavio dvije različite odluke o korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. stoga ta odluka nije zakonita.

3.3. Podneskom od 8. kolovoza 2021. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak, odnosno usmenim očitovanjem od 9. lipnja 2021. na način da po utuženoj osnovi potražuje isplatu iznosa od 17.914,04 kn / 2.377,60 eura bruto, a zatim je podneskom od 11. siječnja 2022. ispravila tužbeni zahtjev tako da potražuje ukupan iznos od 10.436,23 kuna / 1.385,12 eura bruto. Nadalje, podneskom od 4. travnja 2024. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 2.379,02 eura bruto.

3.4. U podnesku od 22. listopada 2024. tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev te preinačila tužbu na način da pored utužene razlike naknade plaće za vrijeme otkaznog roka i naknade za neiskorišteni godišnji odmor potražuje i razliku neisplaćene stimulacije za travanj i svibanj 2015. Naime, tužiteljica navodi da joj tuženik u otkaznom roku nije isplatio svu stimulaciju s obzirom da nakon što je na sastanku 5. ožujaka 2015. predala tuženiku "token'' više nije imala pristup sustavu tuženika, te nije mogla provjeriti koji su ugovori i police aktivirani i na koji iznos provizije ima pravo. Nakon 5. ožujka 2015. tužiteljica navodi da se iznos isplaćene provizije naglo smanjio, ali se nije smanjio broj ugovora o štednji i kreditu i police osiguranja, u čijem sklapanju je tužiteljica posredovala. Tužiteljica je stoga visinu provizije odredila prema prosjeku provizije koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca prije uručenja odluke o otkazu, i to u iznosu od 9.561,43 / 1.269,02 eura (stimulacija za prosinac 2014., siječanj i veljaču 2015.). Slijedom navedenoga tuženik je tužiteljici za travanj 2015. ostao dužan za isplatiti proviziju u visini 6.359,69 kn / 844,07 eura, a za svibanj 8.555,53 kn / 1.135,51 eura, odnosno sveukupno 1.979,58 eura. Pored toga tužiteljica specificira potraživanja naknade plaće za vrijeme otkaznog roka od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015., i naknade plače za neiskorišteni godišnji odmor u 2015. godini, te navodi da je sudski vještak u svom nalazu od 21. travnja 2020. utvrdio da tužiteljica u tri mjeseca prije otkaza ima prosjek bruto satnice u iznosu od 72,62 kn / 9,64 eura. Tužiteljica stoga potražuje neisplaćenu naknadu plaće u otkaznom roku, za ožujak 2015. u visini od 5.013,49 kn / 665,40 eura. Za travanj 2015. tuženik joj je dužan isplatiti daljnjih 194,10 kn / 25,77 eura na ime naknade plaće u otkaznom roku. Za svibanj 2015. tužiteljica nema potraživanja naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, jer je tuženik isplatio naknadu plaće prema prosječnoj bruto satnici ostvarenoj u tri mjeseca prije otkaza. Tužiteljica osporava da je koristila godišnji odmor u svibnju 2015. te prema tome smatra da se isplaćena naknada plaće za svibanj 2015. odnosi na naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka. Tužiteljica navodi da je posljednji dan otkaznog roka bio 1. lipanj 2015. za koji nije dobila naknadu plaće, a to proizlazi i iz obračunske liste za lipanj 2015. u kojoj je iskazana samo isplata otpremnine, stoga potražuje naknadu plaće za jedan dan otkaznog roka 1. lipnja 2015. u visini 580,96 kn / 77,10 eura bruto. S obzirom da nije koristila godišnji odmor tijekom otkaznog roka tužiteljica potražuje i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor u 2015. godini, dok je naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2014. godinu utužila u drugom postupku. S obzirom da je tuženik utvrdio da tužiteljica ima pravo na 8 dana godišnjeg odmora za 2015. godinu tužiteljica potražuje naknadu plaće za 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora u 2015. godini i to u iznosu od 616,85 eura (64 x 72,62 = 4.647,68). Slijedom navedenoga tužiteljica po utuženim osnovama potražuje ukupan iznos od 3.388,61 eura bruto.

3.5. Na ročištu 13. lipnja 2025. tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev odnosno usklađuje ga sa Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 4. travnja 2025. te ukupno od tuženika prema izračunu sudskog vještaka potražuje iznos od 3.346,44 eura bruto (naknada plaće u otkaznom roku za ožujak 2015. 647,13 eura, za travanj 2015. 25,76 eura, te za lipanj 2015. 77,11 eura, naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor u 2015. godini 616,85 eura, te razlika ostvarene stimulacije za travanj i svibanj 2015. 1.979,59 eura) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 26. lipnja 2015., te parnični trošak sa pripadajućom zateznom kamatom.

4. Tuženik tijekom postupka, odgovarajući na navode tužiteljice, u bitnome osporava da bi tužiteljica imala pravo na dodatne isplate u otkaznom roku pored isplaćenih iznosa. Tuženik navodi da je čl. 10.-14. Pravilnika o plaćama, posebno u čl. 10. i 11. određeno pravo radnika na visinu naknade plaće u visini osnovne plaće, dok je visina naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određena u visini prosjeka osnovne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca. Tuženik je donio odluku o provođenju odluke reorganizacije te utvrđivanja kolektivnog viška radnika kojim je bila obuhvaćena i tužiteljica, te je na temelju čl. 26. st. 2. Zakona o radu dana 19. ožujka 2015. donio Odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkaznog roka radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom radnika (Dalje: Odluka o isplati naknade plaće). Prema čl. 2. citirane odluke naknada plaće za vrijeme otkaznog roka tužiteljice obračunava se u visini prosječne mjesečne bruto plaće u isplaćene u prethodna tri mjeseca prije uručenja odluke o otkazu ugovora o radu (plaća za prosinac 2014., siječanj i veljaču 2015.), osim naknade plaće za ožujak 2015., a koja se sastoji od osnovne ugovorene plaće i provizije. U čl. 3. Odluke o isplati naknade plaće određeno je da će se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora odrediti kao iznos prosječne mjesečne bruto plaće u prethodna tri mjeseca prije uručenja odluke o otkazu ugovora o radu.

4.1. Tuženik navodi da je u slučaju tužiteljice prosjek ukupno isplaćenih bruto plaća tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu 12.587,00 kn / 1.670,58 eura bruto, te je naknade plaće za vrijeme otkaznog roka te za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u cijelosti isplatio sukladno odluci o isplati naknade plaće od 19. ožujka 2015. i odluci o rasporedu i korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015.

4.2. Tuženik se pri tome poziva na čl. 11. Pravilnika o plaćama tuženika koje određuje da za vrijeme prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće u visini u visini njegove osnovne plaće iz čl. 5. Pravilnika. Stoga je Odlukom o isplati naknade plaće od 19. ožujka 2015. određen povoljniji izračun naknade plaće za tužiteljicu, jer je za ožujak 2015. naknada plaće određena u visini osnovne plaće iz čl. 5. Pravilnika o plaćama, a naknada plaće za vrijeme otkaznog roka i godišnjeg odmora uz travnju i svibnju 2015. određena je u visini ukupne prosječne bruto plaće (uključujući osnovnu plaću i stimulacije) isplaćene tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu. Tuženik navodi da je predmetnu odluku o isplati naknade plaće donio na temelju čl. 26.st. 2. Zakona o radu te da ona predstavlja opći akt poslodavca kojim se uređuju pitanja važna za određenu skupinu radnika, dakle ne radi se o pojedinačnom aktu. Navedena odluka objavljena je sukladno odredbama o objavi općeg akta jednako kao i Pravilnika o radu isticanjem na oglasnoj ploči tuženika te je bila dostupna radnicima uvidom u informatički sustav. S obzirom da je tužiteljica bila oslobođena rada tuženik joj je Odluku o isplati naknade plaće dostavio zajedno sa obračunskom listom za ožujak 2015. Tuženik je na temelju predmetne odluke obračunao i isplatio naknade plaće za vrijeme otkaznog roka više od 30 djelatnika obuhvaćenih kolektivnim viškom radnika, stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da je ta odluka donesena samo za potrebe ovoga postupka.

4.3. Tuženik ne osporava da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka bila oslobođena od rada, no navodi da je na temelju Odluke o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. tužiteljica tijekom otkaznog roka, i to u periodu od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015., koristila godišnji odmor u ukupnom trajanju od 31 dan, i to 23 radna dana godišnjeg odmora ostvarenih u 2014. godini te 8 dana ostvarenih u 2015. godini.

4.4. Tuženik smatra da prilikom donošenja Odluke o isplati naknade plaće i Odluke o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice nije imao obvezu konzultirati predstavnike radnika jer kod tužnika nije osnovano radničko vijeće niti djeluje sindikat, te također osporava da je donio odluku o kolektivnom otkazu ugovora o radu već je za svakog radnika donesena pojedinačna odluka o otkazu ugovora o radu.

4.5. Tuženik također navodi da nije sporno da je 5. ožujka 2015. održan sastanak između Uprave tuženika i radnika, na kojem je bila prisutna i tužiteljica. Tema sastanka bila je Odluka o reorganizaciji tuženika od 21. siječnja 2015. kojom su određeni poslovi prodaje koji se više neće obavljati kod tuženika, ukidanje radnih mjesta i kolektivni višak radnika što se odnosilo i na tužiteljicu. Točno je da je Odlukom o reorganizaciji tuženika bilo predviđeno oslobađanje od rada za vrijeme trajanja otkaznog roka kao i pravo na naknadu plaće za to vrijeme, ali kriteriji izračuna naknade plaće nisu bili određeni već su bili određeni Odlukom o isplati naknade plaće od 19. ožujka 2015. Tuženik u podnesku od 1. veljače 2022. osporava da je dan 1. lipnja 2015. uključen u otkazni rok.

4.6. Nadalje tuženik navodi da je na sastanku 5. ožujka 2015. radnicima obuhvaćenima kolektivnim viškom radnika uz odluke o otkazu uručio i odluke o individualnom korištenju godišnjih odmora o čemu svjedoči i zapisnik o primitku navedene odluke koji je potpisalo 27 od 31 zaposlenika tuženika koliko je bilo prisutno na sastanku, što ukazuje na to da su svi zaposlenici bili obaviješteni o planiranim danima godišnjeg odmora, pa tako i tužiteljica. No tužiteljica je odbila primiti navedenu odluku o korištenju godišnjeg odmora i potpisati zapisnik, kao što je odbila potpisati i primitak odluke o otkazu ugovora o radu, zbog čega joj je tuženik obje odluke dostavio preporučenom pošiljkom, koje je tužiteljica zaprimila 17. ožujka 2015. Tuženik navodi da je činjenicu korištenja godišnjih odmora prikazao i u obračunskim ispravama za isplatu naknade plaće tužiteljice u otkaznom roku, a tužiteljica nije osporila primitak obračunskih lista plaće niti je prije podizanja tužbe iskazala primjedbe na iste. Osim toga u evidencijama rada tužiteljice kod tuženika, koje je tuženik dostavio u spis s podneskom od 27. svibnja 2019., evidentirano je da je tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015. koristila godišnji odmor. S obzirom da je tužiteljica tek u podnesku od 27. rujna 2016., a nakon zaključenja prethodnog postupka 13. rujna 2016., osporila da je za vrijeme otkaznog roka koristila godišnji odmor tuženik predlaže sudu da na temelju čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku uzme u obzir Odluku o korištenju godišnjeg odmora za tužiteljicu od 25. veljače 2015., zajedno s povratnicom, i evidencije rada tužiteljice, koje su predane nakon zaključenja prethodnog postupka.

4.7. Iz navedenoga slijedi da su neosnovani prigovori tužiteljice da je ova odluka donesena samo za potrebe ovoga postupka. Tuženik odbacuje primjedbe na vjerodostojnost povratnice o dostavi predmetne odluke tužiteljici, te je na ročištu 20. studenoga 2019. na uvid sudu i protivnoj stranci dostavio originalnu povratnicu. Tuženik je uložio i prigovor dvostruke litispendencije s obzirom da se između istih stranaka vodi spor za isto vremensko razdoblje u predmetu Pr-1434/2015.

4.8. U odnosu na tužiteljičino osporavanje visine stimulacije isplaćene tužiteljici u utuženom razdoblju tuženik u podnesku od 2. prosinca 2020. ističe da je imao pravo isplaćivati tužiteljici stimulativni dio plaće u iznosu koji je određen kao razlika iznosa iz obračuna provizije, prema Pravilniku o provizijama tuženika, i iznosa minimalne plaće, te da tužiteljici ne pripada veći iznos od ostvarenog i isplaćenog iznosa, pozivajući se pri tome na pravomoćnim presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-236/2019 te Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1076/16. Slijedom svega navedenoga, na ročištu 13. lipnja 2025. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tužiteljica je podneskom od 22. listopada 2024. povisila tužbeni zahtjev te preinačila tužbu na način da pored utužene razlike naknade plaće za vrijeme otkaznog roka i naknade za neiskorišteni godišnji odmor potražuje i razliku neisplaćene stimulacije za travanj i svibanj 2015. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, sukladno čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) utvrđuje se da je preinaka tužbe u navedenom dijelu dopuštena.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Pr-1680/2015-80 od 21. studenoga 2023. (str. 403 – 405 spisa) utvrđen je prekid postupka u odnosu na prednika tuženika Raiffeisen stambenu štedionicu d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 b, OIB: 99833333809, s obzirom da ga je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj Tt- 22/32902-1 od 28. srpnja 2022. brisao iz sudskog registra, a istovremeno je kao pravni slijednik upisano društvo Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Margaretska 69, OIB: 53056966535. Stoga je istim rješenjem sud pozvao Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, (dalje u tekstu tuženik) da preuzme postupak i određen je nastavak postupka. Nakon pravomoćnosti citiranog rješenja ovaj se postupak vodi pod novim poslovnim brojem Pr-144/2024 protiv sljednika poslodavca Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb.

7. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvšen je uvid u otkaz ugovora o radu od 5. ožujka 2015. (str. 4 – 5 spisa), u Odluku o provođenju postupka reorganizacije te utvrđivanju kolektivnog viška radnika od 21. siječnja 2015. (str. 6 – 9 spisa), u isplatne liste tužiteljice (str. 10 – 17, 24 – 29, 292, 368 – 379 spisa), u ugovor o radu od 30. prosinca 2011. (str. 47 – 51 spisa), u Pravilnik o plaćama br. 03/2013 (str. 52 – 58 spisa), u Odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkazanog roka radnika koji su utvrđeni kao kolektivni višak od 19. ožujka 2015. (str, 63 – 64 spisa), u zapisnik sa sastanka prodaje održan 5. ožujka 2015. (str. 65 – 66 spisa), u Pravilnik o provizijama RSŠ br. 08/2010 (str. 67 – 75 spisa), u Odluku o rasporedu i trajanju godišnjih odmora od 25. veljače 2015. (str. 81 – 82, 300 – 305 spisa), u Pravilnik o provizijama RSŠ br. 13/2014 (str. 90 – 98 spisa), u obračun provizija (str. 99 – 130, 293 - 299 spisa), u Pravilnik o radu br. 07/2015 (str. 149 – 164 spisa), u evidenciju o radnom vremenu (str. 197 – 199, 346 - 367 spisa), u poštansku povratnicu od 17. ožujka 2015. (str. 183 spisa), u priklopljeni spis predmeta kod ovog suda poslovni broj Pr-1434/2015 (službena bilješka na str. 174 spisa). Na ročištu 20. studenoga 2019. izvršen je uvid u izvornik povratnice od 17. ožujka 2015. o primitku Odluke o otkazu ugovora o radu i Odluke o korištenju godišnjeg odmora (str. 219 spisa). Pročitan je Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Lidije Tkalec Gradinščak, Vještak Tkalec d.o.o., od 21. travnja 2020. (str. 242 – 245 spisa), pisano očitovanje vještaka od 28. listopada 2020. na navode tužiteljice iz podnesaka od 17. lipnja 2020. i 27. srpnja 2020. (str, 278 – 283 spisa). u očitovanje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 4. travnja 2025. u odnosu na izračun tužiteljice iz podneska od 22. listopada 2024. (str. 434 – 439 spisa), u popis aktivnih ugovora koje je tužiteljica zaključila prije početka trajanja otkaznog roka (str. 471 – 498 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3337/2021-3 od 7. lipnja 2022. (str. 454-460 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj Pr-1434/2015-115 od 28. listopada 2021. (str. 461-470 spisa),. Na ročištu 9. lipnja 2021. saslušan je sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak (str. 383 -384 spisa), te je na ročištu 13. lipnja 2025. saslušan tužiteljica u svojstvu parnične stanke (str, 500 – 502 spisa), te svjedok (str. 502 – 503 spisa), t je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumetnaciju koja prileži spisu.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene naknade plaće za vrijeme otkaznog roka i to u utuženom razdoblju od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015., naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor iz 2015. godine, te neisplaćene stimulacije u utuženom razdoblju.

9. U postupku nije sporna –aktivna i pasivna legitimacija, -da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju zaposlenica prednika tuženika na radnom mjestu višeg savjetnika za stambenu štednju i kreditno savjetovanje, -da je prednik tuženika 21. siječnja 2015. donio Odluku o provođenju postupka reorganizacije te utvrđivanju kolektivnog viška radnika kojim je obuhvaćeno i radno mjesto tužiteljice, -da je 5. ožujka 2015. održan sastanak zaposlenika i uprave poslodavca u vezi kolektivnog viška radnika na kojem je prisustvovala tužiteljica, te su zaposlenici obaviješteni o poslovno uvjetovanim otkazima, -da je prednik tuženika 5. ožujka 2015. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici, - da je odluku o otkazu tužiteljica primila 17. ožujka 2015., -da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka odlukom poslodavca bila oslobođena rada, i -da je primila novčane iznose iskazane na obračunskim listama plaće u ožujku, travnju i svibnju 2015.

10. Među parničnim strankama je sporno – je li se na sastanku zaposlenika i uprave prednika tuženika isti obvezao zaposlenicima uključujući tužiteljicu isplatiti naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka u visini ukupne prosječne bruto plaće u posljednja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu, -način izračuna naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, i je li isplaćena u cijelosti, -zakonitost i valjanost odluke prednika tuženika o isplati naknade plaće od 19. ožujka 2019., -trajanje otkaznog roka odnosno je li isti traje na dan 1. lipnja 2015., -je li tužiteljica u vrijeme otkaznog roka koristila godišnji odmor u razdoblju od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015., i je li joj isplaćen godišnji odmor za 2015. -valjanost i zakonitost odluke poslodavca od korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. i je li tužiteljica navedenu odluku zaprimila, - te je li tuženik u cijelosti isplatio tužiteljici stimulacije na koje ima pravo u ožujku, travnju i svibnju 2015.

11. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

12. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije koji je istakao tuženik, sud je priklopio i izvršio uvid u ovosudni predmet poslovni broj Pr-1434/2015, o čemu prileži službena bilješka od 6. prosinca 2017. na str. 174 spisa. Tom prilikom je utvrđeno da je u predmetu poslovni broj Pr-1434/2015, koji se vodi između istih stranaka, predmet spora potraživanje tužiteljice razlike plaće i naknade troškova prijevoza u razdoblju od 8. kolovoza 2011. do 4. ožujka 2015. , te naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2011., 2012., 2013., i 2014. godinu.

13. U međuvremenu je parnični postupak u ovosudnom predmetu poslovni broj Pr-1434/2015 pravomočno okončan, time što je donesena prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-1434/2015-115 od 28. listopada 2021. koja prileži spisu (str. 461-470 spisa), potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 3337/2021-3 od 7. lipnja 2022. (str. 454-460 spisa). Uvidom u citiranu prvostupanjsku presudu od 28. listopada 2021. utvrđeno je da je tužiteljici dosuđen iznos neiskorištenog godišnjeg odmora za 2011., 2012., 2013., i 2014. godinu u iznosu od 32.344,88 kn, od čega za 2014. godinu 7.654,40 kn bruto, dok je u preostalom dijelu potraživanja tužiteljice razlike plaće, naknade za državne blagdane, troška prijevoza i dodataka za prekovremeni rad, sve u razdoblju od 8. kolovoza 2011. do 4. ožujka 2015. tužbeni zahtjev odbijen. Presudom je utvrđeno da tužiteljica u 2014. godini ima pravo na 23 dana godišnjeg odmora koje nije iskoristila i za koje nije primila naknadu plaće. S obzirom da je predmet ovog postupka potraživanje tužiteljice za naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka u razdoblju od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015., neiskorištenog godišnjeg odmora za 2015. godinu i razlike stimulacije u utuženom razdoblju, neosnovan je prigovor dvostruke litispednencije.

14. Iz Odluke prednika tuženika o provođenju postupka reorganizacije te utvrđivanju kolektivnog viška radnika od 21. siječnja 2015. godine (str. 6–9 spisa), proizlazi da je tužiteljica navedena u tablici u kojoj su navedeni radnici koji su utvrđeni kao kolektivni višak kod tuženika. Člankom 4. navedene Odluke utvrđeno je da će svi radnici obuhvaćeni ovom odlukom po uručenju otkaza Ugovora o radu biti oslobođeni obveze rada (dolazaka na posao) za cijelo vrijeme trajanja otkaznog roka te će za cijelo vrijeme trajanja otkaznog roka imati pravo na naknadu plaće te sva ostala prava koja imaju za vrijeme trajanja radnog odnosa. Navedenim člankom također je utvrđeno da će osnovica za obračun otpremnine biti 1/3 prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene u 3 mjeseca prije uručenja otkaza Ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika kako radnik ne bi bio doveden u nepovoljniji položaj obzirom na oslobođenje od obveze rada u otkaznom roku.

15. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 5. ožujka 2015. godine (str. 4-5 spisa) proizlazi da se tužiteljici zaposlenoj na poslovima Višeg savjetnika za stambenu štednju otkazuje Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga te joj isti prestaje istekom otkaznog roka od 2 mjeseca koji počinje teći dostavom ove Odluke. U Odluci o otkazu se navodi da tužiteljica ima pravo na otpremninu u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca prije uručenja Odluke o otkazu Ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tuženika te da isplata otpremnine dospijeva danom prestanka radnog odnosa. U Odluci se također navodi da se tužiteljica oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, a za to vrijeme pripada joj naknada plaće i sva ostala prava kao da je radila. Iz obrazloženja navedene Odluke o otkazu proizlazi da je poslodavac donio Odluku o promjeni organizacije kojom je utvrdio da se poslovi prodaje više neće obavljati kod poslodavca čime su u potpunosti ukinuta prodajna radna mjesta u prodaji odnosno poslovnoj mreži, ukinute su sve Regije i Regionalni uredi, a poslodavac je utvrdio kolektivni višak radnika kojim je obuhvatio sve radnike na prodajnim mjestima u prodaji odnosno poslovnoj mreži. Nadalje se navodi da je ukinuto i radno mjesto Višeg savjetnika za stambenu štednju na kojem je radila tužiteljica.

16. Iz Odluke prednika tuženika o isplati naknade plaće za vrijeme otkaznog roka radnika koji su utvrđeni kao kolektivni višak od 19. ožujka 2015. godine (str, 63 – 64 spisa), proizlazi da će navedeni radnici biti oslobođeni obveze rada (dolaska na posao) za cijelo vrijeme trajanja otkaznog roka, te da će imati pravo na naknadu plaće te sva ostala prava koja imaju za vrijeme trajanja radnog odnosa. U istoj se navodi da će se naknada plaće za vrijeme otkaznog roka obračunati u visini prosječne mjesečne bruto plaće u prethodna tri mjeseca prije uručenja Odluke o otkazu Ugovora (plaća za prosinac, siječanj i veljaču 2015. godine) osim naknade plaće za mjesec ožujak koja se sastoji od osnovne ugovorene plaće i provizije. U navedenoj Odluci također je utvrđeno da će se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kojeg radnici na koje se odnosi ova Odluka koriste za vrijeme otkaznog roka, obračunavati u visini prosječne mjesečne bruto plaće u prethodna tri mjeseca prije uručenja Odluke o otkazu Ugovora o radu (plaća za prosinac, siječanj i veljaču 2015. godine).

17. Odredbom čl. 4. Pravilnika o plaćama broj 03/2013 od 30. prosinca 2013. godine (str. 52 – 58 spisa), koji se primijenjuje na radni odnos tužiteljice kod prednika tuženika, propisano je da se plaća radnika sastoji od osnovne plaće, stimulativnog dijela plaće i dodataka, a odredbom čl. 5. propisano je da se osnovna plaća radnika ugovara ugovorom o radu na temelju složenosti poslova, a odredbom čl. 6. da stimulativni dio plaće može ugovoriti ugovorom o radu u skladu sa Pravilnikom o provizijama prednika tuženika i ovisi isključivo o rezultatima rada. Nadalje odredbom čl. 10. istoga pravilnika propisano je da radniku pripada naknada plaće kada je iz opravdanih razloga predviđenih Zakonom, drugim propisom i ovim Pravilnikom bio spriječen raditi. Odredbom čl.11. propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini osnovne plaće iz čl. 5. ovog pravilnika za vrijeme prekida rada do kojega je došlo bez krivnje radnika, te da ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini osnovne plaće iz čl. 5. u koju se uračunavaju i novčani iznosi plaće u naravi, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne osnovne plaće u prethodna tri mjeseca (u koji se uračunavaju i novčani iznosi plaće u naravi).

18. Odredbom čl. 29. Pravilnika o radu prednika tuženika broj 07/2015 od 27. siječnja 2015. godine (str. 149-164 spisa) propisano je da da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna, a nadležni voditelji će vrijeme korištenja godišnjih odmora sve radnike utvrditi planom korištenja godišnjih odmora koji će biti obznanjeni do 30. lipnja tekuće godine.

19. Iz Zapisnika sa sastanka prodaje održanog 5. ožujka 2015. godine (str. 65 – 66 spisa) proizlazi da je navedenog dana održan sastanak prodaje radi upoznavanja radnika s Odlukom o provođenju postupka reorganizacije i utvrđivanju kolektivnog viška te je tužiteljica svojim potpisom potvrdila prisutnost na navedenom sastanku, koji je održan u Zagrebu, Magazinska ulica 69.

20. Iz Odluke prednika tuženika o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. (str. 81-82 spisa) predanoj na pripremnom ročištu 13. rujna 2016. proizlazi da se ista odnosi na organizacijske jedinice Odjel prodaje i Odjel kadrovskih, općih i pravnih poslova te da će tužiteljica koristiti godišnji odmor od 1. travnja 2015. godine do 15. svibnja 2015. jer ima pravo na preostali godišnji odmor za 2014. godinu (23 dana) i za 2015. godinu (8 dana) ukupno 31 dan.

21. Prednik tuženika je nakon zaključenja prethodnog postupka 8. travnja 2019. dostavio u spis drugu Odluku o rasporedu i korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. (str. 184-187 spisa), u kojoj je naveden raspored korištenja godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka za sve zaposlenike obuhvaćene kolektivnim viškom radnika, sa zapisnikom i potpisima zaposlenika, pri čemu uz ime tužiteljice nedostaje potpis. Navednom je odlukom određeno da će tužiteljica koristiti godišnji odmor od 1. do 30. travnja 2015. i to 13 dana iz 2014. godine i 8 dana iz 2015. godine. Uz odluku dostavljena je i preslika poštanske povratnice (str. 183 spisa) sa datumom primitka 17. ožujka 2015. i potpisom primitka tužiteljice. Na povratnici se navodi ‘‘odluka o otkazu ug. o radu i odluka o godišnjem odmoru’‘. Tuženik se protivio upotrebi ovih dokaza. S obzirom da je tužiteljica tek u podnesku od 27. rujna 2016., a nakon zaključenja prethodnog postupka 13. rujna 2016., osporila da je za vrijeme otkaznog roka koristila godišnji odmor sud je na temelju čl. 299. st. 2. ZPP-a dopustio korištenje navedenih dokaza, a iz istoga razloga i evidencije rada tužiteljice u spornom razdoblju koje je tuženik dostavio podneskom od 27. svibnja 2019. (str. 197-199 spisa).

22. Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tužiteljice da poštanska povratnica od 17. ožujka 2015. kojom se dostavlja odluka o korištenju godišnjeg odmora tužiteljici nije vjerodostojna, s obzirom da je punomoćnik tuženika original dostavnice predao na uvid sudu na ročištu 20. studenoga 2019. (str. 219-220 spisa), kojom prilikom je sud utvrdio da je preslik povratnice (str. 183 spisa) istovjetan originalu.

23. Radi utvrđivanja potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Lidiji Tkalec Gradinščak, Vještak Tkalec d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 21. travnja 2020. (str. 242 – 245 spisa). Na temelju pregledane dokumentacije sudski vještak je zaključio da je tužiteljica u razdoblju od 3 mjeseca prije otkaztnog roka ostvarila plaću u iznosu od 72,62 kn bruto na 1 sati rada (ukupno ostvareno 37.761,00 kn : 520 sati), a da Iz prikazane tablice proizlazi da je tužiteljici za vrijeme trajanja otkaznog roka obračunata plaća u iznosu od 86,48 kn bruto za 1 sat rada (ukupno ostvareno 36.665,99 kn : 424 sati). Sudski vještak zaključuje da je tužiteljici naknada plaće za vrijeme otkaznog roka u razdoblju od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015. podmirena u cijelosti (bez obira da li je tužiteljica bila na godišnjem odmoru ili ne), pa tužiteljica nema potraživanja.

23.1. Podneskom od 28. listopada 2020. vještak Lidija Tkalec Gradinščak očituje se na prigovore tužiteljice iz podnesaka od 17. lipnja 2020. i 27. srpnja 2020. (str, 278 – 283 spisa) te daje prikaz svih varijanti izračuna potraživanja – i da se u ostvarenu plaću uzimaju sve naknade plaće i stimulacija (nema potraživanja), da se u ostvarenu plaću uzima stimulacija i sve naknade plaće osim naknade za Godišnji odmor (potraživanje 13.599,56 kn) te da se u ostvarenu plaću ne uzima stimulacija i naknada za godišnji odmor (potraživanje 22.248,69 kn).

23.2. Sudski vještak je na ročištu 9. lipnja 2021. usmeno odgovorio na prigovore tužiteljice iz podneska od 8. veljače 2021., na način da je cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja. Sudski vještak navodi, da ako od potencijalne plaće u kojoj su uračunati iznosi ostvarene stimulacije u prethodna tri mjeseca ne treba oduzimati iznose ostvarene stimulacije za vrijeme otkaznog roka potraživanje tužiteljice bi iznosilo za ožujak 2015. 4.432,53 kn ako je potrebno obračunati plaću za vrijeme otkaznog roka za 80 sati, a ako bi trebalo obračunati naknadu plaće za 88 sati, potraživanje bi iznosilo 5.013,49 kn. Za travanj 2015. potraživanje tužiteljice iznosilo bi 194,10 kn dok ista za svibanj 2015. ne bi imala potraživanja. U odnosu na prigovor da nije obračunata plaća za 8 sati u lipnju 2015. navodi da isto nije bilo određeno zadatkom, međutim ako treba obračunati plaću i za 8 sati u lipnju 2015., tada bi naknada plaće iznosila 580,96 kn.

24. U dopuni nalaza i mišljenja od 4. travnja 2025. sudski vještak odgovara na prigovore tužiteljice i očituje se na izračun tužiteljice iz podneska od 22. listopada 2024., te daje izračun potraživanja tužiteljice naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, neiskorištenog godišnjeg odmora za 2015. godinu, te stimulacije za travanj 2015. i svibanj 2015. , i to u dvije varijante: ako je otkazni rok trajao od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015. odnosno ako je otkazni rok trajao od 18. ožujka 2017. do 1. lipnja 2015.

24.1. U prvom slučaju ako je otkazni rok trajao od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015. kod potraživanja za ožujak 2015. potraživanje za 80 sati otkaznog roka iznosi 5.809,60 kn – 1.377,07 kn = 4.432,53 kn/ 588,30 eura, a za 88 sati 6.390,56 kn – 1.377,07 – 137,71 kn (plaćeno 8 sati redovnog rada) = 4.875,78 kn/ 647,13 eura.

24.2. Kod potraživanja naknade plaće za travanj 2015. obračunata je naknada za godišnji odmor za 168 sati i naknada za blagdan za 8 sati, u ukupnom iznosu od 12.587,02 kn. Ako je potrebno obračunati naknadu za vrijeme otkaznog roka za sve sate u travnju 2015. godine, dakle i za sate godišnjeg odmora i blagdana, po cijeni sata od 72,62 kn, tada razlika između tako obračunate naknade i ostvarenih naknada iznosi: 176 h x 72,62 kn = 12.781,12 kn – 12.587,02 kn = 194,10 kn/ 25,76 eura.

24.3. Tužiteljica nema potraživanja naknade plaće za svibanj 2015. s obzirom da joj je naknada plaće isplaćena za sve sate po prosječnoj bruto cijeni sata od 72,62 kn. Kod potraživanja naknade plaće za vrijeme otkaznog roka za dan 1. lipnja 2015. kako traži tužiteljica, ta naknada za 8 sati iznosi 580,96 kn/ 77,11 eura.

24.4. Kod potraživanja tužiteljice naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor za svibanj 2015. za 8 dana, sudski vještak zaključuje da ako treba zanemariti Odluku tuženika o rasporedu godišnjeg odmora, naknada za neiskorištenih 8 dana godišnjeg odmora iznosi 4.647,68 kn / 616,85 eura.

24.5. U odnosu na potraživanje tužiteljice neisplaćene stimulacije u travnju i svibnju 2015., prema prosjeku ranije isplaćenih stimulacija, sudski vještak zaključuje da je prema prijedlogu tužiteljice potraživanje utvrdila kao navedenu razliku između prosječne stimulacije ostvarene u razdoblju od prosinca 2014. do veljače 2015. godine (28.684,29 kn : 3 mj.) u iznosu od 9.561,43 kn i ostvarene stimulacije, pa tako potraživanje povećane stimulacije za travanj 2015. iznosi 6.359,69 kn / 844,08 eura, a za svibanj 2015. 8.555,53 kn / 1.135,51 eura, odnosno sveukupno 14.915,22 kn / 1.979,59 eura. Slijedom navedenoga u prvoj varijanti izračuna potraživanje tužiteljice iznosi: 25.213,74 kn / 3.346,44 eura bruto (tablični prikaz na str. 4. Dopune nalaza i mišljenja, str 437 spisa).

24.6. U drugoj varijanti izračuna ako je otkazni rok trajao od 18. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015. razlika je samo u potraživanju za ožujak 2015. koje tada iznosi 4.432,52 kn / 588,30 eura, a ostali iznosi potraživanja su identični prvoj varijanti izračuna. Prema drugoj varijanti izračuna potraživanje tužiteljice iznosilo bi 24.770,49 kn / 3.287,61 eura bruto (tablični prikaz na str. 5. Dopune nalaza i mišljenja, str 438 spisa).

24.7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, a sudski vještak je argumentirano u pismenim očitovanjima i na ročištu 9. lipnja 2021. odgovorio na prigovore tužiteljice. Sud je prihvatio izračun sudskog vještaka iz dopune nalaza i mišljenja od 4. travnja 2025., a nakon navedenog očitovanja sudskog vještaka strabnke nisu imale primjedbi.

25. Na ročištu 13. lipnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke (str. 500 – 502 spisa). Tužiteljica navodi da je bila u radnom odnosu kod prednika tuženika na radnom mjestu višeg savjetnika za stambenu štednju i kreditno savjetovanje, do poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu s otkaznim rokom od 17. ožujka do 1. lipnja 2015. godine, a odluku o poslovno uvjetovanom otkazu primila je 17. ožujka 2015. Za kolektivni višak radnika saznala je krajem siječnja 2015. Dalje navodi da je 5. ožujka 2015. u sjedištu poslodavca održan sastanak na kojem su zaposlenici, koji su obuhvaćeni kolektivnim viškom radnika, obavješteni o trajanju otkaznog roka, visini naknade plaće za vrijeme otkaznog roka i o neiskorištenom godišnjem odmoru, te također da su obaviješteni da će se naknada plaće za vrijeme otkaznog roka određivati na temelju prosjeka tri posljednje plaće primljene za prosinac 2014., siječanj 2015. i veljaču 2015. pri čemu bi se prilikom izračuna prosjeka plaće trebala računati ukupna mjesečna plaća za određeni mjesec koja uključuje osnovnu plaću i proviziju za ostvarene rezultate, te da će se za vrijeme otkaznog roka isplaćivati i stimulacija, tj. provizija za ostvarene rezultate rada uz tu naknadu plaće a sve prema pravilniku o provizijama. Navodi i da je na tom sastanku rečeno da radnici neće moći iskoristiti neiskorišteni godišnji odmor obzirom da su uredi zatvoreni te da će im se isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor, te da će biti i oslobođeni od rada za vrijeme trajanja otkaznog roka. Tužiteljica navodi da od bivšeg poslodavca nije dobila nikakvu odluku o korištenju godišnjeg odmora za 2014. i 2015. godinu, a tek ju je vidjela u spisu ovog predmeta, tako da nije bila obaviještena da koristi godišnji odmor, s tim da je vidjela da su dvije različite odluke poslodavca o godišnjem odmoru u spisu. Također navodi da joj nije bila poznata odluka poslodavca o isplati naknade plaće za vrijeme otkaznog roka od 19. ožujka 2015., te napominje da je na tom sastanku s upravom prema uputi poslodavca vratila službeni ‘‘token’‘, pa više nije imala pristup sustavu tuženika i nije mogla vidjeti visine provizija na koje ima pravo. Također navodi kako joj poslodavac nije isplatio u potpunosti stimulaciju za vrijeme otkaznog roka, te da joj za ožujak 2015. nije isplatio naknadu plaće u visini ukupne isplaćene prosječne plaće koju je primala tri mjeseca prije otkaza kako je bilo obećano na sastanku 5. ožujka 2015. Navodi da joj tuženik uopće nije isplatio naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka za dva dana i to 17. ožujak 2015. i za 1. lipanj 2015. pošto joj je na sastanku rečeno da joj otkazni rok traje od 17. ožujka 2015. do 1. lipnja 2015. Nadalje tužiteljica navodi da nije iskoristila godišnji odmor za 2014. i 2015. te da naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2014. godinu potražuje u drugom postupku, a u ovom postupku potražuje još nakandu za 8 dana neiskorištenog godišnjeg odmora iz 2015. godine. Navodi da, unatoč tome što je bila oslobođena rada za vrijeme otkaznog roka, morala je dovršiti poslove na terenu koji su započeli u vrijeme trajanja otkaznog roka, jer je na predmetnom sastanku dobila uputu da kao kreditni savjetnik treba završiti te poslove. Tužiteljica navodi da je nakon otkaza zvala upravu poslodavca radi razjašnjenja isplate naknade plaće no nije mogla nikoga dobiti osim gđe DMF koja je bila tajnica poslodavca i AM koje joj nisu ništa mogle reći.

26. Na ročištu 13. lipnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JM (str. 502 – 503 spisa) na okolnosti iz tužbe. Svjedok u bitnome navodi da je bio u radnom odnosu kod prednika tuženika od 1. kolovoza 2005. do 15. svibnja 2015. na radnom mjestu višeg savjetnika u prodaji stambene štednje, a koji je završio poslovno uvjetovanim otkazom slijedom ukidanja radnih mjesta. Za kolektivni višak radnika saznao je negdje u veljači 2015. godine, te je negdje u to vrijeme i vratio službbeni ‘‘tolken’‘ voditeljici poslovnice u Slavonskom Brodu gdje je radio. Dalje navodi nakon toga održan sastanak s upravom u sjedištu poslodavca na kojem su zasposlenici obaviješteni o ukidanju radnih mjesta te je obećano isplaćivanje naknade plaće za vrijeme otkaznog roka prema prosjeku tri posljednje isplaćene plaće zajedno s provizijama, odnosno stimulacijama, te otpremnine. Napominje da mu je poslodavac isplatio puno manji iznos otpremnine i naknade plaće nego što je obećano na sastanku s upravom jer je poslodavac za izračun otpremnine i naknade plaće za vrijeme otkaznog roka uzeo prosjek tri posljednje osnovne plaće a ne ukupne plaće kao što je obećano, jer u ta posljednja tri mjeseca nisu mogli raditi kao prije i ostvarivali puno manje plaće nego inače. Iz navedenog razloga je pokrenuo i radni spor protiv poslodavca, kao i tužiteljica, a koji još nije završen. Tužiteljicu poznaje kao radnu kolegicu koja je više godina radila u Raiffeisen stambenoj štedionici isto kao savjetnik u prodaji. Svjedok se ne može sjetiti je li dobio pisanu odluku o poslovno uvjetovano otkazu, sjeća se samo da je na sastanku potpisivao neke dokumente, ali nije dobio primjerak tih dokumenata i odluka.

27. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je suglasan sa dokumentacijom u spisu, s obzirom da je logičan, životan i uvjerljiv, te suglasan sa iskazom svjedoka ĆM. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem tvrdi da joj nije bilo poznata odluka poslodavca o korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. Naime prema iskazu tužiteljice na sastanku 5. ožujka 2015. sa upravom poslodavca raspravljalo se i o neiskorištenom godišnjem odmoru, pa nije logično da tužiteljica nije obaviještena o predmetnoj odluci. Osim toga iz Odluke o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 15. veljače 3025. (str. 300-305 spisa) proizlazi da je zaposlenicima ta odluka predočena te je većina navedenih zaposlenika potpisala primitak odluke na zapisniku, pri čemu tužiteljica istu nije potpisala. Iz navedenoga proizlazi da je odluka iskomunicirana zaposlenicima, ali ju je tužiteljica odbila potpisati. Osim toga korištenje godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka bilo je iskazano i na obračunskim listama plaće za ožujak, travanj i svibanj 2015. koje je tužiteljica zaprimila i priložila tužbi, pa nije logično da za tu odluku nije znala. Sud je iskaz svjedoka JM ocijenio vjerodostojnim jer je životan, logičan i uvjerljiv te suglasan sa iskazom tužiteljice. Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom.

27.1. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama.

28. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica kod prednika tuženika radila na temelju ugovora o radu od 10. prosinca 2011. godine (str. 47-51 spisa) na radnom mjestu višeg savjetrnika za stambenu štednju,

- da se plaća tužiteljice na navedenom radnom mjestru, sukladno čl. 8. Ugovora o radu i čl. 4. Pravilnika o plaćama sastoji od osnovne mjesečne bruto plaće u visini najniže plaće u Republici Hrvatskoj, i stimulativnog dijela plaće koji se isplaćuje ovisno o rezultatima rada, sukladno Pravilmniku o provizijama i to u tekućem mjesecu za prethodni mjesec,

- da je prednik tuženika 21. siječnja 2015. donio Odluku o provođenju postupka reorganizacije te utvrđivanju kolektivnog viška radnika kojim se ukida radno mjesto tužiteljice,

- da je radni odnos tužiteljice kod prednika tuženika prestao na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 5. ožujka 2015.,

- da je tužiteljica Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu zaprimila poštom 17. ožujka 2015., te da je tom odlukom određeno da radni odnos tužiteljice prestaje istekom roka od dva mjeseca koji počinje teći dostavom odluke, te da tužiteljica za vrijeme otkaznog roka ima pravo na nakandu plaće i sva ostala prava kao da je radila,

- da je tužiteljica za vrijeme otkaznog roka bila oslobođena od rada,

- da je 5. ožujka 2015. održan sastanak između uprave prednika tuženika i zaposlenika obuhvaćenih kolektivnim viškom radnika na kojem je prisustvovala i tužiteljica, te su zaposlenici obaviješteni da im radni odnos prestaje poslovno uvjetovanim otkazom, s tim da tužiteljica na sastanku nije primila odluku o otkazu ugovora o radu,

- da je na navedenom sastanku zaposlenicima prezentiran način obračuna naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, na način da će im se naknada plaće obračunati kao prosjek tri isplaćene plaće prije otkazivanja Ugovora o radu te da će dobiti i proviziju kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor,

- da je su je na navedenom sastanku prezentiran i raspored korištenja godišnjih odmora zaposlenika za vrijeme otkaznog roka, na temelju odluke poslodavca od 25. veljače 2015. te je većina zaposlenika potpisala primitak te odluke, dok tužiteljica primitak nije potpisala (str. 185-187 spisa), a prema toj odluci je tužiteljica trebala koristiti godišnji odmor od 1. travnja do 30. travnja 2015. i to 13 dana iz 2014. godine, te 8 dana iz 2015. godine,

- da je tužiteljica na navedenom sastanku vratila ‘‘token’‘ prema uputi poslodavca, te više nije mogla pristupiti informatičkom sustavu tuženika na kojem su dostupne indormacije o provizijama i odluke tuženika,

- da je prednik tuženika 25. veljače 2015. donio odluku o korištenju godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka koja se odnosi samo na tužiteljicu, a prema kojoj tužiteljica treba koristiti otkazni rok od 1. travnja do 15. svibnja 2015. i to 23 dana iz 2014. godine, te 8 dana iz 2015. godine (str. 81 – 82 spisa),

- da je tužiteljica odluku o korištenju otkaznog roka zaprimila zajedno sa odlukom o otkazu ugovora o radu 17. ožujka 2015. od kojeg dana tužiteljici teče otkazni rok,

- da je prednik tuženika 19. ožujka 2015. donio Odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkazanog roka radnika koji su utvrđeni kao kolektivni višak,

- da se prema odluci od 19. ožujka 2015. naknada plaće za vrijeme otkaznog roka obračunava u visini prosječne mejsečne bruto plaće koja je radnicima isplaćena u prethodna tri mjeseca prije uručenja odluke o otkazu ugovora o radu, osim naknade plaće za ožujak 2015. koja se sastoji od osnovne ugovorene plaće i provizije, dakle za ožujak na drugačiji način nego je prezentirano na sastanku 5. ožujka 2015., dok će se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora koje će radnici koristiti za vrijeme otkaznog roka,

- da odluka prednika tuženika od 19. ožujka 2015. nije bila dostavljena tužiteljici, te tužiteljica nije za navedenu odluku mogla saznati jer ured poslodavca bio zatvoren, a nije imala pristup računalnom sustavu poslodavca,

- da je su tužiteljici isplaćeni iznosi kako su navedeni u obračunskim listama za ožujak, travanj i svibanj 2015. u skladu sa odlukom od 19. ožujka 2015.

- da je prema evidencijama poslodavca (str. 197-200 spisa) tužiteljica godišnji odmor koristila od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015. i to 23 dana u travnju, a 8 dana u svibnju 2015., za što joj je isplaćen naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kako stoji u platnim listama, a od 16. svibnja do 31. svibnja 2015. bila je oslobođena rada u otkaznom roku za što joj je isplaćena naknada plaće, te da je

- da je presudom poslovni broj Pr-1434/2015-115 od 28. listopada 2021. potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3337/2021-3 od 7. lipnja 2022. tužiteljici dosuđena naknada plaće za 23 dana neiskorištenog godišnjeg odmora iz 2014. godine.

29. U odnosu na Odluku prednika tuženika od 19. ožujka 2019. o isplati naknade plaće u otkaznom roku, sud je utrvdio da je ista vjerodostojna, s obzirom da je su u skladu s istom tužiteljici zaista isplaćene naknade plaće uj utuženm razdoblju. Stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da je navedenu odluku poslodavac donio samo za potrebe ovog postupka.

29.1. Međutim sud je utvrdio da je prednik tuženika Odluku o isplati naknade plaće za vrijeme otkaznog roka od 19. ožujka 2015. donio nakon sastanka zaposlenika sa uropavom 5. ožujka 2015. na kojem im je prezentiran način naknade ispalte naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, te nakon što zaposlenici više nisu imali obavezu dolaziti na posao jer su im ukinuti odjeli te radna mjesta na kojima su radili. Iz navednoga proizlazi da ti zaposlenici, nisu niti znali za navedenu Odluku, već su iz isplatnih lista plaća vidjeli da im nije isplaćena naknada plaće sukladno dogovoru s Upravom, a tako proizlazi i iz iskaza tužiteljice i svjedoka JM. Sud nije prihvatio stav tuženika da je predmetna odluka opći akt tuženika odnosno posebni pravilnik sukladno odredbi čl. 26. st. 2. Zakona o radu, te je utvrdio da navedena odluka nije bila objavljena na propisani način, s obzirom da je ured poslodavca bio zatvoren, a zaposlenici, pa tako i tužiteljica nisu imali pristup informatičkom sustavu poslodavcva pa za navedenu odluku nisu mogli saznati.

29.2. Navedena odluka od 19. ožujka 2015. donesena je protivno dogovoru sa Upravom sa sastanka od 5. ožujka 2015. godine, te sud ocijenjuje da se radi o jednostranoj odluci poslodavca o načinu isplate naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, koja je donesena nakon što je tužiteljica već započela s korištenjem otkaznog roka 17. ožujka 2015. Navedenom odlukom pitanje naknade plaća za vrijeme otkaznog roka regulirano je na način koji je nepovoljniji za radnika i suprotno onome što je radnicima prezentirano na sastanku od 5. ožujka 2015., stoga se iz navednih razloga prema ocjeni suda navedena odluka ne primijenjuje jer je donesena na štetu radnika. U postupku je utvrđeno da ugovorom o radu i internim aktrima poslodavca, prije svega Pravilnikom o radu i Pravilnikom o plaćama nije reguliran način obračuna naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, stoga se naknada plaće u otkaznom roku treba odrediti u skladu sa čl. 95. st. 5. Zakona radu (‚‘Narodne novine’‘ broj: 93/14, dalje u tekstu ZR) u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu.

30. U odnosu na Odluka prednika tuženika o korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tužiteljice na vjerodostojnost navedne odluke i poštanske povratnice. U odnosu na prigovor tužiteljice o postojanju dvije različite odluke o korištenju godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka tužiteljice, u skladu sa čl. 9. st. 3. ZR-a primijenjuje se za tužiteljicu povoljnija odluka. Međutrim odluka prednika tuženika o korištenju godišnjeg odmora tužiteljica za vrijeme otkaznog roka je protivna odredbi čl. 11. st. 4. Ugovora o radu tužiteljice (str. 49 spisa) prema kojoj, ako radnik stekne pravo na godišnji odmor, a to pravo nije iskoristio može godišnji odmor koristiti u razdoblju prije početka trajanja otkaznog roka. S obzirom da je poslodavac utvrdio da tužiteljica ima pravo na 31 dan neiskorištenog godišnjeg odmora, sukladno čl. 11. st. 4. Ugovora o radu, u vezi sa čl. 9. st. 3. ZR-a, ovaj sud smatra da je tužiteljici trebao omogućiti korištenje godišnjeg odmora prije početka otkaznog roka, s obzirom da je već 21. siječnja 2015. donesena odluka poslodavca o reorganizaciji i kolektivnom višku radnika. Slijedom navedenog Odluka poslodavca o korištenju godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka tužiteljice od 1. travnja 2015. do 15 svibnja 2015. je protivna ugovoru o radu i kao takva nedopuštena, stoga se utvrđuje da tužiteljica za vrijeme otkaznog roka od 1. travnja 2015. do 15. svibnja 2015. nije koristila godišnji odmor, nego je sukladno Odluci o poslovno uivjetovanom otkazu ugovora o radu bila oslobođena od rada te joj je poslodavac dužan isplatiti naknadu plaće. Navedeno proizlazi i iz pravomoćne presudom poslovni broj Pr-1434/2015-115 od 28. listopada 2021. kojom je utvrđeno da tužiteljica nije iskoristila 23 dana godišnjeg odmora iz 2014. godine te joj je za navedeno dosuđena naknada plaće.

31. Odredbom čl. 121. st. 1. ZR-a propisano je da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza Ugovora o radu, a stavkom 5. da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu nije određeno drugačije.

32. Odredbom čl. 122. st. 4. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan radniku koji je tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada, isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.

33. Odredbom čl. 95. st. 5. ZR-a propisano je ako ovim ili drugim Zakonom, drugim propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

34. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka, sukladno dogovoru Uprave i radnika od 5. ožujka 2015. odnosno sukladno odredbi čl. 95.st.5. ZR-a u vezi sa čl. 9. st. 3. ZR-a.

35. Nadalje, sud je mišljenja da se prilikom izračuna razlika naknade plaće za otkazni rok tužiteljici iz ostvarenih primanja trebaju izuzeti provizije (stimulativni dio) jer se navedeni dio plaće isplaćuje po ostvarenim rezultatima, i to u tekućem mjesecu za prethiodni mjesec, pa tužiteljkica za vrijeme otkaznog roka ima pravo na isplatu provizija koje je ostvarila sukladno ugovoru o radu, Pravilniku o plaćama i Pravilniku o provizijama poslodavca, stroga taj dio plaće ne predstavlja naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a to proizlazi i iz obračunskih lista plaće u kojima us ti iznosi posebno iskazani.

36. Sukladno čl. 121. st. 1. ZR-a otkazni rok tužiteljice započeo je danom dostave odluke o otkazu 17. ožujka 2015. Prema Odluci o otkazu ugovora o radu od 5. ožujak 2015. otkazni rok tužiteljice ima trajati dva mjeseca, što je sukladno, pa bi radni odnos tužiteljice završio 17. svibnja 2015. Međutim prema obralčunskim listama plaće i evidencijama rada tužiteljica je ostala u radnom odnosu kod tuženika od 31. svibnja 2017., jer je prema odluci poslodavca od 1. do 15. svibnja 2015. trebala koristiti godišnji odmor, te joj ej isplaćena naknada plaće za brijeme korištenjka godišnjeg odmora, a od 16. svibnja do 31. svibnja 2015. bila je u prekidu rada, odnosno u otkaznom roku (evidencija rada, str. 199 spisa), te joj je za taj period isplaćena naknada plaće za vrijeme otkaznog roka. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica bila u otkaznom roku do 31. svibnja 2015. Tužiteljica je tvrdila da je posljednji dan otkaznog roka bio 1. lipanj 2015., no isto ničime ne dokazuje, niti to proizlazi iz dokumentacije u spisu, obračunskih lista plaće i evidencija rada, stoga je sud primijenom čl. 221.a. ZPP-a otklonio ovaj navod tužiteljice kao neosnovan.

37. Slijedom navedenog sud je utvrdio da se u skladu s čl. 95. st. 5. ZR-a naknada plaće tužiteljice za vrijeme otkaznog roka od 17. ožujka 2015. do 31. svibnja 2015. ima odrediti, sukladno sporazumu poslodavca i zaposlenika na sastanku 5. ožujka 2015. u visini ukupne prosječne bruto plaće isplaćene tužiteljici tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, ukljulčujući osnovnu plaću i isplaćene stimulacije. U postupku nije sporno da tako izračunata prosječna bruto satnica tužiteljice iznosi 72,62 kn / 9,64 eura, te je visinu potzraživanja pravilno utvrdio sudski vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja do 4. travnja 2015. i to u oprvoj varijatniu izračuna.

38. U odnosu na potraživanje tužiteljice razlike naknade plaće za ožujak 2015. u iznosu od 647,13 eura bruto, sud je utvrdio da je tuženik dužan isplatiti tužiteljci naknadu plaće za 88 sati otkaznog roka, a ne za 80 sati kako je iskazao na platnoj listi poslodavac, s obzirom da je otkazni rok započeo teći 17. ožujka 2015., a ne 18. ožujka 2015. kako je prvotno evidentirao poslodavac, stoga tuženik treba isplatiti i razliku naknade plaće za 8 sati redovnog rada, te potraživanje razlike naknade plaće iznosi 647,13 eura, stoga je navedeno potraživanje tužiteljcie osnovano.

39. U odnosu na potraživanje naknade plaće za vrijeme otkaznog roka za travanj 2015. u iznosu od 25,76 eura, sud je utvrdio da je odluka tuženika o korištenju godišnjeg odmora od 25. veljače 2015. protivna ugovoru o radu, te da je tužiteljici pravomoćno dosuđena naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2014. godinu u drugom postupku, stoga je utvrdio da je tužiteljica u travnju 2015. bila oslobođena rada u otkaznom roku. Sud je na temelju vještačenja utvrdio da je u istom mjesecu poslodavac isplatio naknadu za godišnji odmor za 168 sati i naknadu za blagdan za 8 sati, pri čemu je obračunata naknada plaće u ukupnom iznosu od 12.587,02 kn, a tuženik je dužan isplatiti naknadu za sve sate otkaznog roka pa duguje daljnjih 25,76 eura bruto, stoga je i u navedenom dijelu potraživanje osnovano. Pri tome je tužiteljica učinila nespornim da se naknada plaće koju je tuženik isplatio za godišnji odmor smatra naknadom plaće za vrijeme otkaznog roka.

40. Tužiteljica nije imala potraživanja naknade plače za vrijeme otkaznog roka u svibnju 2015. jer je u navedenom mjesecu tužiteljici isplaćena naknada plaće za vrijeme otkaznog roka i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora prema prosječnoj bruto satnici od 72,62 kn / 9,64 eura, a isplaćena naknada plaće odgovara naknadi plaće za vrijeme otkaznog roka.

41. U odnosu na potraživanje naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u 2015. godini u iznosu od 616,85 eura. S obzirom da je utvrđeno da tužiteljica nije koristila godišnji odmor za 2015. godinu, a nije sporno da ima pravo na 8 dana godišnjeg odmora, za što prema nalazu i mišljenju sudkog vještaka ostvaruje pravo na 616,85 eura bruto, osnovano je potraživanje tužiteljice u navedenom iznosu.

42. Nadalje, potraživanje tužiteljice naknade plaće za vrijeme otkaznog roka za 1. lipanj 2015. u iznosu od 77,11 eura bruto je neosnovano, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitzeljica otkazni rok koristila do 31. svibnja 2015., pa nema pravo na tu naknadu nakon završetka otkaznog roka.

43. Nadalje, u odnosu na potraživanje tužiteljice razlike stimulacije za travanj i svibanj 2015. u iznosu od 1.979,59 eura bruto prema prosjeku isplaćenih stimulacija, utvršđuje se da je navedno potraživanje neosnovano. Naime prema čl. 4. Pravilnika o plaćama i prema odredbama Pravilnika o provizijama, stimulativni dio plaće tužiteljici isplaćuje se na temelju ostvarenih rezultata rada, odnosno prema sklopljenim ugovorima o štednji i kreditima te sklopljenim policama, pri čemu se u tekućem mjesecu isplaćuje stimulacija ostvarena u prethodnom mjesecu. Stoga je neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom razlike stimulacije prema prosjeku isplaćenih provizija tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu jer se visina stimulacije ne određuje prema prosjeku ostvarenih stimulacija u oprethodnoim razdoblju nego prema konkretnim sklopljenim ugovorma sukladno Pravilniku o provizijama prednika tuženika. Povrh toga, uvidom u obračun osvarenih provizija tužiteljice (str. 99 – 130, 293 - 299 spisa) utvrđeno je da su stimulacije tj. provizije koje je tužiteljica ostvarila u cijelosti isplaćene u spornom razdoblju, što proizlazi iz platnih lista. Tako je provizija ostvarena u veljači 2015. u iznosu od 12.977,13 kn (str. 124 spisa) u cijelosti isplaćena u ožujku 2015. (str. 10 spisa), provizija za ožujak 2015. u iznosu od 3.210,74 kn (str. 129 spisa) u cijelosti je isplaćena u travnju 2015. (str. 11 spisa), te provizija ostvarena u travnju 2015. u iznosu od 1.005,90 kn (str. 130 spisa) u cijelosti je isplaćena u svibnju 2015. (str. 12. spisa). Stoga, tužiteljica nije dokazala da joj poslodavac nije isplatio sve stimulacije na koje je imala pravo, stoga je navedeno potraživanje neosnovano.

44. Slijeedom svega navedenoga tuženiku je naloženo da tužiteljici ispati iznos naknade plače za vrijeme otkaznog roka u ožujku 2015. (647,13 eura bruto) i travnju 2015. (25,76 eura bruto) te naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor iz 2015, godine (616,85 eura bruto) u ukupnom iznosu od 1.289,74 eura bruto, dok je u prostalom iznosu od 2.056,70 eura bruto (naknada plaće za 1. lipanj 2015. 77,11 eura bruto, te razlika stimulacije za travanj i svibanj 2015. 1.979,59 eura bruto) tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, te je slijedom sveganavedemnog odlučeno kao u izreci presude.

45. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđenu razliku bruto plaće, i to kako je tužiteljica zatražila od dana podnošenja tužbe 26. lipanja 2015., s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15. -og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR/14, a najkasnije dosuđeno potraživanje naknade plaće dospijeva 15. lipnja 2015. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

46. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

47. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 3.346,44 eura bruto djelomično prihvaćen u ukupnom iznosu od 1.289,74 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 2.056,70 eura bruto odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

48. Sud je utvrdio da je tužiteljica u pogledu osnove uspjela sa 50%, s obzirom da je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu isplate naknade plaće za ožujak i travanj 2015, a odbijen u dijelu naknade plaće za lipanj 2015. te za povećanu stimulaciju. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela s 38,54% (1.289,74 eura u odnosu na 3.346,44 eura), dakle ukupno 44,27 %, dok je slijedom navedenoga tuženik u pogledu osnove uspio s 50%, a u pogledu visine 61,46%, odnosno ukupno 55,73%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik ima pravo na 11,46 % (55,73 % umanjeno za 44,27 %) priznatih troškova.

49. Tuženiku su priznati sljedeći troškovi, za pristup na ročišta 14.03.2016., 07.06.2016., 13.09.2016., 18.10.2017., 08.04.2019., 20.11.2019., 09.06.2021. 01.02.2022., 07.10.2024., 17.02.2025., 13.06.2025., za svako u visini od po zatraženih 100,00 eura (Tbr. 9/1 OT), za sastav odgovora na tužbu od 13.07.2015. u visini od zatraženih 100,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za još tri obrazložena podneska, sukladno Tbr. 8/1 OT, i to od 27.05.2019., 09.03.2017. 04.10.2016., za svaki u visini od po zatraženih 100, 00 eura (Tbr. 8/1 OT). Nadalje tuženiku su priznati kao ostali obrazloženi podnesci u visini 50% naknade iz Tbr. 8/1 prema vrijednosti predmeta spora od 100 bodova i to podnesci od 01.08.2019., 08.11.2019., 28.05.2020. i 09.04.2021., svaki u visini od po 100,00 eura (Tbr 8/3 OT).

50. Na temelju čl. 155. ZPP-a tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 19.07.2019., 15.10.2019., 21.04.2020., 07.09.2020., 29.10.2020., i 30.10.2020., svaki u visini od po 100,00 eura, s obzirom da podnesci tuženika od tih datuma nisu zaprimljeni i ne prileže spisu. Nadalje na temelju čl. 155. ZPP-a tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 12.12.2019. i 11.02.2020., svaki u visini od po 100,00 eura, s obzirom da istima samo obavještava o otkazu punomoći, odnosno dostavlja novu punomoć, te trošak podneska od 02.12.2020. u visini od 100,00 eura s obzirom da u istome u bitnome ponavlja navode iz podneska od 28.05.2020. za koji mu je priznat rošak, stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka. Neosnovan je zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe u iznosu od 665,00 eura s obzirom da su radnici u radnim sporovima oslobođeni plaćanja sudske pristojbe sukladno čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj: 118/18, 51/23), pa takva obveza za tuženika neće ni nastati.

51. Slijedom navedenoga tuženiku je priznat ukupni trošak u visini od 1.900,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženiku pripada pravo na 11,46% priznatih troškova, ukupno 217,74 eura (11,46 % od 1.900,00), odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 54,43 eura, ukupno 272,17 eura, koji je trošak tužiteljica dužna naknaditi tuženiku, dok je u preostalom iznosu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen. S obzirom na utvrđeni omjer uspjeha stranaka u sporu, na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka

52. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

53. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika