P-732/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, 10010 Zagreb, OIB 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, Ferka Ivanščaka 3, radi isplate, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 17.srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 25.srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

'' I. Proglašava se ovrha na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez broj Ovrv-1856/2020 od 20. listopada 2020. godine nedopuštenom.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove postupka sa zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.''

II.Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku iznos od 375,00 EUR na ime parničnog troška dok se zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 270,85 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 28.veljače 2024. tužitelj ČN pred ovim sudom podnio je tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez broj Ovrv-1856/2020 od 20.listopada 2020. U tužbi navodi da tuženik u ovrsi nije pravilno utvrdio činjenično stanje te da je pokušao prikazati izmišljene računa koji nemaju svoje pravno uporište kao vjerodostojne isprave. Navodi da su računi izdani za usluge koje nisu postojale (dodatni Internet) zbog čega da je tužitelj upozoravao davatelja usluga Optimu Telekom da mu ne šalju račune za usluge koje nije ugovorio. Kako se davatelj usluga oglušio na navedeno da je tužitelj tražio prekid poslovne suradnje. Nadalje, navodi da je davatelj usluga nezakonito putem sredstava daljinske komunikacije produžio trajanje ugovornog odnosa na temelju čega da je davatelj usluga nastavio izdavati račune na temelju kojih da je tražena ovrha. Uslijed svega iznijetog tužitelj smatra da se ovrha temelji na ispravi koja se ne može smatrati ovršnom ispravom odnosno vjerodostojnom ispravom donijetom na zakonit i pravilan način.

2.U odgovor na tužbu tuženik je osporio sve navode tužbe kao neosnovane navodeći da je tuženik predao pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 20.listopada 2020. broj Ovrv-1856/20 na izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Jednako tako smatra da tužitelj nije ničim dokazao da bi postojali razlozi iz čl.50.st.1.t.7., 9. -11. Ovršnog zakona radi kojih je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : e.mail tužitelj Optimi telekom od 17.listopada 2018, 26.rujna 2018.,17.prosinca 2018., 15.siječnja 2019.,dopis tužitelja OPTIMA-i d.d. od 29. siječnja 2019., dopis OT-Optime Telekom d.d. od 07.rujna 2018, od 13.veljače 2019., rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Ovrv-34633/2022 od 20.ožujka 2023., , zaključak ovog suda broj Povrv-4/2024 od 07.veljače 2024., izvod iz otvorenih stavki na dan 03.srpnja 2020. za iznos od 144,19 kn, 1.078,35 kn i 663,29 kn. Pregledan je i spis ovog suda broj Povrv – 4/2024.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe određene na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv-1856/20 od 20.listopada 2020. nedopuštenom radi nedostatka aktivne legitimacije, prestanka tražbine, odgode ispunjenja ovrhe i zastare tražbine. Među strankama je sporno je li ovrha nedopuštena iz razloga radi kojih je ovršenik upućen u predmetnu parnicu.

5.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vezano je uz prekluzivni rok od 15 dana koji teče od dana dostave odluke kojom je ovršeniku upućen u parnicu. U predmetnom slučaju tužitelj je kao ovršenik ustao tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dana 28.veljače 2024., a sam zaključak sa uputom zaprimljen je dana 14.veljače 2024. slijedom čega sud zaključuje da je tužba pravodobna.

7.Pregledom predmeta ovog suda broj Povrv-4/2024 utvrđeno je da je :

- dopisom od 28.prosinca 2023.godine v.d.javnog bilježnika Irena Šimunović iz Splita Općinskom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom temeljem čl.282.st.3. u vezi čl.287.st.2 OZ-a dostavila spis Ovrv-1856/2020 radi prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 20.listopada 2020.

- da je dana 07.srpnja 2020. društvo EOS MATRIX d.o.o., Zagreb podnijelo ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga na dan 03.srpnja 2020. po kojem je ČN zadužen za iznos od 4.078,35 kn

- da je dana 20.listopada 2020. javni bilježnik Nevenka Kekez pod brojem Ovrv- 1856/2020 donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

- da je dana 07.prosinca 2020. izdana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje iz prethodne alineje kojom se potvrđuje da je rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 02.prosinca 2020.

- da je ovršenik ČN dana 07.prosinca 2023. podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovrv-1856/2020 koju sud u ovršnom postupku cijeni kao žalbu izvan roka

- da je dana 07.veljače 2024. sud zaključkom uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je određena rješenjem o ovrsi broj Ovrv-1856/2020 od 20.listopada 2020. koji zaključak je ovršenik zaprimio 14.veljače 2024., a zbog žalbenih razloga iz čl.50.st.1. toč.7., 9., 10. i 11. OZ-a.

8.Prema odredbi članka 50.stavka 1. točke 7. OZ ovrha će biti nedopuštena ako se u parnici utvrdi da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Ovršna isprava u predmetnom slučaju jest rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez broj Ovrv – 1856/2020 od 20.listopada 2020. sa svojstvom pravomoćnosti i ovršnosti od dana 02.prosinca 2020. U ovršnoj ispravi kao ovrhovoditelj je naznačen tuženik, a kao ovršenik je naznačen tužitelj. Temeljem takve ovršne isprave tuženik kao ovrhovoditelj je pokrenuo postupak izravne naplate. Dakle, tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten je temeljem ovršne isprave u kojoj je naznačen kao ovhrovoditelj tražiti ovrhu protiv tuženik naznačenog kao ovršenik. Nijedan navod niti dokaz priložen tužbi nije doveo u pitanje ovaj zaključak suda.

9.Prema odredbi članka 50.stavka 1. točke 9. OZ – a ovrhe je nedopuštena ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO) obveza prestaje ispunjenjem, prijebojem, otpustom duga, sjedinjenjem, nemogućnošću ispunjenja, protekom vremena, otkazom i smrću. Iz navoda i dokaza tužitelja ne proizlazi da bi postojala činjenica na temelju koje bi obveza prestala na jedan od zakonom propisanih načina, a koja bi nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proistječe odluka. Suština navoda tužitelja odnosi se na osnovanost tražbine koja proistječe iz ovršne isprave – rješenja o ovrsi broj Ovrv- 1856/2020 od 20.listopada 2020. Osnovanost tražbine dužnik može osporavati prigovorom protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je predmetno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti dana 02.prosinca 2020., a ovršenik nije izjavio prigovor to ne može sa uspjehom u parnici radi proglašenja ovrhe pobijati ovršnu ispravu iz razloga i činjenica na koje se ovdje poziva ( nezakonito produljenje pretplatničkog odnosa), a koje su postojale u vrijeme vođenja ovršnog postupka.

10.Tužitelj je u ovu parnicu upućen i iz razloga propisanog odredbama članka 50.stavka 1. točke 10. OZ- a prema kojem je ovrha nedopuštena ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka. Ni u odnosu na ovaj žalbeni razlog tužitelj nije dostavio nijedan dokaz koji bi upućivao na postojanje istog.

11.Na koncu, dopuštenost ovrhe u ovoj parnici sud je ispitao i sa aspekta razloga propisanog u čl.50.stavku 1. točki 11.OZ-a prema kojem ovrha nije dopuštena ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Kako je već navedeno, ovršna isprava je rješenje o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave. Tražbine utvrđene takvom vrstom ovršne isprave sukladno članku 233.ZOO- a zastarijevaju u roku od 10 godina. Kako iz rješenja o ovrsi proizlazi da je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 02.prosinca 2020. to proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja slijedom čega tužbeni zahtjev ni po ovom razlogu nije osnovan.

12. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da ne postoji nijedan od razloga propisanih člankom 50.st.1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ koji ovrhu čine nedopuštenom, a radi kojih razloga je tužitelj upućen u ovu parnicu i u okviru kojih se ocjenjivala dopuštenost ovrhe, time i osnovanost zahtjeva, to je sud tužbeni zahjtev odbio kao neosnovan kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

13.1. Odluka o trošku donijeta je temeljem odredbe članka 154., 155. i 151. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( NN 138/23) te je tuženiku priznat sastav parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu od 07.listopada 2023. u iznosu od 100,00 EUR, trošak pristupa na ročište od 16.lipnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR i trošak pristupa na ročište od 17.srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR, sve uvećano za 25 % PDV-a.

13.2.Trošak sastava podneska od 23.lipnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a nije priznat jer ga sud ne cijeni potrebnim za vođenje parnice. Trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR također nije priznat jer tuženik nije obveznik iste. Traženi trošak ovršnog postupka u iznosu do 119,31 EUR nije priznat jer nije određeno na što se odnosi, a ujedno se ističe da predmet ove parnice nije odluka o platnom nalogu iz rješenja o ovrsi.

13.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 375,00 EUR na ime parničnog troška dok je zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 270,85 EUR odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II.izreke presude.

U Splitu, 25.srpnja 2025.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika

- u spis