REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1691/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ČD, Domagoj Šoljić i Ivana Semov Šiljeg, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici ND, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika AD, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika Hane Porobija, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3211006299 od 29. rujna 2007. koji je solemniziran kod Javne bilježnice Jadranke Knego - Rogina iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-25067/2007, sklopljen između tužitelja i tuženika, u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope koji dio glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini i u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.".

II. Nalaže se tuženiku – Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 - da tužitelju – FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćene kamate isplati iznos od 1.956,77 EUR (14.473,25 kn) sA pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana svake pojedine isplate preplaćenog anuiteta koja teče:

-na iznos od 69,81 EUR (526,01 kn) od 16.12.2009.do isplate

-na iznos od 69,09 EUR (520,53 kn) od 16.1.2010.do isplate

-na iznos od 68,36 EUR (515,05 kn) od 16.2.2010.do isplate

-na iznos od 67,63 EUR (509,57 kn) od 16.3.2010.do isplate

-na iznos od 66,91 EUR (504,09 kn) od 16.4.2010.do isplate

-na iznos od 66,18 EUR (498,61 kn) od 16.5.2010.do isplate

-na iznos od 58,40 EUR (440,00 kn) od 16.6.2010.do isplate

-na iznos od 57,75 EUR (435,11 kn) od 16.7.2010.do isplate

-na iznos od 57,10 EUR (430,22 kn) od 16.8.2010.do isplate

-na iznos od 56,45 EUR (425,33 kn) od 16.9.2010. do isplate

-na iznos od 55,80 EUR (420,44 kn) od 16.10.2010.do isplate

-na iznos od 55,16 EUR (415,57 kn) od 16.11.2010.do isplate

-na iznos od 54,51 EUR (410,68 kn) od 16.12.2010.do isplate

-na iznos od 53,86 EUR (405,79 kn) od 16.1.2011.do isplate

-na iznos od 53,21 EUR (400,90 kn) od 16.2.2011.do isplate

-na iznos od 52,56 EUR (396,01 kn) od 16.3.2011.do isplate

-na iznos od 51,91 EUR (391,12 kn) od 16.4.2011.do isplate

-na iznos od 51,26 EUR (386,23 kn) od 16.5.2011.do isplate

-na iznos od 50,61 EUR (381,34 kn) od 16.6.2011.do isplate

-na iznos od 49,96 EUR (376,45 kn) od 16.7.2011.do isplate

-na iznos od 43,36 EUR (326,70 kn) od 16.8.2011.do isplate

-na iznos od 42,79 EUR (322,40 kn) od 16.9.2011. do isplate

-na iznos od 30,62 EUR (230,74 kn) od 16.10.2011.do isplate

-na iznos od 30,21 EUR (227,62 kn) od 16.11.2011.do isplate

-na iznos od 29,80 EUR (224,51 kn) od 16.12.2011. do isplate

-na iznos od 29,38 EUR (221,39 kn) od 16.1.2012.do isplate

-na iznos od 28,97 EUR (218,27 kn) od 16.2.2012. do isplate

-na iznos od 28,55 EUR (215,15 kn) od 16.3.2012. do isplate

-na iznos od 28,14 EUR (212,03 kn) od 16.4.2012. do isplate

-na iznos od 27,73 EUR (208,91 kn) od 16.5.2012. do isplate

-na iznos od 27,31 EUR (205,80 kn) od 16.6.2012.do isplate

-na iznos od 26,90 EUR (202,68 kn) od 16.7.2012.do isplate

-na iznos od 26,49 EUR (199,56 kn) od 16.8.2012. do isplate

-na iznos od 26,07 EUR (196,44 kn) od 16.9.2012. do isplate

-na iznos od 25,66 EUR (193,32 kn) od 16.10.2012.do isplate

-na iznos od 25,24 EUR (190,20 kn) od 16.11.2012.do isplate

-na iznos od 24,83 EUR (187,08 kn) od 16.12.2012.do isplate

-na iznos od 24,42 EUR (183,97 kn) od 16.1.2013.do isplate

-na iznos od 24,00 EUR (180,85 kn) od 16.2.2013.do isplate

-na iznos od 23,59 EUR (177,74 kn) od 16.3.2013.do isplate

-na iznos od 23,18 EUR (174,62 kn) od 16.4.2013.do isplate

-na iznos od 22,76 EUR (171,50 kn) od 16.5.2013.do isplate

-na iznos od 22,35 EUR (168,38 kn) od 16.6.2013.do isplate

-na iznos od 21,93 EUR (165,26 kn) od 16.7.2013.do isplate

-na iznos od 22,17 EUR (167,05 kn) od 16.8.2013.do isplate

-na iznos od 21,75 EUR (163,84 kn) od 16.9.2013. do isplate

-na iznos od 21,32 EUR (160,63 kn) od 16.10.2013.do isplate

-na iznos od 20,89 EUR (157,41 kn) od 16.11.2013.do isplate

-na iznos od 20,47 EUR (154,20 kn) od 16.12.2013.do isplate

-na iznos od 19,37 EUR (145,95 kn) od 31.12.2013. do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.867,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 29. rujna 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 3211006299 koji je solemniziran od Javne bilježnice Jadranke Knego-Rogina pod poslovnim brojem OV-25067/2007, a kojim je odobren kredit u iznosu 340.000,00 kuna. Člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa koja na dan sklapanja iznosi 4,99%, u razdoblju 2 godine od dana stavljanja kredita u otplatu je fiksna, a nakon proteka tog razdoblja pa do konačne otplate kredita obračunava se promjenjiva redovna kamatna stopa u visini određenoj Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj tvrdi da je ovakva odredba prema kojoj tuženik svojevoljno mijenja kamatnu stopu neodređena, neodrediva i nerazumljiva potrošaču te da ga dovodi u neravnopravni položaj. O ovoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo te je tuženik samostalno odlučivao o promjeni kamatne stope bez ikakvog utjecaja tužitelja, niti je tužitelj znao na temelju kojih parametara se kamatna stopa određuje i mijenja. Ovako opisana neravnopravnost i neravnoteža čini navedenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštenom i kao takvom ništetnom. Tužitelj ističe da je u pogledu nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/12, a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita ugovarajući redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Navedene presude donesene su povodom kolektivne tužbe, pa tužitelj tvrdi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz te parnice u parnicama koje pokreću fizičke osobe za isplatu preplaćenih iznosa s osnove nepoštenih odredbi. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetan dio članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da mu tuženik isplati preplaćeni iznos redovnih kamata u ukupnom iznosu od 10.637,21 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne iznose preplaćenih iznosa teku od dana uplata pojedinih anuiteta, kao i da mu isplati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora te da deklaratorni i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva nisu dovoljno određeni. Ističe prigovor zastare navodeći da na pitanje zastare nije od utjecaja pokretanje i vođenje postupka kolektivne tužbe, niti se utvrđenja iz tog postupka mogu uzimati u obzir u ovoj parnici budući je predmet ove parnice kunski kredit. Tvrdi da je redovna kamata u konkretnom Ugovoru definirana uz primjenu objektivnih parametara te da je do 1. siječnja 2013. bila određena primjenom fiksnog i varijabilnog dijela, a svaka promjena je izvršena u skladu sa zakonom i ugovorom. Kamatna stopa mijenjana je u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a što je u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača. Prigovara da tužitelj nije potrošač, jer je poduzetnik i stečajni upravitelj niza tvrtki i da je na tužitelju teret dokazivanja da ima svojstvo potrošača. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7182/19-18 od 26. travnja 2021.pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim dio članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3211006299 od 29. rujna 2007. sklopljen između tužitelja i tuženika, u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope koji dio glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini i u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.", točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćene kamate iznos od 14.743,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.712,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom IV. izreke izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

4. Povodom žalbe tuženika protiv presude rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7182/19-18 od 26. travnja 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen u valuti kuna zbog čega da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika. Citirane presude nemaju obvezujući učinak na pojedinačno pokrenute postupka potrošača iz ugovora o kreditima, koji se odnose, kao što je konkretni slučaj, na ugovore sklopljene u valuti kuna, ali su tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013-dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 8.2. Odredbama ZZP je regulirano pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te se prema odredbi 96. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pri čemu prema st. 3. ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Pri tome, valja naglasiti da sukladno st. 4., tuženik kao trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. U konkretnom slučaju se ne dovodi u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, ali obzirom na to da je predmet spora isplata na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem odredbi ZZP, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa da je u okolnostima konkretnog slučaja kada je ugovor sklopljen u valuti kuna sud vezan za činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., propustio dati jasne i valjane razloge o tome radi li se u predmetnom potrošačkom ugovoru o nepoštenim odredbama u okviru citirane zakonske odredbe čl. 96. ZZP, pa da je iz navedenog razloga ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, da tu žalbi ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka i u točki II. izreke navodeći da je pobijane presude proturječna sama sebi i razlozima presude, jer ukupni zbroj dosuđenih pojedinačnih mjesečnih iznosa ne iznosi 14.743,25 kn, kako se to navodi u presudi, već iznosi 14.746,57 kn. Stoga presudu ni u tom dijelu nije moguće ispitati.

5. Stoga je ovaj sukladno odredbi čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) proveo novu glavnu raspravu, izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koje upozorio drugostupanjski sud.

6. Podneskom od 06.06.2025. tuženi je ostao kod osporavanja istaknutih tužbenih zahtjeva, ustrajao je kod svih prigovora, činjenicama i dokaznim prijedlozima koje je iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

7. Tužitelj je podneskom od 08.06.2025. ostao kod svih navoda iznesenih tijekom postupka te je imajući u vidu da je u međuvremenu uvedena valuta euro,a jedan od razloga ukidanja prvostupanjske presude bio je omaška u zbrajanju iznosa prilikom specificiranja tužbenog zahtjeva u iznosu od 3,32 kuna, to je tužitelj navedenim podneskom specificirao tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijelu na način da s naslova preplaćene kamate potražuje iznos od 1.956,77 eura (14.743,25 kn) sa pripadajućim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

8. Na ročištu održanom 11.06.2025. na kojem je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela iznova u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP stranke su ostale kod svih navoda iznesenih tijekom postupka, tužitelj kod navoda podneska od 08.06.2025., a tuženik kod navoda podneska od 08.06.2025. s time da je tuženik prigovorio preinaci tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare.

9. Imajući u vidu da je tuženik ostao kod svih navoda i prigovora iznesenih tijekom postupka sud je ponovno iznio sve razloge vezano za prigovore tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, prigovoru zastare te prigovoru vrijednosti predmeta spora. Naime, tuženik je prigovorio da je tužitelj podneskom od 2. srpnja 2020. preinačio tužbu, jer je povećao tužbeni zahtjev te se takvoj preinaci protivi. Ako sud dopusti preinaku tada tuženik ističe prigovor zastare na iznose dospjele prije 2. srpnja 2015. te ističe da je za računanje zastare odlučan dan preinake, a ne dan tužbe. Također navodi da, čak da se i primjene utvrđenja kolektivne zaštite, u svakom slučaju je tužbeni zahtjev u cijelosti zastario, jer je pravomoćna presuda u kolektivnom sporu donesena 13. lipnja 2014. te su svi zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019. zastarjeli.

10. Tužitelj je podneskom od 2. srpnja 2020. povećao iznos kojeg potražuje s osnove preplaćenih iznosa redovne kamate i tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP. Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeći zahtjev) nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa te sud smatra da se radi o preinaci u smislu članka 190. stavak 2. ZPP-a, jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog čega je preinaka dopuštena. Nadalje, u odnosu na navode tuženika iznesenima na ročištu od 11.06.2025. kojim prigovara da je tužitelj podneskom od 08.06.2025. preinačio tužbeni zahtjev valja reći da isti je neosnovan jer je tužitelj navedenim podneskom uskladio tužbeni zahtjev sukladno važećoj valuti plaćanja u Republici Hrvatskoj i pisanom nalazu i mišljenju vještaka te zatražio isplatu iznosa od 14.743,25 kuna odnosno sada 1.956,77 eura obzirom na to da je prvostupanjska presuda ukinuta i zbog razloga jer ukupan zbroj dosuđenih pojedinačnih mjesečnih iznosa ne iznosi 14.743,25 kn kako je navedeno u presudi već je iznosio 14.746,57 kuna.

11. U odnosu na prigovor tuženika naznačenoj vrijednosti predmeta spora, ističe se da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 11.000,000 kuna, a u podnesku od 2. srpnja 2020. (stranica 183 spisa) naznačio je vrijednost predmeta spora u iznosu 14.743,25 kuna, te sud smatra da ovakva vrijednost predmeta spora nije, niti suviše visoko, niti suviše nisko naznačena, pri čemu se ističe i to da sama vrijednost predmeta spora nije od značaja, niti za ovlaštenje za zastupanje, niti za sastav suda, niti za vrstu postupka.

12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 29.9.2007. (stranica 8-13 spisa), promet po kreditu (stranica 14-18, 109- 114 spisa), obavijesti tuženika o promjenama kamatne stope (stranica 19, 22, 26, 28-30, 81 spisa), otplatne planove (stranica 20-21, 23-25, 27, 31-34 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 (stranica 35-56 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 (stranica 57-67 spisa), Opće uvjete poslovanja (stranica 82-86 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (stranica 87-94 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Bokan d.o.o. (stranica 102- 104 spisa), pregled efektivne kamatne stope (stranica 115-119 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (stranica 120 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa o izmjeni i dopuni liste stečajnih upravitelja (stranica 121-122 spisa), uvid u provedeno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (stranica 174-180 spisa) te uvid u iskaz tužitelja (stranica 219-220 spisa). Valja navesti da u ponovnom postupku stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te su predložile zaključiti glavnu raspravu i odluku donijeti na temelju stanja spisa zbog čega sud nije ponovno izvodio već izvedene dokaze već je izvršio uvid u cjelokupni spis.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili 29. rujna 2007. Ugovor o namjenskom kreditu kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu 340.000,00 kuna u kojem ugovoru je određena fiksna kamatna stopa od 4,99% godišnje u razdoblju od dvije godine od dana stavljanja kredita u otplatu, a nakon isteka tog razdoblja pa do konačne otplate kredita ugovorena je promjenjiva redovna kamatna stopa u visini koja će biti određena Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Također nije sporna činjenica da je tužitelj prijevremeno otplatio predmetni kredit s danom 30. prosinca 2013.

15. Kao sporno ukazuje se među strankama jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, obzirom je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništetnost te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora i je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

16. U odnosu na prigovor tuženika neodređenosti postavljenog deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva ističe se da je člankom 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisano da svaka zainteresirana osoba može uvijek isticati ništetnost te da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO-a). Stoga nije osnovan prigovor tuženika, niti je tuženik obrazložio zašto bi ovako postavljen tužbeni zahtjev bio neodređen.

17. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

18. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

19. Iz iskaza tužitelja koji je saslušan u postupku u odnosu na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu i ugovaranja promjenjive kamatne stope proizlazi da je odlučio kupiti stan i zbog toga je trebao kredit te je kod tuženika podigao kredit koji je u cijelosti iskoristio za kupnju stana. Dugogodišnji je klijent tuženika kod kojeg ima otvorene sve račune i smatrao je da je zbog dugogodišnjeg odnosa to dobar temelj za povjerenje. Odlučio se za kunski kredit jer je želio izbjeći rizike npr. kredita u CHF te je u više navrata o tome razgovarao s osobnom bankaricom. Ona ga nije upozorila na promjenu kamatne stope, jer da je to učinila to bi bitno utjecalo na njegovu odluku o uzimanju kredita. Vjerovao je bankarici jer je ona stručnjakinja i to je njezin posao te je imao povjerenja da će sve biti u njegovom interesu budući je dugogodišnji klijent. Dogovorili su kamatu od 4,99% i to da takva kamata bude fiksna 2 godine, a odmah nakon proteka tog razdoblja kamata je skočila na 7,25% ili 7,50%. Tijekom razgovora nije bio na to upozoren, bankarica mu je rekla da kamata može ići gore ili dolje kroz neko vrijeme, ali ovako nešto nije očekivao. U stanu koji je kupio živio je neko vrijeme, a sada živi povremeno te nema nikakav registrirani obrt ili društvo na adresi stana. Ispis za stečajnog upravitelja je položio 2012. Primao je obavijesti tuženika o promjenama kamatne stope i tome nije prigovarao, jer je uobičajeno javno mnijenje da banke ne odstupaju od svojih odluka te je ona samo poslala obavijesti, a nije ga kontaktirala ili bilo što pitala oko promjena kamatne stope, dok je on mislio da će ga o tome kontaktirati. Odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi shvatio je kao odredbu prema kojoj će se kamata mijenjati, ali ne ovako drastično. Kamata se nikada nije mijenjala na način da bude niža.

20. Sud prihvaća iskaz tužitelja da je pročitao ugovor i da su mu pojedine odredbe ugovora, pa tako i odredba o promjenjivosti kamatne stope bile razumljive. Međutim, od strane osobne bankarice s kojom je u više navrata razgovarao o podizanju kredita i u koju je osnovano kao stručnu osobu tuženika imao povjerenja nije dobio potpunu informaciju o kamatnoj stopa koja je promjenjiva, niti informaciju na koji način i primjenom kojih parametara i metodologije će se kamata u budućnosti moguće mijenjati. Sama okolnost što je u Ugovoru naznačeno da se radi o promjenjivoj kamati nije dovoljna za ocjenu da je tužitelj dobio punu obaviještenost o učincima takve promjenjive kamate. Tuženik tijekom ovog postupka nije dao nikakve opravdane razloge zbog kojih je povećavao kamatnu stopu. Stoga sud prihvaća uvjerljivim i istinitim iskaz tužitelja da je kamatna stopa promijenjena jednostrana i to odlukom tuženika, a da za to nisu postojali nikakvi objektivni kriteriji, niti je on prilikom sklapanja Ugovora bio upozoren i upoznat s kriterijima promjene kamatne stope, dakle, da tuženik nije pružio tužitelju objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope

21. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju. Nesporno je da su tužitelju dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali isti nije bio upoznat o parametrima koji dovode do tih promjena.

22. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).

23. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 1-tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

25. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.

26. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.".

27. Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.

28. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe, kao i odredbe o primjeni kamatne stope kod komercijalizacije kredita nije bio jasan ni razumljiv tužitelju. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09. i 112/12.) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

29. Člankom 96. ZZP/07 propisano je da je na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. odnosno kreditora.

30. Nadalje, prema članku 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

31. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata davatelja kredita koji reguliraju materiju davanja kredita koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornim odredbama Ugovora .

32. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema članku 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

33. Na temelju navedenog sud ocjenjuje da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.

34. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetan dio članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

35. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, jer da je tužitelj poduzetnik i stečajni upravitelj niza tvrtki i da je na tužitelju teret dokazivanja da je potrošač, ističe se da za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta iz članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača i to: (1) da se radi o fizičkoj osobi i (2) da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Nije sporno da je tužitelj fizička osoba, te nije sporno da je člankom 6. Ugovora ugovoreno da je namjena kredita kupnja stana na dražbi. Tuženik potvrđuje da je kredit iskorišten za kupnju stana te sud prihvaća iskaz tužitelja da je u tom stanu tužitelj živio nakon što ga je kupio te da i sada povremeno živi. Nije utvrđeno da bi na adresi svojeg stanovanja tužitelj obavljao poslovnu djelatnost ili slobodno zanimanje, već je trgovačko društvo Bokan d.o.o. sjedište imao na drugim adresama (povijesni izvadak za trgovačko društvo – stanice 192-105 spisa). Tužitelj je stečajni upravitelj postao tek 2012., a što je 5 godina nakon sklapanja kredita, pa sud smatra da nema nikakvih dokaza da u trenutku sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu tužitelj nije imao svojstvo potrošača. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

36. Kako su odredbe Ugovora o kreditima ništetne u dijelu u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.

37. Neosnovan je prigovor zastare, jer je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne mogu zastarjeti zahtjevi tužitelja koji se temelje na tvrdnjama o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu.

38. U odnosu na zahtjev za isplatu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020., Županijski sud u Zadru u odluci Gž-100/21 od 18. veljače 2021. i dr.).

39. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da su stranke Ugovorom o namjenskom kreditu ugovorile rok otplate od 120 mjeseci, tj. 10 godina, uz redovnu kamatnu stopu za prve 2 godine od 4,99% godišnje. Visina potraživanja koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita na dan 30. prosinca 2013. iznosi 14.743,25 kuna.

40. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te ga i ovaj sud prihvaća u cijelosti smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

41. Obzirom na to je u međuvremenu došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22) te imajući na umu drugostupanjskog suda prema kojoj zbroj dosuđenih pojedinačnih mjesečnih iznosa ne iznosi 14.743,25 kn već iznosi 14.746,57 kuna te podnesak tužitelja od 08.06.2025. (stranica 277-279 spisa) kojim je uskladio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka o visini preplaćenih iznosa s naslova promjenjive kamatne stope te u skladu sa važećom valutom euro, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope po Ugovoru o namjenskom kreditu u mjesečnim iznosima kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka, u ukupnom iznosu od 1.956,77 eura što predstavlja raniji iznos od 14.743,25 kuna, uzimajući u obzir fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom zahtjevu, zbog čega tužitelju pripada trošak u cijelosti. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 18.5.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 2.7.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 18.2.2021. (Tbr. 9/5-25 bodova), zastupanja na ročištu 25.3.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 08.06.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu od 11.06.2025. (Tbr 9/1-100 bodova) što iznosi 625 bodova, uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, 1.250,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 312,50 eura trošak iznosi 1.562,50 eura. Također mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i zatraženi trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,09 eura pa ukupno dosuđen trošak iznosi 1.867,76 eura.

43. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.,73/17., 131/20, 114/22 i 6/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

44. Tužitelju nije priznat trošak naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke rješenja.

45. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Zagrebu 25. srpnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.