Poslovni broj: Us I-2229/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja BUCKHILL d.o.o., iz Zagreba, Remetinečka cesta 13, OIB: 12364490485, kojeg zastupa odvjetnica Nataša Owens iz OWENS, HOUŠKA i PARTNERI odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, Dalmatinska 5, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, dana 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415-01/24-01/04, URBROJ: 524-04-01-02/5-24-2 od 28. ožujka 2024 i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/23-02/243, URBROJ: 426-06-02/1-23-1 od 23. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/23-02/243, URBROJ: 426- 06-02/1-23-1 od 23. listopada 2023., utvrđeno je da je tužitelj dužan platiti za studeni 2019. iznos od 112,25 EUR, a za prosinac 2019. iznos od 149,31 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-415-01/24-01/04, URBROJ: 524-04-01-02/5-24-2 od 28. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnom ističe da je zakonsku obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom ispunio zamjenskom kvotom, stipendiranjem redovitog obrazovanja osobe s invaliditetom i to počevši od studenog 2019. Za navedeno stipendiranje je sklopio Ugovor o stipendiranju sa LR, osobom s invaliditetom dana 31. listopada 2019. godine, kojim je utvrđeno kako će mu se isplaćivati mjesečna stipendija u razdoblju od 1. studenog 2019. do 30. rujna 2020. Nadalje, navodi kako je Aneksom ugovora od 31. siječnja 2020. iznos stipendije povećan, dok je daljnjim Aneksima ugovora razdoblje stipendiranja produljeno za daljnje vremensko razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022. godine. Ističe kako je redovito ispunjavao svoju ugovornu obvezu isplate stipendije, temeljem navedenog ugovora i spomenutih Aneksa čime je ispunio i obveze vezane uz zapošljavanje osoba s invaliditetom. Smatra kako je koristeći zamjensku kvotu za stipendiranje redovitog obrazovanja osobe s invaliditetom, ispunio svoju zakonsku obvezu kvotnog zapošljavanja te smatra da tuženik primjenjuje pretjerani formalizam pri tumačenju propisa. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

5. Predmetni spor riješen je bez rasprave, a s obzirom da su za isto ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), jer bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari nisu sporne, a niti tužitelj u tužbi ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Nije sporno da je tužitelj sklopio Ugovor o stipendiranju u svrhu ispunjenja zamjenske kvote s LR dana 31. listopada 2019., kao i Anekse tom Ugovoru.

9. Spornim se ukazuje to da li je tužitelju zakonito utvrđena obveza, s obzirom na istaknute prigovore.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, utvrdilo da je tužitelj poslodavac koji zapošljava ukupno 23 radnika, te je stoga u studenom 2019. bio obvezan zaposliti 1 osobu s invaliditetom, dok je u prosincu 2019. imao ukupno 23 zaposlena radnika te je također i u tom razdoblju bio dužan zaposliti 1 osobu s invaliditetom.

10.1 Isto tako je utvrđeno da u navedenim mjesecima tužitelj nije zapošljavao nijednu osobu s invaliditetom, te nije najavio ispunjenje zamjenske kvote koje je po Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj: 157/13, 152/14, 39/18, dalje: Zakon) i Pravilniku o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj: 75/18 i 120/18, u daljnjem tekstu: Pravilnik), bio dužan učiniti.

11. Uvidom u Zaključak Zavoda od 18. prosinca 2023., Sud je utvrdio da je tužitelj pozvan od strane Zavoda da u roku od 8 dana od dana primitka istoga zaključka, dostavi obrazac najave zamjenske kvote s klasom i urudžbenim brojem, kako bi potkrijepio svoje žalbene navode. Zaključak je zaprimljen 9. siječnja 2024., no tužitelj nije dostavio Zavodu traženi dokaz, koji je bio dužan dostaviti sukladno članku 8. stavak 1. i članka 9. stavak 1. Pravilnika.

12. Prema članku 8. stavak 1. Zakona poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni su zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju. Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti zamjenskom kvotom sukladnu članku 8. stavcima 4. i 5. Zakona, a o kojoj namjeri je dužan izvijestiti Zavod sukladno člancima 8. i 9. Pravilnika.

12.1 Prema članku 8. stavka 1. Pravilnika poslodavac može ispuniti zamjensku kvotu pod uvjetom da su međusobno ispunjena prava i obveze iz ugovora o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava, ugovora o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom i integrativnom radionicom, trgovačkim društvom, zadrugom ili udrugom u kojima više od polovine radnika čine osobe s invaliditetom, odnosno ugovora o obavljanju prakse, ugovoru o djelu redovitog studenta, ugovora o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa ili ugovora o stipendiranju. Stavkom 4. istog članka Pravilnika propisano je da je obveznik koji namjerava ispuniti zamjensku kvotu dužan ugovor iz stavka 1. ovoga članka dostaviti Zavodu u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora. Odredbom stavka 5. istog članka Pravilnika propisano je da ako obveznik ne dostavi ugovor iz stavka 1. ovoga članka u propisanom roku, da se isti neće priznati u najavu ispunjena zamjenske kvote.

13. Odredbom članka 9. stavka 1. Pravilnika propisano je da je uz ugovor iz članka 8. stavka 1. ovog Pravilnika poslodavac dužan dostaviti Zavodu najavu ispunjenja zamjenske kvote, te drugu dokumentaciju na zahtjev Zavoda. Stavkom 2. istog članka Pravilnika propisano je da se najava ispunjenja zamjenske kvote iz stavka 1. ovoga članka dostavlja na obrascu koji je sastavni dio ovog Pravilnika, te počinje važiti od mjeseca primitka. Stavkom 3. istog članka Pravilnika propisano je da se zamjenska kvota može najaviti najviše za 12 mjeseci unaprijed. Po isteku tog razdoblja potrebna je ponovna najava.

14. Po izvršenom uvidu u sve isprave spisa predmeta, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te se tužbeni prigovori nisu mogli ocijeniti osnovanima.

15. Naime, s obzirom da tužitelj nije najavio ispunjenje zamjenske kvote, proizlazi da je obveznik obračunavanja i plaćanja novčane naknade sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona. Tužitelju, koji navedenu obvezu nije ispunio na način i u rokovima propisanim navedenim Zakonom i Pravilnikom pravilno je utvrđena novčana naknada u iznosima pobliže označenim u prvostupanjskom rješenju sukladno odredbi članka 10. stavka 8. Zakona.

16. Kraj navedenog, okolnost da je sukladno Zakonu sklopio Ugovor o stipendiranju Filipa LR, u svrhu ispunjenja zamjenske kvote, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari, jer prema ocjeni suda nepoštivanje propisanog roka za dostavu takvog ugovora, kao i podnošenje u roku najave zamjenskog ispunjenja kvote, predstavlja povredu, koja je kao takva dovela do utvrđenja obveze na strani tužitelja.

17. Sud smatra da iz odredbi Zakona proizlazi obveza Zavoda da u realnom vremenu prati ispunjavanje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, a ta obveza praćenja u realnom vremenu se ne može ispuniti ako (kao u konkretnom slučaju), obveznik ispunjavanje zamjenske kvote Zavodu dokazuje nepravodobnom dostavom odgovarajuće dokumentacije, odnosno nakon isteka relevantnog razdoblja.

18. Stoga se nisu mogli ocijeniti osnovanim tužbeni prigovori da se radi o pretjeranom formalizmu, te ovaj Sud isto tako upućuje na pravno shvaćanje zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1091/22 od 06. travnja 2022., prema kojem se naknadno dostavljeni pravni poslovi o stipendiranju jedne osobe s invaliditetom ne mogu priznati u najavu ispunjenja zamjenske kvote, a time niti u ispunjenje zamjenske kvote zapošljavanja osoba s invaliditetom.

19. S obzirom na to da tužitelj za sporno razdoblje nije platio novčanu naknadu, u upravnom je postupku, primjenom članka 15. Pravilnika, tužitelju pravilno naloženo plaćanje navedene novčane naknade, s pripadajućim zateznim kamatama.

20. Stoga je osporavano rješenje ocijenjeno zakonitim, te je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

21. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke), pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Zagrebu, 25. srpnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvjetnica Nataša Owens – putem e komunikacije

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Sektor za zapošljavanje,

Služba za pravne poslove