REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: Pn-28/2023-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Lj. Posavskog 14/3, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d. Zagreb, OIB: 29743547503, A. Heinza 4, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon dana 12. lipnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika HBĐ, odvjetničke vježbenice u Zagrebu, dana 25. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužitelju HB po osnovi neimovinske štete iznos od 6.330,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 30. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanc iranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb isplatiti tužitelju HB po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 936,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja HB za naknadu neimovinske štete u preostalom iznosu od 3.390,00 eura te za naknadu imovinske štete u preostalom iznosu od 468,00 eura, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d. Zagreb tužitelju HB naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.889,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HB za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke IV. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 17. studenoga 2021. oko 15,30 sati stradao na poslu kao djelatnik društva MDK građevinar d.o.o. za graditeljstvo i usluge, Dubrovčan 38, Veliko Trgovišće, na privremenom gradilištu poslodavca u Zagrebu, na uglu Planinske ulice i Ulice Donje Svetice. Do ozljede je došlo na način da je silazio s utovarnog prostora kamiona otklopnim stepenicama koje se zbog visine utovarnog prostora nalaze na stražnjoj lijevoj stranici, i to kada je donja stepenica popustila, tužitelj je punom težinom tijela i to lijevom stopalom pao na dovezeno kamenje i šljunak na zemlji. Prilikom pada zadobio je višeiverni prijelom donjeg prizglobnog dijela lijeve goljenične kosti i prijelom maleola lijeve lisne kosti s pomakom ulomaka, zbog čega je podvrgnut kirurškom zahvatu te je bio na bolovanju punih godinu dana.

1. 2. Tužitelj je naveo da je u vrijeme štetnog događaja njegov poslodavac s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja], kojom je ugovoreno i osiguranje od odgovornosti izvođača radova, ovdje poslodavca tužitelja prema vlastitim djelatnicima. Tužitelj je naveo da se zbog toga prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete te mu je tuženik isplatio nesporni dio štete od ukupno 27.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije, iznosi 3.583,52 eura.

1. 3. Nadalje, tužitelj je naveo da je zbog posljedica zadobivenih ozljeda obolio od šećerne bolesti i da mu je povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje te je po osnovi neimovinske štete zatražio isplatu pravične novčane naknade, kako slijedi:

- za fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana 360,00 eura, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana 900,00 eura te slabog intenziteta u trajanju od 56 dana 950,00 eura,

- za strah i to: primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni jakog intenziteta u trajanju od tri dana, sekundarni srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te sekundarni slabog intenziteta u trajanju od 75 dana 2.000,00 eura,

- za naruženost srednjeg stupnja (ožiljci od operativnog zahvata, oticanje noge, šepanje) u iznosu od 5.000,00 eura,

- za smanjenje životnih aktivnosti od 25% po osnovi traumatske ozljede i 20% po osnovi razvoja šećerne bolesti, ukupno 45% u iznosu od 22.500,00 eura,

- što ukupno iznosi 31.710,00 eura, a umanjeno za nesporno plaćen iznos od 3.583,51 eur, iznosi 28.126,49 eura.

1. 4. Po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u razdoblju od 14 dana po 3 sata dnevno, u razdoblju od 45 dana po 1 sat dnevno, odnosno za ukupno 207 sati tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 1.242,00 eura, računajući cijenu po satu u iznosu od 6,00 eura.

1. 5. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete od dana podnošenja tužbe, a na iznos imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za nastanak tog događaja. Osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je isplatom nespornog iznosa od 27.000,00 kn u mirnom postupku u cijelosti namirio tužitelja u njegovoj tražbini naknade neimovinske i imovinske štete. Tuženik je napomenuo da je predmetnom policom osiguranja, koja je sklopljena između tuženika i tužiteljevog poslodavca, a po kojoj tuženik odgovara za predmetnu štetu tužitelju, ugovorena franšiza (udio oštećenika u šteti) od 10%, odnosno najmanje 500,00 kn, a najviše 35.000,00 kn, o čemu je tuženik vodio računa prilikom isplate nespornog iznosa štete. Nadalje, tuženik je naveo da je visina zatraženih iznosa u tužbi po osnovi neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njega suviše visoka te neprimjerena karakteru ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik je u cijelosti osporio uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i razvoja šećerne bolesti kod tužitelja te je osporio bilo kakve trajne posljedice kod tužitelja po osnovi postojanja šećerne bolesti. Tuženik se također protivio potraživanoj cijeni sata tuđe pomoći i njege u visini od 6,00 eura kao prekomjernoj, navodeći da obzirom na karakter ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji, cijenu sata tuđe pomoći i njege treba utvrditi prema cijeni sata NKV radnika u županiji na područje koje tužitelj živi, jer je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega u čišćenju, oblačenju, obavljanju kućanskih poslova, za što nije potrebna neka veća kvalifikacija, niti dodatno školovanje. Kako cijena sata rada NKV radnika u Krapinsko-zagorskoj županiji nikako nije 6,00 eura, tuženik je osporio visinu zahtjeva za naknadu tog oblika štete.

2. 2. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 5. srpnja 2023. tuženik je obavijestio sud da je 3. srpnja 2023. tužitelju izvršio isplatu dodatnog nespornog iznosa naknade neimovinske i imovinske štete od 2.416,48 eura, obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju, koja tuženiku nije bila dostavljena u mirnom postupku.

4. 1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 5. siječnja 2024. specificirao traženi iznos neimovinske štete na način da je po osnovi fizičkih bolova, straha, naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti naveo da šteta ukupno iznosi 15.540,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos štete od 6.036,00 eura, iznosi 9.504,00 eura, koji iznos je umanjio za ugovorenu franšizu od 10% ili za 950,40 eura, pa je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži isplata preostalog iznosa neimovinske štete od 8.553,60 eura.

4. 2. Pored naknade neimovinske štete, tužitelj je od tuženika tražio isplatu iznosa imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.800,00 eura, što umanjeno za ugovorenu franšizu od 10% iznosi 1.620,00 eura, koji iznos je tada postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao od tuženika.

5. 1. Nakon saslušanja medicinskih vještaka na glavnoj raspravi, tužitelj je podneskom od 29. travnja 2025. specificirao traženi iznos neimovinske štete na način da je po osnovi fizičkih bolova, straha, naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti naveo da šteta ukupno iznosi 16.800,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos štete od 6.000,00 eura, iznosi 10.800,00 eura, koji iznos je umanjio za ugovorenu franšizu od 10% ili za 1.080,00 eura, pa je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži isplata preostalog iznosa neimovinske štete od 9.720,00 eura.

5. 2. Pored naknade neimovinske štete, tužitelj je od tuženika tražio isplatu iznosa imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.560,00 eura, što umanjeno za ugovorenu franšizu od 10% iznosi 1.404,00 eura, pa je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži isplata imovinske štete u tom iznosu.

6. Tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, smatrajući da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe.

7. Sud je ocijenio da smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe jer se konačno postavljeni tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i prvotni zahtjev iz tužbe, a tužitelj prije provedenog medicinskog vještačenja bez svoje krivnje do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, nije mogao znati za točan iznos svoje tražbine s osnova naknade štete da bi prilikom podnošenja tužbe mogao točno postaviti tužbeni zahtjev.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 6-57 spisa, u zdravstveni karton tužitelja na stranicama 59 -144 spisa, u nalaz i mišljenje sudskih vještaka prim. dr. Marijana Huisa i prof. dr. sc. Vladimira Gašparovića na stranicama br. 151-154 spisa, u nalaz i mišljenje sudskih vještaka doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. dr. sc. Josipa Vincelja na stranicama br. 189 -192 i 193-196 spisa, u dopunsko očitovanje vještaka na stranicama br. 249-250 spisa, saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja te je na glavnoj raspravi saslušao vještake prof. dr. sc. Josipa Vincelja, prim. dr. Marijana Huisa i doc. prim. dr. sc. Jakšu Filipovića.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. 1. Među strankama je bio nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja i činjenica da je policom osiguranja sklopljenom između tuženikovog poslodavca kao osiguranika i tuženika kao osiguratelja ugovorena franšiza po svakom štetnom događaju u visini od 10% štete i to najmanje 500,00 kn, a najviše 35.000,00 kn za sve osigurane rizike. Nesporno je bilo da je tuženik tužitelju na ime naknade štete u mirnom postupku isplatio iznos od 3.583,52 eura, a tijekom parnice mu je isplatio dodatni iznos od 2.416,48 eura.

10. 2. Sporna je bila uzročno-posljedična veza između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i razvoja šećerne bolesti kod tužitelja, cijena tuđe pomoći i njege, odnosno osnov i visina neimovinske i imovinske štete.

11. 1. Tužitelj je iskazao da je na dan štetnog događaja obavljao poslove svog radnog mjesta kod osiguranika tuženika na gradilištu u Zagrebu, na uglu Planinske ulice i Ulice Donje Svetice. Utovarivao je skelu na kamion i kad je pokušao sići s kamiona, izvrnula se stepenica na stranici kamiona te je nakon toga udario nogom na šljunak i kamen. Hitna pomoć odvezla ga je u KBC Zagreb, bio je hospitaliziran 14 dana, 7 dana je imao vanjske fiksatore, nakon toga bio je podvrgnut operativnom zahvatu, nakon operacije bio je u bolnici još 7 dana, a potom je otpušten kući i upućen na fizikalne terapije. U početku mu je fizioterapeut dolazio u kuću radi obavljanja određenih vježbi, a potom je bio 21 dan stacioniran u bolnici u Stubičkim Toplicama radi provođenja fizikalnih terapije. Fizikalne terapije je nakon toga nastavio provoditi u Općoj bolnici Zabok. Dok je bio kod kuće tuđu pomoć i njegu pružala mu je majka s kojom živi.

11. 2. Odgovarajući na pitanja, tužitelj je naveo da su se stepenice nalazile na stranici kamiona i iste su tvornički tako postavljene te su predviđene za silazak s kamiona. Jake bolove trpio je u bolnici od samog trenutka ozljeđivanja, a u bolnici je primao analgetike intravenozno te u obliku tableta, noga mu je naticala i još uvijek mu natiče. U početku mu je bilo rečeno da postoji mogućnost amputacije noge ako se ozljeda neće moći sanirati operacijom, ali kasnije je ozljeda noge ipak sanirana. Međutim, noga mu i dalje nije zdrava te povremeno šepa, noga ga bili tijekom cijelog dana i natiče mu. Nakon godinu dana bolovanje mu više nije produljivano te je upućen na liječnički pregled radi daljnjeg obavljanja posla i prilikom tog pregleda je utvrđeno da ima šećernu bolest, nakon čega treba obavljati daljnje pretrage i liječiti se, a sada je trenutno na terapiji inzulinom.

11. 3. Tužitelj je na glavnoj raspravi pokazao nogu koja mu je ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju te je neposrednim opažanjem utvrđeno da su na njegovoj lijevoj nozi s prednje i s bočnih strana vidljivi uzdužni ožiljci, vjerojatno zaostali nakon operativnog zahvata. Usporedbom tužiteljeve obje noge utvrđeno je da je lijeva noga natečena više od desne noge, naročito u području gležnja i iznad gležnja, a stopalo stoji malo više u lijevo od drugog stopala, tako da oba stopala ne stoje jednako i paralelno. Tužitelj je napomenuo da je njegova lijeva noga manje natečena prije podne, a navečer je oteklina puno veća.

11. 4. Upitan da pojasni zbog čega je rekao da šepa, a dolaskom u sud se kretao stepenicama i hodnikom normalno, tužitelj je izjavio da prilikom hodanja po stepenicama na gornju stepenicu prvo stavlja desnu nogu, a zatim lijevu kako bi imao jači oslonac, a što se tiče hoda po ravnoj podlozi, smatra da ne hoda normalno kao ranije, a kada bi želio hodati malo brže, tada šepa, dok trčati uopće ne može. Izjavio je da je inače dešnjak. Noga ga boli konstantno, navečer prije spavanja popije tabletu protiv bolova kako bi mogao zaspati, a tabletu protiv bolova popije i ujutro kako bi tijekom dana mogao raditi. Tablete protiv bolova ga opuste i bolovi mu se smanje, a kada ih ne bi uzeo, bolove bi osjećao i danju, i noću, isti bi bili jači kod promjene vremena.

12. 1. Stalni sudski vještaci prim. dr. Marijan Huis, specijalist opće i abdominalne kirurgije te prof. dr. sc. Vladimir Gašparović, specijalist interne medicine, intenzivist, nefrolog i specijalist hitne medicine u pisanom nalazu i mišljenju naveli su da je nakon predmetnog štetnog događaja kliničkom i RTG obradom kod tužitelja utvrđen višeiverni prijelom donjem prizglobnog dijela lijeve goljenične kosti i prijelom maleola lijeve lisne kosti s pomakom ulomaka. Radilo se o složenom prizglobnom prijelomu koji je liječen operativno u dva akta. Drugi akt kirurškog liječenja bio je indiciran MSCT utvrđenim nepovoljnim položajem koštanih ulomaka i subluksacijom nožnog zgloba. Operativni i postoperativni tijek liječenja bio je bez komplikacija. Usprkos kirurškom i nastavljenom dugotrajnom liječenju od strane fizijatra, zaostale su trajne posljedice koje su obzirom na vrstu prijeloma i načina liječenja neizbježne. Trajne posljedice prije loma manifestiraju se u subjektivnom dijelu (bolovi, otežano duže hodanje i stajanje) te u funkcionalnom dijelu koji se odnosi na lijevi gležanj.

12. 2. Prema ocjeni vještaka, zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od 120 dana. Vidljivi postooperativni ožiljci, trofika muskulature i vidno šepanje predstavljaju naruženost srednjeg stupnja. Tužitelj je trpio primarni strah, koji se javlja u trenutku ozljeđivanja te je isti bio jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah, kao strah od ozljeda i njihovih posljedica, bio je jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, a na isto se nastavlja kasni strah u vidu zabrinutosti u trajanju od 90 dana. Ozljede su s kirurškog aspekta uzrokovale smanjenje opće ž ivotne aktivnosti za 20% te će u toj mjeri tužitelj trpjeti i duševne bolesti radi umanjenja iste. S internističke strane, smanjenje životne aktivnosti zbog šećerne bolesti, s njezinim dodatnim komplikacijama, prije svega u vidu sporijeg zarastanja svake rane i ozljede, iznosi 5%, pa ukupno objedinjena kirurško-internistička procjena iznosi 25% smanjenja životnih aktivnosti. U internističkom smislu, vještaci su navela da je šećerna bolest nastupila kasnije od ozljeđivanja te bol u vezi prijeloma, strah i naruženost nisu u vezi sa šećernom bolešću. Vještaci su potrebu za tuđu pomoć i njegu procijenili na 30 dana po 4 sata dnevno, 60 dana po 2 sata dnevno i 60 dana po 1 sat dnevno.

13. 1. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. U odnosu na internistički dio vještačenja tuženik je naveo da šećerna bolest nije bila predmet vještačenja jer da ne postoji uzročna veza iste s predmetnim štetnim događajem. Osnovni prigovor tuženika proizlazi iz činjenice da su vještaci ubrojili šećernu bolest u trajnu posljedicu, a ista je prema medicinskoj dokumentaciji utvrđena tek u prosincu 2022., tj. godinu dana nakon ozljeđivanja, kad su već sve rane bile sanirane, a liječenje je bilo završeno s danom 9. studenoga 2022., kada je navedeno da se ne očekuje daljnje poboljšanje, što znači da je stanje stabilizirano i da je liječenje završeno prije pojave šećerne bolesti. Kako ne postoji uzročna veza pojave šećerne bolesti s predmetnim štetnim događajem, tuženik smatra da ista ne bi trebala biti ubrojena u posljedice ozljeđivanja, pa tako niti u ocjenu postotka trajnih posljedica. Tuženik smatra kontradiktornim mišljenje vještaka u dijelu u kojem je navedeno da je usprkos tome što je šećerna bolest nastupila kasnije od ozljeđivanja, ista utjecala u smislu usporenog zarastanja rane. Čak i da je šećerna bolest kod tužitelja postojala i ranije, tuženik smatra da to nije dokazano, pa se ista ne može dovoditi u uzročnu-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem.

13. 2. U odnosu na kirurški dio vještačenja tuženik je osporio procijenjenu dužinu trajanja bolova slabog intenziteta od 120 dana kroz 24 sata dnevno, jer da to ne proizlazi iz tužiteljevih nalaza, slijedom čega bi trebalo dati kumulativnu ocjenu bolova.

13. 3. U odnosu na oba vještaka tuženik je naveo da su vještaci pogriješili kad su zbrojili navodnu kiruršku posljedicu od 20% s navodnom internističkom posljedicom zbog šećerne bolesti od 5% i matematičkim zbrajanjem utvrditi 25%, što tuženik smatra nedopuštenim jer ukupni zbroj treba umanjiti za par postotaka, jer bi u protivnom kod multiplih rana postotak mogao biti veći od 100%.

14. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje navedenih vještaka, ali je napomenuo da je ocjena smanjenja životnih aktivnosti zbog razvoja šećerne bolesti od 5% minimalna, budući se smanjenje životnih aktivnosti zbog razvoja te bolesti prema medicinskim kriterijima i sudskoj praksi ocjenjuje do 20%, osobito iz razloga što je tužitelju ordiniran inzulin, što ukazuje da se radi o ozbiljnom stupnju bolesti.

15. 1. Sudski vještaci prim. dr. Marijan Huis i prof. dr. sc. Vladimir Gašparović pisano su se očitovali na primjedbe tuženika na njihov nalaz i mišljenje. U očitovanju od 6. siječnja 2024.

15. 2. U odnosu na prigovor na kirurški dio vještačenja koji se odnosi na procjenu dužine trajanja bolova slabog intenziteta vještaci su naveli da je procjena intenziteta i trajanja svih vidova bolova, pa tako i bolova slabog intenziteta, dana na temelju težine tjelesnih ozljeda, načina i vrste liječenja te osobnog dugogodišnjeg iskustva u liječenju istovrsnih ozljeda.

15. 3. U odnosu na prigovor koji se odnosi na internistički dio vještačenja vještaci su naveli da s je internističke strane nedvojbeno da je šećerna bolest u tužitelja dijagnosticirana naknadno te da u nalazu i mišljenju ista nije stavljena u uzročno- posljedičnu vezu sa samim štetnim događajem. S druge strane, početak metaboličkog poremećaja, koji karakterizira šećernu bolest, u svakog čovjeka nije poznat, on nastaje svakako prije nego ga laboratorijski nalazi dokažu, kao što je i u ovom slučaju. Visoki HbA1C marker ukazuje da je to nastalo svakako više mjeseci prije verificirane hiperglikemije. Šećerna bolest, međutim, utječe na brzinu zarastanja svakog tkiva i može rezultirati posljedičnim promjenama. U konkretnom slučaju lijeva noga koja je predmet vještačenja nakon štetnog događaja, evidentno je, prema lokalnom kliničkom nalazu, drugačijeg izgleda od zdrave desne noge (edematozna je, ima hiperpigmentaciju kože, kao odraz cirkulacijskih smetnji, uz postojeći uredno zarasli ožiljak. Zbog tih su razloga objedinili postotno oštećenje i smanjenje životne aktivnosti.

15. 4. U odnosu na prigovor tuženika da su “matematički zbrajali postotak smanjenja životne aktivnosti” vještaci su naveli da vještačenja provode dugi niz godina i da su dobro upoznati s načinom izrade nalaza i razlikama između procjene invaliditeta i neimovinske štete koja se procjenjuje smanjenjem životne aktivnosti. Ukupna procjena smanjenja životne aktivnosti u predmetnom slučaju nije matematički zbroj, jer da je tako postotak bi bio veći. Procijenjeni postotak je objedinjeno mišljenje koje uključuje u sebi sve elemente potrebne za takvu procjenu.

15. 5. Vještaci su stoga u cijelosti ostali kod nalaza i mišljenja.

16. Tuženik je ostao kod primjedbi i prigovora na nalaz i mišljenje gore navedenih vještaka, a prigovarao je i njihovom očitovanju te je na njegov prijedlog određeno izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, koje je povjereno stalnom sudskom vještaku za kirurgiju doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću i stalnom sudskom vještaku za internu medicinu prof. prim. dr. sc. Josipu Vincelju.

17. U pisanom nalazu i mišljenju doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović i prof. prim. dr. sc. Josip Vincelj su naveli da je ozljeda koju je zadobio tužitelj mogla nastati u dinamici ozljeđivanja kako ju je opisao tužitelj, što predstavlja uzročno -posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena je adekvatna terapija, a po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog gležnja u jakom stupnju. S kirurškog stajališta liječeno je završeno 9. studenoga 2022., a u zdravstvenom kartonu od 9. svibnja 2002. do 28. lipnja 2023. nije navedene okolnosti s kirurškog stajališta. Vještaci su trajne posljedice procijenili na 20%, bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 120 dana kumulativno. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta procijenjen je u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i blažeg intenziteta u trajanju od 120 dana po štetnom događaju kumulativno. Naruženost je procijenjeno u srednjem stupnju. Potreba tuđe pomoći i njege procijenjena je na 4 sata dnevno kroz 40 dana i 2 sata dnevno kroz 50 dana.

18. Tuženik je iznio prigovore na nalaz i mišljenje doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. prim. dr. sc. Josipa Vincelja u odnosu na ocjenu naruženosti te u odnosu na ocjenu slabih bolova. Ocjenu naruženosti srednjeg stupnja tuženik smatra prekomjernom jer da nije zaostalo trajno šepanje, budući da vještak kirurg nije utvrdio, niti zapisao da bi postojalo šepanje, a da bi to bio jedini razlog za naruženost srednjeg stupnja. Tuženik stoga smatra da je naruženost kod tužitelja lakog stupnja. Ocjenu slabih bolova tuženik smatra prekomjernom smatrajući da činjenica da je prijelom bio na obje noge, ne znači da bi tužitelj bolove trpio dvostruko duže, a osim toga smatra nemogućim da bilo koja osoba trpi bolove 24 sata dnevno, jer treba uzeti u obzir djelovanje analgetika, spavanje, kretanja i kupanje, što sve utječe na smanjivanje bolnog osjeta.

19. Tužitelj je iznio primjedbu na nalaz i mišljenje navedenih vještaka uz obrazloženje da se vještaci nisu očitovali o šećernoj bolesti koja je naknadno utvrđena kod tužitelja te je predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da se vještaci izjasne je li šećerna bolest kod tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ukoliko jeste, da se izjasne je li i u kojem opsegu utjecala na smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja.

20. 1. Vještaci su se očitovali na prigovor tuženika navodeći da iz medicinske dokumentacije za tužitelja proizlazi da je on zadobio ozljedu višedjelnog unutar zglobnog prijeloma donjeg dijela goljenične kosti s prijelomom lisnog maleola lijeve noge. Naveli su da se tužitelj intenzivno liječio dulje od godine dana, tako da ocjena bolova koja je kumulativna od 4 mjeseca predstavlja objektivnu ocjenu bolova slabog intenziteta. Naruženost srednjeg stupnja utemeljena je na prikazanim ožiljcima i skraćenju lijeve noge s posljedičnim šepanjem.

20. 2. U odnosu na primjedbu tužitelja, vještaci su naveli da je šećerna bolest kronični poremećaj metabolizma zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina. Posljedica toga je povremena ili trajna hiperglikemija. Prevalencija šećerne bolesti u Hrvatskoj iznosi 12,9%, a prema podacima iz Nacionalnog registra osoba sa šećernom bolešću u Hrvatskoj, prije dvije godine je registrirano 388.213 osoba sa šećernom bolešću. Naveli su da su istraživanja u Hrvatskoj pokazala da svega 60% osoba ima dijagnosticiranu šećernu bolest te se procjenjuje da ukupan broj oboljelih u Hrvatskoj iznosi oko 500.000. Vještaci su napomenuli da osobito šećerna bolest tipa 2 može dugo trajati bez zamjetnih simptoma, a da se pri postavljanju dijagnoze često nađu i kronične komplikacije te bolesti. Vještaci su zaključili da šećerna bolest kod tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

21. Tužitelj je prigovorio na dopunu nalaza i mišljenja vještaka doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. prim. dr. sc. Josipa Vincelja u odnosu na isključenu uzročno - posljedičnu vezu šećerne bolesti kod tužitelja s predmetnim štetnim događajem. Osim toga, ukazao je da postoje određene razlike u procijenjenim kvalifikatornim okolnostima između mišljenja prim. dr. Marijana Huisa i prof. dr. sc. Vladimira Gašparovića u odnosu na mišljenje doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. prim. dr. sc. Josipa Vincelja te je predložio saslušanje svih vještaka na glavnoj raspravi.

22. 1. Na glavnoj raspravi održanoj 28. ožujka 2025. saslušani su vještaci prim. dr. Marijan Huis, doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović i prof. prim. dr. sc. Josip Vincelj.

22. 2. Sudski vještaci za kirurgiju prim. dr. Marijan Huis i doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović usuglasili su se u pogledu ocjene svih vidova neimovinske štete te imovinske štete s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom na način da su s kirurškoj stajališta procijenjeni svi vidovi štete kako je to navedeno u nalazu i mišljenju doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića.

22. 3. Prof. prim. dr. sc. Josip Vincelj ostao je kod pisanog nalaza i mišljenja uz manju promjenu u smislu zaključka da je šećerna bolest imala utjecaj na cijeljenje ozljeda te se u tom dijelu suglasio s mišljenjem prof. Gašparovića. Odgovarajući na pitanja, izjavio je da prema medicinskoj dokumentaciji iz spisa, šećerna bolest je kod tužitelja dijagnosticirana u mjesecu studenome 2022. Naveo je da je poznato da se šećerna bolest znatno ranije javlja kod pacijenata nego što se postavi dijagnoza iste te da se ista ne može izliječiti nego se liječi cijeli život. Napomenuo je da su on prof. Gašparović suglasno zaključili da nema uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i šećerne bolesti koja je naknadno dijagnosticirana kod tužitelja. Liječenje ozljeda zadobivenih u štetnom događaju završeno je 9. studenoga 2022. Smatra stoga da je tužitelj u vrijeme liječenja ozljeda od predmetnog štetnog događao već bolovao od šećerne bolesti, ali da to nije bilo dijagnosticirano. Zbog toga smatra da je šećerna bolest imala utjecaja na postupak cijeljenja ozljeda u smislu da je moguće cijeljenje bilo sporije nego što bi bilo kod osobe koja nema šećernu bolest.

22. 4. Sva tri vještaka su na glavnoj raspravi suglasno zaključila da po drugom vještačenju nema trajnih posljedica koje se vežu uz dijabetes, a koje su ocijenjene u prvom vještačenju od strane prof. Gašparovića te je to ujedno jedina razlika koja je ostala u mišljenjima vještaka nakon što su se kirurzi u oba vještačka nalaza zajednički usuglasili u odnosu na sve vidove štete.

23. Kako sudski vještak prof. dr. sc. Vladimir Gašparović nije pristupio na glavnu rasprava, a u njegovom mišljenju te u mišljenju prof. dr. sc. Josipa Vincelja su bile razlike u ocjeni trajnih posljedica u vidu smanjenja životne aktivnosti s internističke strane, vezano uz utjecaj dijabetesa tim je vještacima naloženo da se pisanim putem očituju o toj razlici na način da dostave objedinjeno zajedničko mišljenje u tom dijelu.

24. Prof. dr. sc. Vladimir Gašparović i prof. dr. sc. Josip Vincelj dostavili su pisano dopunsko očitovanje 10. travnja 2025. u kojem su suglasno naveli da s internističke strane je šećerna bolest kod tužitelja dijagnosticirana naknadno i nije stavljena u uzročno-posljedičnu vezu sa samim štetnim događajem. S druge strane, početak metaboličkog poremećaja, koji karakterizira šećernu bolest, kod svakog čovjeka nije poznat i on nastaje prije nego ga laboratorijski nalazi dokažu, kao što je bilo i u ovom slučaju. Visoki HbA1C marker ukazuje na to da je metabolički poremećaj kod tužitelja nastao svakako više mjeseci prije nego što je verificirana šećerna bolest. Šećerna bolest utječe na brzinu zarastanja svakog tkiva i može rezultirati posljedičnim promjenama. Vještaci su naveli da u konkretnom slučaju, lijeva noga koje je bila predmet vještačenja, nakon štetnog događaja prema lokalnom kliničkom nalazu, inspekcijom izgleda drugačije od zdrave desne noge. Naveli su da se sam štetni događaj teško može staviti u uzročno-posljedičnu vezu sa šećernom bolešću, ali da tijek cijeljenja svake ozljede ima veze s metaboličkim poremećajem u šećernoj bolesti i komplikacijama koje su s time u vezi te doprinosi smanjenju životne aktivnosti s internističke strane u visini od 5%, što zajedno s kirurškom procjenom iznosi 25%.

25. Tužitelj nije prigovarao dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 10. travnja 2025. te na temelju istoga zaključuje da je nedvojbeno tužitelju šećerna bolest dijagnosticirana naknadno, odnosno nakon štetnog događaja i nakon što je njegovo stanje bilo stabilizirano i liječenje dovršeno, ali da je ista doprinijela smanjenju životnih aktivnosti kod tužitelja u stupnju od 5% s internističkog stajališta, što treba dodati kirurškoj procjeni, tako da ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 25%.

26. Tuženik je prigovorio dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, ponavljajući da šećerna bolest kod tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te da se utjecaj iste ne može ubrajati u trajne posljedice, već da se treba iz istih isključiti. Ponovio je da nije prihvatljivo matematičko zbrajanje kirurške i internističke procjene trajnih posljedica. Tuženik je istaknuo da ne predlaže ponovno saslušanje, niti dodatno očitovanje vještaka jer da može sam, temeljem do sada utvrđenih činjenica, izvesti pravilan zaključak da postotak trajnih posljedica po osnovi šećerne bolesti ne može uzimati u obzir kod ocjene trajnih posljedica uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju te da ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja u vezi predmetnog štetnog događaja iznosi 20%.

27. Sud je u cijelosti prihvatio konačne nalaze i mišljenja vještaka prim. dr. Marijana Huisa, prof. dr. sc. Vladimira Gašparovića, doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. dr. sc. Josipa Vincelja, jer su isti izrađeni temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i temeljem pregleda tužitelja, a u pisanim očitovanjima i tijekom saslušanja na glavnoj raspravi jasno su se očitovali na sve primjedbe i prigovore stranaka. Sud je prihvatio konačnu ocjenu vještaka u pogledu intenziteta i trajanja fizičkih bolova te je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika na ocjenu fizičkih bolova slabog intenziteta. Također je prihvatio ocjenu vještaka u pogledu stupnja naruženosti jer su vještaci obrazložili ocjenu takvog stupnja naruženosti u vidu drugačijeg izgleda ozlijeđene noge u odnosu na zdravu nogu (edematozna je, ima hiperpigmentaciju kože, ožiljak), što je i sud neposredno utvrdio na glavnoj raspravi i što je također vidljivo na fotografijama tužiteljeve noge u okviru nalaza i mišljenja doc. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. dr. sc. Josipa Vincelja. Vještaci su također utvrdili tužiteljevo otežano hodanje, odnosno skraćenje lijeve noge s posljedičnim šepanjem, a tužitelj je i sam opisao svoj način kretanja stepenicama tijekom kojeg se oslanja na zdravu nogu, a prilikom bržeg hodanja po ravnoj podlozi šepa, dok trčati ne može. Neosnovano stoga tuženik tvrdi da bi se u konkretnom slučaju radilo o naruženosti slabog stupnja.

28. Iz zaključnih nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelj imao metabolički poremećaj vezan uz postojanje šećerne bolesti više mjeseci prije nego što mu je šećerna bolest dijagnosticirana, a to je bilo u prosincu 2022., tako da je tužitelj tu bolest moguće imao i prije štetnog događaja. Međutim, iz mišljenja vještaka jasno proizlazi da nastanak šećerne bolesti kod tužitelja nije u uzročno -posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, zbog čega se utjecaj te bolesti na stupanj smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja i na tijek cijeljenja rane ne može uzeti u obzir kod utvrđivanja stupnja smanjenja životnih aktivnosti koje su posljedica predmetnog štetnog događaja i za koje je odgovoran tužiteljev poslodavac, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj. Sud je stoga utvrdio da je uslijed predmetnog štetnog događaja kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti za ukupno 20%, što predstavlja ocjenu trajnih posljedica s kirurškog stajališta, dok za preostalih 5% smanjenja životnih aktivnosti uslijed šećerne bolesti tuženik nije dužan tužitelju nadoknaditi štetu jer to nije u vezi s predmetnim štetnim događajem.

29. 1. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

29. 2. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

30. 1. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje sud je imao u vidu opseg i trajanje fizičkih bolova i straha kod tužitelja, srednji stupanj naruženosti te stupanj smanjenja životnih aktivnosti od 20% te činjenicu da bi tužitelj s obzirom na svoju životnu dob sada trebao biti u najjačoj životnoj snazi, a uslijed zadobivenih ozljeda bitno su ograničene njegove životne i radne sposobnosti. Kod odmjeravanja pravične novčane naknade po osnovi naruženosti sud je uzeo u obzir činjenicu da je naruženost u vidu ožiljaka i naticanja noge lako uočljiva trećima povremeno dok tužitelj nosi kraće hlače, dok je naruženost u vidu otežanog hodanja i šepanja lako uočljiva trećima stalno dok se tužitelj kreće. Sud je stoga tužitelju odmjerio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 3.000,00 eura,

- za pretrpljeni strah u iznosu od 2.700,00 eura,

- za naruženost u iznosu od 4.500,00 eura,

- za smanjenje životnih aktivnosti od 20% 3.500,00 eura,

- što ukupno iznosi 13.700,00 eura, što umanjeno za ugovorenu franšizu od 10% ili 1.370,00 eura, iznosi 12.330,00 eura.

30. 2. U odmjereni iznos pravične novčane naknade uračunat je iznos od 6.000,00 eura, koliko je tuženik tužitelju isplatio na ime naknade štete u mirnom postupku i tijekom ove parnice, slijedom čega mu je sud naložio da tužitelju isplati preostali iznos pravične novčane naknade od 6.330,00 eura.

30. 3. Napominje se da tuženik nije specificirao isplaćeni iznos naknade štete po pojedinim vidovima štete, pa je sud isplaćeni iznos uračunao u visinu neimovinske štete, koja je dospjela ranije od imovinske štete, budući da tužitelj zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete potražuje od dana podnošenja tužbe, a na iznos imovinske štete zakonske zatezne kamate potražuje od dana donošenja prvostupanjske presude.

31. Odluku o visini naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sud je donio temeljem slobodne ocjene imajući u vidu da je tuđu pomoć i njegu tužitelju pružala nestručna osoba, a slobodnom ocjenom sud je utvrdio da prema mjesnim prilikama cijena nestručne tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 eura po satu. Kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od ukupno 260 sati, sud je po toj osnovi utvrdio da njegova imovinska šteta iznosi 1.040,00 eura, od kojeg iznosa je oduzeto 10% po osnovi ugovorene franšize, što iznosi 104,00 eura, pa mu je tuženik dužan isplati naknadu imovinske štete u iznosu od 936,00 eura.

32. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena neimovinska šteta u iznosu od 6.330,00 eura, a njegov zahtjev odbijen je kao neosnovan za preostali zatraženi iznos od 3.390,00 kn (ukupno zatraženi iznos od 9.720,00 eura – dosuđeni iznos od 6.330,00 = 3.390,00 eura). Imovinska šteta je tužitelju dosuđena u iznosu od 936,00 eura, pa je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev u preostalom iznosu od 468,00 eura (ukupno zatraženi iznos od 1.404,00 eura – dosuđeni iznos od 936,00 eura = 468,00 eura).

33. 1. Što se tiče tijeka zakonskih zateznih kamata, prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

33. 2. Sud je ocijenio osnovanih tužiteljev zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe jer je takav zahtjev u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, a kako je liječenje tužitelja prema nalazu i mišljenju vještaka bilo dovršeno 9. studenoga 2022., neimovinska šteta nije nastala nakon podnošenja tužbe, slijedom čega je tužiteljeva tražbina po toj osnovi bila dospjela u trenutku podnošenja tužbe. Osnovanim je ocijenjen i zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu od dana donošenja prvostupanjske presude jer je visina imovinske štete utvrđena prema cijenama na dan donošenja ove odluke.

34. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) , odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici prema vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 11.124,00 eura (9.720,00 eura za neimovinsku štetu i 1.404,00 eura za imovinsku štetu).

34. 2. Kako je tužitelju dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 7.266,00 eura, njegov uspjeh u parnici u kvantitativnom i kvalitativnom smislu iznosi 65,32%, dok uspjeh tuženika iznosi 34,68%.

34. 3. S obzirom na uspjeh stranaka u parnici, sud je tužitelju dosudio troškove postupka u vidu razlike između postotaka njihovih uspjeha, odnosno 30,64% troškova zastupanja tužitelja i troškova s osnova sudskih pristojbi.

34. 4. Troškovi zastupanja tužiteljice odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 5. siječnja 2024., 25. studenoga 2024. i 29. travnja 2025. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 26. listopada 2023., 6. veljače 2024., 28. svibnja 2024., 28. ožujka 2025. i 12. lipnja 2025. po tbr. 9./1., u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 900 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura, troškovi zastupanja tužitelja iznose 1.800,00 eura, kojem iznosu je dodan trošak PDV-a od 25% ili 450,00 eura, pa njegovi troškovi zastupanja sveukupno iznose 2.250,00 eura.

34. 5. Tužitelj je zatražio naknadu troškova zastupanja po punomoćniku za ročište od 5. prosinca 2024., koje nije održano u ovom predmetu, pa mu navedeni troškovi nisu odmjereni.

34. 6. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 170,07 eura i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 157,69 eura, što s troškovima zastupanja ukupno iznosi 2.577,76 eura. Od navedenog iznosa sud je tužitelju dosudio 30,64% (s obzirom na djelomičan uspjeh u parnici), a što iznosi 789,83 eura.

34. 7. Navedenim troškovima dodani su troškovi s osnova uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje u ukupnom u iznosu od 1.100,00 eura, jer je navedeni trošak bio svrhovit za vođenje postupka neovisno o uspjehu stranaka u parnici.

34. 8. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 1.889,83 eura, dok je preko dosuđenog iznosa troškova odbio zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 25. srpnja 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Nenad Kovačić, Zagreb, Kneza Ljudevita Posavskog 14/3 , uz rješenje o pristojbi na presudu (157,69 EUR)

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4