Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P- 501/19-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Sabljar odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupani po Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 9. prosinca 2024. i izvršene objave 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

„I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. u dijelu u kojem je godišnja kamatna stopa promijenjiva, Ugovora o kreditu, broj 396-52/2008 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 28. veljače 2008. godine koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl. br. OV-1273/08, pa tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od prve promjene kamatne stope pa nadalje.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da isplati tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 593,28 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni iznos kako slijedi:

na iznos od 3,80 EUR za razdoblje od 23.01.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 3,80 EUR za razdoblje od 20.02.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 3,60 EUR za razdoblje od 18.03.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 3,58 EUR za razdoblje od 21.04.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 9,47 EUR za razdoblje od 20.05.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 9,23 EUR za razdoblje od 18.06.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 9,22 EUR za razdoblje od 18.07.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 9,06 EUR za razdoblje od 20.08.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 9,00 EUR za razdoblje od 22.09.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 8,84 EUR za razdoblje od 20.10.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 8,86 EUR za razdoblje od 24.11.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 8,87 EUR za razdoblje od 29.12.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 8,89 EUR za razdoblje od 23.01.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,81 EUR za razdoblje od 19.02.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,77 EUR za razdoblje od 19.03.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,78 EUR za razdoblje od 20.04.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,88 EUR za razdoblje od 21.05.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,76 EUR za razdoblje od 17.06.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,93 EUR za razdoblje od 20.07.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,85 EUR za razdoblje od 17.08.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,95 EUR za razdoblje od 01.10.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,80 EUR za razdoblje od 27.11.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 8,85 EUR za razdoblje od 25.01.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 8,88 EUR za razdoblje od 25.01.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 9,59 EUR za razdoblje od 05.07.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 10,24 EUR za razdoblje od 01.08.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 9,89 EUR za razdoblje od 02.09.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 9,19 EUR za razdoblje od 14.10.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 9,08 EUR za razdoblje od 24.11.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 9,14 EUR za razdoblje od 05.01.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,44 EUR za razdoblje od 05.01.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,58 EUR za razdoblje od 07.02.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 8,92 EUR za razdoblje od 14.03.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,55 EUR za razdoblje od 28.04.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,27 EUR za razdoblje od 22.05.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,56 EUR za razdoblje od 27.06.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,15 EUR za razdoblje od 19.08.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,44 EUR za razdoblje od 15.09.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,32 EUR za razdoblje od 15.09.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,20 EUR za razdoblje od 23.10.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 9,28 EUR za razdoblje od 23.01.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,99 EUR za razdoblje od 23.01.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,83 EUR za razdoblje od 23.01.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,73 EUR za razdoblje od 15.02.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,59 EUR za razdoblje od 12.03.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,59 EUR za razdoblje od 18.04.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,13 EUR za razdoblje od 24.05.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,29 EUR za razdoblje od 29.06.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,03 EUR za razdoblje od 14.08.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,33 EUR za razdoblje od 17.09.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,39 EUR za razdoblje od 12.10.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,17 EUR za razdoblje od 19.11.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,44 EUR za razdoblje od 19.11.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 8,26 EUR za razdoblje od 15.01.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 8,46 EUR za razdoblje od 15.02.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 8,57 EUR za razdoblje od 19.03.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 7,77 EUR za razdoblje od 19.03.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 8,56 EUR za razdoblje od 20.05.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 8,21 EUR za razdoblje od 20.05.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 8,28 EUR za razdoblje od 17.07.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 8,12 EUR za razdoblje od 19.08.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 7,99 EUR za razdoblje od 19.08.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 7,82 EUR za razdoblje od 21.10.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 7,71 EUR za razdoblje od 21.10.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 7,58 EUR za razdoblje od 18.11.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 7,39 EUR za razdoblje od 10.01.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 7,23 EUR za razdoblje od 10.01.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 7,04 EUR za razdoblje od 14.02.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 6,85 EUR za razdoblje od 16.04.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 6,67 EUR za razdoblje od 25.04.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 5,94 EUR za razdoblje od 25.04.2015.g. pa do isplate;

po stopi od 14 % do 30. lipnja 2011. od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 396-52/2008, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, od 28. veljače 2008. godine, solemniziran od strane Javnog bilježnika Radosne Mavrinac, posl.br OV-1273/08, u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da isplati tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.805,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni iznos kako slijedi,

na iznos od 2,25 EUR za razdoblje od 05.04.2008.g. pa do isplate;

na iznos od 7,41 EUR za razdoblje od 19.11.2008.g. pa do isplate;

na iznos od 8,89 EUR za razdoblje od 19.11.2008.g. pa do isplate;

na iznos od 0,51 EUR za razdoblje od 17.12.2008.g. pa do isplate;

na iznos od 23,22 EUR za razdoblje od 23.01.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 25,38 EUR za razdoblje od 20.02.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 14,37 EUR za razdoblje od 18.03.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 15,33 EUR za razdoblje od 21.04.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 16,35 EUR za razdoblje od 20.05.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 12,52 EUR za razdoblje od 18.06.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 14,33 EUR za razdoblje od 18.07.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 12,54 EUR za razdoblje od 20.08.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 13,22 EUR za razdoblje od 22.09.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 11,43 EUR za razdoblje od 20.10.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 14,30 EUR za razdoblje od 24.11.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 16,78 EUR za razdoblje od 29.12.2009.g. pa do isplate;

na iznos od 20,05 EUR za razdoblje od 23.01.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 20,69 EUR za razdoblje od 19.02.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 22,11 EUR za razdoblje od 19.03.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 25,18 EUR za razdoblje od 20.04.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 30,94 EUR za razdoblje od 21.05.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 30,46 EUR za razdoblje od 17.06.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 38,71 EUR za razdoblje od 20.07.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 39,51 EUR za razdoblje od 17.08.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 45,96 EUR za razdoblje od 01.10.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 45,03 EUR za razdoblje od 27.11.2010.g. pa do isplate;

na iznos od 50,36 EUR za razdoblje od 25.01.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 55,11 EUR za razdoblje od 25.01.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 74,63 EUR za razdoblje od 05.07.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 99,95 EUR za razdoblje od 01.08.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 93,87 EUR za razdoblje od 02.09.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 75,61 EUR za razdoblje od 14.10.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 76,92 EUR za razdoblje od 24.11.2011.g. pa do isplate;

na iznos od 18,52 EUR za razdoblje od 05.01.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 19,14 EUR za razdoblje od 05.01.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 20,22 EUR za razdoblje od 07.02.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 18,60 EUR za razdoblje od 14.03.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 19,99 EUR za razdoblje od 28.04.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 19,50 EUR za razdoblje od 22.05.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 20,08 EUR za razdoblje od 27.06.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 18,57 EUR za razdoblje od 19.08.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 19,20 EUR za razdoblje od 15.09.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 18,24 EUR za razdoblje od 15.09.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 18,94 EUR za razdoblje od 23.10.2012.g. pa do isplate;

na iznos od 17,97 EUR za razdoblje od 23.01.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 78,54 EUR za razdoblje od 23.01.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 78,58 EUR za razdoblje od 23.01.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 80,20 EUR za razdoblje od 15.02.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 80,82 EUR za razdoblje od 12.03.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 86,80 EUR za razdoblje od 18.04.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 75,77 EUR za razdoblje od 24.05.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 15,53 EUR za razdoblje od 29.06.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 15,17 EUR za razdoblje od 14.08.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 15,83 EUR za razdoblje od 17.09.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 16,28 EUR za razdoblje od 12.10.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 16,21 EUR za razdoblje od 19.11.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 16,65 EUR za razdoblje od 19.11.2013.g. pa do isplate;

na iznos od 16,83 EUR za razdoblje od 15.01.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 16,84 EUR za razdoblje od 15.02.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 17,65 EUR za razdoblje od 19.03.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 16,19 EUR za razdoblje od 19.03.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 17,59 EUR za razdoblje od 20.05.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 16,50 EUR za razdoblje od 20.05.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 87,33 EUR za razdoblje od 17.07.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 87,41 EUR za razdoblje od 19.08.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 88,96 EUR za razdoblje od 19.08.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 89,19 EUR za razdoblje od 21.10.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 91,63 EUR za razdoblje od 21.10.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 93,37 EUR za razdoblje od 18.11.2014.g. pa do isplate;

na iznos od 93,30 EUR za razdoblje od 10.01.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 93,85 EUR za razdoblje od 10.01.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 93,77 EUR za razdoblje od 14.02.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 93,82 EUR za razdoblje od 16.04.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 94,13 EUR za razdoblje od 25.04.2015.g. pa do isplate;

na iznos od 3.837,67 EUR za razdoblje od 25.04.2015.g. pa do isplate;

V. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu, broj 396-52/2008 od dana 28. veljače 2008. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 28. veljače 2008. godine koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Radosne Mavrinac posl. br. OV-1273/08, kojom je ugovorena obveza tužitelja da plati tuženiku jednokratnu naknadu na ime troškova obrade kredita.

VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da isplati tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 226,19 EUR na koji teku pripadajuće zatezne kamate od 01.03.2008.g. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

VII. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da naknadi tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove postupka u iznosu od 3.953,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana .

VIII. S preostalim dijelom zahtjeva za isplate s osnove jednokratne naknade na ime troškova obrade kredita iznad dosuđenog u stavku VI. izreke ovosudne presude pa do iznosa od 611,22 EUR tužitelj se odbija kao sa neosnovano postavljenim zahtjevom.

r i j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva izvršena u podnescima od 12. siječnja 2021. i 19. listopada 2021.

II. Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzećem suca.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je 28. veljače 2008 sa pravnim prednikom tuženika zaključio Ugovor o kreditu broj 396-52/2008 temeljem kojeg mu je tuženik odobrio i isplatio novčani iznos u visini od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, koja sredstava je utrošio za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Naveo je tijekom prosinca 2011., odnosno studenog 2011. sa bankom zaključio Anex 1. i Anex 2. kojima je mijenjan sadržaj članka 3. osnovnog Ugovora. Istakao je da je Ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, o kojoj odredbi stranke nisu pregovarale te je banka u nekoliko navrata mijenjala ugovorenu kamatnu stopu što je posljedično utjecalo na njegovu obvezu s obzirom da se time mijenjala visina mjesečnog anuiteta.

2. Predmetnu odredbe smatrao je nerazumljivom s obzirom da mu nisu bili poznati kriteriji koje je banka cijenila prilikom takvih promjena. Cijenio je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje čine neodređenu obvezu za korisnika kredita i time ga stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na drugog suugovaratelja.

3. Navedena odredba ugovora, istakao je da mu kao potrošaču nije mogla biti razumljiva, pri čemu je posebno naglasio da ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate, način obračuna i naplate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dovodi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu tužitelj ne može predvidjeti, a niti provjeriti pravilnost provjerom jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

4. Pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, smatrao je da odluke suda ( Pž-7129/13 Revt-249/14 ) donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovosudnom postupku kojeg je pokrenuo kao potrošač radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Pri tome se pozvao na sadržaj obrazloženja presude VTS RH gdje se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, cijeneći da u konkretnom slučaju valja isto cijeniti i na ugovaranje promjenjivog načina obračuna kamatne stope i naplate, budući se radi o nerazumljivim odredbama prosječnom potrošaču s obzirom da u ugovoru ne postoje razumljivi kriteriji po kojima je mogao utvrditi način na koji bi se moglo primijeniti obračun kamatne stope i naplate, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Također, se pozvao i na zauzeti pravni stav prema kojem je banka u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prethodno ugovaranju nije informirala korisnike kao potrošače o bitnim parametrima koji utječu na zaključenje ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

5. Cijeneći da se u konkretnom slučaju radilo o zaključenju tipskog ugovora o čijim se odredbama između ugovornih strana nije pregovaralo, smatrao je da je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na njegovu štetu kao potrošača. Stoga je smatrao je da je ranije navedena ugovorne odredbe ( članak 3. ) pravno nevaljana, odnosno ništetna. Kao posljedicu takve ništetnosti zatražio je isplatu preplaćenog iznosa kojeg se obvezao skladno odredbi članka 186 stavak 4. ZPP-a precizirati po dostavi relevantne dokumentacije od strane tuženika.

6. Predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i utvrdi ništetnim dijelove odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz obvezu tuženika na isplatu nepripadno primljenog iznosa po osnovi naplaćene kamate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška, također uvećanog za sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

7. Tijekom postupka tužitelj je podnescima 12. siječnja 2021. i 19. listopada 2021. ustrajući kod ranijeg zahtjeva usmjerenog na utvrđenje i isplatu s osnove kamata, istakao i daljnje deklaratorne, kao i kondemnatorne zahtjeve potražujući utvrđenje ništetnima ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i naknada u vidu jednokratnih troškova obrade kredita koji su naplaćeni prije same isplate kredita, kao i isplatu preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule, odnosno podmirene naknade jednokratnih troškova, uz sporedna davanja tekuća od dospijeća svakog iznosa pa do isplate. Ustrajao je kod zahtjeva za naknadom troškova postupka uvećanih za sporedna davanja.

8. Naveo je da se o navedenim ugovornim odredbama nije pregovaralo, kao i da nije bio upoznat sa razlozima ugovaranja navedene naknade te kriterijima koji su utjecali na visinu same naknade. Pri tome se pozvao na odluke Suda EU C-84/19 i C- 224/19. Valutna klauzula mu s obzirom na ugovorenu valutu nije pojašnjena. S tim u svezi, napomenuo je da kod zaštitne klauzule za valutu CHF je kompletan rizik promjene tečaja prevaljen na potrošača koji nije objektivno u mogućnosti cijeniti aprecijacije tečaja iste valute za razliku od banke. Posebno je cijenio da se radilo o nerazumljivim ugovornim odredbama sadržanih u tipskom ugovoru koji je sastavila banka i pružila mu na potpisivanje.

9. Istakao je da je prilikom otplate s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu doveden u vrlo nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na HRK na što kao mogućnost nije bio upozoren od strane tuženika prilikom zaključenja ugovora, niti mu je tuženik obrazložio valutnu klauzulu i rizik povezan sa ugovaranjem kredita u valuti CHF. Smatrajući da se radi o ništetnoj odredbi, pozvao se na ranije navedene odluke donesene u kolektivnom sporu smatrajući da je sud pozvan iste cijeniti prilikom donošenja odluke o postavljenim zahtjevima, kao i na odredbe ZZP-a. U odnosu na odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, naveo je da mu tuženik nije jasno i na nedvosmislen način prezentirao strukturu same naknade i čemu služi, njezinu visinu, zbog čega je njegova obveza bila u potpunosti neodređena i posljedično ništetna sukladno odredbi članka 270. ZOO-a, odnosno članka 81. ZZP-a obzirom da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi u standardiziranom obrascu.

10. Ustrajući kod činjeničnog i pravnog supstrata utuženja, kao i kod svih postavljenih zahtjeva, tužitelj je tijekom postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 16. srpnja 2024. zatražio utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. Ugovora i s te osnove isplatu preplaćene kamate u visini od 593,28 Eura, utvrđenje ništetnim odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja te isplatu s navedene osnove u visini od 6.805,30 Eura Također zatražio je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade na ime troškova obrade kredita te s te osnove isplatu iznosa u visini od 611,22 Eura. Uz isplatu zatraženih glavnica potraživao je i isplatu sporednih davanja tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, uvećanog za naknadu troškova sa sporednim davanjima.

11. U odgovoru na tužbu prije upuštanja u meritum, istakao je potrebu ocjene subjektivne i objektivne nepristranosti suda, odnosno postojanja okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavak 7 ZPP-a. Smatrao je potrebnim cijeniti je li sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imala kredit sa ranije navedenim ugovornim odredbama, odnosno da li sucu bliska osoba zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa stranke u ovakvoj vrsti spora.

12. Osporio je tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, kako glede osnovanosti osnova, tako i visine zahtjeva, smatrajući da tužitelj nije postavio zahtjev na zakon propisani način, odnosno određen zahtjev. Suprotno tužitelju, smatrao je nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 186 ZPP-a.

13. Ne sporeći zaključenje predmetnog Ugovora o kreditu, naveo je da je zaključeni pravni posao odraz slobodne volje ugovornih strana te da je tužitelj svjesno i slobodno raspolagao svojim pravima i preuzeo obveze zaključivši predmetni ugovor. Smatrao je da su se stranke suglasile i svjesno ugovorile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, zbog čega je smatrao odstupanje od preuzetih obveza da bi valjalo cijeniti kao odstupanje od načela pacta sunt servanda.

14. Suprotno stavu tužitelja, cijenio je da u konkretnom slučaju nije moguće primjeniti pravomoćnu odluku donijetu u kolektivnom sudskom postupku koja doista obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, a to iz razloga jer u konkretnom slučaju je tužitelj svoj zahtjev za isplatom zatražio s osnove stjecanja bez osnove, dok se rješidba u kolektivnom sudskom sporu primjenjuje samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz navedene odluke.

15. Osporio je da bi člankom 3. Ugovora bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je naglasio da su stranke naknadno zaključile Anexe Ugovora koji su relevantniji za konkretnu obvezu tužitelja prema banci. Time je tužitelj ugovorio kamatnu stopu koja mu je odgovarala, zbog čega je istakao prigovor nedostatka pravnog interesa za vođenje spora. Posebno je napomenuo da valja cijeniti da je od 1. siječnja 2014. valjalo primijeniti kamatnu stopu u visini od 3,23 % godišnje , kao je to propisivao ZZP-a.

16. Smatrao je da je napadana odredba ugovora bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da je tužitelju sve razjašnjeno prije potpisivanja ugovora. O istoj se pojedinačno pregovaralo, zbog čega nema mjesta primjeni odredbe članka 81. ZZP-a. U suprotnom, kako to cijeni tužitelj, radilo bi se o fiksnoj kamati koju stranke nisu ugovorile.

17. U svojim očitovanjima tijekom postupka, isticao je da je tužitelj podnescima od 12. siječnja 2021. i 19. listopada 2021. preinačio tužbeni zahtjev čemu se protivio. Kada bi sud dopustio preinaku zahtjeva, osporio je tako postavljeni zahtjev smatrajući ga u cijelosti neosnovanim. Istakao je prigovor zastare cjelokupnog potraživanja, smatrajući da valja cijeniti zastarni rok od pet godina.

18. U odnosu na sporedna davanja prigovorio je na istaknutu dospjelost ističući da je postupao savjesno i pošteno prilikom zaključenja ugovora.

19. Glede samoga merituma gdje se tužitelj pozivao na odluku u kolektivnom postupku prema kojoj je utvrđeno da bi odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi bili povrijeđeni kolektivni interesi, istakao je da nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes tužitelja, zbog čega je smatrao da je upravo na tužitelju teret dokazivanja takvog činjeničnog utvrđenja. Smatrao je da se odluka na koju se tužitelj poziva nikako ne bi mogla izravno primijeniti na konkretan slučaj bez da se dokaže koji je to individualni interes konkretnim postupanjem banke povrijeđen, a što tužitelj ničim nije dokazao. Pri tome je osporio nastanak mu štete.

20. Glede odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, istakao je da ista nije zabranjena, već da je dopušteno njezino ugovaranje člankom 22. ZOO-a, slijedom čega ista nije ništetna kako to smatra tužitelj. Posebno je napomenuo da kamata koju je banka naknadno odredila ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu ugovorne kamate. Stoga je smatrao da zaštita koju traži ide u smjeru izmjene sadržaja ugovornog odnosa.

21. Glede ugovorene naknade, istakao je da se radi o jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj odredbi zbog čega ista prema odredbama ZPP-a, ne bi mogla biti predmetom utvrđenja ništetnosti iste. Cijenio je da je tužitelj bio upoznat sa tako ugovorenom naknadom prije zaključenja ugovora te da je na istu pristao. Takva odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu jedne ugovorne strane, odnosno tužitelja.

22. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, napomenuo je da je tužitelj potpisom predmetnog ugovora potvrdio da je upoznat sa valutnom klauzulom u CHF te da je svjesno i dobrovoljno preuzeo na sebe rizik mogućeg nepovoljnog tečaja izabrane valute u ugovoru. Slijedom navedenog, osporio je da bi bilo koja odredba ugovora bila ništetna, kao i da bi nešto stekao bez osnove uplatom novčanih iznosa od strane tužitelja. U odnosu na tijek zakonske kamate na istaknutu isplatu istakao je da valja cijeniti da isti nije bio nepošten stjecatelj, slijedom čega ne bi bio pozvan podmiriti istu. Cijenio je da je tužitelj prethodno zaključenju ugovora bio informiran s obzirom da je od strane djelatnika banke bio upoznat sa svim elementima ugovora.

23. Posebno je naglasio da kada bi se i utvrdilo da se radi o ništetnim ugovornim odredbama, tužitelj ne bi ostvarivao pravo na isplatu zatraženih novčanih iznosa s obzirom da je sklopio Anexa Ugovora kojima mu je odobren moratorij. Navedenim aktima ugovorena je kamatna stopa od 7,30% godišnje koja se ne može cijeniti kao jednostrana odluka banke već zajednička odluka ugovornih strana. Zaključenjem Anexa 2. smatrao je da je tužitelj priznao dug u visini glavnice pd 17.106,50 CHF.

23. Stoga je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

24. Iznijete navode odgovora na tužbu, kao i daljnjih očitovanja tuženika, tužitelj je u cijelosti otklonio apostrofirajući da su odredbe kojima se ugovara promjena kamatne stope prema jednostranoj odluci banke te primjena zaštitne klauzule u valuti CHF nerazumljive, nepoštene i ništetne te uzroku neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer de facto vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu tijekom vremena ne može predvidjeti, a pravilnost promjene niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Posebno je napomenuo da je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarcima tim veći pa tako i za istoga s obzirom da nije znao za rizik tečaja švicarskog franka, već je smatrao da je sklapanjem ugovora svaka strana prihvatila samo opći valutni rizik, a isti je još veći i zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka k tome promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. U tom smjeru napomenuo je da je dan i zaključak u presudi VTS RH poslovni broj Pž-6632/2017.

25. Isticanje tuženika da u konkretnom slučaju navedena presuda ne bi bila primjenjiva, smatrao je neosnovanim pri čemu je naveo da je svoj zahtjev pozvan temeljiti na svim mogućim dopuštenim osnovama, zbog čega je sasvim irelevantno je li se isplata preplaćenog iznosa temelji na stjecanju bez osnova ili na naknadi štete.

26. Prigovor zastare iznijet od strane tuženika otklonio je u cijelosti cijeneći da isti valja cijeniti kroz pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. gdje je kod posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Podredno je napomenuo da se sa takvim shvaćanjem poklapa i odluka istoga suda u kojem je iznijet stav da se odluke iz navedenog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača direktno primjenjuje na sve kredite sklopljene u razdoblju počev od 2003. (u odnosu na odredbu o načinu izmjene kamatne stope) te počev od 2004. (u odnosu na nedopuštenu zaštitu valutne klauzule u CHF).

27. Sud je skladno odredbi članka 190. ZPP-a, dopustio izvršene preinake tužbe i postavljenog zahtjeva smatrajući da je isto svrsishodno za ukupno rješenje odnosa između stranaka. Tužitelj je sve suksecivno postavljene zahtjeve temeljio na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, odnosno na po istome nevaljanim ugovornim odredbama Ugovora koji su stranke zaključile tijekom 2008. Za ocjenu tako postavljenih zahtjeva bilo je potrebno provoditi istovjetne dokaze, zbog čega je sud smatrao da je u interesu samih stranaka i okončanja njihovog međusobnog odnosa koji se temelji na zaključenom Ugovoru da u ovosudnom postupku dopusti izvršenu preinaku zahtjeva.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke rješenja.

29. Istaknuti prigovor tuženika usmjeren na subjektivnu, odnosno objektivnu nepristranost suda, ovaj sud je cijenio kao zahtjev za izuzećem raspravnog suca.

30. Stranka koja se poziva na takav prigovor, pozvana je skladno odredi članka 71 stavak 1. ZPP-a, iznijeti konkretne razloge. U svom zahtjevu, tuženik nije istakao konkretne razloge koji bi ukazivali na pristranost raspravnog suca. Nije isticana niti jedna činjenica, odnosno saznanje koje bi ukazivalo da bi postojali takvi razlozi. Podredno se ističe da je tuženik smatrao za shodnim da se sudac očituje o predmetnoj problematici cijeneći to kroz eventualni poslovni odnos sa bankom kod koje bi sudac, ili njemu bliska osoba zaključila takvu vrstu ugovora.

31. Takav vid očitovanja nije predviđen odredbama procesnog zakona koji regulira postupak.

32. Cijeneći da se ne radi o isticanju konkretnih razloga koji postoje na strani suca, a što bi priječilo njegov rad, sud je skladno odredbi čl.73. stavak 3. ZPP- a, odbacio zahtjev i odlučio kao i stavku 2. izreke rješenja.

33. Tužitelj je skladno izraženom stavu VSRH o postupanju u ovakvoj vrsti spora bio pozvat precizirati zahtjev nakon saznanja sadržaja nalaza i mišljenja vještaka, stoga se njegovo postupanje u podnesku od 16. srpnja 2024. ne može okarakterizirati kao preinaka postavljenog zahtjeva kako to smatra tuženik.

34. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja. Proveo je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to uvidom u ugovor o kreditu, uvidom u otplatni plan za predmetni ugovor izrađen od strane tuženika, uvid u relevantne uplate učinjene od strane tužitelja s osnove ugovora, čitanjem obavijesti o promjeni kamatne stope. Također, proveo je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Tomislava Prpića, kao i dokaz uvidom u opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

35. Iako je tuženik predlagao provođenje dokaza saslušanjem svjedoka RJ, djelatnice banke i javnog bilježnika Radosne Mavrinac, sud nije prihvatio prijedol te nije proveo takve dokaze tijekom postupka. Uvidom u dokumentaciju, posebno Ugovor koji su stranke zaključile, utvrđeno je da svjedok RJ nije potpisnik navedenog akta. Kako je isti bio predlagan na okolnost pregovoaranja između stranaka, mišljenje je suda da kao osoba koja nije potpisnik ugovora u određenoj ulozi nije pregovarala sa tužiteljem te nema potrebna saznanja. Predloženi javni bilježnik u obavljanju svoje profesije učestalo provodi postupke solemnizacije pravnih akata te nakon dugog vremenskog razdoblja koji je protekao od zaključenja ugovora objektivno nije u mogućnosti iznositi saznanja o konkretnom događaju.

37. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljen tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

38. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje utvrđenje ništetnima ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula u CHF, kao i naknada za podmirenje jednokratnih troškova za obradu kredita te povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, povrat razlike između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene obveze na plaćanje anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF u odnosu na tečaj CHF u trenutku realizacije kredita, te isplatu ranije navedene naknade.

39. Između stranaka nije sporna činjenica da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika tijekom 2008. zaključio Ugovor o kreditu u iznosu od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita. Nije sporno da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa došlo do zaključenja Anexa 1. i 2.

40. Stranke ne spore da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

41. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Presudom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a.

42. Također, nije sporno niti da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev- 2221/18 od 03. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju do 6. kolovoza 2007. da od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

43. Iz ranije citiranih sudskih odluka u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa, između ostalog utvrđeno je da je i pravni prednik tuženika kao i preostale banke povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

44. Sporno je primjena navedenih pravomoćnih sudskih instanci na konkretan slučaj s obzirom da tuženik cijeni da se zaključak iz sudske odluke donesene u kolektivnom sporu može primijeniti u postupku pokrenutom zbog naknada štete, ali ne i zbog isplate iz druge pravne osnove kao što je to tužitelj i učinio u konkretnom slučaju postavljajući svoj zahtjev za isplatom s osnove stjecanja bez osnove. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za pokretanje postupka s obzirom na zaključene Anexe. Također je sporno, ukoliko bi sud i cijenio primjenjivim zaključke ranije navedenih sudskih odluka donesenih u kolektivnom sporu potrošača, je li tužitelj de facto dokazao individualni interes koji bi mu osobno bio povrijeđen s obzirom da se navedene odluke izravno ne mogu primijeniti na konkretan slučaj. Između stranaka sporno je i pitanje je li zahtjev tužitelja s osnove isplate obuhvaćen zastarom kao što to smatra tuženik. Sporno je i pitanje visine tako postavljenoga zahtjeva, a s obzirom na zatraženu isplatu.

45. Suprotno stavu tuženika, ovaj sud cijeni da valja primijeniti stavove i zaključke pravomoćne odluke donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a što će naknadno u ovosudnom obrazloženju biti i navedeno prilikom obrazlaganja pojedinog segmenta zahtjeva.

46. Polazeći od navedenog stava, sud nije cijenio osnovanim zahtjev tuženika za donošenjem prethodne odluke Suda EU o tumačenju prava EU, a vezano za primjenu relevantnih odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i tumačenje istih u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile. U predmetnoj pravnoj tematici donesene su pravomoćne odluke sudova koje se temelje na pravnom stanovištu VSRH, a koji sadržaj je ovaj sud pozvan cijeniti prilikom donošenja odluke o postavljenom zahtjevu.

47. Isticanja tuženika da bi tužitelj svoj zahtjev temeljio s osnove stjecanja bez osnove, a ne s osnove naknade štete zbog čega bi navedena pravomoćna odluka bila neprimjenjiva u konkretnom slučaju, ovaj sud nije cijenio osnovanim.

48. Tužitelj s pravom ističe da zahtjev obuhvaća potraživanje zaštite slabije ugovorne strane (potrošača) prilikom ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora o kreditu koje bi bile pravno nevaljane. Isti traži da mu tuženik isplati imovinu koju je stekao bez osnove s obzirom da mu je takvim stjecanjem pričinjena šteta. Upravo na toj činjeničnoj osnovi u ranije navedenoj odluci donesenoj u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa je i donesena pravomoćna odluka.

49. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u trgovačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. Zakonom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

50. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika proizlazi da je ugovorna odredba koja se odnosi na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bila vidno istaknuta, odnosno da je ta ugovorna odredba bila lako uočljiva. Isto tako proizlazi i da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatama banke iz čega proizlazi da je ta ugovorna odredba bila jasna. Stoga je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno ocijeniti da li je predmetna ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi bila razumljiva tužitelju kao potrošaču posljedično čemu da li je ista poštena u smislu naprijed navedenog ZZP-a.

51. Iz stranačkog iskaza tužitelja, koji je sud u cijelosti cijenio istinitim i objektivnim, utvrđeno je da je ugovor zaključio radi ostvarenja potrebnih novčanih sredstava za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Po prvi puta se susreo sa kreditiranjem te je slijedio prijedloge banke. Ponuđen mu je isključivo kredit sa valutom CHF te nije imao izbora pri odabiru vrste kreditiranja. U banci prethodno zaključenju ugovora nije stekao informacije vezano za ugovoreni sadržaj, posebno glede ugovorene naknade, odnosno valutne klauzule i eventualne promjene kamatne stope iako je postavljao pitanja o takvom sadržaju. Na njegova pitanja nije dobio pojašnjenja. Predočen mu je već sačinjen ugovor u čijem kreiranju nije bio involviran.

52. Cijeneći sadržaj predmetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama banke, ocjena je ovog suda da je ista za prosječnog potrošača posve nerazumljiva.

53. Navedenom odredbom općenito je promjena kamatne stope vezana za Odluku o kamatama banke, odnosno akt banke, s time da se nedvojbeno radi o dokumentu koji je stručan i kao takav razumljiv isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, ili koje se bave bankarskim poslovanjem, slijedom čega sud zaključuje da te odluke koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu mogle biti razumljive.

54. Valja cijeniti da ugovorna kamata u ugovoru o kreditu, sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a.

55. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava. Obzirom na iznijeto, po stavu ovog suda unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom ugovoru, može se ocijeniti suprotno navedenim načelima obveznog prava jer se time od samog početka tog ugovornog odnosa tužitelja kao korisnika kredita i potrošača dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

56. Naime, odredbom citiranog Ugovora o kreditu određeno je samo koliko iznosi kamata na dan sklapanja tog ugovora iz čega proizlazi da su samo navedeni podaci tužitelju trenutku sklapanja ugovora bili poznati, dok ostali podaci, odnosno kriteriji temeljem kojih će se ta kamatna stopa godišnje nadalje mijenjati, nisu bili niti određeni, niti odredivi, već je buduća kamatna stopa ugovorena kao isključivo "promjenjiva". Predmetni ugovor ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

57. U takvoj situaciji nije moguće očekivati da bi tužitelj kao prosječan potrošač bez adekvatnog znanja u financijskim segmentima bio u stanju cijeniti promjene tržišnih uvjeta i s time u vezi buduće promjene kamatne stope koje bi uslijedile u razdoblju zaključenog ugovornog odnosa.

58. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi prilikom zaključenja ugovora o kreditu sa tužiteljem na razumljiv način prosječnom čovjeku bez dovoljnog financijskog znanja objasnio postupak formiranja kamatnih stopa, što sve utječe na takvo formiranje tijekom ugovornoga razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koje će u budućnosti nastati iz tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isti po stavu ovoga suda nije mogao imati saznanja o osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju u trenutku zaključenja ugovora. Valja pri tome cijeniti da prosječni građanin u Republici Hrvatskoj u to vrijeme nije bio u dovoljnoj mjeri educiran iz područja financija da bi uopće mogao projicirati u budućnosti posljedicu ugovaranja promjenjive kamatne stope.

59. Banka, odnosno financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade zasigurno ostvaruje pravo na ugovaranje promjenjive kamatne stope, posebno kada zaključuje ugovore o kredite na duže vremensko razdoblje, međutim istovremeno su banke u sklapanju takvih pravnih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. Po stavu ovoga suda to znači da su dužne nuditi svoje financijske proizvode svakom pojedinom potrošaču pri tome pomažući mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi se njihovim uslugama, a da pri tome ne nastaje šteta istome.

60. Stoga je stav ovoga suda da je tuženik prilikom zaključenja konkretnog ugovora bio pozvan tužitelja kao potrošača detaljno upoznati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost o mogućoj izvjesnoj promjeni za vrijeme trajanja ugovornog odnosa koja bi za njega mogla biti vrlo otegotna, a što nije učinio u konkretnom slučaju.

61. Posebno je za napomenuti da valja cijeniti da je predmetni ugovor o kreditu tuženik unaprijed sastavio kao financijska institucija, predočio ga tužitelju kao potrošaču koji pri tome nije mogao utjecati na sam sadržaj ugovora te je odredbom ugovora istom nametnuta obveza koju on nije mogao u tom trenutku sagledati kao jednu cjelinu, a što je de facto posljedično utjecalo na promjenu samih anuiteta. Stoga valja zaključiti da je predmetna ugovorna odredba na koju ukazuje tužitelj sasvim sigurno uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao ugovorne strane u odnosu na tuženika kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznoga prava, odnosno ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

62. Slijedom navedenog, kako je predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatu nepoštena, to je ista u smislu ZZP-a ništetna.

63. Sud cijeni isticanje tuženika da je zakonom dozvoljeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, no smatra ne na način kako je to činio u konkretnom slučaju bez da je tužitelju ukazao na jasne parametre o kojima promjena kamatne stope u budućnosti ovisi i time onemogućio tužitelja da sagleda u potpunosti obvezu koja će s vremenom primjenom tog dijela ugovorne odredbe za njega nastati.

64. Prvotno ugovorena kamatna stopa nije fiksna, već se radi o visini kamatne stope koja je tužitelju u trenutku ugovaranja i samog zaključenja ugovornog odnosa bila poznata, konkretna i koju je isti prihvatio kao preuzetu obvezu zaključenju ugovora.

65. Valja istaknuti da naprijed citirana Presuda VTS pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. ima učinak pravno relevantne činjenice i u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u svezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem razdoblju je zaključen i predmetni Ugovor o kreditu. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene protiv banke kako je to propisano i odredbama ZZP.

66. Tužitelj ima pravni interes isticati ništetnost dijela ugovora jer se ništetnost ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO-a, niti nagodbom stranaka.

67. Kako ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe djeluje ex tunc, odnosno od samog sklapanja ugovora, to je nepoštena odredba od samog početka ništetna tj. od kada je ugovorena slijedom čega je tužitelj imao pravo zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je banka ništetnu odredbu koristila, odnosno razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom.

68. Isticanje da ne bi postojao pravni interes na strani tužitelja s obzirom na zaključenje Anexa Ugovora u daljnjem vremenskom tijeku, ovaj sud nije smatrao osnovanim. Sud ne prihvaća stav tuženika da bi zaključenjem Anexa 2. tužitelj priznao dug jer takvog sadržajnog izričitog priznanja u navedenom pravnom aktu ne postoji. Stoga je tužitelj pozvan zatražiti sudsku zaštitu radi povrede svojih prava kao potrošača.

69. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika utvrđeno je da je odredba o valutnoj klauzuli bila vidno istaknuta, odnosno uočljiva. Također, razvidno je da je u navedenoj odredbi bilo jasno naznačeno da se iznos glavnice i obveza na isplatu kredita vezuje uz tečaj CHF iz čega proizlazi da je bila jasna.

70. Međutim, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije utvrđeno da su ugovorne strane o tome pojedinačno pregovarale iz čega bi proizašla posljedica da bi tužitelj kao potrošač jasno i nedvojbeno bio upoznat o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu, odnosno da bi mu bili jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja. Podredno se ističe da takav sadržaj nije niti naveden u samome ugovoru.

71. Mišljenje je ovoga suda da prosječnom potrošaču u RH u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, što znači da banka nije na transparentan način informirala potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, a što je svakako bitno za donošenje odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe. Zbog toga prosječnom potrošaču odredba kojom se glavnica veže za valutnu klauzulu CHF nije bila razumljiva.

72. Stav je ovoga suda da je i navedena odredba ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer su banke kao savjesni gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, odnosno građana kao potrošača upoznati sa svim rizicima kod sklapanja ovakve vrste ugovora, kako bi građanin mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i po saznanju o tome donijeti razumnu odluku.

73. U konkretnom slučaju po stavu ovoga suda došlo je do znatne neravnoteže u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača koja je znatna s obzirom na neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je tužitelj kao potrošač imao kao obvezu vratiti banci, a što je imalo za posljedicu promjenjive i neizvjesne bitne elemente ugovora.

74. Slijedom navedenog, kako i predmetna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu suradnje, te načelu zabrane zlouporabe prava, to je ista također ništetna.

75. Tuženik ispravno navodi da zakonom nije zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu. Međutim, po mišljenju suda u konkretnom slučaju postupanje banke kao ugovorne strane bez dovoljnog upoznavanja tužitelja kao potrošača o svim mogućim rizicima, ne može se cijeniti kao dopušteno. Valja cijeniti da tečaj CHF u vrijeme pregovaranja i zaključenja ugovora nije bio fiksan te je tužitelju bio poznat isključivo u vrijeme samoga ugovaranja kako je to navedeno u otplatnom planu koji mu je uz ugovor i uručen.

76. U tom smjeru iznijeti je i stav suda u presudi VTS poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. Također, potrebno je istaknuti i da je Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

77. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke dipl. oec Tomislava Prpić kojeg je ovaj sud u cijelosti ocijenio stručnim i objektivnim, proizlazi da je vještak prikazao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. ožujka 2008. do 31. ožujka 2015. simuliravši prilikom toga moratorije na način na koji su i realizirani. Vještak je sukladno prijevremenoj konačnoj otplati kredita (24. travnja 2015.) koju je tužitelj izvršio, simulirao prijevremenu konačnu otplatu prema inicijalnom otplatnom planu. Prilikom rekonstrukcije inicijalnoga plana koristio je dokumentaciju Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2010. i Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 25. studenog 2011., kao i realizirani otplatni plan.

78. U svom mišljenju istaknuo je da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplata kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja e bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamata više uplatio iznos od 593,28 EUR. Također, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je na ime tečajnih razlika više uplatio 6.805,30 EUR. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, vještak je naveo da je tužitelj na ime tečajnih razlika manje uplatio 18,75 EUR.

79. Glede naknade za obradu kredita vještak je istaknuo da je u knjigovodstvenoj kartici (str. 41) vidljiva naplata iznosa od 4.605,27 kn/611,22 EUR) na ime troškova dana 29. veljače 2008. kada je i isplaćen kredit. Kako mu tuženik nije dostavio specifikaciju navedene isplate, istakao je da se ne može izjasniti odnosi li se navedeni iznos samo na trošak obrade kredita ili uključuje i neke druge troškove.

80. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ističući da iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi nedvojbenim da je tuženik u obvezi izvršiti isplatu iznosa u visini od 611,22 EUR kako je potraživano konačno postavljenim zahtjevom s obzirom da je osim naknade u iznosu od 1,50 % iznosa kredita tužitelj na temelju ništetne odredbe zadržao iznos u preostaloj visini od 376,00 CHF pa je stoga i taj iznos naplatio bez ikakve pravne osnove.

81. Tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje je ocijenio pravne prirode, zbog čega nije predlagao da se pozove vještaka radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja. Smatrao je da je vještaku dana zadaća koja ne prati konkretan tijek po samome ugovoru te po daljnjim zaključenim aneksima ugovora, već je dana zadaća kao da su stranke zaključile ugovor sa fiksnom kamatnom stopom što nije predstavljalo pravu volju stranaka.

82. U odnosu na zahtjev za isplatom naknade jednokratnih troškova istaknu je financijski prigovor na nalaz i mišljenje vještaka ističući da iznos od 611,22 EUR koliko je naplaćeno tužitelju ne predstavlja isključivo naknadu za obradu kredita (koja je predmet ovoga postupka) već isti obuhvaća i iznos premije osiguranja kredita (koja nije predmet ovoga postupka). Naime, sukladno Ugovoru banka je tužitelju naplatila jednokratni trošak obrade kredita u iznosu od 1,50 % iznosa kredita, a koji prema formuli: 25.000,00 CHF x 1,50 % = 375,00 CHF X 4,5446 iznosi 1.704,23 kn, a koji iznos preračunat u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 226,19 EUR.

83. Također, ukazao je da se tužitelju ne može pribrojati u preplaćeni iznos i segment kada je tečaj valute CHF bio niži od početnog (tzv. negativne razlike).

84. Na iznijete primjedbe tuženika glede zahtjeva za isplatom naknade u iznosu od 611,22 EUR, kao i glede same formule izračuna naknade te njezine visine izražene sa iznosom od 226,19 EUR tužitelj se nije očitovao.

85. U konkretnom slučaju radi se o djelomičnoj ništetnost odredbi ugovora i to dijela kojim je ugovoren način promjene kamatne stope i dijela kojim je povrat obveze vezan za promjene tečaja CHF, dok su u preostalom dijelu te ugovorne odredbe valjane. Zbog toga razliku pretplate valja utvrđivati kao razliku između valjano ugovorene kamatne stope i kasnijih nevaljanih jednostranih povećanja, odnosno razliku između početnog anuiteta (po tečaju u trenutku realizacije ugovora koji je tužiteljici bio poznat) i kasnijih nevaljanih povećanja tečaja, a kako je to provedenim vještačenjem i utvrđeno.

86. Valja istaknuti da u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i 3. i čl. 323. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

87. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika, na dan plaćanja tijekom utuženog razdoblja nastala šteta, a banka je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a dužna vratiti tužitelju.

88. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju s osnove preplaćenog dijela kamate novčani iznos u visini od 593,28 EUR, a s osnove preplaćenog iznosa uslijed tečajne razlike iznos u visini od 6.805,30 EUR. Na dosuđeni pojedinačni iznos s navedenih osnova istome je valjalo dosuditi i sporedna davanja tekuća od dospijeća svakoga iznosa, skladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

89. Sud naime ne prihvaća stav tuženika da bi isti se imao smatrati poštenim i savjesnim, već je potrebno cijeniti da su navedena materijalna sredstva od strane tuženika ostvarena na temelju ništetnih ugovornih odredaba, zbog čega je i u obvezi na ranije opisani način isplatiti sporedna davanja tužitelju.

90. Isticanje tuženika da bi prilikom dosuđivanja preplaćenih iznosa s osnove tečajne razlike valjalo cijeniti i razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od prvotno ugovorenog, ovaj sud nije smatrao relevantnim. Naime, u konkretnom slučaju se zahtjev odnosi na povrat novčanog iznosa kojeg je isplatio banci na temelju ništetnih odredaba, a činjenica da je u određenom segmentu uočena tzv. negativna razlika po mišljenju ovoga suda ne utječe na iznos dosuđene glavnice.

91. Također valja istaći da sud ne smatra osnovanim pravno viđenje tuženika glede zadaće vještačenja te smatra da je tuženik pogrešno razumio danu zadaću, cijeneći da bi se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru sa fiksnom kamatnom stopom koju stranke nisu zaključile.

92. Glede zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena jednokratna naknada na ime troškova obrade kredita, sud je na temelju provedenih dokaza, a posebno na temelju stranačkog iskaza tužitelja utvrdio da se radilo o jasnoj odredbi koja je bila lako uočljiva, ali nije bila razumljiva za samoga tužitelja. Tužitelj se i upitom obratio banci radi razjašnjenja predmetne naknade te mu je objašnjeno da je navedena odredba sastavni dio ugovora te da se radi o načinu poslovanja stranke. Posebno valja cijeniti da se radi o tipskom ugovoru koji je sastavljen za veći broj korisnika gdje jedna ugovorna strana predlaže drugoj strani određeni sadržaj. Takav ugovor je pravni prednik tuženika ranije pripremio, a prethodno zaključenju ugovora o toj ugovornoj odredbi se između ugovornih strana nije pojedinačno pregovaralo. Posebno valja cijeniti da iz samog sadržaja ugovora nije razvidno na što se odnosi predmetna naknada i koji su to jednokratni troškovi na strani banke nastali u svezi obrade kredita, a koje bi tužitelj kao potrošač bio pozvan podmiriti. Tuženik na kojem je teret dokaza nije niti tijekom postupka dokazao na što bi se navedeni troškovi odnosili kako bi se utvrdila sadržajno navedena naknada. Činjenica da se radi o stavci predviđenoj u bankarskom poslovanju koja se temelji na aktima banke je sasvim irelevantna za ocjenu pravne valjanosti takve odredbe ugovora.

93. Kako se radi o nerazumljivoj ugovornoj odredbi za prosječnog građanina koja nameće određenu financijsku obvezu građaninu kao ugovornoj strani i potrošaču, koja obveza nije konkretizirana i argumentirana posebno glede visine, mišljenje je ovoga suda da je tužitelj ugovaranjem iste zasigurno došao u neravnopravni položaj kada govorimo o pravima i obvezama ugovornih strana i to na njegovu štetu.

94. Slijedom navedenog, a cijeneći odredbe ZZP-a takva ugovorna odredba je ništetna.

95. Glede zahtjeva za isplatom uplaćene naknade u visini od 611/22 EUR valja istaći da je tako postavljeni zahtjev djelomično osnovan.

96. Iz odredbe samoga ugovora proizlazi, kako to ispravno navodi tuženik, da je tužitelj bio pozvan podmiriti jednokratnu naknadu u iznosu od 1,50 % iznosa kredita. Cijeneći visinu kreditnih sredstava koja su odobrena tužitelju od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, formula na koju se poziva tuženik radi izračuna naknade je ispravna. Iz iste proizlazi da bi navedena naknada iznosila 226,19 EUR.

97. Valja istaći da je sam vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja istaknuo da je iz dokumentacije vidljiva naplata ukupnog iznosa od 611,22 EUR za koju nije mogao ustvrditi prema podastrijelim podacima da bi se odnosila u cijelosti na predmetnu naknadu.

98. Preostali iznos do visine od 611,22 EUR tuženik je istaknuo da se odnosi na ugovoreno osiguranje, što tužitelj nije osporio. Mišljenje je ovoga suda da je za donošenje odluke o tom dijelu kondemnatornog zahtjeva isto irelevantno.

99. Naime, sud je vezan činjeničnim supstratom utuženja u kojem je tužitelj navedeni dio kondemnatornog zahtjeva temeljio na ugovorenoj odredbi o plaćanju naknade jednokratne troškove obrade kredita u visini od 1,50 % kreditnih sredstava koja su mu odobrena. Slijedeći navedene segment, kao i izračun navedene visine naknade tužitelj je dokazao da je na temelju ništetne ugovorne odredbe podmirio iznos u visini od 226,19 EUR i u tom dijelu je njegov restritucijski zahtjev osnovan.

100. Međutim, u preostalom iznosu do ukupno 611,22 EUR valja istaći da je zahtjev tužitelja neosnovan. Tužitelj nije prilikom postavljanja zahtjeva istakao osnov koji bi bio pravno nevaljan za preostalu isplatu. Stoga neosnovano potražuje povrat cjelokupnog iznosa. Pri tome valja istaći da je sasvim irelevantno postoji li suglasnost između stranaka da bi se preostali utuženi iznos ticao plaćenog osiguranja ili neke druge obveze. Tužitelj činjeničnim supstratom je obuhvatio isključivo ranije navedenu naknadu, slijedom čega mu po utvrđenju ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ona ugovorena pripada pravo na restituciju isključivo novčanog iznosa koji je i uplaćen s navedene naknade.

101. Tuženik se tijekom postupka pozvao na prigovor zastare, kojeg je ovaj sud u cijelosti smatrao neosnovanim.

102. U odnosu na deklaratorni zahtjev valja istači da prema odredbama ZOO- a, pravo na ništetnosti se ne gasi, odnosno ne zastarijeva, dok kod zahtjeva za isplatom novčanog iznosa valja cijeniti da takav zahtjev predstavlja povrat onoga što je dano na temelju ništetne ugovorne odredbe i stoga ga valja promatrati zajedno sa zahtjevom za utvrđenje. Ostvarivanje prava na restituciju ne podliježe zastari jer bi se time umanjio sam značaj instituta ništetnosti koji nije vremenski ograničen.

103. U tom smjeru je i stav VS RH iznijet na sjednici u siječnju 2020. gdje je po pitanju zastare u ovakvoj vrsti sporova navedeno da kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U tom smjeru je pravilan iznijeti stav tužitelja. da je odluka o ništetnosti ugovornih odredaba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa postala pravomoćna 13. lipnja 2014., slijedom čega cijeneći zastarni rok u trajanju od pet godina kod instituta stjecanja bez osnove, zastara je za utuženja po navedenoj osnnovi nastupila 13. lipnja 2019. Kada govorimo o zastari u odnosu na zahtjev za isplatom s osnove razlike u tečaju, valja cijeniti da je pravomoćnost odluke donesene u kolektivnom sporu koja se referira na navedeni segment uslijedila 14. lipnja 2018., zbog čega je petogodišnji zastarni rok bio otvoren do 14. lipnja 2023. tužitelj je tužbu podnio 29. ožujka 2019., a cijeneći stav VS RH glede ocjene prigovora zastare kod proširenja tužbenog zahtjeva upravo je mjerodavan za cjelokupno postavljen i zahtjev trenutak podnošenja tužbe. Stoga ranije navedeni kondemnatorni zahtjevi nisu obuhvaćeni zastarom.

104. Kada govorimo o preostalom dijelu zahtjeva za isplatom naknade jednokratnog troška za obradu kredita, valja istaći da je ovosudnom presudom utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe, slijedom čega se ne može smatrati da bi takav zahtjev bio obuhvaćen zastarom jer kao što je ranije navedeno kod zahtjeva za isplatom u ovakvoj vrsti spora valja cijeniti trenutak pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

105. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku I. – VI. i VIII presude

106. Tužitelj je djelomično odbijen sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, no pri donošenju odluke o naknadi parničnog troška sud je cijenio odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a, gdje je zakonodavac propisao da je sud pozvan dosuditi cjelokupnu naknadu troška stranci ukoliko ista nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Mišljenje je ovoga suda da u odnosu na odbijajući dio zahtjeva tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi jer je vještačenje provedeno i u odnosu na preostali dio zahtjeva s kojim je tužitelj u cijelosti uspio.

107. Tužitelju su dosuđeni troškovi prema troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava tužbe, sastava podneska od 11. ožujka 2020., 12. siječnja 2021., 31. kolovoza 2021., 16. srpnja 2024., 2. prosinca 2024. prema Tbr. 7/1 i 8/1 te sastava podneska od 17. svibnja 2022., 28. listopada 2022., 9. rujna 2023. i 9. prosinca 2024. prema Tbr. 9/5, zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 11. listopada 2021., 3. ožujka 2023., 14. lipnja 2023., 6. rujna 2023., 24. rujna 2024. te 9. prosinca 2024. prema Tbr 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, PDV u visini od 25 %, trošak financijskog vještačenja i uplaćene sudske pristojbe na tužbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 3.953,09 EUR.

108. Na dosuđeni iznos dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekuća od presuđenja pa do isplate.

109. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku VII. izreke presude.

U Rijeci, 25. srpnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte