Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13, Slavonski Brod
Poslovni broj: Pn-170/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 8. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Davida Turkalja, odvjetnika iz Zagreba i SHB, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, a presude javno objavljene dana 25. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 6.992,10 Eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2007. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za dulje referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalnog troška isplati ukupan iznos od 350,00 Eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za
2.
svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi navodi kako je tužitelj vlasnik vozila marke Volkswagen, tip: Passat variant, model: 1.9 TDI, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 1999. koji je kupio od prodavatelja VH po spec. punomoćniku ĐH za iznos od 8.000,00 Eur. Do samog automobila je došao putem plavog oglasnika. Tužitelj je 4. travnja 2007. otišao u PP Nova Gradiška radi odjave prijašnjeg vlasnika automobila i svoje prijave te su mu pristupili službenici iz krim. policije i oduzeli osobni automobil te mu je rečeno da će mu isti bit vraćen u roku od 14 dana. Predmetni automobil oduzet je za potrebe kaznenog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem: K- 56/2023 protiv ĐH kao jednog od okrivljenika, a u kojem postupku je tužitelj sudjelovao u svojstvu oštećenika. Automobil je oduzet po prijedlogu PP Nova Gradiška, međutim važno je napomenuti kako se spisu ne može naći potvrda o oduzimanju predmeta temeljem koje je automobil oduzet niti je ista uručenja tužitelju. Općinski sud u Slavonskom Brodu donio je osuđujuću presudu protiv okrivljenika dok je Županijski sud u Puli 8. prosinca 2023. donio presudu kojom se optužba odbija zbog zastare kaznenog progona te je uputio tužitelja da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Automobil je tužitelju vraćen nakon 17 godina, po okončanju predmetnog postupka, i to 19. ožujka 2024. što se potvrđuje Zapisnikom o primopredaji predmeta PP Nova Gradiška, broj: 511-11-06-3/5-KU-164/06. Predmetni automobil je dok je bio pod nadzorom države propao jer isti nije bio čuvan u odgovarajućim uvjetima, odnosno tužitelju je vraćen u nevoznom stanju. Stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila dr.sc. HH, dipl.ing.prom. izradio je nalaz i mišljenje 29. ožujka 2024. kojim je utvrdio stanje zatečenog vozila na dan povrata te procijenio tržišnu vrijednost motornog vozila na dan povrata (19. ožujka 2024.) i na dan oduzimanja vozila (4. travnja 2007.). Opće
3.
stanje vozila prema nalazu i mišljenju vještaka procijenjeno je kao loše (totalna šteta) s potrebom većeg investicijskog ulaganja u mehaniku i karoseriju vozila. U bitnome, prema nalazu i mišljenju vještaka vozilo nije bilo u eksploataciji niti se obavljalo servisiranje na njemu, vanjska karoserija je vidljivo oštećena, unutrašnjost vozila je zapuštena od stajanja i nekorištenja, a većina oštećenja u unutrašnjosti vozila nastala je od curenja vode kroz prednja lijeva vrata u vozilo, podvozje i ovjes su oštećeni od stajanja, odnosno nastao je veliki stupanj korozije, a motor vozila ne pali. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da stvarna vrijednost ispravnog predmetnog vozila na dan oduzimanja (4. travnja 2007.) iznosi 7.709,25 Eur sa PDV-om, odnosno približno cijeni koju je tužitelj i platio za to vozilo. Vještak je utvrdio da trenutačna stvarna realna tržišna vrijednost neispravnog predmetnog vozila na dan povrata (19. ožujka 2024.) iznosi 717,15 Eur sa PDV-om. Tužitelj je zbog štete prouzročene od strane tuženika imao i trošak same izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 350,00 Eur, a koji je podmiren 3. travnja 2024. Slijedom toga, tužitelju je protupravnim postupanjem tuženika, odnosno državnih tijela (policije i suda) prouzročena materijalna šteta jer je njegovo vozilo propalo dok je 17 godina bilo pod nadzorom države (smješteno u policijskom skladištu na otvorenom), i to u iznosu od 6.992,10 Eur zajedno sa PDV-om (7.709,25 Eur - 717,15 Eur). Napominje se kako tužitelj svoje vozilo nije bio u mogućnosti koristiti budući da mu je isto oduzeto već prilikom odjave istog s imena starog vlasnika, odnosno prijave na ime tužitelja. Stoga, tužitelj na ime naknade obične štete koja mu je prouzročena protupravnim postupanjem tuženika, što se u nastavku pojašnjava, potražuje iznos od 6.992,10 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od trenutka nastanka štete, odnosno od 5. travnja 2007., a sve sukladno članku 1085. st. 3. i članku 1086. Zakona o obveznim odnosima budući da je u konkretnom slučaju nastupila totalna šteta na vozilu te potražuje i materijalni trošak izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 350,00 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana plaćanja, odnosno od 4. travnja 2024. Člankom 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP) propisano je da predmeti veće vrijednosti koji su tijekom kaznenog postupka bili pronađeni ili privremeno oduzeti vratit će se vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. Ako je predmet podložan kvaru ili je njegovo čuvanje vezano sa znatnim troškovima, može se i ranije prodati, a ranijem vlasniku predat će se novac dobiven prodajom. U predmetnom slučaju razvidno je da ova odredba ZKP-a nije poštivana s obzirom da je vozilo zadržano 17 godina u nepovoljnim uvjetima te je isto propalo. Također, s tim u vezi nisu poštivane ni odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (dalje: ZPPO). Tužitelj ističe kako je tijekom postupka od 2015. dopisom, a u više navrata telefonskim putem zvao sud i PP Nova Gradiška radi povrata automobila, međutim rečeno mu je kako se čeka pravomoćno okončanje postupka, također i prijašnji punomoćnik tužitelja, pok. odvjetnik Igor Ivanišević je zvao policiju radi povrata automobila. Tužitelj je konačno i putem punomoćnika poslao zahtjev za povrat oduzetog automobila. U konkretnom slučaju došlo je do povrede načela razmjernosti iz članka 4. ZKP-a. Naime, ograničenje prava vlasništva tužitelja je toliko dugotrajno da se više ne može smatrati usklađenim s načelom razmjernosti. Tužitelj je godinama bio lišen prava na konzumiranje vlasničkih ovlaštenja nad svojim automobilom kao predmetom veće vrijednosti zbog nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela i dugotrajnog privremenog oduzimanja predmeta, za koji mu je rečeno da će mu
4.
biti vraćen za 14 dana. Predmetni kazneni postupak pokrenut je 2006. godine, a okončan krajem 2023. godine, s time da su sudske radnje poduzimane tek od 2012. godine (6 godina od počinjenja djela i pokretanja postupka). U slučaju da se predmetni postupak vodio zakonito i pravilno te da su državna tijela čuvala vozilo u adekvatnim uvjetima ili eventualno isto prodala ako je čuvanje bilo vezano sa znatnim troškovima i predala tužitelju, kao vlasniku, novac dobiven prodajom, tužitelj bi neusporedivo kraće vremensko razdoblje bio lišen svog prava - odnosno šteta bi bila ograničena na razumnu i nužnu mjeru u situaciji kada država nastupa u zaštiti javnog interesa. U ovom slučaju državna tijela nisu vodila računa o pravičnoj ravnoteži koja se mora postići između zaštite javnog interesa i zaštite prava vlasništva tužitelja te je kao posljedica toga tužitelj trpio štetu znatno dulje vrijeme i u većem opsegu nego što je bio dužan i nego što je to bilo nužno. Jednako pravno stajalište zauzima i u Ustavni sud RH u svojoj odluci broj: U-III/647/2006, a koja se dostavlja kao prilog. U svojoj odluci broj: U-III/3455/2017 Ustavni sud RH naglasio je da u zakonodavstvu mora biti predviđena mogućnost pokretanja postupka protiv države radi naknade štete koja nastane kada vlasti oduzmu neki predmet kao dokaz i zatim ga propuste sačuvati od propadanja, a što je sada slučaj. Ovdje se nedvojbeno radi o povredi ustavnog prava - prava vlasništva tužitelja zahtjeva. Naime, u konkretnom slučaju nije postignuta pravedna ravnoteža odnosno razuman odnos između mjere koju su primijenila nadležna tijela da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava na mirno uživanje (nepovredivost) vlasništva. Pritom se prilikom procjene pravedne ravnoteže kao jedan od čimbenika treba uzeti u obzir da je vozilo oduzeto od osobe koja nije sudjelovala u nezakonitim aktivnostima (vozilo je kupila u dobroj vjeri), već je dala svoj iskaz kao svjedok u postupku, a kasnije je u svojstvu oštećenika upućena u parnicu, da je tužitelj u više navrata tražio da mu se vozilo vrati te ni na koji način nije svojim postupanjem pridonio duljini postupka. Dakle, tužitelj je u većem opsegu i u duljem vremenskom razdoblju trpio štetu negoli je to bilo nužno radi zadovoljenja javnog interesa. Tužitelj se sukladno čl. 186.a ZPP-a 23. svibnja 2024. obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim 5. rujna 2024. zaprimio je očitovanje da se njegov zahtjev ne prihvaća. Stoga, tužitelj ovim putem podnosi tužbu Naslovnom sudu. S obzirom na navedeno, tužitelj na ime naknade štete od tuženika potražuje iznos od 6.992,10 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2007. do isplate te trošak izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 350,00 Eur.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj SH je još 2008. godine pokrenuo postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se vodi pod brojem P-1796/2008 vezano za navedeno vozilo i koji još nije okončan. Nije jasno zašto tužitelj podnosi ovu tužbu ovom sudu budući se već pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi prethodno navedeni postupak između istih stranaka i vezano za predmetno vozilo. U prilogu dostavlja rješenje broj P-1796/08-28 od 15. srpnja 2013. donesenog po Općinskom građanskom sudu u Zagrebu iz kojeg je vidljivo da je utvrđen prekid postupka u toj pravnoj stvari koji se vodi zbog naknade štete pa nije jasno je li nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari i kakva naknada štete se potražuje u istom. Iz gore navedenoga i priloženoga zapisnika sa ročišta od 9. lipnja 2009. je razvidno da je tužitelj predmetno vozilo kupio dana 29. studenog 2006. te da mu je isto oduzeto dana 4. travnja 2007. U tužbi tužitelj nije naveo datum kupnje
5.
predmetnog vozila no navodi da je dana 4. travnja 2007. otišao u PP Nova Gradiška radi odjave prijašnjeg vlasnika i svoje prijave. Člankom 40. st. 1. tada važećeg Pravilnika o registraciji i označavanju vozila bilo je određeno da je prodavatelj vozila dužan u nadležnom tijelu kod kojeg se vozilo vodi u evidenciji u roku od 15 dana od prodaje vozila odjaviti vozilo, vratiti registarske pločice te priložiti prometnu dozvolu i knjižicu vozila radi evidentiranja odjave vozila. St. 2 čl. 40 istog Pravilnika određeno je da odjavu vozila može izvršiti i kupac vozila uz predočenje dokaza o vlasništvu, a st. 3 istog članka je određeno da osobe iz st. 1. i 2. nisu dužne vratiti registarske pločice ako su kupoprodajnim ugovorom ili pisanom izjavom danom u nadležnom tijelu ustupljene kupcu i ako se pri promjeni vlasništva ne mijenja registracijsko područje. Čak i sada važećim Pravilnikom o registraciji i označavanju vozila i to čl. 48 je određeno da u slučaju prodaje ili drugog načina promjene vlasništva na vozilu, novi vlasnik vozila dužan je u roku od 15 dana od stjecanja vozila registrirati vozilo na svoje ime ili ga odjaviti. Iz gore navedenog razvidno je da je tužitelj tek po proteku roka od više od 4 mjeseca odlučio postupiti po propisima i zakonima Republike Hrvatske iako je propisani rok za navedeno 15 dana. Također je tužitelj bio obvezan platiti i porez na navedenu kupoprodaju sukladno Zakonu o posebnim porezima na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplova koji se uz predočenje ugovora o kupoprodaji plaća u Poreznoj upravi kako bi bio u mogućnosti izvršiti prijenos vlasništva, ali iz tužbe nije razvidno da li je isti ikada i platio navedeno. Obzirom da je tužitelj iz Zagreba, a auto je bio registriran u [adresa] isti je bio u obvezi vratiti i NG registarske oznake u roku od 15 dana od kupoprodaje, a što nije učinio. Također iz elektroničkog zapisa o vlasništvu vozila razvidno je da u evidenciji MUP-a za predmetno vozilo broj šasije: [broj šasije] u razdoblju od 01.01.2006. do 15. listopada 2024. navedeno vozilo vodilo se samo kao vlasništvo VH i da se tužitelj nikada nije upisao kao vlasnik istog pa čak ni kada mu je navedeno vozilo predano 19. ožujka 2024. Tužitelj u tužbi navodi da je zbog predmetnog vozila sudjelovao u kaznenom postupku koji se vodio protiv GH u svojstvu oštećenika te da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu ĐH optužen krivim dok je presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 8. prosinca 2023. odbijena optužba zbog zastare kaznenog progona te je navedeni sud uputio tužitelja da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici. Iz obrazloženja presuda broj K-56/2023-10 od 27. ožujka 2023. je vidljivo da je u kaznenom postupku svjedočio tužitelj kao oštećenik (str. 21, toč. 16 presude) te je iskazao da je predmetno vozilo kupio od GH za iznos od 8.000,00 €. Napominjemo da je tužitelj kao dokaz predložio pribavu službenim putem sudskog spisa broj K-56/2023, a s kojim prijedlogom se u potpunosti slažemo obzirom da ne znamo koliki imovinskopravni zahtjev je u kaznenom postupku postavio tužitelj kao oštećenik. Obzirom na gore navedeno, nije jasno zašto tužitelj tuži tuženika umjesto GH od kojeg je i kupio predmetno vozilo obzirom da je temeljem čl. 158 Zakona o kaznenom postupku upućen da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici od okrivljenika, a ne tuženika. Tužitelj je i po oduzimanju vozila imao mogućnost tužiti GH i VH radi povrata novčanog iznosa od 41.000,00 kn obzirom da mu je vozilo oduzeto zbog sumnje u prijevarno postupanje GH, no isto nije učinio iako je u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika prijavio štetu koja mu je nastala prijevarnim postupanjem GH. Upitan od strane suca Općinskog građanskog suda u Zagrebu na
6.
ročištu od 9. lipnja 2009. tužitelj je izjavio da „ne zna“ zašto nije tužio ĐH i VH. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika GH od 17. srpnja 2006., a koji vam dostavljamo u prilogu, razvidno je da je ĐH pribavio predmetno vozilo od auto kuće „ S“ da bi ga potom prodao svojoj baki VH, a VH zastupana po GH potom tužitelju. Znači u trenutku prodaje ĐH je znao da se vodi kazneni postupak protiv njega i to baš zbog načina pribave predmetnog vozila te je unatoč tome sklopio ugovor o kupoprodaji s tužiteljem dana 29. studenog 2006. iako je znao da je zatraženo oduzimanje predmetnog vozila izvješćem od 31. kolovoza 2006. Obzirom da je tužitelj sudjelovao u kaznenom postupku kao oštećenik te se pretpostavlja da je bio upoznat s navedenim činjenicama i dalje nije jasno zašto isti nije odmah tužio ĐH i VH radi povrata kupoprodajne cijene već tek sada tuženika. Obzirom da je tužena Republika Hrvatska tijekom trajanja cjelokupnog sudskog postupka u cijelosti postupala na zakonit i ispravan način, a sukladno donesenim odlukama sudova, nema osnova da bi tužitelj imao pravo za bilo kakvu naknadu štete od tuženika. Podredno svemu gore navedenom, u cijelosti pobijamo dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka od 29. ožujka 2024. Navedenim nalazom vještak je utvrdio da je predmetno vozilo na dan oduzimanja 4. travnja 2007. vrijedilo 7.709,25 € tj. 58.085,34 kn. Obzirom da je tužitelj predmetno vozilo kupio dana 29. studenog 2006. (znači 4 mj. prije oduzimanja) za iznos od 5.441,64 € tj. 41.000,00 kn nije jasna razlika u cijeni od 2.267,61 € (17.085,31 kn). Neživotno je zašto bi, a pogotovo obzirom na vrijednost novca (inflacije) u 2006. godini, ĐH prodao potpuno ispravno vozilo, kako to tvrdi tužitelj, ispod realne vrijednosti koju je utvrdio vještak i to za 2.267,61 €. Tužitelj zna za koji iznos je kupio predmetno vozilo obzirom da je isto i ranije na sudu izjavio uz upozorenje primjene čl. 243 ZPP-a, a to ne navodi u ovoj tužbi. Tužitelj nije uz tužbu priložio ugovor o kupoprodaji za predmetno vozilo u kojem je točno naznačena cijena kupnje navedenog vozila kao i ostali podaci (između ostalog i napomena da registarske pločice se vraćaju vlasniku VH, a što tužitelj nije učinio i samim time i prekršio odredbe ugovora kao i zakonske propise Republike Hrvatske). Još jednom ističemo da su potpuno netočni navodi tužitelja da je nastala šteta na vozilu posljedica nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela ( policije i suda) odnosno djelatnika Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiške. Prije pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, sud nije bio niti u mogućnosti izdati nalog kojim bi na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku naložio povrat oduzetih predmeta koji su bili koji vezani za počinjenje kaznenog djela, vlasnicima. Kazneni postupak pravomoćno je okončan tek 8. prosinca 2023. i to presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj KŽ-292/2023. Ukoliko tužitelj smatra da je kazneni postupak predugo trajao, trebao je podnijeti zahtjev za naknadu štete za suđenje u razumnom roku budući iz svega navedenoga u tužbi proizlazi da je to razlog dugotrajnog čuvanja predmeta u policijskoj postaji. Ponavljamo da je imao i mogućnost podnošenja tužbe protiv GH, a što nije učinio. Potpuno pogrešno tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu od Republike Hrvatske. Unatoč mogućnosti potraživanja naknade štete za suđenje u razumnom roku, nije vidljivo da bi se netko od stranaka kaznenog postupka žalio na dužinu postupka ili pokrenuo postupak radi naknade štete zbog suđenja u razumnom roku, što znači da je dugo trajanje postupka doista bila posljedica objektivnih razloga, prvenstveno velikog broja
7.
okrivljenika što znatno, a sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, doprinosi dužini postupka. Općinski sud u Slavonskom Brodu je dana 6. ožujka 2024., dakle svega tri mjeseca nakon pravomoćnog okončanja postupka, donio nalog sukladno čl. 189. Zakona o kaznenom postupka, poslovni broj K-56/2023- 103 , kojim je naložio Policijskoj upravi Brodsko-posavskoj da vrati predmete, te je dana **.**.2024. NH vraćen osobni automobil marke „VW Passat“ broj šasije: [broj šasije]. Stoga nastala šteta na vozilu nikako ne može biti posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela pa samim tim niti Policijske uprave Brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiške jer isti, a sukladno odredbama Zakona, nisu bili u mogućnosti niti predati vozilo bez naloga Općinskog suda u Slavonskom Brodu. Naime, Zakonom o sustavu državne uprave uređeno je pitanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju pravnim subjektima, fizičkim i pravnim osobama u obavljanju poslova državne uprave počine tijela državne uprave. Člankom 14. navedenog Zakona propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotnog uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U smislu citiranog članka, za nastanak odštetnopravne državne odgovornosti, trebaju biti kumulativno ispunjene pravne pretpostavke za tu odgovornost. Potrebne pretpostavke kod ove vrste štete su, dakle, postojanje štete, nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave i pravno relevantna uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastanka štete. Dakle, da bi tuženik bio u obvezi naknaditi štetu tužitelju ključno je dokazati da se radilo o nepravilnom ili nezakonitom postupanju policijskih službenika i sudova, a što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog, ukazujemo da je pri oduzimanju vozila postupljeno zakonito te u fazi izvida sukladno Kaznenom zakonu, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o policijskim poslovima i ovlastim te sukladno uobičajenom obavljanju policijskih poslova i pravilima struke. Kako, slijedom svega navedenog, ne postoji protupravnost u postupanju bilo koga od državnih tijela u ovom postupku, a isto je bitno element koji se mora ispuniti da bi se mogla potraživati naknada štete, podnesenu tužbu smatramo u cijelosti neosnovanu te predlažemo odbiti tužitelja s istom uz obvezu naknade troškova tuženiku.
3. Nije sporno u ovom postupku da je tužitelju 4. travnja 2007. oduzeto vozilo marke Volkswagen, tip: Passat variant, model: 1.9 TDI, broj šasije:
WVWZZZ3BZXE433775, godina proizvodnje 1999. koji je kupio od prodavatelja VH po spec. punomoćniku ĐH i to za potrebe kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-56/2023, a koje vozilo je vraćeno 19. ožujka 2024. po okončanju kaznenog postupka. Sporno je je li tužena odgovorna za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja. Predmet spora je naknada štete koju tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 6.992,10 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2007. do isplate te trošak izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 350,00 Eur.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene uz tužbu i odgovor na tužbu i to presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. ožujka 2023., poslovni broj: K-56/2023, presudu
8.
Županijskog suda u Puli – Pola od 8. prosinca 2023., poslovni broj: Kž- 292/2023, Nalog o vraćanju predmeta - automobila od 6. ožujka 2024., Zapisnik o primopredaji predmeta PP Nova Gradiška, broj: 511-11-06-3/5-KU-164/06 od 19.3.2024., Posebno izvješće PP Nova Gradiška od 31. kolovoza 2006. kojim se predlaže oduzimanje predmeta, Nalaz i mišljenje vještaka dr.sc. Nikole Šubića, dipl.ing.prom. od 29. ožujka 2024., Račun br. 12-1-1 za izradu nalaza i mišljenja te potvrda o uplati, Zahtjev za povrat oduzetog automobila od 13. travnja 2023. i dopis od 11. siječnja 2024. s povratnicom, Zahtjev za mirno rješenje spora s potvrdom HP-a, Očitovanje državnog odvjetništva od 22. srpnja 2024. saslušan je tužitelj, kao svjedoci su saslušani HH, RH, ŽH i ŠH, priklopljen je i pročitan spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-56/2023
5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Na ročištu o glavnoj raspravi održanoj 16. svibnja 2025. tužitelj SH saslušan je kao stranka u svrhu dokazivanja te je iskazao kako je 2006. od VH kupio automobil Passat, misli da je bio 1999. ili 2000. godište. Njezin unuk ĐH je imao punomoć te je on ugovor sklopio s njim i otišli su kod javnog bilježnika da se ovjeri potpis na ugovoru. Misli da je platio iznos od oko 60.000,00 kuna i to je platio u kafiću ĐH na ruke u apoenima od 100,00 eura. Kada je došao u policijsku postaju Nova Gradiška da bi odjavio registracije sa Nove Gradiške na Zagreb, u policijskoj postaji su mu oduzeli automobil, skinuli registarske pločice i rekli da će mu vozilo biti vraćeno za dva tjedna, međutim od tada je prošlo 17 godina. Vozilo mu je vraćeno prošle godine u 3. mjesecu. Nadalje, tužitelj navodi da kada mu je vozilo oduzeto dobio je potvrdu o oduzimanju, a rečeno mu je da se oduzima zbog potreba kaznenog postupka koji se vodio protiv ĐH, a kako je on kupac u dobroj vjeri, vozilo će mu biti vraćeno. Tužitelj iskazuje da je on u tom kaznenom postupku aktivno sudjelovao, imao je i odvjetnika te je cijelo vrijeme je pokušavao pronaći način da mu se oduzeti automobil vrati. Vraćen mu je nakon 17 godina, i to što ono što je ostalo od njega, krš i lom jer je auto bio za otpad. Trenutno samo stoji u blizini njegove kuće i ne služi ničemu, nije u voznom stanju, uništena je karoserija kao i unutrašnjost vozila. Automobil se cijelo to vrijeme, 17 godina nalazio u PP Nova Gradiška, a to mu je poznato jer je osobno dolazio tamo i vidio automobil preko ograde. Na poseban upit suca da li je od ranije vlasnice ili ĐH pokretao postupak radi naknade štete, odgovara kako nije jer smatra da mu štetu treba platiti policija, tj. Republika Hrvatska jer je kod njih vozilo stajalo. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužitelja da li je prilikom kupnje automobila imao kakvih saznanja o kaznenom postupku koji se vodi protiv ĐH u svezi automobila, odgovara kako nije. Na poseban upit u kakvom stanju je bio automobil kada ga je on kupio, odgovara kako se sjeća da je bio u dobrom stanju, kao nov. Na poseban upit da li se sjeća da je vodio kakve postupke, odgovara da je njegov odvjetnik Igor Ivanišević pokrenuo postupak pred Općinskim sudom da mu se vrati automobil, te se sjeća da je dolazio na sud u Slavonski Brod na postupak koji
9.
se vodio protiv ĐH. Na poseban upit što je bilo dok nije imao automobil, odgovara kako je za to vrijeme imao roditelje, oca i majku koji su bili invalidi, otac 100 %-tni, a majka 90 %-tni, te mu je automobil trebao i radi njih, da bi ih vozio u bolnice, ističe da kada mu je oduzet, morao je uz mirovinu pronaći dodatni posao te je radio kao dostavljač da bi mogao podmiriti troškove rent a car, a koje je iznajmljivao nekad na dnevnoj, a nekad na mjesečnoj bazi. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da pojasni zašto je u kupoprodajnom ugovoru navedena jedna cijena, a on tvrdi da je isplatio drugu, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tržišna vrijednost automobila veća u odnosu na kupoprodajnu cijenu, odgovara kako je uobičajena praksa prilikom kupoprodaje automobila da se u ugovor stavi jedna cijena, a on je stvarno isplatio veći iznos kako je već rekao. Na poseban upit punomoćnice tuženika, a kada mu se predočava Ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list sudskog spisa 133), da li je na ugovoru njegov potpis, da li je to taj ugovor i da li je to bilo 29.11.2006., odgovara kako je to taj ugovor i da je točno da je na ugovoru navedena cijena 41.000,00 kuna. Na poseban upit da li se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodio postupak radi povrata vozila, te zašto je na ročištu 9. lipnja 2009. naveo da je cijena vozila bila 41.000,00 kuna, a u tužbi traži iznos od 7.342,10 eura, odgovara da se u Zagrebu vodio postupak za povrat vozila i da je to rekao na ročištu, a navedeni iznos tražen u tužbi iz razloga jer je to bila cijena koju je platio. Na poseban upit zna li koje godine i kojeg datuma je došao u PP Novu Gradišku da promijeni registracije, odgovara da se ne može točno sjetiti datuma, to je bilo par mjeseci nakon kupoprodaje i moguće da je bilo 4. travnja 2007. Porez je platio nakon par mjeseci sa zakašnjenjem, tj. kada je imao novaca. Na poseban upit da li je prilikom kupoprodaje ovog vozila platio porez, odgovara da nije uspio jer mu je policija oduzela vozilo. Na poseban upit da li mu je poznato koje su bile registarske oznake na vozilu, odgovara da je bila Nova Gradiška, a na daljnje pitanje da li mu je poznato da je u roku 15 dana potrebno vratiti reg. oznake budući da ima prebivalište u [adresa], odgovara kako mu to nije poznato. Na poseban upit da li mu je poznato da je kazneni postupak protiv ĐH trajao dugi niz godina, odgovara kako je sudjelovao u tom postupku, bio je jedanput ili dva puta na ročištu, ali nije mu poznato koliko je trajao. Na poseban upit da li mu je itko ikada rekao da je vozilo oduzeto zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela i da će biti vraćeno po okončanju postupka, odgovara kako mu je policajac po imenu V rekao da je automobil kupljen u Auto kući Blažević u [adresa], da je u cijelosti isplaćen vlasniku, ali da je sumnja da je ĐH dobio kredit i da je nešto u vezi toga bilo sporno. Na poseban upit zna li ime i prezime policijskog službenika koji mu je to rekao, odgovara kako zna da se zove V, a prezime ne zna. Na poseban upit zna li da li je automobil tijekom tih godina bio garažiran, da li je imao neki krov ili je bio na otvorenom prostoru, odgovara kako zna da je bio na otvorenom pod vedrim nebom.
7. U postupku je kao svjedok saslušana RH te na ročištu o glavnoj raspravi 8. srpnja 2025. navodi kako je radila sa izvanbračnim suprugom odvjetnikom Igorom Ivaniševićem administrativne poslove u njegovom uredu i upoznata je sa predmetom SH u svezi oduzetog automobila, radi se o dugom periodu od 17 godina koliko traje taj postupak. Poznato joj je da suprug dolazio na ročište u Slavonski Brod, a kasnije na ročištima ga je zamjenjivao odvjetnik Mišo Adaković. Poznato joj je suprug i kasnije kada je putovao na
10.
ročišta u Slavoniji u par navrata dolazio i raspitivao se o automobilu i stanju predmeta. Poznato mi je da je zvao telefonski sud, državno odvjetništvo i policiju, te se raspitivao što se događa. Meni je to sve poznato jer sam ja radila u uredu, SH je dolazio i ispitivao što se događa s predmetom, a suprug je već kako sam već rekao zvao sve institucije i raspitivao se. Unazad pet godina kako je moj suprug preminuo, ja nisam niti znala da se pokrenuo ovaj postupak. Na poseban upit suca da li mi je poznato da se vodio pred nekim drugim sudom neki postupak radi povrat automobila, izjavljujem kako mi nije poznato da se vodio neki drugi postupak osim ovog u Slavonskom Brodu.
8. Svjedok ŽH iskazao je kako je bio upoznat i bio upućen u postupak u kojem je oduzet automobil od SH i poznato mu je da je predmet trajao 17,18 godina i da je okončan na način da nije došlo do osuđujuće presude te je u konačnici sud naložio vraćanje vozila koja su bila oduzeta strankama. Misli da je bilo oduzeto tri vozila i jedan motocikl. Vozila su bila čuvana u dvorištu PP Nova Gradiška, nisu bila pod nadstrešnicom, a tu se nalaze i ostala službena vozila policije. Budući da je on bio pomoćnik načelnika, poznato mu je da su u više navrata sudu upućivali dopise da se očituju o statusu tih vozila, a nikad nisu dobili odgovor od suda na te upite. Poznato mu je da je pun. SH kontaktirao policiju za povrat vozila i to pred kraj, možda godinu ili dvije prije nego što je postupak okončan, a što je bilo prije, toga se ne sjeća. Napominje kako i da se obratio prije, vozilo ne bi moglo biti vraćeno jer o tome odluku donosi sud. Na poseban upit punomoćnice tuženika postoji li u sklopu PP prostor za čuvanje oduzetih vozila koji bi bio natkriven i namjenski predviđen za to, odgovara kako u našoj PP postoji jedna garaža u kojoj se čuvaju službena vozila, motocikli i bicikli, a prostor za čuvanje oduzetih vozila nije posebno predviđen, te je ovo dvorište bilo najadekvatniji prostor gdje bi se oduzeta vozila mogla čuvati. Napominje da na području cijele PU Brodsko-posavske njemu nije poznato da postoji poseban prostor koji bi bio predviđen za čuvanje oduzetih vozila, tj. u smislu da bi isti bio natkriven i da postoji takva garaža. Na poseban upit koja su pravila vraćanja oduzetih vozila, odgovaram da u konkretnom slučaju poslan je upit Državnom odvjetništvu koje je uputilo policiju da se obrate sudu jer je to prešlo u nadležnost suda, a oni ne mogu vratiti vozilo do okončanja kaznenog postupka, u ovoj slučaju bilo je predloženo da se vozila oduzmu jer je postojala osnovna sumnja u počinjenje kaznenih djela. Na poseban upit kada su u ovom slučaju vratili oduzeto vozilo, odgovaram da je isto vraćeno nakon pisanog podneska od Općinskog suda u Slavonskom Brodu, koji je potpisao sudac Mirko Živić da se vozilo vraća, kao i ostala oduzeta vozila, a napominjem da je postupak bio jednak za sva vozila koja su oduzeta u ovom postupku. Na poseban upit da li je vozilo bilo u voznom stanju, ne sjeća se da li se mogao upaliti, a nije se mogao voziti jer nije bio registriran i nije prošao tehnički pregled te je odvezen šlep službom. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedoku može li opisati stanje vozila kada je vraćeno, odgovara da postoje fotografije o tome kako je vozilo izgledalo, a koliko se sjeća lak je na istom bio izblijedio i vidjeli su se tragovi da je stajao 17 godina. Na poseban upit da li smatra da su ti uvjeti bili adekvatni za čuvanje vozila, odgovara kako nije on mjerodavan da ocjenjujem navedeno, to je stvar unutarnje organizacije MUP-a. Na poseban upit zašto su više puta kontaktirali sud radi očitovanja o statusu vozila, odgovaram da je nama cilj da se oduzetim predmetima što prije riješi status.
11.
9. Svjedok ŠH iskazao je da mu je poznato kada je oduzeto vozilo koje je predmet ovog postupka, znam da se radilo o 40 prijavljenih kaznenih djela i da je vlasnik vozila bio ĐH, a od koga je točno vozilo oduzeto, toga se ne sjeća sve je rađeno u dogovoru s DO, te je vozilo oduzeto uz potvrdu i pohranjeno na čuvanje u dvorištu PP Nova Gradiška. Napominje da se sva vozila koja su oduzeta čuvaju tamo, to je dvorište na otvorenom i nema drugog mjesta na kojem bi se čuvala. Budući da je on radio u krim policiji do 2011.g. mislim, u tom vremenu sam upoznat da samo pisali i tražilo od suda da donese odluku i da se riješi status tih oduzetih vozila. Koliko je meni poznato dok sam ja bio tamo od suda nije došao nikakav odgovor. Na poseban upit da li mu je poznato da li je vozilo vraćeno i da li mu je poznato da je prozor na vozilu bio otvoren, odgovaram kada je vozilo oduzeto da su prozori bili zatvoreni, a da li se eventualno prozor spustio vremenom, to ne znam, nije mi poznato kada je vraćeno i u kakvom stanju je vozilo bilo kada je vraćeno. Na poseban upit punomoćnice tuženika svjedoku da li mu je poznato da li na području PU Brodsko-posavske postoji prostor predviđen za čuvanje oduzetih vozila, odgovaram da ne postoji takav prostor. Na poseban upit da li se sjeća da li je to bilo jedino vozilo oduzeto u tom kaznenom postupku, odgovaram kako nije bilo jedino, bilo je više vozila i sva vozila su se čuvala na istom mjestu, imala su jednak tretman. Na poseban upit kako je postupanje s oduzetim vozilima, da li se i na koji način održavaju, odgovaram kako se vozila eventualno pomjere kako se ne bi oštetila ako smetaju za prolaz ili kada se nešto radi, a na samim vozilima se ništa ne poduzima. Na poseban upit da li je uobičajeno po njegovom iskustvu trajanje postupka 17 godina, odgovaram kako ja ne mogu odgovoriti na to pitanje. Na poseban upit da li se sjeća da li je SH ili njegov odvjetnik ikoga kontaktirali vezano za povrat vozila, odgovaram kako mene osobno nije nitko kontaktirao, a za druge ne znam. Na poseban upit punomoćnice tuženika svjedoku da li je njemu poznato postoji li kakav propis, zakon ili naputak da bi bili dužni održavati i servisirati oduzeta vozila, odgovaram da takav propis ne postoji.
10. Svjedok HH iskazao je da je stalni sudski vještak, a za procjenu vrijednosti vozila angažirao ga SH u ožujku 2024. i to kada mu je vozilo vraćeno. Trebao je procijeniti tržišnu vrijednost vozila u trenutku kada je vraćeno i u trenutku kada mu je vozilo oduzeto. Izradio je foto elaborat i procijenio tržišnu vrijednost po pravilima struke i kako inače procjenjuje za potrebe sudskog postupka. Napominje da je u zaključku omaškom ostalo oznake kune, a radi se zapravo o eurima. Na poseban upit punomoćnice tuženika svjedoku na temelju čega je utvrdio vrijednost predmetnog vozila kada je oduzeto, odgovara da je vrijednost utvrdio na temelju kataloga centra CRH. Na poseban upit znači li to da on nije imao fotografiju oduzetog vozila kada je oduzeto, odgovaram kako nije. Na poseban upit postoji li mogućnost da bi njegova procjena vrijednosti bila drugačija da je vidio fotografije vozila kada je oduzeto, odgovaram da ne bi bila drugačija jer je vrijednost izračunata pod pretpostavkom da je vozilo u trenutku oduzimanja bilo u tehnički ispravnom stanju. Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedoku, po njegovom stručnom mišljenju kakav bi to bio adekvatan način čuvanja vozila gdje nema natkrivenog prostora za čuvanje i to tijekom 17 godina, odgovara kako bi to općenito bilo teško obzirom na vremenske uvjete, kišu, snijeg, tuču i ostalo.
12.
11. Sud prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka kao pouzdane i istinite te u skladu s materijalnim dokazima u spisu.
12. Odredbom čl. 261. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19) propisano je da predmeti koji se imaju oduzeti i prema kaznenom zakonu, ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku privremeno će se oduzeti i osigurati njihovo čuvanje.
13. Nadalje, Člankom 50. Ustava (NN broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav) uređene su ustavnopravne mogućnosti oduzimanja odnosno ograničavanja prava vlasništva radi zaštite pojedinih ustavnih vrijednosti odnosno zaštićenih ustavnih dobara. Tako je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske.
14. Navedenim, tijela državne vlasti nemaju apsolutno pravo na ograničenje vlasničkih prava odnosno prilikom ocjene zakonitosti ograničenja pojedinog prava mora se cijeniti postupanje tijela državne vlasti zbog kojeg osoba biva ograničena u konzumaciji svojeg prava, da između zaštite javnog interesa i zaštite prava vlasništva tužitelja u konkretnom slučaju bude postignuta pravična ravnoteža. Slijedom navedenog, tužitelj kao vlasnik vozila nema pravo na naknadu štete u visini umanjenja vrijednosti vozila budući da nije u većem opsegu i u duljem vremenskom razdoblju trpio štetu negoli je to bilo nužno radi zadovoljenja javnog interesa (nametanja pretjeranog tereta u smislu mogućnosti tužitelja da raspolaže svojom imovinom).
15. „Nezakonit rad“ (tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave i uprave, državnih odvjetnika ili zamjenika državnih odvjetnika, sudaca) predstavlja postupanje protivno zakonu ili drugom propisu ili propuštanje da se zakon ili drugi propis primijeni s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s postojanjem volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećeg. U situaciji kada postoji osnovana sumnja za počinjenje određenog kaznenog djela privremeno oduzimanje predmeta se ne može smatrati nezakonitim radom, već upravo suprotno radi se o postupanju u okviru ovlasti i zakona od strane nadležnih državnih tijela, u konkretnom slučaju policije. U takvim okolnostima, obzirom na funkciju i nadležnost državnog odvjetništva, u odnosu na ovlaštenje za progon i zastupanje optužbe za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, nema nezakonitog ili nepravilnog rada.
16. Za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu, u smislu Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/19), moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: prvo, nezakoniti ili nepravilni rad tijela državne uprave, drugo, postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećeniku i treće, postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete oštećeniku.
13.
17. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi došlo do nepravilnog, a isto tako nezakonitog rada, pa ne postoje niti pretpostavke za odgovornost tužene. Kako je već navedeno za postojanje odgovornosti države za štetu moraju biti kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete propisane odredbama ZOO, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. tog Zakona, odnosno postojanje štete, nezakonit ili nepravilan rad sudaca u obnašanju sudačke dužnosti odnosno postojanje štete koja je nastala zbog toga i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suca i nastale štete, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.
18. Pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Sve navedene pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti da bi postojala odgovornost za štetu. Prema pravnoj literaturi i važećoj sudskoj praksi Vrhovnog suda u navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.
19. Prema pravnoj literaturi i važećoj sudskoj praksi Vrhovnog suda u navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. Međutim, svaka nastala šteta radnjama tijela državne vlasti iz članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ne mora uvijek značiti i postojanje nezakonitosti u radu zbog kojeg bi Republika Hrvatska u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 14. Zakona o sustavu državne uprave odgovarala za naknadu štete.
20. Naime, činjenica da je u konkretnom slučaju kazneni postupak trajao skoro 17 godina te da je tužitelju oduzeti automobil vraćen nakon 17 godina, ne pretpostavlja nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave ili sudbene vlasti. Naime, radnje koje su poduzete od strane suda i policijske uprave bile su zakonite i ni u kojem slučaju se ne može govoriti o nezakonitom radu tijela državne uprave. Isto tako sve radnje su bile pravilne i uobičajene. Kazneni postupak pravomoćno je okončan tek 8. prosinca 2023. i to presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj KŽ-292/2023.
21. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci od 21. veljače 2007. godine pod brojem U-III-2314/2006 iznio stav kako je za postojanje odgovornosti iz istog članka ovog Zakona potrebno da se kumulativno ispune sljedeće pravne pretpostavke – mora se raditi o nezakonitom ili nepravilnom radu gore navedenih tijela, mora postojati šteta koja je zbog nezakonitog ili nepravilnog rada nastala tužitelju i mora postojati uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada te nastale štete kao neposredne posljedice istog. No, u ovom slučaju zaključak je suda da tužena ne može snositi odgovornost za štetu koju tužitelj potražuje već samom činjenicom što mu je vozilo bilo oduzeto. U
14.
konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja se odnosi na vremensko razdoblje u kojem je trajao kazneni postupak za koje potrebe je oduzeto vozilo temeljem zakonskih odredbi. U konkretnom slučaju, dakle, iz sadržaja priloženih dokaza i iz kaznenog spisa proizlazi nedvojbenim kako je mjera oduzimanja vozila tužitelja bila poduzeta u skladu sa zakonskim odredbama za potrebe kaznenog postupka.
22. Naime, sagledavajući učinke primjene prava na osobnu situaciji tužitelja u svjetlu ustavnog i konvencijskog jamstava zaštite vlasništva valja poći od zahtjeva za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa država i zaštite imovinskih prava tužitelja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-36100/2009 od 4. studenog 2014.).
23. Budući da i Ustav Republike Hrvatske ovlašćuje državu da primjeni zakone koje smatra potrebnim kako bi uredila korištenje imovine u skladu s općim interesom, mjera oduzimanja nedvojbeno je predstavljala zakonito miješanje države u vlasništvo tužitelja jer je imala pravnu osnovu u članku . 261. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, a radi se o predmetu koji se ima oduzeti prema kaznenom zakonu, ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku.
24. No, treće pravilo o kontroli korištenja imovine uvijek treba tumačiti u svijetlu općeg jamstva vlasništva propisanog u članku 48. stavku 1. Ustava, što znači i razuman odnos između mjere koja su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitmni cilj u općem interesu i zaštitu prava vlasnika na mirno uživanje njegova vlasništva. To zapravo znači da je sud dužan utvrditi u svakom pojedenim slučaju je li postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice (u konkretnom slučaju zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavka 2. Ustava) i zahtjeva zaštite vlasnika u njegovom pravu vlasništva. Da bi oduzimanje imovine bilo opravdano pod uvjetima iz članka 50. stavak 2. Ustava dostatno je da bude ispunjen zahtjev iz tih odredaba i da nadležna državan tijela postignu pravednu ravnotežu između interesa države i pogođenog vlasnika. Upravo ovo postizanje pravedne ravnoteže ovisi o mnogo čimbenika, ali i ponašanja vlasnika, pa je stoga od odlučnog značenja bilo procijeniti jesu li provedeni postupci u konkretnom slučaju bili takvi da su omogućili, između ostalog, razumno uzimanje u obzir ponašanje vlasnika ali i nedvojbeno postojanje kaznenog postupka.
25. Kako iz utvrđenja suda u provedenom dokaznom postupku proizlazi nedvojbenim da je provedena mjera oduzimanja vozila bila poduzeta kao sastavni dio kaznenog postupka, što je značilo oduzimanje tužiteljeve imovine te kako je po okončanju kaznenog postupka, vlasnik pozvan na preuzimanje vozila, čime po ocjeni ovoga sudu tužitelju nije nametnut prekomjerni teret jer mu je vozilo vraćeno u posjed. Sud je uzeo u obzir i ponašanje vlasnika, pregledom kaznenog spisa nije utvrđeno da je isti podnosio zahtjev da bi se vozilo vratilo ranije u posjed.
26. Sud također cijeni činjenicu da je u trenutku oduzimanja vozila kao vlasnik istog bila upisana osoba protiv koje se vodio kazneni postupak, te tužitelj u svakom slučaju mogao i može podnijeti i zahtjev za naknadu štete protiv osobe od koje
15.
je kupio automobil, koji je bio oduzet za potrebe kaznenog postupka, a koja je bila osumnjičenik u kaznenom postupku.
27. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio kako u postupanju tijela tužene nije bilo nepravilnog ili nezakonitog rada da bi ista bila odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju.
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženica je uspjela u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan tuženici priznao trošak za očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura, trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 21.3.2025. iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 16.5.2025. iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 8.7.2025. iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 25.2.2025. iznos od 200,00 eura sukladno TBR 8 toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 25.7.2025. iznos od 100,00 eura po Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tuženici je dakle priznat trošak od ukupno 1.300,00 eura.
Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Slavonskom Brodu, 25. srpnja 2025.
Sudac
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.
DNA:
1.Tužitelj po punomoćniku
2.Tuženik po punomoćniku
