Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-22/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 22, radi regresa, izvan rasprave, 25. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ES da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 10.026,31 eura (slovima:desettisuća dvadesetšesteuraitridesetjedancent) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2.653,27 eura od 3. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7.373,04 eura od 24. travnja 2024. do isplate,

a koje se izračunavaju od 3. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. svibnja 2018. podnio tužbu radi naknade štete protiv tuženika ESŠ u kojoj potražuje isplatu iznosa od 19.992,04 kuna uvećanog za zakonske zatezne kamate, uz naknadu troškova postupka. U tužbi je navedeno da se potraživani iznos odnosi na iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku CS za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 28. veljače 2018. zbog ozljede izvan rada, a koju su ranijom presudom ovog suda broj P-456/2013 od 23. kolovoza 2018. dužni platiti CSŠ i nasljednik pok. ČS, ES. Imajući u vidu kako se i nakon podnošenja tužbe imenovanom korisniku i dalje isplaćuje invalidska mirovina, izvršen je Obračun isplata invalidske mirovine na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za nastavno razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2024. temeljem čega je utvrđeno da je za navedeno razdoblje isplaćena invalidska mirovina u svoti od 14.746,07 eura. S obzirom na to da je invalidnost osiguranika bolest (50%) i ozljeda izvan rada (50%), iznos invalidske mirovine s osnove ozljede izvan rada za navedeno razdoblje iznosi 7.373,04 eura, zbog čega je tužitelj povisio tužbeni zahtjev podneskom od 24. travnja 2024. za taj iznos povrh prvotno utuženih 2.653,27 eura (list 74 i 75 spisa). Tijekom postupka je tuženik CSŠ umro, pa je postupak kao tuženica preuzela njegova nasljednica ČSŠ. Podneskom od 29. prosinca 2022. je tužba proširena i na tuženika ES. (list 49 i 50 spisa). Rješenje ovog suda broj Pn-5/2024-10 od 7. lipnja 2024. je postupak razdvojen, pa se u ovom spisu odlučuje samo o odgovornosti tuženika ES za isplatu utuženog iznosa.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 78 spisa) naveo da su sva njegova dugovanja i ovrhe prema HZZ-u podmirene. S drugom stranom ČSŠ nema kontakt. Na ročištu 18. rujna 2024. tuženik je osporio osnovnu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ničim nije dokazao izvanugovorni odnos s tuženikom. S obzirom na to da je tuženik nasljednik stvarnog štetnika, prigovorio je da utuženi iznos prelazi vrijednost naslijeđene imovine.

3. Tijekom postupka su pročitani presuda ovog suda broj P-456/2013-18 od 23. kolovoza 2017. (list 5 – 7 spisa), obračun izvršenih isplata CS u razdoblju od 1. srpnja 2015 do 28. veljače 2018. (list 8 spisa), zahtjev za naknadu štete od 4. travna 2018. s povratnicom (list 9 – 11 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza ESŠ broj O-1229/18, UPP/OS-243/18 javne bilježnice Milice Kolar iz Korenice od 19. veljače 2019. (list 15 i 16 spisa), presuda Županijskog suda u Gospiću broj K-2/03-76 od 16. svibnja 2007. (list 20-37 spisa), obračun izvršenih isplata CS u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2023. (list 76 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINA-e od 30. travnja 2024. (list 79 – 82 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza ČS broj O-809/15, UPP/OS-149/15 javne bilježnice Milice Kolar iz Korenice od 21. listopada 2015. (list 105 i 106 spisa) i dopis HPB-a od 5. studenog 2024. (list 109 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku nije sporno da su CSŠ i [adresa]. godine pravomoćno osuđeni da su počinili kazneno djelo ubojstva u pokušaju protiv tužiteljevog osiguranika CS nanijevši mu brojne tjelesne ozljede. CS je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu za koju je utvrdio da je u iznosu od 50% uzrokovana ozljedom izvan rada. Nije sporno ni da je tuženik ES sin i nasljednik pok. štetnika ČS.

6. Sporno je je li tuženik već platio svoj dug tužitelju, je li tužitelj dokazao postojanje izvanugovornog odnosa s tuženikom, premašuje li utuženi iznos vrijednost naslijeđene ostavine i visina utuženog iznosa.

7. Presudom ovog suda broj P-456/2013-18 od 23. kolovoza 2017. je naloženo tuženicima RSŠ i ES, nasljedniku štetnika ČS, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje solidarno isplate svotu od 8.567.31 kuna uvećanu za zakonske zatezne kamate. Ta tražbina predstavlja razmjerni iznos invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku CS za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015. Do isplate invalidske mirovine u udjelu od 50% je došlo zbog ozljede izvan rada koju su prouzrokovali CSŠ i pok. ČS kaznenim djelom za koje su osuđeni presudom broj K-2/03 Županijskog suda u Gospiću.

8. Iz obračuna izvršenih isplata CS u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 28. veljače 2018. je vidljivo da mu je isplaćena mirovina u tom razdoblju u iznosu od 39.982,08 kuna, a 50% iznosi 19.991,04 kune.

9. Iz obračuna izvršenih isplata CS u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2023. je vidljivo da mu je isplaćena mirovina u tom razdoblju u iznosu od 14.746,86 eura, a 50% iznosi 7.373,04 eura.

10. Iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINA-e od 30. travnja 2024. je vidljivo da je tuženiku prisilno naplaćen cjelokupni dug po presudi broj P-465/2018-18.

11. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ČS broj O-809/15, UPP/OS-149/15 javne bilježnice Milice Kolar iz Korenice od 21. listopada 2015. je utvrđeno da je njegov jedini nasljednik tuženik ES koji je naslijedio k. č. br. [katastarska čestica] kojih je ostavitelj bio suvlasnik u 1/2 dijela, kao i novčani iznos na računu broj [broj bankovnog računa] kod HPB-a.

12. Dopisom HPB-a od 5. studenog 2024. je potvrđeno da je ČS **.**.2015. na računu posebne namjene broj 3505085497 imao 109,03 kuna.

13. Iako tuženik osporava da je tužitelj dokazao postojanje izvanugovornog odnosa između stranaka, tuženikova odgovornost je vidljiva iz presude broj K-2/03- 76 od 16. svibnja 2007. i rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČS. Presudom je tuženikov otac osuđen za kazneno djelo počinjeno prema CS, a rješenje o nasljeđivanju je tuženik utvrđen kao jedini nasljednik RS. Osim toga, tuženik je već ranije presudom ovog suda broj P-456/2013-18 od 23. kolovoza 2017. osuđen da isplati solidarno s drugim počiniteljem kaznenog djela, sad pok. ŠSŠ, polovicu isplaćenog iznosa invalidske mirovine isplaćene CS za ranije razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015.

14. Čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. U čl. 162. st. 1. ZOMO-a je propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ta osoba bila bi tuženikov otac ČS koji za štetu odgovara solidarno s drugim počiniteljem kaznenog djela ŠSŠ na temelju čl. 206. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89, „Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO). ČS je umro, pa iza njega za njegove dugove odgovaraju njegovi nasljednici na temelju čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13, dalje: ZN), a njegov nasljednik je upravo tuženik ES.

15. Međutim, tuženik tvrdi da je već platio dug što dokazuje očevidnikom svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINA-e od 30. travnja 2024. Iz njega se ne vidi da je u cijelosti podmiren ovaj dug, već raniji dug koji je utužen u postupku pred ovim sudom koji se vodio u predmetu poslovnog broja P-465/2018. Taj je prisilno naplaćeni dug nastao na istoj pravnoj osnovi, ali za razdoblje isplaćenih mirovina od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015., dok se ovaj postupak vodi za regresnu naplatu mirovina isplaćenih od 1. srpnja 2015. do 31. ožujka 2024.

16. Osim toga, tuženik tvrdi da sad utuženi dug nadmašuje vrijednost naslijeđene ostavine, a na temelju čl. 139. st. 3. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Tu je činjenicu iznio tuženik, pa ju je dužan i dokazati na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Tuženik je predložio provođenje financijskog vještačenja, ali po pozivu suda nije uplatio predujam za vještačenje u zadanom roku, pa je sud odbio iznošenje tog dokaza na temelju čl. 153. st. 4. ZPP-a. Tuženik je predložio i vlastito saslušanje kao dokaz da naslijeđena ostavina vrijedi manje od utuženog duga, ali se nije niti jednom pojavio pred ovim sudom da iskazuje. Zbog toga je sud na ročištu 6. ožujka 2025. odredio rok za saslušanje tuženika na temelju čl. 226. st. 1. ZPP-a, ali se tuženik ni nakon toga nije pojavio da iskazuje, pa je sud proveo raspravu bez obzira što taj dokaz nije izveden na temelju čl. 226. st. 2 ZPP-a. Jedini dokaz koji svjedoči o visini naslijeđe imovine je stanje na tuženikovom računu kod HPB-a od 109,03 kune, ali sud nema nikakvih saznanja o vrijednosti naslijeđenih nekretnina. Tuženik, stoga, nije uspio dokazati da utuženi dug premašuje vrijednost naslijeđene imovine.

17. Konačno, tuženik je osporio i visinu duga. U pravilu bi teret dokazivanja visine duga bio na tužitelju na temelju čl. 7. st. 1. ZPP-a. Ali tužitelj visinu duga dokazuje s obračunom izvršenih isplata CS. Čl. 107. st. 1. i 2. ZOMO-a propisuje da se podaci sadržani u matičnoj evidenciji koriste se za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, provedbu tog osiguranja i za druge potrebe određene zakonom i općim aktom Zavoda. Zavod je dužan osiguraniku, na njegov zahtjev, izdati potvrdu o podacima unesenim u matičnu evidenciju. Potvrda je javna isprava. Čl. 230. st. 1. ZPP-a propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U st. 3. istog članka je propisano da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

18. Iz zakonskih odredbi navedenih u ranijem odlomku je razvidno da je tužitelj iznio svoj teret dokaza u pogledu visine utuženog iznosa dostavom javne isprave, te da se teret dokaza osporavanja sadržaja tih javnih isprava na temelju čl. 230. ZPP-a prebacio na tuženika. Opet, tuženik nije predložio niti jedan dokaz osim odbijenog financijskog vještačenja da ospori visinu tužbenog zahtjeva, pa nije iznio svoj teret dokaza. Stoga tužbeni zahtjev treba prihvatiti.

19. Tuženik je u cijelosti izgubila parnicu, pa je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je zatražio trošak postupka (list 75 spisa), ali nije odredio traženi iznos.

20. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a, tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, a sporedno traženje predstavlja zahtjev za nadoknadu parničnog troška. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a u st. 2. je propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Kad je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, propisuje dalje čl. 186. st. 3. ZPP, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

21. Ranije citirani propisi znače da je tužitelj bio obvezan već u tužbi, pa i kasnijim radnjama navesti određeni zahtjev za naknadu troškova jer se radi o zahtjevu o kojem se odlučuje bez prethodnog raspravljanja. Pošto zahtjev nije određen, o njemu se ne može raspravljati i treba ga odbaciti.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 25. srpnja 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.