REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5587/2021-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Silvije Skerlev, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbak Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 628-50- 2931851 od dana 6. srpnja 2005.g. sklopljen između tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535.
2. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, da tužiteljici MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.411,82 EUR (ranije 40.775,38 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od dana 29.10.2010. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske kamate, a koja kamata teče od dana dospijeća do 01.07.2011.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 29.06.2013.g., zatim od 30.06.2013.g. pa nadalje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 5 (pet) postotnih poena, pa zatim od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II., kojim tužiteljica potražuje preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u visini od 352,17 eura zajedno sa zateznim kamatama.
III. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl. 1., 2, te čl. 3. Ugovora o kreditu broj 628-50-2931851 od dana 6. srpnja 2005.g. sklopljen između tužiteljice MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 , kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula), dijelovi odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora te odredba o naknadi za korištenje kredita i to dio čl. 1. koji glasi „…kunska protuvrijednost CHF 17,668,67 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“, dio čl. 7. koji glasi „..u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“, dio čl. 2.: „ ...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ te čl. 3. koji glasi „3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužiteljici MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 696,93 EUR s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli sa zateznim kamatama kako slijedi:
- 1,26 eur od 19.08.2005.g. pa do isplate;
- 1,62 eur od 22.09.2005.g. pa do isplate;
- 1,64 eur od 21.10.2005.g. pa do isplate;
- 1,96 eur od 01.12.2005.g. pa do isplate;
- 0,65 eur od 24.12.2005.g. pa do isplate;
- 0,29 eur od 01.02.2006.g. pa do isplate;
- 4,15 eur od 09.12.2008.g. pa do isplate;
- 6,44 eur od 17.02.2009.g. pa do isplate;
- 8,09 eur od 11.04.2009.g. pa do isplate;
- 8,83 eur od 19.05.2009.g. pa do isplate;
- 6,89 eur od 16.06.2006.g. pa do isplate;
- 7,29 eur od 11.07.2009.g. pa do isplate;
- 4,1 eur od 05.09.2009.g. pa do isplate;
- 1,75 eur od 05.09.2009.g. pa do isplate;
- 2,37 eur od 05.09.2009.g. pa do isplate;
- 3,61 eur od 08.09.2009.g. pa do isplate;
- 3,5 eur od 14.10.2009.g. pa do isplate;
- 2,25 eur od 10.11.2009.g. pa do isplate;
- 4,6 eur od 08.12.2009.g. pa do isplate;
- 6,49 eur od 14.01.2010.g. pa do isplate;
- 9,17 eur od 12.02.2010.g. pa do isplate;
- 8,55 eur od 12.03.2010.g. pa do isplate;
- 12,19 eur od 13.05.2010.g. pa do isplate;
- 11,50 eur od 13.05.2010.g. pa do isplate;
- 12,85 eur od 09.06.2010.g. pa do isplate;
- 24,50 eur od 12.08.2010.g. pa do isplate;
- 22,1 eur od 12.08.2010.g. pa do isplate;
- 29,43 eur od 23.09.2010.g. pa do isplate;
- 26,89 eur od 05.10.2010.g. pa do isplate;
- 461,97 eur od 29.10.2010.g. pa do isplate;
po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužiteljici MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 325,17 EUR s osnova nepoštene odredbe o naknadi za korištenje kredita sa zateznom kamatom koja teče od 8. srpnja 2005. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužiteljici MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 115,60 EUR s osnova nepoštene odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 14. lipnja 2023.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.015,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu 6. srpnja 2005., kojim je prednik tuženika tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 17.668,67 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,25 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da će isplaćivati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Tužitelj dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž- 6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Tužitelj ujedno tvrdi da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za korištenje kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu s obzirom da su ništetne odredbe o bitnim sastojcima kredita zbog kojih kredit ne može opstati. Ujedno traži isplatu iznosa u visini razlike onoga što je tužiteljica primila te ukupnog iznosa koji je platila po osnovi ništetnog ugovora u visini 40.775,38 kn. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, valutna klauzula, naknada za korištenje kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, te naloži tuženiku isplatiti mu iznose na ime isplaćene na ime ništetnih ugovornih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja tvrdeći da je tražbina tužitelja zastarjela. Nadalje navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na ovu parnicu, odnosno da se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, te da nema mjesta automatske vezanosti ovog suda na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž- 6632/17. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Ističe kako je netočno da bi tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat, već je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati da mu sporne odredbe ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a ako to uspije dokazati tada mora dokazati i da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tvrdi da je tužitelju dao sve potrebne informacije. Navodi da je ugovor u cijelosti isplaćen. Također tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. U nastavku postupka navodi kako treba uzeti u obzir i tzv. negativne razlike.
3. Tužitelj je podneskom od 14. lipnja 2023. tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te je u odnosu na toč. II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva predložio da sud naloži tuženiku isplatiti mu s osnove pretplate po valutnoj klauzuli iznos od 696,93 eura sa zateznim kamatama. Tužitelj je time preinačio tužbu u navedenom dijelu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi (480,62 eura, ranije 3.621,23 kn). Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
3.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. travnja 2025. tužiteljica je glavni tužbeni zahtjev u toč. II. uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložila da sud naloži tuženiku isplatiti joj iznos 2.962,22 eura sa zateznim kamatama.
3.2. Navedenim je podneskom tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, slijedom čega je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja kako je postavljen u tužbi.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 14-17 spisa), otplatni plan (listovi 18-25), prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 26-30), Promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima (listovi 73-79), Naknade u poslovima kreditiranja građana (listovi 96-97), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (listovi 104-112, 212-215) i saslušanjem tužiteljice (listovi 206-207). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka HG budući da je tuženik odustao od njezinog saslušanja na ročištu 16. listopada 2024. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka BG, javnog bilježnika, jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora budući da javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemnizirao (tako i USRH u odlukama U- III-4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.).
5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je glavni zahtjev tužitelja neosnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu broj 628/50- 2931851 6. srpnja 2005., kojim je prednik tuženika tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 17.668,67 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,25 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nije sporno ni da je odredbom čl. 3. Ugovora da se plaća naknada u visini 3.30% od iznosa kredita, jednokratna, prilikom prvog korištenja kredita. Pritom valja napomenuti da iako iz Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila OG iz kasnijeg otplatnog plana banke za predmetni Ugovor proizlazi da je korisnik MG, odnosno da je riječ o istoj osobi.
7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Konačno sporna je i valjanost ugovorne odredbe o naknadi za korištenje kredita te naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita.
8. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 5,25 % godišnja, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Kreditora. Iz odredaba čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit ugovara u valuti CHF, a otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.
8.1. Iz odredbe čl. 3. Ugovora da se proizlazi da se plaća naknada u visini 3.30% od iznosa kredita, jednokratna, prilikom prvog korištenja kredita. Dok iz Uvjeta tuženika za odobravanje kredita građanima proizlazi da se prijevremena otplata kredita može obaviti samo uz suglasnost Banke, a prema uvjetima i uz naknadu važeću u trenutku prijevremene otplate kredita.
9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a
12. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.
13. Na okolnost pregovaranja prije sklapanja ugovora o kreditu i razumijevanja ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u svom iskazu u bitnome navela da je kredit uzela radi kupnje auta za osobne potrebe. Službenica im je ponudila ugovor o kreditu u CHF jer je on bio najpovoljniji. Ništa im nije govorila o rizicima porasta tečaja. Rekla je da je valuta stabilna i oni su to prihvatili. Nije im ništa objašnjavala niti u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti im je govorila o parametrima koji utječu na promjenu. Nisu pokušali pregovarati jer nisu to ni znali. Kada ju se pita za naknadu za obradu kredita, navodi da se ne sjeća te odredbe, ali misli da im službenica nije govorila o toj naknadi. Ona je sve prikazala kao savršene uvjete kredita. Ne sjeća se kako je naknada plaćena. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila je zaposlena i sama je otplaćivala kredit. Na pitanje je li pročitala ugovor o kreditu, navodi da su sa službenicom prošli ugovor odnosno ona im je govorila o određenim dijelovima ugovora u smislu najpovoljnijih uvjeta. Nije govorila o mogućem povećanju rate kredita niti im je ponudila ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti.
13.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužitelja posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi kredita koju je dobila, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također slijedi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Na temelju navedenog ovaj sud zaključuje da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo zbog čega uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja (tako i VSRH u Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr.). Ujedno iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovorne odredbe o naknadi za korištenje kredita te da je prijevremena otplata kredita bila uvjetovana plaćanjem naknade, koju naknadu je tužiteljica platila.
13.2. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.
13.3. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.
13.4. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bile unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika odnosno općim uvjetima, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o odredbi o kojoj nije bilo moguće pregovarati.
13.5. Odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost banke i na način kako je utvrđeno Odlukom banke, ništetna je, uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da tužitelj o tome nije imao mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužan platiti u slučaju prijevremene otplate kredita te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine.
14. U odnosu na svojstvo potrošača, koje je tužiteljici nije posebno osporeno, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine automobila (čl. 6. Ugovora) tužiteljici kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupnje automobila za osobne potrebe te da je u vrijeme sklapanja ugovora bila zaposlena, zbog čega ovaj sud zaključuje da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu kao potrošač, stoga je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.
15. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 1., 3. i 7. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula, promjenjiva kamatna stopa i naknada za obradu kredita, te dio Uvjeta tuženika za odobravanje kredita građanima, kojima je ugovoren način prijevremene otplate kredita.
16. Međutim, ništetnost navedenih ugovornih odredbi ipak za sobom ne povlači ništetnost čitavog Ugovora koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika, jer isti može opstati i bez navedenih odredbi u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a.
16.1. Naime, kako su prema odredbi čl. 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, naknada za obradu kredita i prijevremena otplata kredita, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Stoga je valjalo zahtjev tužiteljice da se predmetni Ugovor utvrdi u cijelosti ništetnim odbiti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
17. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula te u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.
18. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika u odnosu na iznos koji tužitelj potražuje s osnove valutne klauzule, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 1. srpnja 2021. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).
18.1. Međutim, osnovano tuženik navodi da je potraživanje tužiteljice glede isplate iznosa s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarjelo, budući da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u pogledu promjenjive kamatne stope teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe odnosno od 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom postupku podnesena 1. srpnja 2021., dakle po proteku roka od 5 godina. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu iznosa od 325,17 eura, ako neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.
18.2. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćenih naknada, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu.
19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću.
19.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju napravio izračun razlike u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, a ukoliko se kao kamatna stopa uzme početno ugovorena stopa od 5,25% te ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko te obzirom da je tužitelju bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnima, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).
19.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da:
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2010.) do dana konačne otplate (28. listopada 2010.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 518,56 CHF, odnosno 2.450,14 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), (iskazano u protuvrijednosti valute EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn), zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika iznosi ukupno 325,17 EUR, a pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza),
- razlika obveza (ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2010.) do dana konačne otplate (28. listopada 2010.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 3.614,31 kn; odnosno 479,71 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 't' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR).“,
- razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2010.) do dana konačne otplate (28. listopada 2010.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 5.251,03 kn; odnosno 696,93 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza (u kunama), odnosno u stupcu 't' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR)
- naknada za korištenje kredita, tužiteljici je obračunata u visini od 3,30 % od odobrene glavnice te je naplaćena u iznosu od 583,07 CHF, odnosno 2.754,88 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita) što primjenom fiksnog konverzijskog tečaja iznosi 365,64 EUR,
- prema podacima iz Prijepisa knjigovodstvene kartice po predmetnom kreditu, naknada za prijevremenu otplatu kredita tužiteljici je obračunata i naplaćena u visini od 870,99 kn što primjenom fiksnog konverzijskog tečaja iznosi 115,60 EUR.
19.3. Radi utvrđenja visine glavnog tužbenog zahtjeva vještak je u dodatnom nalazu i mišljenju izračunao da je uplatama u razdoblju od datuma isplate kredita (8. svibnja 2005.) do datuma konačne otplate (28. listopada 2010.) tužiteljica preplatila glavnicu po predmetnom kreditu za 2.962,22 EUR (zbroj konvertiranih iznosa preplata). Pojedini iznosi uplata, kao i datumi plaćanja istih, dani u stupcima 'a' i 'b', a pojedini iznosi preplata u stupcu 'd1' (u valuti EUR) Tabele 2 iz ovog dopunskog nalaza (dospijeće prve preplate 28. listopada 2010., dospijeće posljednje preplate 28. listopada 2010.).
19.4. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.
20. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u visini 696,93 eura prema nalazu i mišljenju vještaka. Dosuđeni iznos čiju isplatu je zatražio tužitelji predstavljaju tzv. "pozitivne razlike". Pritom valja napomenuti da sud nije uzeo u obzir prigovore tuženika kako je trebalo navedeni iznos umanjiti za tzv. „negativne razlike“. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023.). S osnove obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita dosuđen je iznos 365,64 EUR, s osnove obračunate i naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 115,60 EUR. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. nadalje po čl. 29. st. 2. ZOO-a.
21. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope, prodajnog tečaja kreditora za devize važećem na dan dospijeća, te naknade za prijevremenu otplatu kredita po odluci banke, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.
22. Radi donošenja odluke o naknadi troškova parničnog postupka valjalo je u konkretnom slučaju uzeti u obzir da je tužiteljica postavila glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Da je tužiteljica u cijelosti odbijena s glavnim tužbenim zahtjevom, dok je djelomično uspjela eventualno kumuliranim.
22.1. Pritom valja imati na umu da su u pogledu cijelog odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni podredni tužbeni zahtjev samo u pogledu troškova dodatnog financijskog vještačenja jer su se u konkretnom slučaju da bi došlo do ocjene o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, morale poduzeti sve parnične radnje koje su u postupku poduzete radi odluke o glavnom tužbenom zahtjevu. (slično i VSRH u odluci broj Rev- 1149/2024-3 od 25. rujna 2024.).
22.2. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ali samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspjela (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu, sukladno uspjehu u sporu.
22.3 . Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
22.4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu sa 78 %, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 0%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 22%. Stoga je ukupan uspjeh tužiteljice u parnici 89%, a tuženika 11% Razlika njihovih uspjeha iznosi 78% u korist tužiteljice.
22.5. U skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 8. srpnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za sastav podnesaka od 14. travnja 2023., 14. lipnja 2023. i 4. travnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 4. ožujka 2022., 16. listopada 2024., 6. studenog 2024. i 8. srpnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), ukupno 1.600,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 2.000,00 eura. Navedeni je iznos valjalo umanjiti sukladno tužiteljičinom uspjehu u sporu (78 %) i dosuditi iznos od 1.560,00 eura.
22.6. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužiteljica ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 56,83 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 398,17 eura. Tužiteljici nije priznat trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eura, koje vještačenje je određeno radi utvrđivanja visine glavnog tužbenog zahtjeva s kojim je tužiteljica u cijelosti odbijena, a kako je ranije obrazloženo u presudi.
23. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici ukupan trošak postupka u iznosu od 2.015,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.
U Zagrebu, 25. srpnja 2025.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj po pun.
- tuženik po pun.
